Naš suradnik brigadir OSRH proteklih je godinu dana proveo na vojnom školovanju u Narodnoj Republici Kini, na Koledžu obrambenih studija Nacionalnog obrambenog sveučilišta. Za Hrvatski je vojnik, za razliku od svojih uobičajenih vojnostručnih tekstova, ovom prilikom napisao zanimljivu reportažu o možda i najpoznatijoj povijesno-kulturnoj znamenitosti u Pekingu…

U samom središtu Pekinga (Beijing), u neposrednoj blizini jednog od najvećih gradskih trgova na svijetu Tiananmena (880 m x 500 m), nalazi se nekoliko najznačajnijih znamenitosti Kine. Istočno je Nacionalni muzej Kine, zapadno Zgrada parlamenta / Zastupnički dom Kine, dok se na jugu nalazi mauzolej (grobnica) vođe Mao Zedonga (pinyin), tradicionalno Mao Ce-tung. Zabranjeni je grad sjeverno.
Nekadašnja carska palača, poznata i kao Palača muzej, Carska palača ili Bivša palača, bila je palača za 24 kineska cara, četrnaest iz dinastije Ming (1368. – 1644.) i deset iz dinastije Qing (1644. – 1911.). Prema povijesnim spisima procjenjuje se da je palaču gradilo više od 100 000 majstora i milijun radnika. Materijal za izgradnju dovezen je iz cijele Kine, čak i iz zabačene jugozapadne provincije Yunnan koja je udaljena tisućama kilometara. Uz uobičajeni mramor, kao građevni materijal koristilo se drvo ženanska jela koje je smatrano dragocjenom biljkom te su je mogli priuštiti samo carevi. Običnom stanovništvu, ali čak i nepozvanim plemićima, nije bio dopušten pristup u svete odaje. To objašnjava ime Zabranjenog grada koji je zapravo kompleks carskih palača, a ne istinski grad, iz kojih su kineski carevi vladali stoljećima carstvom. Palača je 1987. uvrštena pod UNESCO-ovu zaštitu kao najveća sačuvana drvena konstrukcija na svijetu.

Yonglina zasluga
Palača je građena u XV. stoljeću, od 1406. do 1420. godine, za vrijeme vladavine cara Yonglea, trećeg cara iz dinastije Ming. Želeći lakše kontrolirati vojne snage na sjeveru gdje je i dalje trajala opasnost od mongolskog napada, car odlučuje preseliti prijestolnicu iz Nanjinga (južna prijestolnica) u Peking (sjeverna prijestolnica). To se poslije pokazalo dobrom odlukom. Osim svojih uspješnih vojnih i političkih poteza kojim je doveo dinastiju Ming do njezina vrhunca, car Yongle veličan je u narodu i kao vladar koji je vratio stari sustav upravljanja zemljom te oživio slavu drevnih institucija. Tome svjedoči i činjenica da je tijekom izgradnje Zabranjenog grada usporedno gradio i Nebeski hram, carski oltar veličanja bogova.
Iz Zabranjenog su grada carevi upravljali zemljom držeći sudske sjednice sa svojim ministrima, izdavali carske edikte i pokretali vojne ekspedicije. Tu su živjeli i vladali sve do Republičke revolucije 1911. godine. Nakon nje, s abdikacijom najmlađeg ujedno i posljednjeg kineskog cara Pu Yija 1912. godine, palača prestaje biti politički epicentar. Gotovo 500 godina zatvorena gradska vrata, koja su narodu onemogućavala ulazak u kompleks, otvorena su. Odlukom nove vlade, bivšem caru dopušta se korištenje unutarnjeg dijela Palače, a vanjski se dio otvara za javnost. Nakon njegova potpunog istjerivanja od republičkih trupa trinaest godina kasnije, palača se od 1925. godine pretvara u muzej. 

Strogi red
Zabranjeni je grad zbog svoje veličine, stila, građevinskog zamaha i luksuznog uređenja rijedak u svijetu. Zauzima više od 720 000 m2, u pravcu jug-sjever dužine je 960 m, a širina je u pravcu istok-zapad 750 m. Osiguran je s četiri strane zidom visokim deset metara ukupne dužine 3,4 km. Izvan zida protječe zaštitni jarak ili kanal dug 3,8 km, širok 52 i dubok šest metara. Zabranjeni grad podignut je po strogom ritualnom redu, političkom shvaćanju i etičkom duhu feudalnih dinastija. Njegov građevinski raspored, dimenzije, oblik, dekorativna boja i namještaj oslikavaju vrhunsku carsku vlast i striktnu hijerarhiju. Grad je vrlo formalno mjesto, gotovo je simetrično i hijerarhijski uređeno tako da se sve važne zgrade pružaju kroz središte u pravcu jug-sjever. Sve zgrade gledaju prema jugu što označava svetost, dok sjever označava opasnost, neprijatelje i zlo. Građevine u potpunosti utjelovljuju umjetničke značajke i stil drevne kineske arhitekture, i mogu se nazvati remek-djelom kineske, pa čak i svjetske, povijesti arhitekture. Palača velikog mira, Dvorana srednjeg sklada i Dvorana očuvanja sklada, a i građevine gdje je carska obitelj živjela, stoje u liniji od juga prema sjeveru na središnjoj osi. U skladu s geomancijom, glavna su vrata na jugu. Južna vrata ili Meridijanska vrata dobila su ime po vjerovanju cara da linija meridijana prolazi kroz Zabranjeni grad i da se njegova carska palača nalazi u središtu svemira, a na sjeveru su Vrata velikog mira. Pokraj ovih glavnih vrata i na ostala dva pravca nalaze se po jedna velika vrata s tornjem, Zapadna vrata slave i Istočna vrata slave. U svakom su kutu Zabranjenog grada i kutni tornjevi. Nakon Meridijanskih vrata slijede Vrata vrhunskog sklada, kao glavni ulaz u unutarnje predvorje. Vrata čuvaju dva brončana lava, mužjak koji se igra s kuglom što simbolizira vrhovnu vlast cara, te ženka koja pod šapom ima mladunče što simbolizira potomstvo i blagostanje carske obitelji.

Zmaj – simbol carske vlasti
U unutarnjem predvorju kompleksa nalazi se Palača velikog mira, najimpresivnija i najveličanstvenija građevina u Zabranjenom gradu. Odande je car vladao s prijestolja zlatne boje, a podignuta je na mramornom podnožju visokom osam metara na tri razine. Palača je visoka gotovo 40 metara i najviša je građevina u Zabranjenom gradu. Nijedna zgrada u Pekingu nije je smjela premašiti u visini. U kineskoj kulturi, zmaj je simbol carske vlasti, a car je nebeski sin. Zmajev lik je maksimalno korišten za ukrašavanje palača, a prema navodima u palači ih je gotovo 13 000. Na Palaču velikog mira nastavljaju se dvije stražnje dvorane koje su služile za carevo odijevanje i odmor. Krovovi većine glavnih zgrada pokriveni su glaziranim crepovima pozlaćenim žutom bojom, bojom simbola kineskog cara. Oni imaju više detalja i više figura zmajeva. No postoje i dvije iznimke: knjižnica čiji je krov obojen u crno jer se ta boja povezivala s vodom i čuvala je zgradu od požara te palača gdje je odsjedao okrunjeni princ čiji je krov obojen u zeleno jer se ta boja povezivala s drvećem i označavala rast i razvoj. Iza njih se nalazi vanjsko predvorje carske rezidencije, koju karakterizira Palača božanske čistoće (Palace of Heavenly Purity) gdje je živjela carska obitelj, a okolo je još puno raznih palača i dvorana.

Opeka i mramor
Po materijalu koji se koristio u izgradnji Zabranjeni je grad kombinacija opeke i mramora s drvenim stupovima i raskošnim konzolama, stubištima i balustradama koji su pretrpani raskošnim, šarenim i zamršeno klesanim i rezbarenim ornamentima. Mramorne balustrade dodane su tijekom obnove za dinastije Ming, a pozlaćene lavove čuvare, simbole snage i vlasti, postavio je car Chien Lung. Arabeske u obliku oblaka na kapitelima stupova oponašaju ornamente mramornih balustrada. Glasoviti Zmajev zid (Dragon Wall) koji prikazuje reljef devet različitih zmajeva, najveći je ukras od olovom pocakljene keramike, koja je posebna grana keramike iz vremena dinastije Tang.
Zabranjeni grad ne samo da je legendaran po svojoj arhitekturi nego i po broju prostorija. U narodu se kaže da je u njemu, prema građevinskom standardu, 890 paviljona s 9999 i pol soba. Naime, kineski su preci vjerovali da palača nebeskog cara posjeduje po građevinskom standardu ukupno 10 000 soba. Car na zemlji nebeski je sin, mora se uzdržavati, no ne smije nadmašiti nebeskog cara, zato je Zabranjeni grad za pola sobe manji od nebeske palače. Glavne palače u vanjskom i unutarnjem predvorju organizirane su u grupi od troje što simbolizira Nebo, a u unutarnjem dvorištu u grupu od šest što simbolizira Zemlju.

Tisuću glava
Ima i drugih izvanrednih rješenja. Na primjer, pod Palače velikog mira ne samo što je učinio samu dvoranu veličanstvenom i fantastičnom, već služi i kao protuvlažna izolacija. Odvodne su cijevi u podu u obliku zmajeve glave (kineski zmaj kao mitološka životinja ima dugačko zmijino tijelo). Cijeli pod u tri razine ima više od 1000 zmajevih glava. Kada pada jaka kiša, kišnica proteče kroz sve zmajeve glave pa se čini da zmajevi izbacuju iz usta vodu. Prizor je zaista veličanstven.
Kako se radi ipak o gradu drvne konstrukcije, majstori dinastija Ming i Qing su iscrpli sva tadašnja znanja s ciljem protupožarne zaštite. Tako u Zabranjenom gradu stoje četiri reda punjenih zgrada, koje su izvana kao druge zgrade, a unutra su punjene isključivo kamenim blokovima. To je primitivna protupožarna izolacija. Osim toga, u svim predvorjima Zabranjenog grada nalaze se kao protupožarna zaštita i velike bakrene posude s vodom. Ima 308 takvih posuda koje su pune preko cijele godine, u svako doba spremne za gašenje požara. Zimi se ispod njih ložila vatra da se voda u njima ne zaledi.

Simbolika kulture
Zabranjeni je grad najveći postojeći i najbolje sačuvani dvorski kompleks i kao kompleks carskih palača čuva veliki broj dragocjenih antikviteta, konkretno, više od milijun antikviteta ili jednu šestinu zemaljskih antikviteta. Mnogi su neprocjenjivo unikatno nacionalno blago. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća kineska je vlada  sagradila velika podzemna skladišta u više mjesta gdje se u odličnom stanju čuva veći broj dvorskih antikviteta.
Veličanstveni Zabranjeni grad simbolika je briljantne kineske kulture. Arhitekti Kine i svijeta jednodušno ocjenjuju da je ova bivša carska palača po projektiranju i građevinskim radovima neusporedivo remek-djelo, svjedoči milenijsku kulturnu tradiciju Kine i izvrsni uspjeh kineskih majstora prije 500 godina.

Napisao i snimio Ivan GALOVIĆ