Tehnološki najnaprednije vojske svijeta zajedno s nacionalnim obrambenim industrijama već godinama rade na tehnologijama koje bi digitalizirale, umrežile i automatizirale djelovanje vojnika i cijelih postrojbi, usput im osiguravajući najveću vatrenu moć, situacijsku svjesnost, pokretljivost i zaštitu. No, takve glomazne i ambiciozne koncepte iznimno je teško razviti kao cjelinu…

Tehnološki razvoj tzv. postindustrijsko-informatičkog društva u kojem živimo iznimno je dinamičan, što uvjetuje i dinamičan razvoj oružnih sustava i vojne opreme. Mikroelektronika je promijenila ciljničke sustave i sustave navođenja suvremenog naoružanja te njihove senzore za otkrivanje ciljeva, kao i strukture projektila u gotovo svim borbenim rodovima. Oružni sustavi novog doba sve više postaju potpuno automatizirani, manje ili više opremljeni tzv. umjetnom inteligencijom, s visokim stupnjem autonomnosti koja omogućava iznimno precizne pogotke na velikim udaljenostima i s većim stupnjem selektivnosti nego prijašnja oružja, a uz zadržavanje ili dodatno povećanje njihove razorne moći. Temeljna ideja razvoja vojnika budućnosti sve se više ostvaruje razvojem digitaliziranog i umreženog bojišta, kojim se treba omogućiti svakom vojniku nesmetana interakcija s nadređenim i susjedima te razmjena svih potrebnih tekstualnih, slikovnih i videopodataka.

U takvim se okolnostima, prilikom opremanja suvremenog vojnika, osim razvoja naoružanja može očekivati i daljnji razvoj cjelokupne opreme (uključujući odjeću i obuću), te sustava koji će pružati bolju zaštitu od raspoložive. Odjeća i obuća vojnika budućnosti bit će lakša, udobnija i izrađena od sintetičkih materijala koji će omogućavati bolju pokretljivost i prikrivanje na terenu, uz istodobnu zaštitu od različitih vremenskih uvjeta. Potrebno je naglasiti kako se ubuduće često može očekivati borbeno djelovanje uglavnom na prostoru kontaminiranom iz različitih izvora, pri čemu se ne podrazumijeva samo uporaba bojnih otrova ili radioaktivnih kontaminata. Stoga bi sastavni dio opreme bila sofisticirana zaštitna maska uz odgovarajuće zaštitne naočale, a moguće da bi sve to bilo objedinjeno u zaštitno-ventilacijski komplet s borbenom kacigom. Razvijaju se i maskirne sheme pa je već odavno u uporabi tzv. digitalizirana maskirna shema, uz koju se obično koriste i boje otporne na IC i UV spektre zračenja. Intenzivno se eksperimentira s nanotehnologijom koja bi omogućila optimalnu promjenu maskirne sheme odore sukladno okolišu, poput kameleona ili sipe.

Cijena je (još) problem

Uz primjerenu odjeću i obuću, vojnik budućnosti trebao bi raspolagati sustavima koji mu omogućuju lako snalaženje u vremenu i prostoru bez obzira na vremenske i klimatske uvjete te mogućnost stalne komunikacije s nadređenima. Zahvaljujući naglom razvoju elektronike i sve manjim uređajima, već danas suvremene oružane snage raspolažu sličnim sustavima koji omogućuju orijentaciju na zemljištu (klasični GPS), nesmetanu komunikaciju s nadređenima te motrenje i kretanje noću i u uvjetima smanjene vidljivosti s pomoću pasivnih IC uređaja. Međutim, zbog visoke proizvodne cijene svi ti gadgeti još uvijek nisu ušli u široku operativnu uporabu. Smanjivanjem i pojeftinjenjem takve opreme moguće je njezino sve šire uvođenje, a može se očekivati i daljnji razvoj niza senzora i vojne opreme koja pomaže bržoj i jednostavnijoj orijentaciji, kretanju po teško prohodnom zemljištu te prikrivanju i preživljavanju u iznimno teškim uvjetima. Osim na povećanju učinkovitosti i ubojitosti, intenzivno se radi na poboljšanju zaštite daljnjim razvojem individualnog protubalističkog oklopa koji bi trebao postati lakši i učinkovitiji od sadašnjih protubalističkih prsluka i korisniku omogućavati punu slobodu kretanja.

Programi razvoja integriranih sustava individualne vojne opreme (često nazivani i vojnik budućnosti, pješak budućnosti i sl.), počeli su u drugoj polovini devedesetih u tehnološki razvijenim zemljama. U početku je bila posrijedi prilično nezgrapna oprema koja je više opterećivala vojnika nego što mu je koristila. Namjera je bila uvezivanje vojnika pojedinca (prije svega pripadnika pješaštva) u integralni sustav suvremene bojišnice kako bi u realnom vremenu dobivao sve potrebne informacije, a također i slao svoje informacije i time neposredno pridonosio odlučivanju, također u realnom vremenu. No, prvi takvi sustavi samo su bili dodatno opterećenje vojniku koji je i prije toga bio itekako opterećen osobnom opremom za preživljavanje na terenu. Osim toga, u većini zemalja koje su razvijale takve sustave na samom je početku dolazilo do nesporazuma vezano uz pitanje što se time želi postići pa su razvijena dva osnovna pristupa. Prvi je zahtijevao da se za projekt vojnika budućnosti samostalno razvija svaki sustav, posebno prilagođen uvjetima suvremene bojišnice i potrebama vojnika te zatim integrira u prihvatljivu cjelinu. Drugi je pristup bio znatno konzervativniji i predviđao je samo prilagodbu postojeće opreme suvremenim okolnostima. Taj je pristup bio i znatno jeftiniji te ga je većina vojnih industrija, ali i oružanih snaga, prihvatila kao dobro rješenje.

Ozbiljna francuska kupnja

 Jedan od prvih projekata koji je trebao usmjeriti razvoj individualne opreme vojnika (posebno pješaštva), francuski je FÉLIN (fantassin à équipements et liaisons intégrés), tj. pješak s integriranom opremom i vezama, koji se počeo razvijati danas daleke 1993. godine. Koncipiran je oko temeljne prijenosne elektroničke platforme (plate-forme électronique portable – PEP), koja je upravljala osnovnim elementima sustava, prije svega radiouređajem za vezu s nadređenima, ciljnikom za pušku FAMAS te motrilačkom optikom. Osim toga, na kacigu SPECTRA mogao se instalirati sustav uređaja za noćno djelovanje. Iako su kritičari navodili da je riječ o razmjerno teškom i nezgrapnom sustavu, Francuska je prema potvrđenim informacijama kupila više od 20 000 kompleta, s tim da je neke poslala s vojnicima u Afganistan. Za sustav su se zainteresirale Austrija i Švicarska, koje su nabavile nekoliko probnih kompleta za ispitivanje u svojim oružanim snagama. U svakom slučaju, FÉLIN je ozbiljno zaživio, barem na razini vojnika pješaka. S obzirom na to da je francuska obrambena industrija iznimno uspješna na polju različitih senzora i sustava veze, može se očekivati daljnji razvoj FÉLIN-a, primjerice za instalaciju na tenkove i druga borbena oklopna vozila.

Gotovo istodobno s francuskim oružanim snagama, njemački je Bundeswehr počeo razvoj vlastitog programa individualne opreme za pješaka budućnosti (Infanterist der Zukunft – IdZ). Osnovna je razlika između tog individualnog kompleta i FÉLIN-a bila instalacija računala koje u realnom vremenu razmjenjuje informacije između vojnika pojedinca (pripadnika pješaštva), njegova matičnog borbenog vozila i zapovjedništva. Osim navedenog, u računalo su ugrađene komponente koje pomažu vojniku u ciljanju osobnim naoružanjem, pri čemu su testirane standardna njemačka jurišna puška G-36, kratka strojnica MP-7, puškostrojnica MG-4 i teška snajperska puška Barrett M-82 kal. 12,7 mm. Do danas ostaje nepoznato zbog čega nije testirana i standardna njemačka snajperska puška H&K PSG-1, inače izvanrednih balističkih značajki.

Iz Njemačke u Kanadu

Osnovni problem osuvremenjivanja vojnika na bojišnici bilo je dodatno opterećivanje novim sustavima. Iako su bili razmjerno lagani ipak su opterećivali, posebno dodatni izvori energije potrebni za njihovo djelovanje. U tom je smislu upravo njemački sustav IdZ napravio dodatni iskorak kojim je vojniku omogućena veća udobnost, a samim tim i manje naprezanje u krajnje nepovoljnim uvjetima suvremene bojišnice. Riječ je bila o aktivnom ventilacijskom sustavu tvrtke Texplorer predviđenom za nošenje ispod neprobojnog prsluka ili NKB zaštitnog odijela. Omogućavao je bolju ventilaciju torza zbog ispuhivanja zraka s prsa i leđa prema dolje, a imao je i mogućnost upuhivanja svježeg zraka te ventilatore za njegovo cirkuliranje. U tkaninu odore ugrađeno je i mnoštvo kapsula s aktivnim ugljenom koji bi u slučaju potrebe adsorbirao agresivne agense i otrove koji se mogu pojaviti na bojišnici bez obzira na to je li izvršen napad bojnim otrovima.

Rheinmetall je sustav koji je razvio i ponudio u okviru programa IdZ nazvao Gladius. Prvih 30 kompleta isporučeno je njemačkoj vojsci 2012., a zadnja velika narudžba datira iz lipnja 2017., za komplete vrijedne 370 milijuna eura kojima bi bilo opremljeno 68 pješačkih vodova. Isporuka bi trebala završiti 2020. godine. Gladiusom su bile opremljene i neke od njemačkih postrojbi u Afganistanu. I to nije sve: Rheinmetall je u kolovozu 2018. dobio ugovor za opremanje kanadskog OS-a sustavom Argus koji se bazira na Gladiusu u okviru projekta ISSP (Integrated Soldier System Project). Riječ je o 1256 kompleta koji bi trebali biti isporučeni tijekom 2019. Inicijalna narudžba stigla je još 2015. za manji broj kompleta koje je kanadska vojska testirala i bila zadovoljna rezultatima. Prema Rheinmetallovim procjenama, posao s Kanadom za njega bi mogao značiti ukupni prihod od oko 250 milijuna kanadskih dolara.

 

Europski fondovi

Rheinmetall je koncepte za vojnika budućnosti počeo razvijati i u suradnji s drugim članicama Europske unije. U veljači 2018. objavio je da je konzorcij s njim na čelu pobijedio na natječaju u obliku zahtjeva za ponudu (RfP) koji financira EU. Riječ je bila o projektu GOSSRA (Generic Open Soldier Systems Reference Architecture), čija bi otvorena arhitektura bila baza za standardizirani sustav za vojske članica EU-a. Takvim bi sustavom bila omogućena njihova bolja interoperabilnost u zajedničkim operacijama. Prema preliminarnom konceptu, GOSSRA uključuje elektroniku, glasovnu i podatkovnu komunikaciju, softverska rješenja, kao i sučelja, senzore te stanice koje povezuju djelovanje čovjeka i stroja. U konzorciju su tvrtke Indra i GMV Aerospace and Defence (Španjolska), Leonardo i Larimart (Italija), TNO (Nizozemska), iTTi (Poljska), Tekever (Portugal) i Saab (Švedska). Rezultati trebaju biti predočeni u proljeće 2020., a odobreni je iznos naizgled nevelikih milijun i pol eura. No, projekt je s jedne strane još u povojima, dok je s druge strane Rheinmetallovo iskustvo s dokazanim sustavima pa će neke etape razvoja GOSSRA-e biti preskočene ili iznimno brze. Zanimljivo je da Rheinmetall na projektu ne surađuje s francuskim tvrtkama, možda zato da ne dođe do kolizije Gladiusa-a i FÉLIN-a.

 

Marinko OGOREC