Osjetljivost zgrade na CB napad leži najvećim dijelom u njezinoj općoj dostupnosti svima. Učinkovitost napada ovisi o poznavanju sustava zgrade, posebice ventilacijskog sustava, o čemu je bilo riječi u prvom dijelu ovog članka. Neočekivanost napada također je ono što uvjetuje prednost na strani terorista

Važan dio u procjeni osjetljivosti za CB napad nije samo identifikacija pristupa i ulaznih točaka, nego i inspekcija tih prostora za uklanjanje CB agensa. U inspekciji se mogu raditi pojedine naprave kako bi se olakšao posao i dobio bolji uvid u stvarno stanje.

Boroskopi s optičkim vlaknima
Takvi su boroskopi razvijani u vojsci kako bi se obavila inspekcija ižljebljenja kod topništva. Nije nam ovdje cilj opisivati princip rada, ali je bitno da današnji takvi moderni uređaji mogu osigurati vrlo intenzivan svjetlosni izvor i veliko razlučivanje-vrlo mali objekti u prolaznim kanalima se mogu detektirati do razlučivanja 1/32 inča. Glavni nedostatak im je previsoka cijena, i ipak nemogućnost postavljanja u jako uskim prostorima. Ovdje moramo spomenuti i boroskope mala promjera (< 19 mm) koji se mogu doista postaviti u male otvore, ali su njihove slike slabijeg razlučivanja.
Kamere postavljene na vršnim postoljima – djeluju vrlo učinkovito uz dvije osobe koje ih poslužuju.

Periskopi
Periskopi su relativno jeftini, prenosivi i jednostavnog dizajna. No, nisu primjenjivi kod dugačkih i širokih prostora kanala.

Fiberskopi

Omogućavaju operatoru da vidi iza zidova u području uređaja, niskim prostorima (gdje bi se moralo puzati) ili u prostorima koji su nedostupni boroskopima.

Pokretna videovozila
Ovakvi se uređaji nazivaju “robotima”. Daju nam dobru kvalitetu slike i mogu ih voditi operateri kod inspekcija bilo kojeg prostora. Na njih se mogu pričvrstiti i različite “ruke” za uzimanje uzoraka i te pridruženi alati. Nedostatak je ipak relativno velik instrument, te stoga potreba za velikim pristupnim prostorom, te cijena od oko 50 000 USD, iako postoje i manje jedinice s cijenom od oko 10 000 USD.

Ojačavanje zgrada prema CB napadu
Unatoč velikom broju zgrada koje bi mogle postati potencijalnom metom terorista, nisu sve jednako osjetljive na takve napade. Najizloženiji i najosjetljiviji sustavi u zgradi za oslobađanje i napad kemijskim i biološkim agensima svakako su ventilacijski i sustav air-conditioninga. Cjelokupan prostor potreban za normalno funkcioniranje tih sustava je moguća meta terorista.
U velikim sustavima za promjenu zraka, mjesta vanjskog unosa zraka i cjelokupni sustav kojim se prenosi taj zrak predstavljaju povoljna mjesta za unošenje CB agensa. Iako ostali dijelovi ventilacijskog sustava, kao i različiti vanjski i unutarnji vodiči (struja, telefon, kabelski sustav, para, plin ili voda) nisu toliko izloženi, oni ne smiju biti zanemareni u cjelokupnoj brizi oko jačanja obrambenog djelovanja spram mogućeg unošenja C i B agensa u njih. Vanjski glavni ventili za navedene sustave mogu se nalaziti negdje u ulici ili na nekom lakodostupnom mjestu, te na taj način također biti dobra ulazna točka za CB agense. Kada se locira “ranjivost”, odnosno moguće točke kemijskog i biološkog napada, sljedeći su koraci modifikacija, ponovno institucionalno uvođenje i administrativna kontrola, kako bi se ojačale pristupne točke, ulazna mjesta, i svi mogući putevi u zgradi kojima bi se mogli CB agensi širiti. Vrlo motiviran, ali i dobro organiziran terorist, mogao bi zaobići sve te sustave. K tomu, religiozno motivirani terorist ili sociopat, odnosno psihološki nestabilna ličnost mogli bi potpuno zanemariti sve ove korake zbog svog fatalističkog pristupa naumu da izvedu teroristički akt.

Ulazni dovodi zraka su ono čemu najprije pristupamo, kada govorimo o dodatnom osiguranju. Uvođenje zraka je obično smješteno u prizemnim dijelovima ili nižim dijelovima zgrade i kao takvo je posebno izloženo napadu. Mjesta unosa zraka u blizini pješačkih prolaza ili blizini parkirališta omogućavaju lakodostupno unošenje CB agensa u njih. Drugo mjesto gdje se također moraju poduzeti mjere opreza je strojarnica. Većina njih ima ili vrlo slabo ili nikakvo osiguranje, a često se ostavljaju otključane ili sa bravama, koje su za poštene ljude, dakle koje ne predstavljeju nikakvu barijeru za potencijalne teroriste. Nekad se u njih može ući, a da to uopće ne bude primijećeno, odnosno identificirano. Iz svega navedenog, jasno je da su strojarnice dobra potencijalna mjesta za teroristički napad. Njihova je zaštita stoga od vitalne važnosti. Treba onemogućiti ulaz svima osim osobama koje imaju direktni posao u njima, a i oni moraju biti dobro provjereni i uvježbani u skladu sa spomenutim nastojanjima.
Mnoge zgrade su povezane s drugim zgradama u određeni sustav, i uopće se ne zna gdje su njihove ulazne, odnosno pristupne točke za ventilacijski sustav. I to olakšava posao teroristima.

Promjena mjesta ulaza i dovoda zraka
U skladu s maksimalnom sigurnošću zgrade treba poduzeti sve korake kako bi se poznavanje mjesta ulaza i dovoda zraka svelo na što manji broj ljudi.
U jačanju ventilacijskog sustava zgrade moraju se poduzeti svi koraci da se u zgradu unese više zraka, nego što je potrošenog, u svrhu postizanja pozitivnog tlaka unutar zgrade, prema vanjskim dijelovima. Na taj nečin se maksimalno smanjuje mogućnost nastajanja “efekta stoga” i mogućeg unošenja CB agensa zbog negativnog podtlaka. Treba svakako postaviti i HEP A i ugljene filtere kako bi se osiguralo da će zrak kontaminiran CB agensima proći ovu sigurnosnu mjeru.

Zaštita ventilacijskog sustava: HEPA filteri, ugljeni filteri, naprava za pročišćavanje plina, zaobilazni mehanizmi i mehanizmi za isključenje, te UV lampe.
Ukoliko se u 99.99%-tnom sustavu uključe HEPA filteri u mehanizme za rukovanje zrakom, u teoriji to izgleda dovoljno sigurno za zaustavljanje ulaska CB agensa. No, ti filteri dodaju znatan statički pritisak u sustav, koji se mora prebroditi uporabom ventilatora i pumpi. Dodatkom zaobilaznih prolaza može se u slučaju detekcije CB agensa u sustavu, uz njihovu pomoć, obaviti brže provjetravanje, dekontaminacija te povratak na početne uvjete. Primjenom ultraljubičastog svjetla postiže se i obrambeni sustav protiv mikroorganizama, ali i moguća kontrola kontaminacije ili zagađenosti unutar okruženja zgrade.

Sigurnosni pristup i ulazne točke
Osnovni sigurnosni mehanizam u ovom dijelu bi trebala biti osobna iskaznica. Međutim, to je u velikom broju slučajeva nedostatno jer se to može na različite načine zlorabiti. Sigurnosna tehnologija trebala bi uključivati drukčije načine provjere stanara, odnosno namještenika unutar zgrade (glas, identifikacija prstom, sigurnosna šifra i sl.). U svakom trenutku trebalo bi se znati tko je u zgradi. U većini velikih korporacijskih zgrada u SAD-u danas je to pristupna kontrolna kartica. No tijekom godina ona je izgubila dobre parametre sigurnosti jer se sada s jednom karticom može ući i u druge zgrade. Najbolji sustav bio bi onaj u kojem bi se svaka osoba ponaosob mogla pratiti od trenutka ulaza do izlaska iz zgrade, uključujući i njezinu prtljagu ili osobne stvari. Stoga se sve više razmišlja (a tamo gdje su sustavi mjera vrlo važni već se i provodi) o biometričkim sustavima identifikacije osoba, očitavanjem njihovih očiju, prsta ili glasa. Kako im opada cijena ti sustavi postaju sve više prihvaćeni.
Videopraćenje i kontrola te različiti detektori ili čak i recorderi mogu također biti u službi veće sigurnosti. Veći dio takvih kamera umreženih u sustav omogućava operateru selekciju, izoliranje i praćenje sumnjivih. Pokretni detektori mogu automatski prekinuti dovod zraka u sustav, zatvoriti ulazne točke i zvučnim alarmom upozoriti da se dogodio napad CB agensom. Uvježbana osoba (osobe) će u kratkom roku moći usmjeriti kamere prema sumnjivim mjestima i suziti moguću kontaminaciju na minimum.

CB detektori
Mnogo je naprava, uređaja i instrumenata kojima se detektiraju CB agensi. Prilagodba takvih detektora za zgrade je moguća, ali uz današnju razinu proizvodnje još uvijek vrlo skupa. Dakako, masovnija proizvodnja, uz vjerojatnost sve veće opasnosti od primjene CB agensa u budućnosti, učinit će te detektore standardnim i vitalnim dijelovima sigurnosnog sustava i zaštite zgrada od CB napada.
Većina tih sustava za detekciju, sigurnost i kontrolu, vrlo su skupi. No zgrade za koje se pretpostavlja da bi mogle biti meta terorista moraju to ubrojiti u svoje svakodnevne operativne troškove.

Dekontaminacija zgrada
Dosad, ne računajući da su nakon terorističkog akta u New Yorku i Washingtonu, uz sve ostale mjere na sanaciji terena i zgrada koje nisu srušene, morale biti provedene i određene mjere dekontaminacije, zbog razvijanja otrovnih plinova zbog požara, nema pisanih materijala o praktičnim iskustvima u dekontaminaciji zgrada, kao rezultata velikog napada terorista kemijskim i biološkim oružjem. No, određeni broj napada i prijetnji antraksom u kliničkim ustanovama i zgradama, dovele su do toga da se metode dekontaminacije temeljito razrade za te slučajeve, a dovoljne količine otopine hipoklorita prirede za takve slučajeve (ili se u primijenjenim napadima otopina hipoklorita rabi kao sredstvo za dekontaminaciju). U navedenim slučajima kontaminirani su razodjenuti, pošpricani ili oprani otopinama sapuna (deterdženta i vode ili razblaženom otopinom hipoklorita), te poslani u bolnice na testiranje, kako bi se pokazalo pokazuju li pozitivan test na prisutnost nekog od CB agensa.

Razrađene su metode za dekontaminaciju istraživačkih postrojenja koja rutinski rabe ekstremno toksične supstance ili opasne patogene. Metodologija je relativno jednostavna i lako provediva. Uključuje površinsko čišćenje i tretman plinom za dekontaminaciju postrojenja.
Jedan od najdjelotvornijih biocida koji se normalno rabi u kućanstvu je izbjeljivač (sredstvo za izbjeljivanje) ili otopina natrijevog hipoklorita. Desetpostotna otopina tog sredstva vrlo je učinkovita u uništavanju širokog spektra bakterija i gljivica, a oksidirat će i učiniti neaktivnim (nedjelotvornim) i veliki broj kemijski bojnih otrova i kemikalija. Cijena joj je relativno niska, a ne postoje neka velika ograničenja za njezinu uporabu. Sredstvo za izbjeljivanje je otopina koja može biti uporabljena i za dekontaminaciju ljudi (zaposlenih u kontaminiranom objektu ili stanara).
Metodologija dekontaminacije će uključivati uporabu izbjeljivača za površinsko brisanje ili vlaženje površina, vodeći pritom računa da najmanje vrijeme u kojem međusobno moraju biti u kontaktu kontaminirane površine i sredstvo za dekontaminaciju mora biti 10 minuta. Nakon tog vremena CB agensi bivaju neutralizirani, a površina se smatra dekontaminiranom, no to mora potvrditi i kontrolno mjerenje, koje mora pokazivati odsutnost kemijskog ili biološkog agensa.
Drugi pristup i postupak za dekontaminaciju mogao bi biti potpuna dekontaminacija zgrade i njezinog okruženja (što uključuje i nedostupna mjesta, kao šupljine u zidovima), uporabom plinovitih biocida i plinovitih oksidativnih sredstava. Takvi plinovi se raspršuju unutar zgrade i cirkuliraju uporabom ventilacijskog sustava i pomoćnih sustava za strujanje i cirkulaciju zraka. Takva dekontaminacijska sredstva uključuju formaldehid, gluteraldehid, etilen oksid, ozon i raličite bromirane spojeve. Oni su uglavnom vrlo učinkoviti u neutralizaciji i uništavanju velikog broja kemijskih i bioloških agensa. No, i njihova toksičnost je vrlo velika, te se stoga zahtijeva visoki stupanj osobne zaštite za osobe koje obavljaju dekontaminaciju. K tome, potrebno je osigurati duže vrijeme kontakta sa sredstvima za dekontaminaciju, kako bi se dostigle prihvatljive razine detoksifikacije.

Na primjer, u istraživačkim postrojenjima, često se mora zahtijevati minimalno 24-satni kontakt s visokim koncentracijama sredstva za dekontaminaciju kao što je formaldehid. Utjecaj na okoliš može također utjecati na učinkovitost sredstava za dekontaminaciju, a raspršenje ne mora biti 100 %.
I na kraju, uporaba dekontaminacijskih sredstava će zahtijevati da okolni prostor bude dobro provjetravan, a na njemu se ne smije dogoditi kontaminacija CB agensima. To je često vrlo teško postići.
Obećavajući, novi smjer je u jeftinim, netoksičnim i nekorozivnim pjenama, koje su tako priređene da razgrađuju i uništavaju CB agense unutar jednominutnog kontakta. Pjena, koja je u istraživanju u SAD-u je kombinacija blagih nukleofilnih sredstava (kakve uobičajeno nalazimo u pastama za zube), pozitivno nabijene površinski aktivne tvari, koju nalazimo u lakovima i pjenama za kosu, i hidrotropima iz deterdženata. Pjena razara P-S vezu, koja se nalazi u kemijskim agensima, uzrokujući raspad toksičnih molekula (spojeva) u netoksične razgradne fragmente. Pjena može razoriti i biološke agense jer razara zaštitnu staničnu stijenku mikroorganizama, omogućavajući tako nukleofilima (oksidirajuća sredstva) da uđu unutar stanica i razare genetički materijal unutar nje.
Idealno, te pjene mogu se kombinirati u zgradi sa sustavima za špricanje. Kao i ostali zaštitni sprejevi, ni pjena neće ostaviti za sobom neke opasne ostatke, a neće niti uništiti inventar zgrade (ureda, stanova).

U stvarnosti, većina CB napada dogodit će se u gusto naseljenim, urbanim sredinama, i tada će kritična točka biti da se odabere prava strategija pomoći. Trebaju li važne zgrade nakon kontaminacije biti razorene il trajno zatvorene, ili mogu u potpunosti i u zadovoljavajućem stupnju biti dekontaminirane? Kemijski agensi se lakše neutraliziraju, dok će daleko veći izazov za neutralizaciju i čišćenje zgrada biti onaj, kada je uporabljeno biološko oružje. Totalnu sterilizaciju je vrlo teško postići, a u praksi gotovo nemoguće. Čak i kada se zgrada proglasi “očišćenom”, uvijek postoji jedan veliki upitnik.
Npr. 1989. godine zgrada za karantenu primata u Restonu, u Virginiji, bila je mjesto epidemije novog virusa (Ebola Reston), koji je unesen u majmune preko uvezenih majmuna. Taj incident je kao posljedicu imao smrt i ostalih majmuna u cijeloj zgradi. Kao i Ebola Zair, virus Reston nije infektivan za ljude i prenosi se aerosolima (koje stvaraju majmuni). Kompletan objekt u Restonu je zatvoren nakon brižljivog i potpunog postupka dekontaminacije. Pa ipak, strah javnosti da su možda zaostali smrtonosni, zarazni mikroorganizmi ništa ne može uništiti i dekontaminirati.
Mogući scenarij: Naprave za unošenje i oslobađanje CB agensa unutar sustava zgrade
Kao način za unošenje CB sredstava u zgradu može poslužiti i najobičniji sprej. Međutim, kod dobro organiziranog terorističkog napada, način unošenja bit će mnogo bolje izabran i organiziran. U određenom broju slučajeva teroristima nije važno što će se dogoditi njima, i hoće li također završiti tragično i sa smrtnim ishodom (religiozni ili fanatični motivi), no u velikom broju slučajeva oni će izabrati prikriveno djelovanje, te će u sustav za unošenje i raspršivanje CB agensa uključiti i mikroelektroniku, kojom će moći postići odgođeno aktiviranje.

Idealna teroristička naprava za te svrhe bi bila mali predmet, koji je sličan nekom osobnom (obiteljskom) ili kućnom predmetu (koji ničim ne privlači pozornost), sadrži visokotoksičan CB agens, a koji može biti uporabljen i kao uređaj za raspršivanje CB sredstava, i lagan za uporabu i aktiviranje. Takav uređaj sadrži ultrazvučni nebulizator, mikroprocesorski mjerač vremena ili radiom kontrolirani servomehanizam s okidačem u blizini. Može sličiti na kovčezić poslovnog čovjeka ili neseser torbicu, kakvom se koriste žene. Može biti tako oblikovan da izgleda kao neki od pripadajućih dijelova zgrade (boca za gašenje požara, pepeljara, košara za otpatke, slučajno zaboravljen sprej, i sl.). Može izgledati kao prijenosno ili dio običnog računala. Zaista je široki spektar mogućnosti kojima se sve što je potencijalno potrebno za teroristički napad može donijeti, npr. do strojarnice. Naravno da terorist(i) moraju imati određeno znanje o kemijskim i biološkim sredstvima. Za njihovu pripravu (sintezu kemijskih sredstava, odnosno uzgoj bioloških mikroorganizama) znanje mora biti još više sofisticirano. No, iskustva sa sektom AUM Shinrkio (Tokio, Japan, 1995.) nam govore da i nije potrebno da sredstvo (sarin) bude savršene čistoće, pa da bude vrlo djelotvorno i postigne sve svoje ciljeve. Osjetljivost zgrade na CB napad leži najvećim dijelom u njezinoj općoj dostupnosti svima. Učinkovitost napada ovisi o poznavanju sustava zgrade, posebice ventilacijskog sustava. Neočekivanost napada također je ono što uvjetuje prednost na strani terorista.

Sustav distribucije vode također bi mogao biti meta za teroristički napad, no prijenos CB sredstava do pojedinaca nije tako djelotvoran i ne bi doveo do velikog broja žrtava odnosno opće kontaminacije. A hidrolizom može doći i do smanjenog učinka, odnosno potpune razgradnje uporabljenih sredstava. Stoga je ventilacijski sustav ipak sustav izbora (za teroriste kao sredstvo mogućeg napada, za sve koji služe u obrani i skupinama za dekontaminaciju, kao najvjerojatniji mogući cilj).

Ulazni i ostali putovi napada
Kao što je već mnogo puta istaknuto ventilacijski sustav unutar zgrade je najosjetljiviji za teroristički napad sa CB sredstvima. U svojoj osnovnoj namjeni to je sustav kojim se zrak unosi u zgradu i distribuira po njoj. Ulazi zraka, te sustav za njegov prijenos, sustav za opskrbu zrakom, povratak istrošenog zraka, te sustav za hlađenje zraka osjetljiva su mjesta za napad. Ponovit ćemo još jedanput moguća osjetljiva mjesta: sva gdje dolazi do ulaska zraka u sustav, strojarnica, putovi prijenosa, ulazi u zgradu i teretni ulazi i si.
Nažalost, danas je zapravo lako doći do različitih funkcionalnih sustava unutar zgrade. CB teroristi se mogu predstaviti kao ličioci, različiti majstori, osobe koje uređuju okoliš, slučajni prolaznici, smetlari, itd. Perači prozora ili majstori koji rade na nekakvoj rekonstrukciji mogu bez ikakvog problema doći do bilo kojeg dijela zgrade. Dostavljači hrane, pošte, sve to može biti idealan paravan za CB teroriste. U pripremi za mogući teroristički napad, specijalisti koji se bave zaštitom zgrade i njezinih stanara, odnosno zaposlenika, uvijek moraju napraviti kompromis između zahtjeva za sigurnošću i onog minimalnog privida slobodnog ulaska, odnosno korištenja prostora u zgradi i oko nje. Tu se nalazi i onaj prostor kojim se koriste teroristi za svoje djelovanje.
________________________________________
Literatura:
1. J. Ali, A. Dwyer, J. Eldridge, F. A. Lewis, W. C. Patrick, F. R. Sidell, Jane’s Chemical- Biological Defense Guidebook, Jane’s Information Group, USA, 1999.

Ankica ČIŽMEK