Hrvatska vojska u svojim redovima ima sjajne pojedince. Njihov životni put mnogima, ponajprije mladima pred kojima su važne odluke, može poslužiti kao primjer. U prigodi obilježavanja Međunarodnog dana žena predstavljamo Saru Beram: vrhunsku sportašicu na početku nove profesionalne karijere, koja objedinjuje znanost i sport

Povod za razgovor Sarina je nova karijera. Profesionalni put razvijat će kao nastavnica na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, koje je nositelj studija Vojno inženjerstvo, Vojno vođenje i upravljanje i Vojno pomorstvo. Dok s njom razgovarate, brzo vam postaje jasno da je riječ o osobi koja ne priznaje polovična rješenja. U njezinu su svijetu stvari vrlo jasno postavljene. Bilo da je riječ o znanosti, vojsci ili boksu. Magistra je kineziologije u edukaciji i kondicijskoj pripremi sportaša. Studij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu završila je 2019., u roku, uz godinu posvećenu diplomskom radu. Tijekom studija primala je državnu stipendiju, što je, kako kaže, podrazumijevalo dodatnu razinu odgovornosti i discipline.

Paralelno s akademskim obvezama gradila je i sportsku karijeru. Danas je ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske i boksačica s nizom međunarodnih medalja i uspjeha. Posebno se ističe brončana medalja s Europskog prvenstva u kategoriji do 63 kilograma. Nakon završetka fakulteta u potpunosti se posvetila boksu, što joj je, priznaje, donijelo i najveće sportske uspjehe, uključujući status sportašice prve kategorije.

Veliku potporu na tom putu pružio joj je Hrvatski olimpijski odbor, bez čije bi financijske i institucionalne podrške, ističe, bilo teško profesionalno se baviti boksom. Dodatnu sigurnost pruža joj i status ugovorne pričuvnice Hrvatske vojske, na čijoj je potpori iznimno zahvalna. Dodaje da joj potporu pruža i Hrvatski boksački savez.  No, znanost nikad nije bila u drugom planu. “Znanstvena sfera akademskog svijeta bila mi je nit vodilja za nastavak obrazovanja”, govori nam. Prošle godine upisala je doktorski studij, a ambicija joj je dugoročno ostati u znanosti.

U međuvremenu je na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” raspisan javni natječaj, na koji se prijavila – i prošla. Krajem veljače održala je javno nastupno predavanje pred stručnim povjerenstvom. Tema je bila Tjelesna i mentalna spremnost vojnika u uvjetima visokog stresa. Predavanje je ocijenjeno pozitivno te je dobila posao kao predavačica kineziologije na puno radno vrijeme. Predavat će studentima i kadetima u Zagrebu i Splitu, a nastava će biti usmjerena na specifične zahtjeve budućih stručnjaka iz područja obrane i sigurnosti.

“To neće biti klasična tjelesna kultura kakvu poznajemo na civilnim fakultetima. Program će biti usmjeren prema stvarnim potrebama kadeta i njihovoj budućoj ulozi zapovjednika”, objašnjava te dodaje: “Na Sveučilištu obrane i sigurnosti intenzivno se radi na prepoznavanju ključnih potreba budućih stručnjaka na svim razinama, a to mi je kao vrhunskoj sportašici bilo izrazito privlačno i obećavajuće.”

Kako pripremiti vojnika za stres

U središtu njezina predavanja bio je stres. Ne apstraktno, nego konkretno – fizički i mentalni stres kojem su vojnici izloženi. “Netko tko nosi odoru i punu opremu već je pod dodatnim opterećenjem. Ljudsko tijelo na to prirodno nije naviknuto. Stres negativno utječe na psihološke, fizičke i kognitivne sposobnosti. Ako se umor previše akumulira, pada sposobnost prosuđivanja i donošenja odluka”, objašnjava.

Upravo će ti studenti i kadeti jednog dana donositi ključne odluke.

Zato im, kaže, želi usaditi razumijevanje osnovnih postulata treninga – kako složiti trening, kako ga voditi, kako pratiti napredak i kako upravljati opterećenjem. Nastava će biti podijeljena između teorijskog dijela i rada u dvorani. Ovisit će, naravno, i o kurikulu Sveučilišta obrane i sigurnosti, koji će pratiti i pridržavati ga se.  “Cilj je da nakon pet godina školovanja studenti i kadeti znaju samostalno voditi trening i razumiju što znači borbena spremnost – i fizička i mentalna “, govori Sara te ističe važnost oporavka, koji je jedan od ključnih čimbenika za svakog vojnika.

Previše akumuliranog umora znatno utječe na kognitivne sposobnosti i mogućnosti prosuđivanja. Kognitivne sposobnosti padaju, što vojniku skreće pažnju, fokus, mišljenje. Umor narušava sve bitne fiziološke funkcije pa je zato bitan odmor kako bi oni na terenu mogli biti uvijek svježi i spremni.  Dodaje kako su mnoga istraživanja vrhunskog sporta temeljena upravo na vojnim modelima izdržljivosti i funkcioniranja u ekstremnim uvjetima. “Trening je za svakoga stres, ali ako njim znamo upravljati, on postaje pozitivan podražaj”, kaže Sara.

Cijena vrhunskog sporta

U razgovoru se malo vraćamo na Sarine studentske dane. Uskladiti vrhunski sport i zahtjevan studij nije bilo jednostavno. “Moj život svodio se na fakultet i treninge. Privatnog života praktički nije bilo. Spavala sam u prosjeku šest sati dnevno, što nije dovoljno. Tek sam poslije, na temelju znanja koje sam stekla na fakultetu, postala svjesna koliko je oporavak važan”, priznaje.

“Živjela sam s malo sati sna. Čovjeku je potrebno sedam do devet sati sna da bi se tijelo odmorilo, ali kad si mlad i kad si sportaš, u ranim dvadesetima, ne razmišljaš toliko. Nije te toliko briga za san, bitni su ti ciljevi. Mlad si, pa možeš to kompenzirati. Ali kad si stariji, kad se približavaš tridesetima, to se mijenja. Počinješ shvaćati da tijelu treba oporavak, da se treninzi trebaju prilagođavati”, dodaje Sara. “Tijelo se mijenja. Ono što možeš s dvadeset, ne možeš s trideset godina. Prije sam mogla raditi deset sparinga dnevno, danas to više nema smisla. Važno je slušati tijelo”, objašnjava nam.

Unatoč intenzitetu, prošla je više od trideset različitih sportova tijekom studija i, kako ističe, imala sreću izbjeći ozbiljne ozljede. “Dobra genetika zasigurno je na to utjecala, ali i činjenica da sam u sportu od malih nogu. Nije na odmet bilo ni znanje koje sam stekla na predavanjima, pa sam izbjegla teže ozljede”, kaže Sara.

Novi smjer

Nedavna ozljeda bila je prekretnica: “Shvatila sam da moram krenuti u novom smjeru. Nastaviti boks, ali paralelno graditi nešto dugoročno. Nisam se vidjela samo kao trener boksa. Željela sam više.” Upis doktorskog studija i posao na Sveučilištu logičan su nastavak tog razmišljanja: “Svidjelo mi se kako Sveučilište zapošljava vrhunske stručnjake, što i ja nastojim postati.”

Boks bez imperativa

Danas boksu pristupa drukčije nego prije deset godina. I dalje trenira, ali bez forsiranja: “Više nisam neiskusan borac koji gomila turnire. Sada biram nastupe. Idem na velike turnire koji nose olimpijske kvote, europska prvenstva i velika međunarodna natjecanja, poput Mediteranskih igara. Cilj je medalja, ali bez iscrpljivanja.”

U planu joj je još jedan olimpijski ciklus – do Los Angelesa. Ipak, ne zatvara vrata ni duljoj karijeri. Kaže da bi, ako se stvari poslože kako treba, mogla boksati i do četrdesete godine.  Promijenit će i kategoriju – iz one do šezdeset prelazi u kategoriju do 65 kilograma. Sara kaže kako je to promjena koja se morala dogoditi.

“Skidanje kilograma jako iscrpljuje tijelo. U ovoj fazi karijere želim trenirati pametno”, govori nam.  Ističe kako joj je danas posao predavačice na Sveučilištu prioritet i kako će tomu prilagođavati treninge i natjecanja. Omogućuje joj usto dobru organizaciju treninga: “Ne radim fizički iscrpljujući posao. Mogu prilagoditi trenažni tjedan i kvalitetno planirati oporavak.”

Uloga trenera i vojna disciplina u ringu

Posebno mjesto u njezinoj karijeri ima brigadir Damir Stručić, zamjenik zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta i ujedno njezin trener. “On mi je velika potpora. Naučio me temeljitoj pripremi, analizi suparnica i taktičkom razmišljanju. Uveo je sustav – plan A, B i C.” Dodaje kako je iz vojske u sport prenio ono najvažnije – disciplinu i kontrolu stresa: “Boks je jedna vrsta ratovanja. Čovjek ide na čovjeka. Strah i stres su prisutni, ali moraš ih znati kontrolirati.”

“Brigadir Stručić naučio me kako se pripremati. Znati svoje mane i slabosti, ali biti i svjesna svojih prednosti. Naučio me kako kompenzirati nedostatke na koje ne mogu utjecati i kako to pretvoriti u prednost. On ima nevjerojatno bogato životno iskustvo”, kaže Sara.  Budući da hrvatska ženska reprezentacija nije brojna, kvalitetni sparinzi su izazov. Sparinge s muškarcima izbjegava, objašnjavajući da je muški udarac drugačiji te da ju je jednom to gotovo stajalo karijere.

Poruka mladima o vojnom roku

Na kraju razgovora dotaknuli smo se i obveznog vojnog roka. Njezino je stanovište jasno: “Savjetovala bih svakomu da ode. U ta dva mjeseca naučit ćeš disciplinu i funkcionirati bez komfora na koji si naviknut. Naučit ćeš cijeniti stvari.” Nakon temeljnog vojnog osposobljavanja, osoba može nastaviti razvijati svoj put upravo na studijima koje provodi Sveučilište obrane i sigurnosti u suradnji s Hrvatskim vojnim učilištem “Dr. Franjo Tuđman”, Sveučilištem u Zagrebu i Sveučilištem u Splitu.

Smatra da vojska mladim ljudima daje alate koji će im koristiti u životu: “Živimo u svijetu u kojem je sve dostupno odmah. U vojsci shvatiš da se stvari moraju zaslužiti.” Za kraj, jasno je da Sara Beram nastavlja rad na visokoj razini. Ambicije su velike. No danas ih, za razliku od prije, bira svjesno. Između znanosti, vojske i ringa pronašla je ravnotežu. Upravo tu ravnotežu želi prenositi novim naraštajima Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” i Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”.

Tekst: Ivan Šurbek; Foto: Tomislav Brandt