U Muzeju Domovinskog rata Karlovac-Turanj do 19. svibnja traje izložba o 13. domobranskoj pukovniji, koja govori o ratnom putu postrojbe, ali i o odlikovanjima i priznanjima koja su joj dodijeljena za doprinos u obrani domovine

Izložba o 13. domobranskoj pukovniji Karlovac otvorena je 6. ožujka. Financirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Karlovca, a na otvorenju je, uz predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, bila i županica Martina Furdek Hajdin i gradonačelnik Damir Mandić. Program otvorenja počeo je kod spomenika na Turnju, paljenjem svijeća i odavanjem počasti hrvatskim braniteljima poginulim i nestalim u Domovinskom ratu. Samu izložbu otvorio je autor i kustos Juraj Horvatin zajedno s prvim zapovjednikom 13. domobranske pukovnije Vilimom Lulićem.

Izložba prikazuje fotografije pripadnika 13. domobranske pukovnije i njihova djelovanja, opisane izložbenim legendama koje su nastale u suradnji s veteranima, odnosno Klubom pripadnika Pukovnije. Među eksponatima dvije su zastave Pukovnije: jedna s originalnom zelenom oznakom postrojbe i plamencem, a druga s alternativnom crnom oznakom postrojbe. Uz njih stoji i zastava voda Browing’s, koji je pod tim nazivom djelovao u 110. brigadi HV-a, a zatim u 13. domobranskoj pukovniji, gdje se posebno istaknuo. Pukovnija je 2022. odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je izložen zajedno s plamencem Reda na zastavi. Izložena je i Medalja grada Karlovca, dodijeljena 2012. u povodu 20. obljetnice postrojbe; zatim Pohvalnica zaslužnoj 13. domobranskoj pukovniji Ministarstva obrane od 15. svibnja 1993.; te Zahvalnica za doprinos u provedbi mimohoda OSRH u prigodi obilježavanja Dana državnosti 30. svibnja 1995. Izloženi su i fotoalbumi izrađeni u povodu 30. i 31. obljetnice Pukovnije, koji svjedoče o djelovanju Kluba. Na taj način također pridonose čuvanju sjećanja na tu postrojbu i njezine pripadnike. Svoje je mjesto našao i notni zapis i tekst himne Pukovnije, kao i monografija 13. domobranska pukovnija u obrani Karlovca, izdana i promovirana u povodu 30. obljetnice postrojbe. Na staklenim stijenama prikazana je povjesnica Pukovnije, koja se odnosi na njezino djelovanje tijekom Domovinskog rata od 1992. do 1995., te popis 39 poginulih pripadnika.

Povjesnica postrojbe

13. domobranska pukovnija ustrojena je na temelju zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske od 14. listopada 1992. nakon prve demobilizacije 110. brigade HV-a. Zapo-vijed za ustrojavanje Pukovnije dobio je zapovjednik 2. bojne 110. brigade HV-a bojnik Vilim Lulić 27. listopada 1992. od zapovjednika 4. Operativne zone Karlovac brigadira Izidora Češnjaja. Cijela organizacija ustrojavanja završena je 15. studenog, kada je zapovjednik Pukovnije izvijestio Zapovjedništvo 4. OZ-a Karlovac o punoj operativnoj spremnosti novoustrojene postrojbe. Taj dan pripadnici postrojbe obilježavaju kao svoj dan. Prvo sjedište 13. dp bilo je u Vranyczanyjevoj ulici br. 4. Dana 4. travnja 1993. sjedište seli u zgradu današnjeg Veleučilišta u Karlovcu. Prvog zapovjednika 13. dp pukovnika Vilima Lulića naslijedio je 1. svibnja 1994. bojnik Ivan Lorković.

Jezgru ljudstva činili su pripadnici 2. bojne 110. brigade HV-a, dok je postojeća Samostalna domobranska bojna postala 1. bojna nove Pukovnije. Pukovnija je ugašena 30. lipnja 1995., a njezinih 528 pripadnika prelazi, zajedno s tada mobiliziranim pripadnicima 110. brigade HV-a, u novoustrojenu 110. domobransku pukovniju Karlovac, koja sudjeluje u veličanstvenoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Čvrsta obrana bojišnice

Tijekom operativnog postojanja od 15. studenog 1992. do 30. lipnja 1995. godine (958 dana) Pukovnija je bila nositelj obrane Karlovca i cjelokupne obrane karlovačke bojišnice. Branila je oko 40 kilometara meandrirane bojišnice od kanala Kupa – Kupa do Zastinja, Ladvenjaka, Selišća uključujući Markušić. Najteža zadaća bilo je preuzimanje zone odgovornosti na jugoistočnim prilazima gradu, na Turnju, Sajevcu i Mikšićima. Za Turanj i pripadnike 13. dp (posebno voda Browing’s) vezano je uhićenje neprijateljske terorističke skupine Štit 13. ožujka 1993., čije je zarobljavanje omogućilo razmjenu za hrvatske zarobljenike iz tzv. somborske skupine.

 

Pripadnici 13. dp bili su sudionici najžešćeg oklopno-topničko-pješačkog napada na Karlovac u rujnu 1993. godine. Od 9. od 13. rujna, uz žrtvu poginulih i ranjenih, pripadnici Pukovnije zaustavili su neprijateljski napad. Krenuli su i u protunapad po dubini neprijatelja, ali im je pomicanje bojišnice onemogućeno zbog poštivanja sporazuma o prekidu vatre te su ponovno ojačali i dodatno utvrdili položaje na Sajevcu. Kroz 13. dp prošlo je 3148 pripadnika, među kojima i 92 žene. Tijekom postojanja Pukovnije poginulo je 39 njezinih pripadnika, a više od sedamdeset ranjeno je ili ozlijeđeno. U evidenciji stradalnika Pukovnije zapisana su i četiri poginula pripadnika Samostalne domobranske bojne Karlovac i 36 poginulih pripadnika Narodne zaštite.

---

Samostalna domobranska bojna Karlovac

Ustrojena je 9. ožujka 1992., a prisegu je položila 2. svibnja te godine na nogometnom stadionu Ilovac. Za prvog zapovjednika postavljen je satnik Jadranko Barišić. Bojna je popunjena uglavnom pripadnicima dotadašnje Narodne zaštite Karlovca, koja je ukinuta donošenjem Odluke o ustrojstvu Domobranstva. Bojna je u početku funkcionirala u pozadini i osiguravala prometnice, mostove, škole i ostale objekte od državnog značaja. Gašenjem 129. brigade HV-a preuzima bojišnicu uz Kupu i Koranu, a stavljanjem 110. brigade u pričuvu, početkom listopada 1992. preuzima nakratko i legendarni turanjski mostobran. U skladu s Odlukom Ministarstva obrane iz listopada 1992., ustrojava se 13. domobranska pukovnija, a ukida se Samostalna domobranska bojna Karlovac. Ljudstvo i materijalna sredstva Samostalne domobranske bojne po njezinu ukidanju ulaze u sastav 13. domobranske pukovnije, te postaje 1. bojna ove karlovačke postrojbe.

---

Tekst i foto: Željko Stipanović