Mirna reintegracija okončana je 15. siječnja 1998., kad je hrvatsko Podunavlje postalo dio teritorijalnog, monetarnog, carinskog, pravnog i svakog drugog kontinuiteta od tog trenutka potpuno suverene i u pravom smislu cjelovite Republike Hrvatske. I ono što je najbitnije: Hrvatska je svoj potpuni suverenitet ostvarila bez novih žrtava i razaranja

Uspješnim okončanjem vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja oslobođen je velik dio Hrvatske i još je jedino pod srpskom okupacijom ostalo hrvatsko Podunavlje. Za razliku od 1991., situacija na terenu krajem 1995. bila je iz temelja drugačija. Hrvatska je samostalno oslobodila dvije trećine okupiranog teritorija i spremnost Hrvatske vojske za oslobođenje i posljednjeg dijela okupirane zemlje bila je više nego očita. Sve to dovelo je za pregovarački stol srpsku stranu, koja je bila primorana pristati na dogovor o hrvatskom Podunavlju. Podunavlje je zbog velike geopolitičke i geostrateške važnosti, kao i zbog prometnog položaja te gospodarskih i ljudskih potencijala bilo stalna meta srpske agresije, poprište žestokih sukoba i jedan od važnih srpskih osvajačkih ciljeva. Zbog svega toga pretrpjelo je goleme štete i stradanja. Naime, više od šest tisuća ljudi poginulo je i nestalo, stotinjak je tisuća prognano, a materijalna ratna šteta samo u Vukovaru procijenjena je na više od 1,2 milijarde eura.

Erdutski sporazum

Prvi korak prema realiziranju mirne reintegracije Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske bio je Zagrebačko-erdutski sporazum. Hrvatska i srpska strana potpisale su ga 12. studenog 1995. godine. Hrvatska strana potpisala ga je u Zagrebu, a srpska u Erdutu. Sporazum su pripremili i u posredovanju oko njegove realizacije sudjelovali američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj Peter W. Galbraith i dopredsjednik Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg. Uime Vlade Republike Hrvatske Sporazum je potpisao Hrvoje Šarinić, dok je srpsku stranu predstavljao ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije Milan Milanović. Sporazum je sadržavao 14 osnovnih područja na kojima su uz podršku UN-a dvije strane surađivale tijekom tog prijelaznog razdoblja. Područje suradnje odnosilo se na proces demilitarizacije hrvatskog Podunavlja, povratak izbjeglica i prognanika, uspostavu i obuku privremenih policijskih snaga i osiguranje normalnog funkcioniranja svih javnih službi, gradnju povjerenja među etničkim zajednicama, poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrat imovine oduzete nezakonitim postupcima ili nadoknadu štete i sl. Prijelazno razdoblje definirano Zagrebačko-erdutskim sporazumom trajalo je 12 mjeseci i moglo je biti produljeno za još najviše 12 mjeseci. Po isteku prvih 12 mjeseci Zagrebačko-erdutskog sporazuma, započeo je 15. siječnja 1996. proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Vijeće sigurnosti UN-a tad je donijelo Rezoluciju 1037 i uspostavilo UNTAES (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia – Prijelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji). Na čelo UNTAES-a kao prijelazni upravitelj imenovan je umirovljeni američki general Jacques Paul Klein, a od 1. kolovoza 1997. tu je dužnost obnašao William G. Walker.

Napokon sloboda!

Da se situacija na krajnjem istoku Hrvatske očito mijenja nabolje, bilo je evidentno kad je 1996. na blagdan Svih svetih više tisuća hrvatskih prognanika prvi put nakon odlaska u progonstvo obišlo groblja u mjestima koja su bila pod Prijelaznom upravom UN-a. Osnovne pretpostavke za uspješnu provedbu mirne reintegracije uključivale su: razoružanje dotad prilično brojnog i dobro opremljenog srpskog korpusa; uspostavu prijelaznih policijskih snaga; početak razminiranja; među lokalnim Srbima postupno stvaranje ozračja o neizbježnosti i nezaustavljivosti mirne reintegracije; reintegraciju društvenih i gospodarskih struktura, osobito školstva, zdravstva, prometne, komunikacijske i komunalne infrastrukture; pilot-projekt povratka u naselja tzv. srijemskog trokuta. Sporazum o završetku razvojačenja potpisan je u vukovarskoj vojarni 27. lipnja 1996., a nadzor nad svim vojnim objektima na tom području preuzela je Prijelazna uprava UN-a. Nakon razvojačenja, 1. srpnja počela je djelovati i prijelazna policija, koja je sredinom prosinca iduće godine uključena u MUP RH. Već u travnju 1997. održani su i prvi lokalni izbori te je za prvog gradonačelnika Vukovara izabran Vladimir Štengl. Održavanje slobodnih i otvorenih izbora značilo je povijesnu prekretnicu i početak nove faze u integraciji hrvatskog Podunavlja. Hrvatska kuna postala je službeno sredstvo plaćanja u hrvatskom Podunavlju 19. svibnja 1997., čime je to područje reintegrirano u platni sustav RH. U Vukovar je 8. lipnja te godine Vlakom mira stigao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Podizanjem hrvatske zastave na graničnim prijelazima prema tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji i otkrivanjem ploča s natpisima hrvatske carine 14. srpnja 1997. obilježeno je uvođenje hrvatskog carinskog sustava u Podunavlje. Tog mjeseca počinje i službeni povratak prognanika i izbjeglica. Mirna reintegracija okončana je 15. siječnja 1998., kad je hrvatsko Podunavlje postalo dio teritorijalnog, monetarnog, carinskog, pravnog i svakog drugog kontinuiteta od tog trenutka potpuno suverene i u pravom smislu cjelovite Republike Hrvatske.

Kronologija reintegracije Podunavlja:

• 15. siječnja 1996. – Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 i uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia – UNTAES) – započela mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja
• 27. lipnja 1996. – u vukovarskoj vojarni potpisan Sporazum o završetku razvojačenja hrvatskog Podunavlja, a nadzor nad svim vojnim objektima na tom području preuzima Prijelazna uprava UN-a
• srpanj 1996. – počinje djelovati prijelazna policija, koja sredinom prosinca 1997. ulazi u sastav MUP-a Republike Hrvatske
• rujan/listopad 1996. – tijekom ekshumacije masovne grobnice na Ovčari pronađeni su posmrtni ostaci 200 žrtava – hrvatskih branitelja i civila koji su odvedeni iz vukovarske bolnice i ubijeni nakon okupacije grada
• studeni 1996. – na blagdan Svih svetih više tisuća hrvatskih prognanika prvi put nakon odlaska u progonstvo dolazi i obilazi groblja u mjestima pod Prijelaznom upravom UN-a
• prosinac 1996. – predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman prvi put od okupacije posjećuje hrvatsko Podunavlje
• 13. travnja 1997. – održavaju se izbori za općinska i gradska vijeća te skupštine Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije
• 19. svibnja 1997. – kao službeno sredstvo plaćanja u hrvatskom Podunavlju uvedena je hrvatska kuna, čime je to područje reintegrirano u platni sustav RH
• 8. lipnja 1997. – hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dolazi Vlakom mira u Vukovar
• 9. srpnja 1997. – započinje službeni povratak prognanika i izbjeglica
• 14. srpnja 1997. – na graničnim prijelazima prema tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji uspostavljaju se granični prijelazi, čime je hrvatsko Podunavlje uvedeno u hrvatski carinski sustav
• listopad 1997. – osnovan je Nacionalni odbor za uspostavu povjerenja, ubrzanog povratka i normalizaciju života na ratom stradalim područjima Hrvatske
• 19. prosinca 1997. – Vijeće sigurnosti UN-a donosi Rezoluciju 1145, kojom daje potporu završetku mandata misije UNTAES-a u predviđenom roku
• 15. siječnja 1998. – završetak misije UNTAES-a i završetak procesa mirne reintegracije, odnosno vraćanje cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske u njezin ustavno-pravni poredak.
  

  ---

Pripremio: Tomislav Vidaković