Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu 28. svibnja održana je središnja svečanost u povodu…
1702 spašena života
U Zračnoj luci Rijeka na otoku Krku prije pet godina uspostavljen je hitni zračni medicinski prijevoz i na toj lokaciji pripadnici Hrvatske vojske u 24-satnom su dežurstvu, odgovorni za brz transport, zbrinjavanje i hospitalizaciju životno ugroženih pacijenata s otoka Cresa, Lošinja i Raba te Gospića
”Kobra, imamo dva hitna pacijenta na Rabu,” čulo se iz radioveze pilota, bojnika Ivana Rubila, zapovjednika posade dežurnog letačko-medicinskog tima Oružanih snaga RH dok smo stajali na pisti Zračne luke Rijeka na otoku Krku. Upravo smo završavali razgovore s dežurnim peteročlanim timom kad im je stigao poziv za intervenciju, a dvojici pilota, bojniku Rubilu, satniku Marijanu Juneku, i letaču tehničaru naredniku Tomislavu Bencetiću te medicinskom dijelu tima, liječnici natporučnici Maji Babić i medicinskom tehničaru desetniku Domagoju Gračanu, preostalo je 15 minuta da se pripreme i polete prema otoku Rabu, gdje je na njihovu pomoć čekalo dvoje životno ugroženih otočana.
Ekipa Hrvatskog vojnika tako je iz prve ruke mogla vidjeti kako točno funkcionira hitan medicinski prijevoz i kolika je važnost ovih timova za brz transport te zbrinjavanje i hospitalizaciju pacijenata s otoka Cresa, Lošinja i Raba te Gospića. Od uspostave baze na otoku Krku prošlo je pet godina i na toj je lokaciji u 24-satnom dežurstvu pet pripadnika Hrvatske vojske – pilot, kopilot i zrakoplovni tehničar iz sastava 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te liječnik i medicinski tehničar. Smjene traju 12 sati, u jednom tjednu dežuraju po dva tima tako da se mjesečno izmijeni njih osam. ”Iako je ova baza u funkciji zadnjih pet godina, otkad postoji naša eskadrila uvijek je bilo dežurstava ovog tipa. No, prije pet godina uspostavljena su dežurstva u bazi u Divuljama te ova na otoku Krku. U slučaju potrebe za intervencijom, Centar 112 uzbunjuje nas preko Zapovjednog operativnog središta, iskazuje potrebu za hitnim medicinskim letom, daje nam podatke o pacijentu i lokaciji. Nakon što dobijemo sve podatke, ZOS nam odobrava polijetanje i u roku 15 minuta moramo krenuti,” objašnjava nam bojnik Rubil. Svi pacijenti, s područja koje pokrivaju timovi smješteni na otoku Krku, zbrinjavaju se u riječkoj bolnici.
”U pet godina izvršeno je oko 1200 intervencija, a mi smo pritom ostvarili tri puta više letova. Tijekom tog razdoblja, ostvarili smo oko 1700 sati naleta i pritom smo prevezli 1702 pacijenta,” navodi satnik Junek. Iako su područja koje pokrivaju iznimno posjećene turističke destinacije, samo deset posto intervencija otpada na strane državljane i pacijenti koje prevoze većinom su naši državljani. Ipak, dodaje satnik Junek, najviše pacijenata prevozi se ljeti. ”Najintenzivnije razdoblje počinje u lipnju i traje do listopada, a najmanje je pacijenata uglavnom tijekom zime, u prosincu, siječnju i veljači,” kaže satnik Junek. Budući da prevoze pacijente, koji su životno ugroženi, pitamo letački dio posade koliko im se teško fokusirati na let dok u stražnjem dijelu helikoptera medicinski dio tima spašava nečiji život. ”Mi smo profesionalci i taj profesionalizam nam ne dopušta da razmišljamo o stanju pacijenta kad letimo. Cilj svakog od nas jest da što sigurnije i žurnije dođemo po pacijenta kako bi on što prije došao do bolnice i bio adekvatno zbrinut,” odgovara nam bojnik Rubil. Premda stanje pacijenta na letački dio posade nema toliki utjecaj, ipak se, kaže satnik Junek, trebaju prilagođavati situaciji iza njihovih leđa.
Vremenski uvjeti
Kad je riječ o vremenskim uvjetima koji utječu na letove, bojnik Rubil objašnjava kako se hitni medicinski let ne može ostvariti ako puše jaka bura ili je kiša s niskom naoblakom. Dodaje kako je mikroklima ovog područja specifična i ponekad je teško predvidjeti točno vrijeme pa posada nekad i ne može izvršiti zadaću zbog složenih vremenskih uvjeta. ”Uglavnom su nam ograničavajući uvjeti jak vjetar i niska naoblaka. Jednako tako, veća su ograničenja u noćnim uvjetima. O tome hoćemo li poletjeti, odluku donosi zapovjednik posade sukladno uputi o eksploataciji helikoptera u kojem su propisani minimalni meteouvjeti potrebni za polijetanje, odnosno ograničenja po vjetru, visini naoblake i vidljivosti,” pojašnjava bojnik Rubil. Kako bi svaki let protekao besprijekorno, brine se i letač tehničar narednik Bencetić koji obavlja prijeletni pregled. ”Tek nakon što obavim prijeletni pregled, spremni smo za let. I tijekom cijele smjene brinem o letjelici kako bi prije intervencije bila u najboljem mogućem stanju,” kaže narednik Bencetić. Da nema ovakvog zračnog prijevoza pacijenata, slaže se cijeli letački dio tima, prevođenje hitnih pacijenata s otoka trajalo bi satima. No, zahvaljujući hitnom medicinskom prijevozu dolazak pacijenata u bolnicu znatno je ubrzan, a postotak preživljavanja povećan. ”I inače je zadaća helikopterskih postrojbi pokrivanje 24-satnog dežurstva u bilo kojem slučaju nezgode. Mi smo uvijek tu spremni pomoći civilnim institucijama neovisno o ugrozi,” zaključuje bojnik Rubil.
Izoliranost otoka
Natporučnica Babić istaknula je kako je za hitne dijagnoze iznimno bitno da pacijenti u što kraćem roku dođu do bolnice. ”U medicini postoji termin ‘zlatni sat’ koji podrazumijeva da je za pacijenta bitno da u tom roku dođe do bolnice što zbog izoliranosti i ograničenih resursa prijevoza na otocima može biti velik problem,” kaže liječnica Babić. Najčešće su intervencije zbog moždanih i srčanih udara, traume iz prometnih nesreća, trudnice s prijevremenim trudovima i traume kod djece koje su, kaže desetnik Gračan, ujedno i najstresnije i najemotivnije. ”Svaki je pacijent važan, no u ovakvim intervencijama cijeli je tim posebno brižan. Posebno su zahtjevne i intervencije s dva ili tri pacijenta, a najteže nam je kad zbog vremenskih uvjeta ne možemo uopće poletjeti,” govori desetnik Gračan. Radni uvjeti u helikopteru, nadovezuje se natporučnica Babić, vrlo su specifični i obavljanje medicinskog posla u helikopteru znatno je drugačiji i zahtjevniji nego na tlu. ”Helikopter je jedno bučno okruženje pa smo u jednom dijelu u medicinskom smislu ograničeni. Također, okolina nije stabilna pa neke postupke moramo obaviti prije polijetanja,” opisuje natporučnica Babić. Ipak, kaže desetnik Gračan, bilo koja medicinska intervencija izvršava se neovisno o uvjetima u helikopteru. Koliko su ovi letačko-medicinski timovi dobro uigrani i sami smo se uvjerili nakon što je stigao poziv za pomoć s otoka Raba. Razgovor smo brzo priveli kraju, letačko-medicinski tim u roku 15 minuta poletio je na intervenciju, a mi smo se uputili prema riječkom helidromu Delta. Ondje smo s dvjema ekipama riječke Hitne medicinske pomoći dočekali peteročlanu ekipu s Raba koja je i ovaj put spasila još dva životno ugrožena pacijenta.
Posade helikoptera HRZ-a, u 2020., za zadaće HZMP-a ostvarili su 2050 letova, 770 sati leta i prevezli 765 pacijenata.
U 2021. prevezeno je gotovo 300 pacijenata, a posade HRZ-a odradile su i zadaće iz najjužnije županije i grada Dubrovnika 66 puta, danju i noću i u složenim meteouvjetima.
Martina Butorac
Foto: Mladen Čobanović