Prve četiri profesionalne brigade Zbora narodne garde nazvane su aktivne brigade, a ustrojene su 15. svibnja 1991. godine.

Nositelji formiranja 2. “A” brigade bili su pripadnici specijalne policije pripremani u Kumrovcu i Vinici, a manji dio u Rakitju. Dana 15. svibnja 1991. u Trsteniku Nartskom ustrojena je 1. pješačka bojna, koja dobiva naziv Crne mambe; 2. pješačka bojna, nazvana Banijska oluja, ustrojena je u Sisku 3. lipnja, a 3. pješačka bojna u Dugoj Resi 21. lipnja 1991. godine.

Postrojavanje Brigade održano je u radničkom naselju Trstenik kod Ivanje Reke. U prvom ustroju bilo je 1696 pripadnika, uglavnom raspoređenih u tri pješačke bojne s predviđenih 427 pripadnika u jednoj. Takva formacija morala se brzo nadograđivati.

Satnija Vojne policije ugradila se u sastav Brigade u skladu s odlukom MORH-a 5. listopada 1991. godine. U skladu sa zapovijedi Glavnog stožera HV-a od 25. listopada 1991., u “A” brigadama formiraju se oklopno-mehanizirani bataljuni radi mogućih napadnih djelovanja.

Dana 13. studenog 1991. u skladu sa zapovijedi MORH-a uvodi se Protudiverzantski vod (PDv), a 27. prosinca i 4. bataljun “R” sastava u Brigadi. Vod je demobiliziran 26. veljače 1992. godine.

Vod PZO-a prevodi se u ožujku 1992. u Laku artiljerijsko-raketnu bateriju PZO-a. U svibnju te godine formira se Protudiverzantska satnija (PDs).

U skladu sa zapovijedima MORH-a, 3. prosinca 1992. godine brigade ZNG-a ustrojavaju se prema formaciji motoriziranih brigada ZNG-a. Desetak dana nakon toga Brigada mijenja naziv u 2. gardijska brigada, koji ostaje do kraja rata.

Prve ratne godine 2. gardijska brigada brani hrvatske prostore između Zagreba, Siska i Karlovca, tako da borbeno djeluje u obrani Sunje, Blinjskog Kuta, Komareva, Siska, Petrinje, Gline, Topuskog, Viduševca, glinskog džepa te na Karlovačko-dugoreškom bojištu.

Taktička grupa dragovoljaca odlazi 1992. na područje Livna i Bosanske Posavine. U akciji Tigar 5. srpnja 1992. omogućava deblokadu Dubrovnika. Godine 1993. nakon operacije Maslenica postrojbe Gromova obranile su područje Novigrada. Taktička grupa dragovoljaca djeluje 1994. na Mostarskom bojištu, a dijelovi Brigade na Ličkom bojištu i Banovini. U operaciji Oluja 1995. godine postrojbe 2. gardijske brigade oslobađaju Petrinju, blokiraju Glinu i dolaze do Dvora na Uni.

Tijekom Domovinskog rata poginula su dvjesto dva pripadnika Brigade, a šest ih se smatra nestalim.

JEDNOM GROM – ZAUVIJEK GROM

Tekst Hrvoje Strukić