“Prekretnica u njegovu životu zasigurno je bio susret s prvim predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom, čija je vizija stvaranja i uspostave hrvatske države motivirala Gojka da svoj daljnji život posveti ostvarenju te vizije,” rekao je ministar obrane Damir Krstičević

Od smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška, 3. svibnja 1998., prošlo je 20 godina, a ova je godišnjica obilježena dvodnevnim programom koji je započeo prikazivanjem dokumentarnog filma redateljice i scenaristice Ljiljane Bunjevac Filipović “Gojko Šušak – pobjednik iz sjene” u produkciji HRT-a.
Radi se o prvom dokumentarnom filmu koji se bavi Šuškovom ulogom u stvaranju moderne Hrvatske vojske s posebnim osvrtom na operacije Bljesak i Oluja 1995., kao i priznanjima koja je dobio nakon tih akcija zbog primjene novih, zapadnih vojnih doktrina temeljenih na standardima NATO-a te njegovim godinama koje je proveo u emigraciji u Kanadi. Film govori i o njegovoj suradnji s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
U sklopu obilježavanja godišnjice smrti Gojka Šuška izaslanstvo Ministarstva obrane predvođeno potpredsjednikom Vlade ministrom obrane Damirom Krstičevićem i načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga RH položilo je vijence i zapalilo svijeće na njegovu posljednjem počivalištu na zagrebačkom groblju Mirogoju, a program je nastavljen okruglim stolom “Političko djelovanje ratnog ministra obrane Gojka Šuška” na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”. Ministar obrane Krstičević podsjetio je na važnost ministra Šuška u stvaranju slobodne i nezavisne Hrvatske čak i u trenutku kad je bio daleko od domovine.
“Prekretnica u njegovu životu zasigurno je bio susret s prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dr. Franjom Tuđmanom, čija je vizija stvaranja i uspostave hrvatske države motivirala Gojka da svoj daljnji život posveti ostvarenju te vizije,” rekao je Krstičević. Prisjetio se najvažnijih zasluga ratnog ministra istaknuvši prije svega Šuškov angažman kako bi, uz embargo na naoružavanje koje je nametnula međunarodna zajednica, naoružao i ustrojio Hrvatsku vojsku.
“Bilo je to djelovanje u kojem je trebalo pokazati nepokolebljivu odlučnost, a Gojko Šušak imao je tu odlučnost. Imao je i karizmu te pokretačku energiju kojom je svoje suradnike motivirao na krajnje fokusirani rad, a sve za obranu i poslije za oslobođenje Hrvatske,” naveo je Krstičević. Istaknut je i njegov doprinos američkom priznanju Republike Hrvatske. Ratnog ministra prisjetio se i general Šundov naglasivši kakvo je povjerenje imao prema mladim vojnicima.
“Sigurno je da bi bio zadovoljan brzinom kojom smo se integrirali u NATO, kako njegujemo odnose sa SAD-om, da imamo organiziranu vojsku koja je bliska demokratskim standardima,” rekao je Šundov. O značaju Šuška i hrvatskog iseljeništva u stvaranju Republike Hrvatske govorio je bivši zastupnik u Hrvatskom saboru Ante Beljo, dok je o njegovu djelovanju na čelu Ministarstva obrane govorio Šuškov bivši zamjenik Krešimir Ćosić.
“Uspio je i pobijedio u ratu za koji su svi vojni stručnjaci smatrali da ga Hrvatska vojska neće moći dobiti,” naglasio je. O ratnom ministru govorili su i predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak” Miljenko Filipović te državna tajnica Zdravka Bušić. Ministar Krstičević na kraju okruglog stola naglasio je da će se i dalje raditi na afirmiranju nacionalnih simbola kako bi se sačuvale uspomene na važne događaje i kako bi se odala počast svima koji su žrtvovali svoj život i zdravlje za našu slobodu. Okruglom stolu nazočio je i vojni izaslanik SAD-a brigadir Robert Mathers. “Da je danas živ, ministar Šušak bio bi oduševljen kad bi vidio da je Hrvatska članica NATO-a, ali i činjenicom da postoji sposobna vojska koja se, kao što kaže naš državni tajnik, bori znatno iznad svoje kategorije. Ono što Hrvatska radi danas, upravo je ono što je bila vizija ministra Šuška,” izjavio je brigadir Mathers.
Martina Butorac, snimio Mladen Čobanović

Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. u Širokom Brijegu. Umro je u Zagrebu 3. svibnja 1998. godine i sahranjen uz najviše državne i vojne počasti u Aleji hrvatskih branitelja na Mirogoju u Zagrebu. Pričuvni je general zbora Hrvatske vojske bio od 28. svibnja 1996. Posmrtno je 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske. Ministrom obrane Republike Hrvatske imenovan je 18. rujna 1991. Tu je dužnost obnašao u svim hrvatskim vladama od 1991. do 1998. godine. Uz dr. Tuđmana, bio je jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje Hrvatske vojske, za uspješno vođenje i pobjedonosni završetak Domovinskog rata. Dao je nemjerljiv prinos razvoju hrvatskih Oružanih snaga: kopnenih, pomorskih i zračnih. Od tih je snaga stvorio suvremenu vojsku koja je poslije uspješnih operacija za oslobođenje južnog dijela Hrvatske i Dubrovnika, Maslenice Miljevačkog platoa, brane Peruča, a osobito nakon velikih pobjeda u Bljesku i Oluji i u međunarodnoj javnosti stekla velik ugled.