RAZGOVOR:  brigadir Goran Huljev zapovjednik Središta za obuku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ”Rudolf Perešin“

“Nova tehnika znači i daljnju izmjenu nastavnih planova i programa, ali i drugih sadržaja za pilote, MIN-ovce i zrakoplovne tehničare. Čeka nas intenzivno razdoblje. Jesmo li za njega spremni? Jesmo! Hoćemo li uspjeti? Definitivno hoćemo!“

Središte za obuku HRZ-a utemeljeno je u prosincu 1992. godine, ali svoj dan slavi 25. listopada, na dan kad je slavni hrvatski pilot stožerni brigadir Rudolf Perešin 1991. godine preletio u Klagenfurt. U to vrijeme, današnji zapovjednik Središta i naš sugovornik bio je mladi pripadnik 113. šibenske brigade na ratištu šibenskog zaleđa. Nakon djelovanja na Južnom bojištu 1992. godine, upisuje studij Aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu i tako se odlučuje za karijeru pilota. Osim dužnosti zapovjednika SzO-a, brigadir Huljev i nastavnik je letenja, a ima i zvanje probnog pilota te je ovlašteni ispitivač na avionima ZLIN 242L i Pilatus PC-9M. Dakle, razgovor s njim nije tek razgovor sa zapovjednikom, nego i razgovor s pilotom kojem je letenje i nadalje velika ljubav.

Dan postrojbe povezan je s čovjekom čije ime nosi, kakvo je vaše sjećanje na dan kad je Rudolf Perešin preletio u Klagenfurt?

Listopad 1991. bio je jako težak mjesec za hrvatske branitelje, sve naše oči i uši bile su uprte u Vukovar. Vijest o preletu stigla nam je s dan-dva zakašnjenja, bili smo na prvoj crti i itekako nam je podigla moral. Naravno, nismo imali realnu percepciju događaja, nego smo govorili: ”Super, i mi imamo zrakoplovstvo!” Raspadaju se, sad ćemo im pokazati!, Vidi ti heroja, kako je to uspio?“, pa sve do: ”Gdje ćemo sad spremiti taj avion?“ U svakom slučaju, takva nam je vijest baš bila potrebna.

Osim imena, kako je Perešinova ostavština utkana u Središte i njegovo djelovanje?

Na Perešinovoj rečenici: ”Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate“ odgojili smo i odgajat ćemo naraštaje pilota, MIN-ovaca (rod motrenja i navođenja, op. a.) i zrakoplovnih tehničara. Sve što je napravio za HRZ i Hrvatsku, sve što je dao, a dao je i svoj život, nešto je čega se treba sjećati kroz generacije. Svi mi koji smo kao tadašnji mladi kadeti imali priliku upoznati ga, čak i raditi s njim, mogli smo čuti i njegova razmišljanja. To je bio čovjek s vizijom, gledao daleko naprijed, stalno je isticao ponos činjenicom da je HRZ krajem 1992. godine uspostavio sustav školovanja vojnih pilota i drugih kadrova za potrebe zrakoplovstva. Na svakom javnom događaju pozivao nas je na pozornicu i naglašavao kako će rat završiti našom pobjedom, ali trebamo gledati u budućnost.   

Središte je pod drugim imenom počelo djelovati za vrijeme Domovinskog rata. Kakav je bio njegov doprinos?

Među našim su djelatnicima i danas neki koji baštine povijest postrojbi zadarskog područja, primjerice 112. i 134. brigade. Krajem 1992. godine, ustrojavanje Zrakoplovnog nastavnog središta Zadar u vojarni “Šepurine” bilo je sustavni odgovor na pitanje kako osposobiti postojeće i osigurati buduće kadrove da budu što bolji i učinkovitiji u borbenim djelovanjima. Iako nije bilo operativna postrojba, tijekom 1992. i 1993. godine Središte je iznjedrilo kadrove koji su poslije aktivno sudjelovali u oslobodilačkim operacijama.

Koji je najveći uspjeh u 30-godišnjoj povijesti Središta?

Najveći je uspjeh naš kontinuitet u kvaliteti školovanja i razmišljanju unaprijed. Stalno govorim da smo, pripremajući se za ono što dolazi, dva-tri koraka ispred vremena u kojem djelujemo. Već 2008. godine primjenjivali smo učenje na daljinu. Danas se to vidi u sustavima koje sad primjenjujemo u obuci, primjerice onima koji se baziraju na računalima i tehnologiji (computer-based training i technology-based training). Oni su danas vrhunac u konceptima prijenosa znanja i vještina. Od ove smo godine vjerojatno u tri-četiri ratna zrakoplovstva u svijetu koja primjenjuju virtualnu stvarnost već u selekcijskom letenju. Rezultat je iznimno dobar.

U razgovoru koji smo vodili povodom 25. obljetnice ustrojavanja, rekli ste da je za Središte najvažniji razvoj programa obuke. Koliko je napredovao od 2017. godine do danas?

Kroz pet godina revidirali smo i nadogradili više od devedeset programa koje imamo u katalogu obuke,  i to sadržajno, u okviru koncepta slijedno-rastućeg osposobljavanja, kao i u optimizaciji procesa. Primjerice, u suradnji s Fakultetom prometnih znanosti u Zagrebu završili smo reviziju preddiplomskog studija za naše pilote. Imamo i desetak novih programa stručno-specijalističkih osposobljavanja za HRZ, i za druge grane i ustrojstvene cjeline. Također na Fakultetu prometnih znanost osmislili smo i izradili novi program školovanja vojnih kontrolora zračnog prometa.       

Hoće li iduće petogodišnje razdoblje biti još intenzivnije? Koje nas novosti čekaju u školovanju u Središtu?

S jedne strane moramo osigurati kontinuitet sadašnjih programa, a s druge sa svim našim inženjerima i instruktorima dostizati nove sposobnosti za nove obuke i letjelice. Primjerice, mi šaljemo inženjere na šest mjeseci u SAD kako bismo osigurali transfer znanja potreban za Black Hawk, a isti su ljudi i dalje, dok su ovdje, uključeni u obuku vezanu uz aktualne avione i helikoptere. Da se to ”pomiri“, treba imati dobru organizaciju. Nova tehnika znači i daljnju izmjenu nastavnih planova i programa, ali i drugih sadržaja za pilote, zrakoplovne tehničare i MIN-ovce. Čeka nas intenzivno razdoblje. Jesmo li za njega spremni? Jesmo! Hoćemo li uspjeti? Definitivno hoćemo! Pokazali smo da možemo s helikopterima Kiowa Warrior, a gotov je i novi nastavni plan i program za Black Hawk. I ne samo da je gotov, nego je napisan u skladu s konceptom EMAR (European Military Airworthiness Requirements) koji propisuje Europska unija.  

Vrlo je zanimljivo što su u proces selekcije za buduće pilote ušli i učenici trećih razreda srednjih škola. Kakvi su rezultati?

Središte promovira taj koncept još od 2013., a zaživio je 2020. Da bismo ga primijenili, morali smo prilagoditi i sustav koji ih testira, jer između 17-godišnjaka i 18-godišnjaka znaju postojati velike razlike. Rezultati su jako dobri: ako prođu selekcijsko letenje, daljnji proces za ”trećaše“ je pojednostavnjen. Znaju da mogu biti piloti, imaju mogućnost stipendije, čeka ih matura, upis na fakultet…

Imaju li nove letjelice utjecaj na interes mladih za poziv vojnog pilota?

Naravno da imaju! Njihove percepcije novih aviona i helikoptera sigurno su pozitivne i to treba iskoristiti. Letjelice su dobar zalog, ali na njima se ne smije stati. Bez promidžbe nemate ništa i cijeli obrambeni sustav treba je podržati, osnažiti kroz računalne tehnologije i inventivnost. Godinama smo imali samo pad novoupisanih kandidata za pilote na Fakultet prometnih znanosti, a ove ih je godine 14, što je značajan rast. Nadam se da će ih ubuduće biti i više.  

Kako ste se prilagodili razdoblju pandemije?

Bio je to izazov, najviše u smislu prilagodljivosti. I uspješno smo mu odgovorili. Tijekom 2020. i 2021. godine održali smo oko 8000 sati nastave, a inače nam je prosjek oko 9000. Niti jedna obuka nije bila otkazana jer je SzO nije mogao provesti. Učenje na daljinu nama je bilo kao ”dobar dan“ jer imamo puno prijašnjeg iskustva. Lockdown nam nije bio opterećenje u funkcioniranju sustava, osim u tome što su naši mladi polaznici morali biti stalno u vojarni.

Kakva je infrastrukturna opremljenost Središta, a tu prije svega mislimo na učionice, spavaonice i druge objekte?

Smještaj polaznika je apartmanski, a kvalitetan vojnički za polaznike specijalističke vojne obuke. Što se tiče kabineta, oni su orijentirani na technology-based training. Opremljeni su računalima, motorima, konstrukcijama, simulatorima, maketama oružja… Tu su i društvene prostorije, sportska dvorana, teretana. Ono na čemu sad radimo uspostavljanje je kampusa u smislu umreženosti i podjele informacija važnih za sve pilote, tehničare i MIN-ovce. Dakle, preko bežične ”kampus-mreže“ oni na svojim tabletima trebaju imati pristup svim sadržajima kroz koje su prolazili tijekom radnog dana, a nisu materijal za neku mrežu otvorenog tipa poput CARNET-a.

Trebate li imati na raspolaganju veći broj letjelica od sadašnjeg za aktivnosti Središta?

Od 2003. godine Središte nema letjelice u operativnoj uporabi, za letačku se izobrazbu koriste letjelice iz 93. krila HRZ-a. Za selekcijsko letenje i fazu zajedničkih temelja definitivno je potrebno još aviona jer se povećava broj kandidata i broj potrebnih dnevnih letova koje moramo ostvariti u određenom razdoblju.

Koja je uloga Središta u uvođenju helikoptera Black Hawk u operativnu uporabu u HRZ-u?

Rekao sam, naši su inženjeri u SAD-u. Mi smo bitan dio sustava transfera potrebnih znanja i vještina iz Sjedinjenih Država u Hrvatsku za pilote, zrakoplovne inženjere i tehničare. UH-60M za nas je novi korak, zahtjevniji zbog novih sustava koje podrazumijeva taj helikopter. Idemo na novi princip i način osposobljavanja po već spomenutim EMAR-ima koji su i koncept i standard i certifikat. Da pojednostavim, zahvaljujući EMAR-ima polaznik koji završi određenu obuku odmah je ”uporabljiv u sustavu“ na dužnosti za koju se obučava, dakle, obuka nije sama sebi svrha. Spremni smo za EMAR, ministar obrane potpisao je odluku o njegovu prihvaćanju, kao i hodogram po kojem ćemo mi do 2024. godine napraviti prilagodbu. Ono što mi se posebno sviđa kod EMAR-a jest da je on u određenoj mjeri prilagodljiv i nacionalnim normama, a posebno ako su one zahtjevnije od onog što EMAR propisuje. Izvanredno je da mi uvodimo EMAR paralelno s uvođenjem novih sredstava, Black Hawka i aviona Rafale.

Postoje i novi oblici suradnje s Fakultetom prometnih znanosti u Zagrebu?

FPZ je ”naša matična kuća“ od 1992. godine i stalno nadograđujemo suradnju. Već sam rekao da smo ove godine zajednički revidirali studijski program, a uspjeli smo i da polaznici studija osim za letenje dobivaju dodatne ECTS bodove i za obuku u vojnim kampovima. U zadnjih godinu i pol dana razvili smo novi smjer za osposobljavanje vojnih kontrolora zračnog prometa koji je pandan školovanju pilota. Dakle, budući pripadnici roda MIN, dobivaju civilna znanja i vještine na koja će dograđivati vojna.  

Kakva je suradnja s 93. krilom HRZ-a s kojim dijelite vojarnu?

Tu su i druge postrojbe i sa svima dobro surađujemo, no logično je da smo najviše isprepleteni s 93. krilom. Naš ”suživot“ ide u najboljem mogućem smjeru, i profesionalno i ljudski. Općenito, mi intenzivno surađujemo s kolegama iz vojske, ali i civilnim institucijama. Razlog je u tome što je školovanje pilota, MIN-ovaca i tehničara iznimno kompleksna stvar. Naš je moto da oni moraju dobiti vrhunska znanja. A to je moguće samo ako ih dobivaju od kompetentnih, renomiranih ljudi i institucija. Otvoreni smo prema svim institucijama koje provode oblike školovanja koji nas zanimaju i uvijek tražimo najbolje. 

Što biste istaknuli iz prijašnje ili aktualne međunarodne suradnje?

U povijesti Središta neki oblik osposobljavanja prošlo je više od 300 stranih polaznika iz više svjetskih zemalja. Sjetimo se samo školovanja pripadnika susjednih zemalja u okviru BRAAD inicijative ili pripadnika Omanskog ratnog zrakoplovstva. Trenutačno obučavamo šestu skupinu polaznika iz roda MIN rumunjskih oružanih snaga. Posebno nam je drago da dajemo takvu obuku vojsci koja provodi MIN u jednom vrlo osjetljivom geografskom području. Vjerujem da će biti još tri skupine, a riječ je o obuci iz naših planova i programa prilagođenoj rumunjskim potrebama.

---

Što vam znači dolazak aviona Rafale?

Rafale mijenja sve, čak i doktrinu HRZ-a, pa i OSRH, donosi nove sposobnosti koje će se integrirati u mnoge sustave. Kadeti-piloti, polaznici diplomskog studija na prometnom fakultetu, u nastavnim će sadržajima imati i Rafale, a mi smo provoditelji tih sadržaja i u njih moramo implementirati nove sposobnosti. Nećemo mijenjati kurikule u smislu željenih spoznaja, ali definitivno ćemo prilagoditi sadržaje. Naši zrakoplovni inženjeri i tehničari također će u svojim sustavima školovanja i obuke morati dobiti jednu veliku nadogradnju prema novim tehnologijama. Naravno, u svemu tome ćemo i dalje surađivati s civilnim obrazovnim institucijama te primjenjivati EMAR. Jedini izazov u daljnjem radu može biti u dodatnom broju satova predavanja koje ćemo morati provesti, a i trebat ćemo više novih nastavnih sredstava i pomagala.

Radite na novom projektu u suradnji sa Sveučilištem u Zadru. O čemu je riječ?

S njima surađujemo još od 1997. godine. Novi projekt koji provodimo u zadnje tri godine potpada pod Hrvatski kvalifikacijski okvir koji financira EU. Njim se uređuje cjelokupni sustav kvalifikacija na svim obrazovnim razinama u Republici Hrvatskoj. Kako u Sveučilištu osposobljavamo naše nastavnike letenja za predmete didaktike, pedagogije, psihologije, metodike ili andragogije, logično je da njihov posao uđe u Hrvatski kvalifikacijski okvir pod nazivom Vojni nastavnik letenja. I umjesto 60, oni će ubuduće stjecati 90 ECTS bodova. Također, kao dodatnu smo vrijednost u okviru projekta od EU-a dobili sredstva u vrijednosti od gotovo 400 000 kuna za opremanje kampusa koji sam već spomenuo.

---

RAZGOVARAO  Domagoj Vlahović/ FOTO  Tomislav Brandt