Koji je povod uvođenja odora nije poznato. Je li riječ o svijesti za potrebom imanja službenih odora ili, kako neki izvori tvrde, uvođenju odora radi skorog prvog sudjelovanja Oružanih snaga Republike Hrvatske na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu? No, neće se obistiniti navod iz 27. broja Hrvatskog vojnika o uvođenju odora uoči Božića 1992., nego će biti prvi put korištene u siječnju 1993. godine. Uzori za izradu, kako je u članku prosinačkog broja Hrvatskog vojnika navedeno, odore su SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, a izvršen je uvid u jednu privatnu zbirku odora koja je također imala važnu ulogu. To svjedoči o važnosti kolekcionara, zbirki i muzeja koji, s druge strane, nemaju toliki afinitet prema odorama.

 

Autorice odora poznate su iz prethodnih članaka: Latica Ivanišević, Dženisa Medvedec-Pecotić i Ika Škomrlj. Dizajneri tehničkih rješenja i obuće bili su Ksenija Hanatko i Zlatko Ivanković, a autori znakovlja Nenad Martić i Božo Kokan. U članku se navode činovi za službenu odoru na naramenicama i na nadlaktici za svečanu, no svečana i službena u načelu su jednake odore. Tu će službenu odoru do vojnog hodočašća u Lurd koristiti i HKoV i HRZ i PZO pa ju je ispravno nazvati odorom OSRH.

 

U ilustraciji je zamišljeno korištenje kaputa kakav je nosio brigadir Krešimir Kašpar, opisanog u prethodnom članku. Kaput, međutim, nije uveden u službenu upotrebu nego se koristio samo mantil. Svečana odora trebala je sadržavati već spomenute oznake činova na nadlakticama i opasač, s fotografije onakav kakav je koristio brigadir Kašpar, no ni njegovo uvođenje nije realizirano. Na ilustraciji se vidi i tip bluze s ušivenim trakama na struku odore i ušivcima na ramenima, koja će u službenu upotrebu ući sredinom 1993. godine. Nije poznato je li to zapravo svečana odora, no iz nekog se razloga u isto vrijeme koriste dva tipa bluze. U idućem broju bit će obrađene te odore i kronika njihova korištenja.

 

Marin Sabolović