Samohodne haubice PzH2000 imaju veliku vatrenu moć i preciznost te brzu izmjenu paljbenog položaja. Tijekom…
Za upravljačem PzH 2000
Mlada vojnikinja Maja Baričević prva je pripadnica Samohodne haubičke bojne koja je uspješno završila obuku za vozača operatera SH 155 mm. Osim što je bila jedina žena, bila je i najmlađa na obuci, a naučiti upravljati najsuvremenijim topničkim sustavom na svijetu, kaže, bio joj je velik izazov
Kad je ekipa Hrvatskog vojnika početkom prošle godine u bjelovarskoj vojarni “Bilogora” posjetila Topničko-raketnu pukovniju kako bismo predstavili jednu posadu Panzer haubice 2000, u Samohodnoj haubičkoj bojni u tijeku je bila obuka osvježenja vozača tog najsuvremenijeg topničkog sustava u svijetu. Pripadnici postrojbe tad su nas “upozorili” na mladu vojnikinju Maju Baričević, koja je pratila obuku osvježenja te se pritom upoznavala s radom haubice pripremajući se za novo postavljenje.
“Ova vojnikinja bit će uskoro prva vozačica samohodne Panzer haubice 2000,” rekao nam je tad instruktor na obuci vozača skupnik Vedran Petković. Gledajući vojnikinju Baričević onako sitne građe, pomalo sramežljivu, bilo nam je neobično zamisliti je za upravljačem moćne haubice. Iznenadilo nas je i kad je rekla da trenutačno vozi kamion te kako joj se čini da neće biti teško naučiti upravljati vozilom mase 55 tona.
Pandemija koronavirusa nakratko je odgodila obuku za nove vozače, a vojnikinja Baričević u tom je razdoblju, osim kamionom, upravljala još jednim “teškašem” – lakim oklopnim vozilom. Novi obučni ciklus za vozače samohodne PzH 2000 konačno je počeo u studenom prošle godine i trajao je šest tjedana.
Prvo postavljenje
“Budući da sam prošle godine pratila obuku osvježenja starijih vozača, dosta sam toga znala. Zapravo, već sam tad naučila upravljati haubicom tako da je obuka prošla glatko. Bilo nas je ukupno šestero i nije bilo nikakvih poteškoća. Osim što sam bila jedina žena, bila sam i najmlađa i kolege su me poticali da budem što bolja,” govori vojnikinja Maja Baričević. Za instruktora skupnika Petkovića niže samo pohvale te ističe kako o haubici zna apsolutno svaki detalj, a svoje znanje uspješno je prenio i na polaznike. “Jako je stručan i sve što mi nije bilo jasno objašnjavao je i više puta. Kad je trebalo, i pet puta smo obilazili haubicu kako bi nam objasnio kako funkcionira svaki njezin dio,” kaže ova 21-godišnja pripadnica Samohodne haubičke bojne.
Vojnikinja Baričević u sustavu je tek nešto više od jedne godine. Oružanim snagama pristupila je u rujnu 2019., nakon što je u Požegi završila program dragovoljnog vojnog osposobljavanja.
“Zanimalo me kakav je to vojnički život i kad sam jednom to probala, svidjelo mi se pa sam odlučila ostati. Nakon dragovoljnog vojnog osposobljavanja prošla sam specijalističku obuku za vozača te potom dobila i prvo postavljenje u Topničko-raketnoj pukovniji,” govori nam. Prije nego što je sjela za upravljač haubice upravljala je kamionom kad god je trebalo. Vojnikinju Baričević pitamo je li joj bilo lakše voziti kamion ili haubicu, a ona spremno odgovara: “Kad bih uspoređivala kamion i PzH 2000, haubica je lakša za upravljanje. Visinom su otprilike jednaki, no haubica je znatno jača. Osim toga, nema toliko vibracija po neravnom terenu, ona gotovo leti. Unutra imam ekran na kojem vidim sve podatke o motoru, hidraulici i ako se pojavi bilo kakva greška u sustavu odmah je mogu uočiti. Iako se možda čini komplicirano, kad se ta vještina svlada, haubicom nije teško upravljati.”
A da je za upravljanje samohodnom PzH 2000 potrebna i te kakva vještina govore i brojke – postiže brzinu od 60 km/h, duga je 11,7 m, a cijev prelazi prednji kraj vozila za još 3,3 m, široka je 3,5 m, visoka 3,46 m, a masa joj je 55 t. Uspoređujući veličinu, masu i jačinu vozila s njezinom sitnom građom, pitamo vojnikinju Baričević kako se osjeća kad upravlja haubicom.
“Moćno. Doduše, moram malo podići sjedalo da bolje vidim,” odgovara nam kroz smijeh.
Inače, mjesto za vozača nalazi se u prednjem dijelu vozila i odvojeno je od stražnjeg dijela u kojem su drugi članovi posade – zapovjednik, ciljač i dva poslužitelja. U stražnji dio ugrađena je i kupola s glavnim oružjem, topom 155 mm, te sustavima za upravljanje paljbom i navigacijom. Posada međusobno neprestano komunicira, a atmosfera je, prema riječima njezinih članova, uvijek opuštena. Zapovjednik posade nadnarednik Johny Robert Dratibi ističe kako je vojnikinja Baričević odlična vozačica s obzirom na kratak vozački staž u haubici.
“Zalaže se i pokazala je da ravnopravno može parirati svojim muškim, iskusnijim kolegama. Vrlo je važno da haubicom upravlja dobar i spretan vozač. Ipak je riječ o vozilu od 55 tona i kad se krećemo po neprohodnom terenu bitno je poznavati njezine mogućnosti i karakteristike i znati se kretati,” navodi nadnarednik Dratibi te dodaje kako posada ima puno povjerenje u mladu vojnikinju. Da je vojnikinja Baričević spretna vozačica, slažu se i ostali članovi posade: ciljač desetnik Martin Kos, poslužitelj 1 vojnikinja Irena Šumanovac i poslužitelj 2 vojnik Marko Baričević.
Teren u bjelovarskoj vojarni, kao i obližnje vježbalište “Lepirac”, vojnikinja Baričević sa “svojom” haubicom dobro je upoznala, a ono što sad najviše iščekuje odlazak je na vojnu vježbu.
“Još nisam bila ni na jednoj vježbi tako da se iznimno veselim bojnim gađanjima,” zaključuje na kraju vojnikinja Baričević. Gledajući je kako spretno i samouvjereno upravlja jednim od najjačih oružja u Hrvatskoj kopnenoj vojsci ne sumnjamo da će slunjski poligon biti još jedan izazov koji će ova mlada pripadnica Samohodne haubičke bojne uspješno svladati.
Zapovjednik Samohodne haubičke bojne pukovnik Dražen Musić
“U Samohodnoj haubičkoj bojni 155 mm trenutačno se provodi nekoliko vrsta obuka u skladu s programima obuka i ocjenjivanja. Riječ je o obuci vozača koja traje šest tjedana i uspješno je provedena; druga je obuka operatera na sustavu za upravljanje vatrom, gdje imamo operatere izvidnike i operatere računatelje. Treća je vrsta program obuka osposobljavanja poslužitelja unutar haubice, gdje koristimo taktičku haubicu i simulator s kratkom cijevi. Popunjenost postrojbe na zadovoljavajućoj je razini, interes je velik, posebno kod mladih, koji su željni novih znanja i učenja. Raspolažemo lepezom novih sustava koji su izazovni i zanimljivi mladim ljudima i žele ih svladati. Obuka je priprema za naše aktivnosti na nacionalnoj razini, a to je održavanje borbene spremnosti, a drugo je potpora međunarodnim vježbama s bojnim gađanjima i u pripremi borbene grupe mehaniziranog pješaštva.”
Instruktor obuke vozača operatera SH 155 mm skupnik Vedran Petković
“Za nama je još jedan obučni ciklus vozača operatera na SH 155 mm. Sudjelovalo je šest pripadnika Samohodne haubičke bojne 155 mm, koji su se odlikovali izgradnjom timskog duha, suradnjom i dosljednosti svojem pozivu, što je rezultiralo iznimno dobrim rezultatima u stjecanju novih vještina i znanja u opsluživanju PzH 2000. Naraštaj je bio specifičan zbog velike dobne razlike polaznika i, naravno, zbog prve polaznice vojnikinje Maje Baričević. Vojnikinja Baričević, ne skrivajući svoj velik interes za rad na PzH 2000, dolazi do statusa obučenosti u svim segmentima – od faze učionice, provedbe praktičnog dijela pa u konačnici i onog najizazovnijeg – vožnje u terenskim i ekstremnim uvjetima. Završetak obuke vozača operatera SH 155 mm okrunjen je podjelom potvrda i znački PzH 2000, koje će s ponosom nositi šest novih operatera te ujedno jačati postrojbu i osjećaj pripadnosti Oružanim snagama.”
Tekst: Martina Butorac
Foto: Tomislav Brandt