Razvijeno prije svega za potrebe Američke kopnene vojske i Marinskog korpusa, novo lako oklopno vozilo ima sve više korisnika i zadaća te polako zauzima mjesto Humveeja

Američka vojska je 2006., pokrećući postupak za zamjenu HMMWV-a (High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle), tražila nešto bolje od starog, dobrog, popularnog i dokazanog Humveeja. Novo lako oklopno vozilo trebalo je prije svega osigurati veću zaštitu posadi i putnicima, gotovo kao na razini MRAP-a. No tražila se i visoka pokretljivost te prohodnost. U kolovozu 2015. na natječaju za združeno lako taktičko vozilo (Joint Light Tactical Vehicle – JLTV) odabran je dizajn tvrtke Oshkosh, koja je potom dobila i prvu serijsku narudžbu za gotovo 17 000 primjeraka. Ukupna iskazana potreba za tim vozilom iznosi 5500 za Marinski korpus, a čak 49 099 za Američku kopnenu vojsku. Osim toga, u međuvremenu su se narudžbama pridružile Zračne snage i Nacionalna garda SAD-a. Oshkosh je u veljači 2021. objavio da je proizveo jubilarni, desettisućiti JLTV te da je dotad ukupno dobio narudžbi za 18 126 tih vozila u ukupnoj vrijednosti većoj od šest milijardi dolara.

U tijeku je novi natječaj za proizvodnju JLTV-a. Objavljen je u veljači ove godine, uključuje 15 425 vozila i 7644 prikolice u vrijednosti 7,3 milijarde dolara. No, zanimljivo je napomenuti da, iako je Oshkosh razvio JLTV, on nije ekskluzivni vlasnik njegova dizajna, već je to Ministarstvo obrane SAD-a. Takva praksa standardna je već kod nabave kamiona i omogućuje Pentagonu da potakne tržišno natjecanje te dobije bolju, tj. nižu nabavnu cijenu. Oshkosh ozbiljno računa na taj posao, a ima i veliku šansu da ga dobije, uzimajući u obzir da jedini doista i ima iskustvo s proizvodnjom tih vozila, kao i optimizirane te uhodane proizvodne trake.

(Ne)poznati podaci

Iz nepoznatog razloga, javno objavljene informacije o detaljnim značajkama JLTV-a nisu dostupne u otvorenim izvorima. Stoga se jedini podaci koji omogućuju da se one sagledaju barem okvirno nalaze u zahtjevima navedenim u natječaju za izbor vozila. Oni su uključivali sposobnost prelaženja puta od 560 km po cesti pri brzini od 56 km/h, odnosno 480 km po operativnom terenu na jednom spremniku goriva. Jedan je od zahtjeva i mogućnost nesmetanog rada u rasponu temperatura od –40 do +52 Celzijeva stupnja te u rasponu nadmorskih visina od –150 do +3600 metara. Radijus okreta ne smije prelaziti više od 8,2 metra, mora svladavati uspon od 60 stupnjeva te bočni nagib do 40 stupnjeva i prelaziti okomitu prepreku visine 0,6 metara.

Pogonski komplet JLTV-a čini dizelski motor Gale Banks 866T V8 izlazne snage 340 KS. Izveden je iz komercijalne serije motora General Motors Duramax i za vojno vozilo spojen s automatskim prijenosom sa šest brzina Allison 2500SP. Ovjes je Oshkoshev proizvod TAK-4i, ugrađen na mnoga njegova vojna vozila, među ostalim i na MRAP tipa M-ATV koji se koristi i u našoj vojsci. JLTV ima najnapredniju inačicu tog neovisnog ovjesa, s promjenjivim klirensom koji se može prilagođavati za sva četiri kotača posebno te pruža okomitu putanju kretanja kotača do 51 cm. Time je osigurana visoka pokretljivost vozila i na teškim terenima.

Oklop JLTV-a temelji se na konceptu uporabe dviju razina zaštite – tzv. A i B kompleta. A komplet čini osnovni oklop ugrađen tijekom proizvodnje, dok je B set-oklop koji se po potrebi postavlja na terenu u roku od pet sati i to mogu učiniti dva osposobljena vojnika. Tu je i dodatni komplet mase 363 kg za zaštitu od projektila ručnih raketnih bacača (npr. RPG-7), koji se može postaviti za dva sata. Prednost je takvog pristupa u tome što se vozilo u redovitoj mirnodopskoj eksploataciji ne opterećuje ni ne troši dodatnim oklopom. Rezultat je jeftinije održavanje i dulji vijek uporabe vozila.

Razlika u masi vozila s B kompletom i bez njega nije poznata. Objavljen je jedino podatak da je najveća dopuštena masa vozila 4656,5 kg te da nosivost tereta kod inačice s dvoja vrata iznosi 2313, a kod inačice s četiri vrata 1587,5 kilograma.

Više podjela

JLTV za američke snage izrađuje se u tri osnovne konfiguracije: teretna (Utility – JLTV-UTL) s dvoja vrata; nosač naoružanja za blisku borbu (Close Combat Weapons Carrier –JLTV-CCWC) i inačica opće namjene (General Purpose – JLTV-GP). Dvije potonje imaju kabinu s četiri vrata. Nadalje, tri se spomenute konfiguracije ovisno o zadaći kojoj su namijenjene dijele na četiri inačice službeno imenovane oznakom M i brojem. Tako imamo M1278 Heavy Guns Carrier (nosač teške strojnice) na bazi vozila JLTV-GP; M1279 Utility (JLTV-UTL); M1280 General Purpose (JLTV-GP) te M1281 Close Combat Weapons Carrier (JLTV-CCWC). Tu je još i prikolica JLTV-T koja se može prikvačiti na sve inačice. JLTV u principu je naoružan ručno upravljanim univerzalnim ili teškim strojnicama ili automatskim bacačima granata.

Marinci pripremaju još i protuzračnu inačicu JLTV-a: M1278 Heavy Guns Carrier. Korpus je inače već razvio uspješno, ali privremeno rješenje za PZO. Nazvano je MADIS inc. 1 (Marine Air Defense Integrated System Increment 1) i kombinira vozilo M-ATV i daljinski upravljanu stanicu Moog RIwP naoružanu lakim topom 30 x 113 mm i četverostrukim lanserom raketa Stinger. Namjera je bila integrirati sličan sustav i na JLTV. Međutim, pokazalo se da stanica RIwP ima oko 180 kg previše za konstrukciju krova JLTV-a. Iako je Moog bio ponudio lakšu inačicu, marinci su se u konačnici odlučili za Kongsbergovu oružnu stanicu Protector XM914 s topom 30 x 113 mm, spregnutom strojnicom 7,62 mm i dvostrukim lanserom Stinger.

Marinci usto namjeravaju koristiti JLTV kao jednu od platformi za lanser izraelskog lutajućeg streljiva UVision Hero 120. Konačna odluka o nabavi tog sustava donesena je u lipnju 2021., no pripreme traju još od 2019., kad je Oshkosh prikazao JLTV Utility sa šesterostrukim lanserom za Hero 120. Sustav ima domet oko 40 km uz trajanje leta oko 60 minuta i nosi bojnu glavu mase 3,5 kg.

Idealna platforma za nadogradnje

Kad se radi o vozilu koje ima tako velike narudžbe, odnosno tako velikog korisnika kao što su snage SAD-a, prirodno je da ono pobudi interes različitih proizvođača vojne opreme i naoružanja kako bi ili potpisali ugovore ili barem dobili priliku za testiranje, odnosno ugradnju svojih proizvoda i iskoristili tržišne prilike koje im JLTV otvara. Tako su izvan službenih modela za snage SAD-a nastale brojne dodatne inačice.

Primjerice, JLTV poslužio je kao platforma za prikaz integracije protuoklopnih vođenih raketa izraelske kompanije Rafael (zapravo njemačko-izraelske EuroSpike koja pokriva Europu). Tako je u lipnju 2019. na godišnjem sastanku Kluba korisnika sustava Spike u organizaciji NATO-ove Agencije za potporu i nabavu (Support and Procurement Agency – NSPA) u Sloveniji predstavljen Spike LR2 u kombinaciji s JLTV-om. Za Sloveniju je napravljena i integracija Spikea LR2 s daljinski upravljanom stanicom Kongsberg Protector opremljenom teškom strojnicom 12,7 mm. U sličnom je aranžmanu u Estoniji u kolovozu 2021. na JLTV-u Utility demonstriran i sustav dometa 32 km Spike NLOS. Upravo je tu kombinaciju Lockheed Martin kao ovlašteni zastupnik Spike NLOS-a za SAD u svibnju ove godine isporučio Zapovjedništvu specijalnih snaga SAD-a.

Drugi je primjer ugradnja minobacačkog sustava smanjenog trzaja Elbit Spear kalibra 120 mm na bazu JLTV-UTL inačice s kabinom za dva člana posade. Ta kombinacija prikazana je početkom ove godine, a zanimljivo je da Elbitov promotivni video prikazuje rad s tri člana, što zahtijeva dodatno vozilo.

Još je niz primjera, većinom različitih daljinski upravljanih oružnih stanica, a od egzotičnijih može se spomenuti Boeingov PZO / protuoklopni sustav naoružan raketama Longbow Hellfire izveden iz njegova lakog PZO sustava Avenger ili ugradnja aktivnog sustava obrane Rafael Trophy Lite. Iako se čini da je rad na oba ta sustava obustavljen, njihova ugradnja na JLTV govori o sposobnosti prihvaćanja različitih nadogradnji i sustava.

Prvi strani korisnici iz susjedstva

Za sredstvo koje masovno koriste američke snage uvijek je gotovo zajamčen i izvozni uspjeh pa ni JLTV nije iznimka. Zanimljivo je da su među prvim kupcima nama susjedne Slovenija i Crna Gora te nedaleka Sjeverna Makedonija.

Crna Gora dobila je JLTV vozila 2020., kad je isporučeno prvih pet. Ukupno je naručeno 67, u skladu s ugovorom vrijednim 36,1 milijun dolara, a isporuka treba završiti 2023. godine. Crnogorski JLTV-i bit će naoružani Elbitovim daljinski upravljanim stanicama s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm. Iste je godine organizirana i isporuka Sloveniji, koja je prvotno naručila 38 vozila, a u rujnu 2020. dodatnih 37, procijenjene vrijednosti 33 milijuna dolara. Može se očekivati još jedna slična narudžba jer je planirana nabava ukupno 99 vozila. Prema očekivanju Ministarstva obrane Republike Slovenije, nabava bi trebala iznositi oko 137 milijuna dolara, uključujući naoružanje, tj. Kongsbergove stanice M153 Protector. Barem dio vozila bit će opremljen i protuoklopnim raketama Spike LR. Sjeverna Makedonija naručila je 33 vozila, uz mogućnost nabave do 152. Isporuka svih njezinih JLTV-a očekuje se do kraja 2023.

U Europi je JLTV još kupila Belgija, Litva i Rumunjska, dok je ozbiljan potencijalni kupac Ujedinjeno Kraljevstvo. Belgija je naručila 322 primjerka za 135 milijuna eura, s početkom isporuke sljedeće godine. Ti će JLTV-i zamijeniti vozila Iveco Lynx (poznata i kao LMV), a 135 bit će naoružano domaćom oružnom stanicom FN Herstal deFNder Light sa strojnicom kalibra 7,62 mm. Dvadeset primjeraka bit će u ambulantnoj konfiguraciji. Litva je naručila 200 vozila za 145 milijuna eura, s konačnom isporukom 2024. godine. Njezini su JLTV-i naoružani ručno upravljanom strojnicom M2 QCB od 12,7 mm. Rumunjska je prema službenim objavama za 47 milijuna eura naručila više od sto JLTV-a namijenjenih specijalnim snagama.

Ujedinjeno Kraljevstvo već je praktički bilo odabralo JLTV za svoj program MRV-P (Multi Role Vehicle-Protected), koji je uključivao opremanje s čak 2747 novih zapovjednih, logističkih i vozila veze. Međutim, promijenjeni su planovi vezani uz strukturu oružanih snaga pa je nabava ponovno razmatrana, tj. zasad je neizvjesna. Brazil je jedini poznati izvaneuropski kupac, a naručio je 12 vozila za svoje marince uz izglednu nabavu još 48.

Ukratko, sve upućuje na to da će JLTV i dalje biti uspješan na međunarodnom tržištu bez obzira na veliku konkurenciju u toj kategoriji vozila. Prvi je ugled i utjecaj osnovnih korisnika, tj. korištenje opreme kakvu ima najveći vojni saveznik. Drugi je razlog jednostavnost nabave kroz program FMS (Foreign Military Sales). Za odluku u korist JLTV-a važne su i velike proizvodne serije, koje omogućuju konkurentnu cijenu vozila, često potpomognutu vojnom financijskom pomoći SAD-a.

---

Električna budućnost

U skladu s trendom u automobilskoj industriji, usmjeravanje na razvoj vozila znatno smanjenih emisija stakleničkih plinova ili bez njih polako nalazi put i u zapadnim vojnim organizacijama. U skladu s tim, Oshkosh je razvio hibridnu inačicu nazvanu eJLTV. Predstavljena je javnosti u siječnju ove godine, a u tvrtki sad ozbiljno računaju na u veljači objavljenu Klimatsku strategiju Američke kopnene vojske. U skladu s njom, od 2035. počinje uvođenje hibridnih taktičkih vozila u naoružanje. Osim što je prihvatljiviji za okoliš, hibridni eJLTV ima i niz praktičnih, taktički primjenjivih prednosti u odnosu na izvorno vozilo. Električni dio pogona osigurava tihu i dugu vožnju, smanjuje toplinski potpis, omogućuje dodatno napajanje elektroničkih uređaja na vozilu… Može služiti i kao generator električne energije za vanjske sustave jer ima izlaznu snagu do 115 kW. Na novoj inačici primijenjene su komercijalne hibridne tehnologije i komponente, a ugrađene baterije kapaciteta 30 kW/h imaju radni vijek od najmanje deset godina. Za korisnike je posebno važno da se JLTV na klasični pogon može konvertirati u eJLTV.

---

Autonomni udar na brodove

Uz električna i hibridna, trend automobilske industrije jesu i autonomna vozila. JLTV se našao i na tom polju kroz posebnu inačicu za Marinski korpus SAD-a. Radi se o sustavu nazvanom NMESIS (pokrata od Navy Marine Expeditionary Ship Interdiction System), koji je samohodni autonomni lanser protubrodskih raketa NSM. NMESIS je jedan od ključnih sustava velike reforme Marinskog korpusa – Force Design 2030 (opširnije v. tekst Preobrazba američkih marinaca, HV br. 654). U kolovozu 2021. tijekom vježbe na Havajima uspješno je demonstrirana njegova sposobnost prevoženja zrakoplovom C-130 Hercules te je provedeno gađanje dvjema raketama na otpisani brod – cilj. Sustav kombinira tri osnovne komponente: dvije rakete NSM, tj. njihove lansere; sustav daljinskog upravljanja nazvan Rogue Fires te podvozje JLTV-a.

TEKST  Vedran Slaver