Tamo gdje priča počinje Goran Kliškić

Priča o Goranu Kliškiću počinje na Klaićevoj poljani 1 u Splitu, gdje je odrastao. Rat ga vodi od Kruševa kod Obrovca, preko Zadra, Karina, Biograda, Čepikuća, sve do nesretnog položaja u Bistrini kod Stona, gdje je pod granatama pokušao spasiti ranjenog suborca.

Goran Kliškić heroj je Domovinskog rata, koji je u 23. godini položio život na oltar domovine spašavajući suborca Ivana Vucu. Bio je dragovoljac Domovinskog rata i prvi zapovjednik Izvidničko-diverzantskog voda 4. gardijske brigade. Kad je počeo Domovinski rat, već je bio spreman vojnik, odsluživši vojni rok u JNA. Aktivni sportaš s poznavanjem borilačkih vještina postao je vrhunski izvidbik – diverzant. Uvijek na čelu i spreman žrtvovati se za drugoga. Sve što je radio, radio je sa srcem. Od plivanja, vaterpola, taekwondoa, do 4. gardijske brigade i Interventnog voda te ustrojavanja i vođenja Izvidničko-diverzantskog voda.

U listopadu 1991. u obrani Zadra teško je ranjen prilikom spašavanja suborca. Za vrijeme granatiranja njihova položaja na Bilom brigu, Goran je po zvuku osjetio da će granata pasti blizu te se bacio na Ivicu Boškovića i spasio ga od sigurne smrti. Granata je pala u neposrednoj blizini i teško ga ozlijedila. Nije mogao podnijeti odvojenost od svojih ljudi, suboraca i prijatelja, te se s još nezacijeljenim ranama vratio na bojište.

Predvodio je ljude osobnim primjerom sve do kobnog 24. ožujka 1992., kad je poginuo – opet spašavajući suborca. Te je kišne noći njihov položaj kod mosta na Bistrini granatiran. Goran je zapovjedio odlazak u bunker. Za vrijeme ulaska u bunker granata je pogodila Ivicu Vucu. Goran je tad s Izudinom Bećirčićem Ćelom odjurio spasiti teško ranjenog suborca. Dok su ga nosili prema bunkeru, pala je druga granata, a Goran je pao pogođen gelerima. Izudin ih je odvukao u bunker, ali molitve nisu pomogle. Na koti 398 Vepar, iznad zaljeva Bistrina na Južnom bojištu, oba su smrtno stradala.

Na pročelju kuće u kojoj je rođen i živio Goran Kliškić, otac Ratomir na sinov je rođendan, 29. rujna 2017., otkrio spomen-ploču koju su podigli suborci i Gradski kotar Grad. Nakon gubitka sina operni prvak Ratomir posvetio je život uspomeni na njega i sve one koji su branili Hrvatsku. Podignuo je spomen-obilježje na mjestu pogibije u Bistrini, zapečativši u kamenu i granitu herojski čin. Izdao je monografiju u spomen na sina – Goran Kliškić: Heroj hrvatskog Domovinskog rata.

Tamo gdje priča počinje – dom, iz kojeg je rat otrgnuo Gorana na njegov put herojstva, potvrdio se kao prostor sjećanja postavljanjem uratka akademskog kipara Kažimira Hraste. Simbolično, Goran se vratio u svoj dom, a njegov će lik za sva vremena prolaznicima pričati priču o istinskim herojima Domovinskog rata, mladosti koja se među prvima uključila srcem u obranu domovine, svojom hrabrošću, iznimnim pothvatima i junačkim djelima stvarala i štitila ugled i primjer hrvatskog vojnika. Priču o onima koji su pokazali najveću ljubav davši život za prijatelja.

Tekst  Martina Stanković  

foto  Mladen Čobanović,

            monografija Goran Kliškić: Heroj hrvatskog Domovinskog rata