Svake se godine 26. rujna obilježava Europski dan jezika, s ciljem vrednovanja i promicanja svih jezika i kultura te očuvanja bogate baštine europskih jezika, kao i motiviranja ljudi za doživotno učenje većeg broja jezika. Kako bi se proslavila europska jezična raznolikost, prvi je put obilježen 2001., i to na inicijativu Vijeća Europe i Europske unije. Na Zemlji živi oko sedam milijardi ljudi, koji govore između šest i sedam tisuća različitih jezika. U Europi većina jezika pripada indoeuropskoj porodici (npr. slavenski, germanski, baltički, romanski…), a druga je po zastupljenosti uralska porodica (npr. mađarski, finski, estonski…). Jedno je od glavnih obilježja Europske unije kulturna i jezična raznolikost. Jezici koji se govore u zemljama EU-a važan su dio kulturne baštine. Trenutačno su 24 službena jezika EU-a: bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski. Cilj je višejezičnosti komunicirati s građanima na njihovim jezicima, zaštititi bogatu jezičnu raznolikost Europe te promicati učenje jezika. Unija nije izabrala službeni jezik ili više njih, nego prihvaća jezike svojih članica kao službene. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo izišlo iz EU-a, engleski je i dalje jedan od službenih jezika EU-a, a ujedno je i jedan od službenih jezika Irske i Malte. Na području Europe koristi se još nekoliko jezika, npr. makedonski, ruski, turski, albanski, srpski i dr. U nekim se zemljama koristi i po nekoliko jezika, npr. Španjolska, BiH, Švicarska i dr. Njemački je najrasprostranjeniji materinski jezik u Europi i jedan je od tri radna jezika Europske unije, dok je latinski znatno utjecao na razvoj znanosti.

TEKST  Ivo Aščić