Svega četiri dana nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 19. siječnja 1992., kardinal Franjo Kuharić obišao je prvu crtu bojišnice, selo Stari Grabovac kod Novske. Svjedok tog događaja kojeg se mnogi sjećaju bio je branitelj i ratni fotograf Željko Gašparović Gašo

Na ratnim je zemljovidima zapadne Slavonije selo Stari Grabovac nedaleko od Novske krajem 1991. godine bilo označeno kao točka sudara i žestokih borbi Hrvatske vojske i JNA, ali i kao mjesto u kojem su branitelji zaustavili pješačko i tenkovsko nadiranje agresora. Za neprijateljsku silu Stari Grabovac bio je meta prema kojoj su, i nakon što su iz njega istjerani, okretali cijevi svoje artiljerije, razarali ga i uništavali.

Tako je započela 1992. godina. Tijekom siječnja potpisano je Sarajevsko primirje, u Paklenici kod Novske započeli su pregovori, a 15. siječnja Republika Hrvatska međunarodno je priznata. Bila je to velika pobjeda, ali još uvijek je predstojao dug i težak put do oslobađanja zemlje. Stari Grabovac je i dalje bio na dometu i u opasnosti od iznenadnih napada JNA iz susjedne Paklenice.

Svega četiri dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, 19. siječnja 1992. godine, na prvu crtu novljanske bojišnice u Starom Grabovcu nenadano je došao kardinal Franjo Kuharić. Njegov dolazak na prvu crtu, svega stotinjak metara od neprijateljskih položaja, bio je snažna poruka podrške, ohrabrenja, zahvalnosti i ljubavi braniteljima koji su uz brojne žrtve prethodnih mjeseci branili ovo područje.

U pratnji kardinala Kuharića bili su zapovjednici 1. brigade Tigrovi – Marijan Mareković i Jozo Milićević, fra Tomislav Duka, pripadnici Vojne policije i predstavnici svećenstva.

Prije dolaska u Stari Grabovac kardinal Kuharić služio je misu u crkvi sv. Marije Snježne u Kutini. U Starom Grabovcu pomolio se u kapelici Sv. Križa, a kasnije i u crkvi sv. Luke evanđelista u Novskoj.

U svojim propovijedima toga dana kardinal Kuharić je rekao: “Treba moliti kako bi Bog zahvatio dušu svakog čovjeka koji čini zlo i nepravdu. U raspoloženju, opraštanju i pomirenju da duša bude slobodna od svake mržnje i od svake osvete.”

---

Uz Stari Grabovac i kapelu Sv. Križa veže se i ime Sofije Herceg, prijeratne zvonarice i mještanke sela koja se na svoj način odlučila boriti za slobodu. Kao i u mnogim drugim hrvatskim mjestima tijekom Domovinskog rata, i ovdje je crkveni zvonik bio meta neprijatelja – u jednom od napada je srušen, a crkveno zvono palo je na zemlju.

Zvonarica, zvali su je baka Sofija, unatoč stalnim napadima i opasnosti nije htjela napustiti svoju kuću kraj kapele – ali nije htjela ni prestati zvoniti. Podnevima ili drugim prigodama, kad god se moglo, provirila bi iz podruma kuće, brzo prišla zvonu i klatnom udarala po njemu. Za neprijatelja taj zvon je bio poruka prkosa i otpora, a za branitelje na položajima oko Starog Grabovca – među kojima je bio i njezin sin Tomislav – poruka ohrabrenja i ustrajanja.

Kad je kardinal Franjo Kuharić nenadano posjetio Stari Grabovac i obišao kapelu Sv. Križa, susreo se s bakom Sofijom. Bio je to susret koji je ona do kraja života često prepričavala.

---

Tekst Lada Puljizević

Foto  Željko Gašparović Gašo