Bogata nordijska zemlja povećava obrambeni proračun, modernizira oružane snage, a napreduje i njezina ionako snažna vojna industrija. Na njezin obrambeno-sigurnosni sustav utjecat će i ulazak susjednih zemalja u NATO

Geografski položaj Norveške te veličina njezina teritorija, kao i kod drugih zemalja, imaju važnu ulogu u kreiranju obrambene politike i razvoju oružanih snaga. Ta zemlja izduljena oblika koja se proteže više od 1700 kilometara ima tek nešto manje od pet i pol milijuna stanovnika. Jedan od impresivnih podataka koji ilustriraju njezinu veličinu je i duljina obale: 2500 km, ili čak više od 100 000 km ako se u obzir uzmu svi fjordovi i otoci. Treba voditi računa i o klimi jer se većina zemlje nalazi blizu ili unutar arktičkog kruga. Ne iznenađuje stoga da Norveška svoju obrambenu politiku provodi na više razina, u suradnji s više saveza i asocijacija. Najvažniji je NATO, u kojem je od 1949. i jedan je od njegovih utemeljitelja. Tu je i obrambena suradnja s nordijskim zemljama i Europskom unijom iako nije njezina članica. Veličina, položaj i klima daju Norveškoj dodatnu važnost u NATO-ovu sustavu kolektivne obrane. Zbog rijetke naseljenosti, velikog zračnog, kopnenog i pomorskog prostora, mjesto je provedbe nekih od najvećih vojnih vježbi Saveza i partnerskih zemalja. Među nedavno provedenim vježbama je i Trident Juncture 2018 (50 000 vojnika), Cold Response 2022 (30 000) i Joint Viking 2023 (20 000). Norveške oružane snage (nor. Forsvaret – obrana) oslanjaju se na širok sustav vojne obveze koji od 2015. obuhvaća sve građanke i građane za koje se ocijeni da su sposobni i dovoljno motivirani za službu. Opća vojna služba traje 19 mjeseci. Najčešće uključuje, kao prvo, odsluženje 12-mjesečnog osnovnog vojnog roka, a ostalo vrijeme vojne službe popunjava se s nekoliko poziva za osvježenje obuke ili sudjelovanje na vježbama. Obveza traje najkraće do navršene 44, a najdulje do 55 godine, ovisno o ranijem činu i znanju vojnog obveznika.

Najsnažnija postrojba

Norveška kopnena vojska (Hæren – vojska) sastoji se od gotovo 8500 pripadnika od kojih su oko 4500 ročnici. Njezina je glavna i najsnažnija postrojba oklopno-pješačka Brigada Sjever (Brigade Nord). U njezinu je sastavu oko 4500 vojnika raspoređenih u osam bojni različitih namjena te satniju Vojne policije. Osim tri borbene bojne (Oklopna, 2. bojna i bojna Telemark), u ustroju su i bojne topništva, inženjerije, veze, saniteta i logistike. Bojna Telemark obično se nalazi u najvišem stupnju pripravnosti i glavna je komponenta snaga brzog djelovanja. U brigadi se nalaze i gotovo sva oklopna sredstva, koja uključuju tenkove, oklopne transportere i samohodno topništvo. Njemački su Leopardi već dugo osnovni tenkovi u norveškoj vojsci. Tradicija seže u 1969., kad su nabavljeni tenkovi Leopard 1. Slijedili su Leopard 2, kupljeni i dopremljeni iz Nizozemske od 2001. do 2005. godine. Pod oznakom Leopard 2A4NO nabavljena su 54 primjerka, koja su imala tek manje izmjene zbog prilagođavanja novoj vojsci. Danas su pred povlačenjem iz operativne uporabe i aktivno ih je ostalo tek tridesetak, dok je ostatak uskladišten. Broj će biti dodatno smanjen donacijom osam primjeraka oružanim snagama Ukrajine, što je objavljeno sredinom ožujka ove godine. Plan nabave novih tenkova pokrenut je još 2018. godine. U uži izbor ušla su dva kandidata: napredna inačica njemačkog Leoparda 2A7NO te južnokorejski K2NO. Nakon testiranja u sjevernoj Norveškoj objavljeno je da su oba tenka zadovoljila tražene zahtjeve. U veljači ove godine objavljena je odluka o izboru i narudžbi tenka Leopard. Razlozi izbora objašnjavaju se željom za dobrom suradnjom s njemačkim proizvođačima te susjednim nordijskim zemljama koje koriste jednake tipove tenkova. Ukupno su naručena 54 primjerka, uz mogućnost narudžbe dodatnih 18. Vrijednost posla iznosi oko 1,8 milijardi dolara, što ugrubo daje visoku cijenu od tridesetak milijuna dolara po tenku. Naručeni tenkovi trebali bi biti isporučeni od 2026. do 2028., odnosno 2031. godine ako se iskoristi opcija dodatnih primjeraka.

Južnokorejsko topništvo

Pratitelji tenkova Leopard 2 u norveškoj vojsci borbena su oklopna vozila CV90, nabavljena u više inačica i unutar nekoliko ciklusa. Prva 104 vozila naručena su 1990-ih. Između 2012. i 2015., uz narudžbu dodatnih vozila, provedena je i modernizacija starijih primjeraka te je ukupan broj narastao na 144. Među ostalim, ugrađene su daljinski upravljane oružne stanice domaće proizvodnje te gumene gusjenice. Zadnja narudžba, iz 2021., obuhvaća 20 vozila CV90, od kojih će 12 pripadati inženjerijskoj inačici, a osam višenamjensko-transportnoj. Isporuka bi trebala biti izvršena ove godine, čime će ukupan broj biti povećan na 164 primjerka. Inačice CV90 koje su u uporabi uključuju borbena vozila pješaštva, izvidnička i inženjerijska vozila, inačicu s minobacačem 82 mm te zapovjedna vozila. Topnička bojna opremljena je južnokorejskim samohodnim topničkim sustavom K9 Thunder. Na natječaju za zamjenu ranijih sustava M109, nakon ispitivanja pobijedili su konkurenciju: njemačke sustave Panzerhaubitze 2000 i francuski Caesar. Naručena su 24 primjerka topničkog sustava K9 i šest vozila pratećeg sustava K10 za dopunu streljivom. U norveškoj vojsci haubice imaju oznaku K9 VIDAR (Versatile InDirect ARtillery system) i nekoliko posebnosti. Uz sustav za topničku potporu i komunikacijske sustave dodan je i ciljnik Mineo tvrtke Safran s više senzora koji poboljšavaju sposobnosti neposrednog gađanja ciljeva. Nedavno je iskorištena i mogućnost narudžbe dodatnih primjeraka južnokorejskog topničkog sustava. Unutar dvije godine trebale bi biti isporučene dodatne četiri samohotke K9 i osam dodatnih vozila za streljivo K10. Ukupan broj sustava tad će biti u omjeru dva prema jedan: 28 haubica K9 i 14 vozila K10. U uporabi je i pričuvi i oko 400 starijih oklopnih transportera. Riječ je o više tipova vozila, primjerice američkom M113 na gusjenicama i finskom XA na kotačima. Glavno je norveško streljačko naoružanje jurišna puška HK416 njemačke tvrtke Heckler & Koch, koja dolazi u nekoliko inačica. Zadnjom narudžbom od 11 000 primjeraka kompletiranom prošle godine završena je potpuna zamjena prijašnje puške AG3, koja je dizajn istog proizvođača s norveškom oznakom.

Od sokola do munje

Donedavno je osnovni višenamjenski borbeni avion Kraljevskog norveškog ratnog zrakoplovstva (Luftforsvaret – zračne snage) bio F-16 Fighting Falcon. Nakon više od četiri desetljeća, prošle je godine ustupio mjesto nasljedniku, avionu F-35 Lightning II. Norveška je prvotno nabavila 72 aviona F-16A, a u trenutku povlačenja iz operativne uporabe u siječnju 2022. bilo ih je 55. Ti su zrakoplovi prodani stranim korisnicima: 12 primjeraka tvrtki Draken International, a 32 su za 388 milijuna eura prodana Rumunjskoj. Norveška se za F-35A odlučila još krajem 2008., financiranje programa odobreno je 2012., dok su prvi primjerci stigli 2015. godine. Ukupno su naručena 52 aviona, a 37 ih je isporučeno. Smješteni su u zrakoplovnoj bazi Ørland u središnjem dijelu zemlje. Koristit će ih 332, 331 i TTT eskadrila. Eskadrila 331 kompletno je opremljena, dok će 332 to tek postati s isporukom preostalih aviona. Eskadrila TTT (Testing, Trening og Taktikk Skvadron) nema vlastitih aviona i služi za testiranja, pilotsku obuku i uvježbavanje taktika. Deset je F-35A trajno smješteno u SAD-u, gdje služe za obuku novih pilota. Nalaze se u zrakoplovnoj bazi Luke u Arizoni, a potkraj 2022. na njima je već bilo ostvareno više od 10 000 sati naleta. U studenom 2019. postignuta je početna operativna sposobnost, a početkom 2020. angažirani su u NATO-ovoj misiji nadzora zračnog prostora Islanda. U Norveškoj su od početka 2022. preuzeli i dužnost dežurnih presretača u zrakoplovnoj bazi Evenes, i to umjesto aviona F-16AM/BM. Potpuna operativna sposobnost flote aviona F-35A planirana je za 2025., kad će biti završena i njihova isporuka. Te će godine biti instalirani prvi radarski sustavi, koji su u studenom 2022. naručeni od američke tvrtke Lockheed Martin. Radi se o osam radara za nadzor zračnog prostora TPY-4, uz mogućnost narudžbe još tri. Norveška je, nakon Američkog ratnog zrakoplovstva, drugi naručitelj tog sustava. Do 2030. trebali bi zamijeniti starije sustave na tri dosadašnje lokacije, dok će za ostalih pet radara biti uređeni položaji na novim lokacijama. Time će se znatno povećati sposobnosti nadzora i kontrole zračnog prostora jer radari TPY-4 imaju velike sposobnosti praćenja zrakoplova, besposadnih letjelica, balističkih projektila te satelita. U njihovu sklapanju i instalaciji u znatnoj mjeri sudjeluje i norveški Kongsberg, koji s Lockheed Martinom može surađivati i na isporuci radara za buduće inozemne korisnike.

Zaposlena eskadrila

Važna je zadaća ratnog zrakoplovstva traganje i spašavanje, a jedan je od njezinih glavnih nositelja Eskadrila 330. Opremljena je helikopterima Sea King 43B, a sjedište joj je u zrakoplovnoj bazi Sola. Raspoređeni su i u izdvojenim zrakoplovnim bazama Bodø i Banak na sjeveru te bazama Ørland i Rygge na jugu zemlje. Misije spašavanja planiraju se i provode u suradnji s dva združena središta za koordinaciju spašavanja (Joint Rescue Coordination Centre – JRCC), koja su također zadužena za sjever, odnosno jug te velike zemlje. Uz 15-minutnu pripravnost sposobni su unutar sat i pol stići na svaku intervenciju. Eskadrila 330 jedna je od najzaposlenijih postrojbi: godišnje zna skupiti i do 4500 letnih sati. Od prvotno nabavljenih 14 helikoptera Sea King 43, danas ih je u uporabi tek šest. Iako su prošli više modernizacija, uključujući digitalni sustav kontrole leta, dobrano su zastarjele letjelice koje bi ove godine trebale biti povučene. Kroz 50 godina uporabe pokazale su se iznimno korisnim i sudjelovale u spašavanju više od 40 000 života. Kako bi ih dostojno zamijenila, Norveška je krajem 2013. odlučila nabaviti nove helikoptere AgustaWestland AW101. Naručeno ih je 16 iako nije isključena ni nabava dodatnih šest. Prvi AW101 počeli su pristizati 2017., a postali su operativni 2020. godine. Uskoro možemo očekivati dolazak svih naručenih letjelica, čime će Sea Kingovi biti u potpunosti zamijenjeni. Bitan dio zrakoplovstva trebao je postati i europski helikopter NH90. Unutar programa NSHP (Nordic Standard Helicopter Program) zajedno s Finskom i Švedskom 2001. godine naručeno je 14 primjeraka te letjelice. Šest je trebalo služiti za protupodmorničku borbu, a osam za potrebe Obalne straže. Trebali su postati i integrirana komponenta sustava fregata klase Nansen. Nakon što su počeli pristizati, Norveška je povukla iz uporabe stare helikoptere Lynx Mk 86.

Raskid ugovora

Kod helikoptera NH90 s vremenom su se javili problemi u vidu tehničkih kvarova, operativnih troškova te održavanja zbog nemogućnosti pravodobnog dobivanja pričuvnih dijelova. Isporučeni primjerci u zadnjih nekoliko godina imali su samo 700 sati naleta, od planiranih i očekivanih 3900. U lipnju 2022. godine NH90 potpuno je izbačen iz uporabe u oružanim snagama. Vlada se odlučila na prekid ugovora s proizvođačem i povrat 13 isporučenih primjeraka, a upućen je i zahtjev za novčanu kompenzaciju od 524 milijuna dolara. Kako bi se popunila praznina, počela se tražiti zamjena. Sredinom ožujka 2023. službeno je objavljeno da će za ratno zrakoplovstvo biti nabavljeno šest primjeraka helikoptera MH-60R Seahawk, mornaričke inačice UH-60 Black Hawka. Troškovi nabave trebali bi iznositi oko 1,14 milijardi dolara, a isporuka prvog primjerka očekuje se u ljeto 2025. godine. Svi ostali helikopteri trebali bi biti isporučeni do 2027. godine. Relativno brza isporuka trebala bi se realizirati zahvaljujući suradnji s Američkom ratnom mornaricom, koja će Norveškoj ustupiti ranije naručena tri Seahawka. Helikopteri bi trebali biti smješteni u zrakoplovnoj bazi Bardufoss na sjeveru zemlje. Glavne zadaće uključivat će kontrolu pomorskih granica i dobara te misije traganja i spašavanja. Letjelice će stoga isprva rabiti Norveška obalna straža (Kystvakten), koja je, kao i u Hrvatskoj, u sastavu mornaričkih snaga. Ipak, planirano je da ih postrojbe Kraljevske norveške ratne mornarice (Sjøforsvaret) koriste i za protupodmorničku borbu. Kako bi se upoznali s novim sustavima i stekli potrebna znanja, zrakoplovne posade i tehničari bit će upućeni u Dansku. Ta zemlja raspolaže s devet helikoptera MH-60R, koji se od 2017. koriste u sličnim ulogama. Za potporu norveškim vojnim postrojbama i civilnim strukturama namijenjeni su manji helikopteri opće namjene. Radi se o 18 helikoptera Bell 412SP/HP koji lete u sastavu Eskadrile 339 smještene u zrakoplovnoj bazi Rygge. Osnovna im je namjena potpora specijalnim i kopnenim postrojbama. Osim taktičkog transporta osoblja i tereta, služe i za izviđanje te kao potpora stanovništvu. Zbog obuke i potpore kopnenim snagama, nalaze se i u zrakoplovnoj bazi Bardufoss na sjeveru zemlje. Nedavno je najavljeno da je planirana njihova zamjena letjelicama većih sposobnosti, bolje prilagođenim specijalnim postrojbama.

Čuvari mora

Norveška veliku pažnju posvećuje obrani pomorskih teritorijalnih i gospodarskih područja. Flota i Obalna straža dvije su osnovne ustrojstvene cjeline ratne mornarice. Obalna straža ima oko 900 pripadnika i flotu od 15 brodova, koji djeluju u unutarnjim i teritorijalnim vodama te na području isključivog gospodarskog pojasa. Deset većih brodova (četiri imaju kapacitete za korištenje helikoptera) može djelovati na otvorenom moru, a ostalih pet pripada unutarnjoj Obalnoj straži. Sjedište Obalne straže nalazi se u Sortlandu u okrugu Nordland, a glavna baza Flote je Haakonsvern u okrugu Bergen. Najveći su brodovi u njezinu sastavu fregate klase Fridtjof Nansen, namijenjene u prvom redu protupodmorničkoj borbi i operacijama na otvorenom moru. Dizajnom su slične španjolskim fregatama klase Bazán (F100) iako su nešto manje i s manjim brojem vertikalnih lansera projektila. Od pet izgrađenih u španjolskim brodogradilištima, danas su operativne četiri. Fregata Helge Ingstad izgubljena je krajem 2018. nakon sudara, nedugo nakon sudjelovanja na NATO-ovoj vježbi Trident Juncture. Veliki borbeni potencijal ima šest korveta klase Skjold (Štit). Prepoznatljivog su izgleda, a domaći proizvođači posebno su ih konstruirali za operacije duž norveškog obalnog područja. S maksimalnom brzinom većom od 60 čvorova vjerojatno su najbrži ratni brodovi na svijetu. Prilikom konstrukcije velika je pozornost posvećena smanjenju zamjetljivosti primjenom naprednih materijala i tehnika. Trenutačno prolaze modernizaciju započetu 2020. Jedan je od razloga pokretanja programa koji bi trebao biti okončan 2024. godine kompenzacija gubitka fregate Helge Ingstad. Glavno naoružanje protiv površinskih ciljeva kod klasa Nansen i Skjold vođeni su projektili NSM (Naval Strike Missile) domaće tvrtke Kongsberg.

Dvjesto godina tradicije

Vojna industrija Norveške ima dugu tradiciju. Važan je dio njezina obrambenog sustava, ali i industrije općenito. Razvoj joj je usko povezan s općim gospodarskim rastom zemlje. To posebno vrijedi u nekoliko zadnjih godina, kad se bilježi njezin primjetan rast. Poslovima iz vojnog sektora bavi se oko 140 tvrtki, od kojih 85 % čine one male ili srednje veličine. Zapošljavaju više od 20 000 ljudi, a o poslovima povezanim s vojskom izravno ovisi više od 5000 radnih mjesta. Industrija je uglavnom usmjerena na kategorije proizvoda koje je odredila norveška vlada u skladu s potrebama oružanih snaga. Među njima su sustavi zapovijedanja i upravljanja, autonomni sustavi, sustavi projektila, podvodni senzori, streljivo i daljinski upravljani oružni sustavi. Među tvrtkama najveći udio u vojnom sektoru zauzima grupa Kongsberg. Kroz više od 200 godina prošla je niz organizacijskih promjena, zadržavši pritom osnovnu djelatnost i namjenu. Novo doba započinje 1990-ih, kad je djelomice privatizirana i stavljena na burzu. Tad su organizirane dvije glavne poslovne jedinice: Kongsberg Defence & Aerospace, te Kongsberg Maritime, koje danas čine 95 % prihoda tvrtke. Najveći udio u vlasničkoj strukturi ima država (50 %), a drugi je fond Folketrygdfondet, koji upravlja mirovinskom imovinom zemlje u ime Ministarstva financija. U zadnjih nekoliko godina grupa bilježi povećanje broja zaposlenih i znatan rast prihoda. Tijekom 2016. i 2017. imala je 7000 zaposlenih, a danas ih je više od 11 000. Prihodi su 2017. iznosili milijardu i pol, a 2022. godine oko tri milijarde eura. Kongsberg na tržištu nudi brojne višenamjenske sustave koje proizvodi u suradnji s najvećim svjetskim proizvođačima kao što su američki Raytheon i Northrop Grumman, britanski BAE Systems, francuski Thales, njemački Rheinmetall… Najpoznatiji je proizvod serija daljinski upravljanih oružnih stanica Protector, koja se montira na kopnene i pomorske borbene platforme. S tom vrstom sustava te narudžbama iz tridesetak zemalja tvrtka je postala i lider na tržištu. Važan je program razvoj i proizvodnja naprednog, u prvom redu protubrodskog vođenog projektila NSM (Naval Strike Missile). Koriste ga oružane snage Norveške, SAD-a i Poljske, s velikim potencijalom za prodaju kod desetak novih korisnika. Na razvoj tog projektila oslanja se i zrakoplovni projektil zrak-zemlja JSM (Joint Strike Missile), namijenjen prije svega avionima F-35 Lightning II. Važan je i protuzrakoplovni sustav NASAMS (Norwegian Advanced Surface to Air Missile System), čiji je razvoj započeo prije više od trideset godina. Danas je u uporabi kod desetak korisnika, s više potencijalnih narudžbi. Osim tih poznatijih programa, u ponudi je i više mornaričkih sustava i plovila te komunikacijskih sustava zapovijedanja i upravljanja. Kongsberg ima i veliku ulogu u suradnji sa susjednim nordijskim zemljama. Primjer je udio od 49,9 % u finskoj Patriji (50,1 % posjeduje finska država). Kongsberg i Patria kroz suvlasništvo i strateško partnerstvo surađuju unutar tvrtke KAMS (Kongsberg Aviation Maintenance Service). Osnovna je djelatnost održavanje, popravak i remont aviona F-35 i njegova motora F 135 koji se koristi ili će se koristiti u zrakoplovstvima Norveške i Finske.

LAW – odmah nakon Vijetnama

Nammo je druga tvrtka koju se može smatrati divom norveške vojne industrije. Utemeljena je 1998. spajanjem nekoliko tvrtki iz nordijskih zemalja koje su se bavile proizvodnjom različitih vrsta streljiva. Danas ima više od 2700 zaposlenih i proizvodno djeluje na 28 lokacija u 11 zemalja. Nammo je u vlasništvu norveškog Ministarstva trgovine, industrije i ribarstva te finske tvrtke Patria: svaka od strana posjeduje po 50 % dionica. Oko 80 % prihoda ostvaruje preko proizvoda vojne namjene, koji uključuju različite vrste streljiva, raketnog pogonskog goriva i motora, te drugih oružnih sustava. Ponuda uključuje različite vrste pješačkog streljiva, ali i topničkog za kalibre od 20 do 30 mm na zrakoplovnim i kopnenim sustavima. U ponudi velikog kalibra minobacačke su mine 120 mm, tenkovske granate 120 mm i različite vrste standardnog NATO-ova topničkog kalibra od 155 mm. Krajem siječnja ove godine kompanija je zaprimila najveću narudžbu streljiva u svojoj povijesti. U poslu vrijednom oko 260 milijuna dolara Ministarstvo obrane Norveške naručilo je znatan broj granata kalibra 155 mm, u što su uključene i inačice povećanog dometa. Jedan od najpoznatijih proizvoda iz Nammovih tvorničkih hala izvorno je američko lako protutenkovsko oružje M72 ili LAW (Light Anti-tank Weapon). Proizvodi se po licenciji u Norveškoj još od 1966., odnosno nedugo nakon što je uporabljeno u Vijetnamskom ratu. Danas su u ponudi napredne inačice koje su doživjele promjene i napredak što se tiče lansera, bojne glave i ugrađenih upaljača. Dugogodišnju popularnost može zahvaliti niskoj cijeni te jednostavnosti dizajna i uporabe.

Kad se govori o norveškoj obrambenoj strategiji, posebno treba naglasiti važnost koja se pridaje suradnji s nordijskim zemljama, i to ne samo na industrijskom polju. Ona ima dugu tradiciju uvjetovanu snažnim povijesnim, kulturnim, političkim i ekonomskim faktorima. Izraz je takvih težnji organizacija NORDEFCO (Nordic Defence Cooperation), čije su članice Norveška, Finska, Danska, Švedska i Island. Osnovna je svrha jačanje nacionalnih obrambenih kapaciteta kroz zajednička rješenja. Jedan je od takvih projekata natječaj za razvoj zajedničke nordijske borbene odore NCU (Nordic Combat Uniform). Program je pokrenut još 2016., a od kraja 2019. testiran je kod 420 profesionalnih i ročnih vojnika različitih grana i rodova oružanih snaga Norveške, Švedske, Finske i Danske. Odora se razvija za različite uvjete, npr. europske, pustinjske te za džunglu, i u skladu s tim prilagođava se različitim stupnjevima vlažnosti i temperature. Posao vrijedan 425 milijuna eura dodijeljen je početkom 2022. norveškoj tvrtki Oskar Pedersen AS. Prve isporuke novih odora oružanim snagama tih zemalja trebale bi početi ove godine. Iako su prema kroju i tkanini sve odore podijeljene u jednake inačice, moći će se razlikovati jer će svaka od zemalja koristiti vlastiti kamuflažni uzorak.

Kakva je skora budućnost?

Jedan je od novijih primjera suradnje i nedavno (kraj ožujka 2023.) potpisivanje sporazuma zapovjednika ratnih zrakoplovstava Norveške, Švedske, Finske i Danske. On bi trebao biti temelj zajedničke Nordijske obrane zračnog prostora. Iskazan je interes za integraciju zapovijedanja, kontrole, planiranja i baziranja zračnih kapaciteta te dijeljenje situacijske svjesnosti u zračnom prostoru. U planu su i zajednički programi izobrazbe, obuke i vježbi. Takvom suradnjom trebalo bi postići integraciju koja će omogućiti djelovanje snaga kroz jedinstven sustav. Najveći borbeni potencijal u domeni zračnog prostora bit će borbeni avioni F-35 Lightning II: ratna zrakoplovstva Norveške, Danske i Finske dosad su naručila ukupno 143 primjerka.

Uskoro se može očekivati nastavak trenda jačanja obrambenih potencijala Norveške. Usprkos malom broju stanovnika u odnosu na zemlje slične veličine, relativno male obrambene snage mogu računati na adekvatna raspoloživa financijska sredstva. To omogućuje prilično brzu modernizaciju i transformaciju snaga, posebno kad su u pitanju nova napredna tehnička sredstva. Tako će više kompleksnih zrakoplovnih i kopnenih sustava biti zamijenjeno u samo nekoliko godina. Proračunom za 2023., koji je za 7,8 % (realno) veći od prethodnog, planirano je i povećanje broja osoblja. Domobranstvo (Heimevernet) trebalo bi biti povećano za 500 pripadnika, pri čemu će većina okruga imati barem po 30-40 novih pripadnika. Postoje i planovi za ustrojavanje nove, 4. mehanizirane bojne u sastavu Brigade Sjever, za koju treba osigurati tehnička, prije svega oklopna sredstva. No, najveći i najvažniji novi moment u budućnosti i obrambenom položaju zemlje svakako bi mogao biti pristup susjednih Finske i Švedske u NATO savez.

Pričuvne snage

U slučaju izvanrednih i ratnih situacija, najbrojniji dio kopnenih snaga postaje Domobranstvo (Heimevernet), koje s pričuvnicima ima 40 000 pripadnika. U postrojbama tih snaga uglavnom služe osobe koje su odslužile vojni rok od 12 mjeseci. Sa 600 djelatnih pripadnika, organizirani su u postrojbe s teritorijalnom odgovornošću unutar 11 okruga. Iznimka su posebne mobilne snage brzog djelovanja sa 3000 pripadnika, koje su osposobljene za osiguranje civilnih i vojnih objekata ili izvanredne situacije koje uključuju elementarne nepogode te misije traganja i spašavanja.

Veliki avioni

Kao i druge snažno pomorski orijentirane zemlje koje nabavljaju sustave zapadnog podrijetla, i Norveška je korisnik mornaričkih ophodnih aviona P-3 Orion. U dvije veće narudžbe nabavljeno je desetak primjeraka koji su tijekom operativne uporabe prošli više modernizacija. Korišteni su za protupodmorničku borbu te misije traganja i spašavanja, ali danas su u procesu povlačenja i ustupaju mjesto suvremenom Boeingovu avionu P-8 Poseidon. Ugovor o njegovoj nabavi potpisan je početkom 2017. i vrijedan je 1,17 milijardi dolara, a početkom prošle godine isporučen je i zadnji, peti avion. Poseidoni će također djelovati iz Eskadrile 333, koja će biti premještena u zrakoplovnu bazu Evenes, stotinjak kilometara južnije od prijašnje baze Andoya. Njima će se kasnije pridružiti i dva primjerka smještena u zrakoplovnoj bazi Jacksonville na Floridi, gdje služe za uvježbavanje posada. Svaki od aviona nosi ime nekog junaka skandinavske mitologije. Zbog svoje polivalentnosti, opremljenosti i sposobnosti, zamijenit će i zadnja dva specijalizirana aviona Falcon 20ECM u misijama elektroničke potpore i protumjera. Letjelice koje je proizveo francuski Dassault povučene su u rujnu prošle godine. Osnovicu transportne flote čine četiri aviona Lockheed C-130J-30 Hercules, operativna od 2008. godine. Djeluju unutar Eskadrile 335 i smješteni su u bazi Gardermoen u blizini glavnog grada. Norveška može računati i na 400 sati naleta u okviru međunarodne inicijative SAC (Strategic Airlift Capability), koja raspolaže trima velikim transportnim avionima C-17 Globemaster III.

Nasljednik klase Ula

Norveška posjeduje i respektabilnu podmorničku flotu. Čini je šest podmornica klase Ula, koje zbog male zamjetljivosti, teškog otkrivanja i velike pokretljivosti imaju velik borbeni potencijal. Ipak, u operativnoj su uporabi više od 30 godina pa se još 2014. umjesto modernizacije prionulo programu njihove zamjene. Početkom 2017. odabran je novi dizajn njemačke tvrtke TKMS (ThyssenKrupp Marine Systems). Riječ je o podmornicama klase Type 212CD (Common Design), koje će biti naručene u suradnji s Njemačkom. Imat će gotovo dvostruko veću istisninu od klase Ula. Za Norvešku će, počevši od ove godine, biti izgrađene četiri jedinice. Prva podmornica trebala bi biti porinuta 2027., a isporučena 2029. godine. Važnu ulogu u floti ima i nekoliko brodova za protuminsko djelovanje, čija je zadaća održavanje sigurnih pomorskih putova te pronalazak i uništavanje pomorskih mina. Mornarica ima i šest borbenih čamaca CV90N, koji su na raspolaganju Zapovjedništvu obalnih rendžera (Kystjegerkommandoen), tj. postrojbi koju čini oko 150 marinaca. To je jedna od novijih postrojbi posebne namjene. Ustrojena je početkom tisućljeća te namijenjena amfibijskoj borbi u obalnim područjima.

Opaki mali stršljen

Vrijedi spomenuti i malu tvrtku Prox Dynamics, osnovanu 2007. godine. Ona je jedan od začetnika tehnologije mikrohelikoptera. Njezin je Black Hornet (crni stršljen) iznimno uspješan na svjetskom tržištu. Riječ je o tzv. osobnom izvidničkom sustavu (Personal Reconnaissance System – PRS), letjelici mase tek tridesetak grama i s letnom autonomijom od 25 minuta. U malom trupu ima dnevne i termovizijske kamere s pomoću kojih može operaterima pružati korisne informacije. Kako je preskupa za široku uporabu, najčešće je dobivaju postrojbe posebnih namjena ili misija. Do danas je Black Hornet proizveden u više od 12 000 primjeraka te prodan u dvadesetak zemalja uključujući SAD, Francusku, Ujedinjenu Kraljevinu, Tursku, Njemačku, Španjolsku i Norvešku. Na krilima tog uspjeha, malu je norvešku tvrtku krajem 2016. za 134 milijuna dolara kupila velika američka tvrtka FLIR Systems. Američka tvrtka time je obogatila svoju ponudu zračnih nadzornih sustava, dok je norveški tim dobio priliku za lakše plasiranje uspješnog proizvoda na svjetskom tržištu.

Tekst: Marin Marušić