Središte za razvoj vođa “Marko Babić” uvelo je u obuku 9. redovitog naraštaja i neke novitete, a najveći je da kao polaznici prvi put sudjeluju i pripadnici Slovenske vojske

Središte za razvoj vođa “Marko Babić” nedavno je obilježilo četvrtu obljetnicu utemeljenja. Naraštaji se smjenjuju, obučni ciklusi idu svojim tijekom. U čestim obilascima vojarni i poligona OSRH nailazimo na sve više hrvatskih vojnikinja i vojnika koji su uspješno prošli obuku. Većinom su zadovoljni i ističu da je riječ o zanimljivom dijelu njihove karijere. Iako planeri i instruktori u obuku kontinuirano ubacuju nove elemente, bilo bi lako pomisliti da kod devetog redovitog naraštaja, koji smo posjetili početkom listopada, nema ničega posebno novog. No, to nije istina. Naime, s njim je obuka za razvoj vođa dobila međunarodni karakter. Među 47 preostalih polaznika dvojica su pripadnika Slovenske vojske, časnik i dočasnik. “U ovom trenutku obuka traje gotovo mjesec dana. Počeli smo 11. rujna, s tim da su naše završne pripreme počele nekoliko dana prije”, objašnjava nam prvi dočasnik Središta časnički namjesnik Mato Bjelovarac. Stojimo u postrojenjima Središta u vojarni “Josip Jović” na Udbini, kao i uvijek besprijekorno urednim.

Najbolje taktičke odluke

Polaznike – u binomima, timovima ili desetinama, primjećujemo na više lokacija. Program obuke i vježbi iznimno je raznolik i intenzivan, pa se rijetko kad može primijetiti da itko ima slobodne trenutke. Rigorozni kriteriji ne popuštaju i desetak ih je već odustalo. I još jednom, Hrvatski vojnik mogao je nazočiti nekim dijelovima obuke. Prvo smo gledali “izvlačenje kroz tunel”, s tim da je tunel bio makadamski put koji od baze Središta vodi prema višenamjenskom tornju. Dakle, jedan od vodova (dva su: “Žuti mravi” i “Pustinjski štakori”) kretao se makadamom naizmjenično u dvjema paralelnim kolonama. Odjednom, s ceste okružene šumom odjeknuli su pucnjevi. Zasjeda! S obzirom na izloženost i nepovoljan položaj, najbolje taktičke odluke na razini male postrojbe bile su pravilna reakcija i izvlačenje. Bačene su dimne bombe i jedan po jedan vojnik se, uz odgovor na vatru kojim je štitio kolege i uzvik “Preuzimam!”, trčećim korakom izvlačio s čela kolone prema sigurnosti. Naravno, to su scenariji koji se uvježbavaju i na redovitoj obuci u postrojbama, no ključno je donijeti pravilnu odluku. Narednik Marko Kosec iz Satnije za zaštitu VIP Pukovnije Vojne policije iskusan je polaznik, no namjerava iskoristiti obuku u Središtu kako bi još više napredovao. “Iz moje perspektive, može biti i teže. No, ono čemu me iskustvo naučilo jest da se u reakcijama ne treba oslanjati na osjećaje, nego uvijek treba razmišljati. Što se tiče instruktora, najzanimljivije je što su neki od njih prošli glasovitu obuku u Šepurinama i to se jasno vidi. Primjetno su stroži, ali to nije zato što nas ne vole, nego zato što nas žele naučiti što više. Ali, tu su i mladi, koji će preuzeti. U svakom slučaju, ono što ću odavde ponijeti u postrojbu svijest je o tome koliko je u zadaćama bitno planirati svaki detalj kako bi se nepredviđeni događaji sveli na minimum”, objašnjava narednik.

Poruka svim dočasnicima

Sljedeća točka bio je situacijski poligon. Polaznici su ondje trebali prelaziti različite fizičke prepreke, no pod točno određenim uvjetima. I opet, polaznik u ulozi vođe mora donijeti najbolju odluku, no u nju uključiti i kvalitetne sugestije kolega iz tima ili desetine. “Tu je najvažnije kreativno razmišljanje, ali i njegova konkretna realizacija”, objašnjavaju nam instruktori. Uz poligon, jedna je nova zanimljivost: tijelo starog, otpisanog višenamjenskog helikoptera Mi-8. I ono služi za obuku vezanu uz različite situacije koje se tiču ukrcaja i iskrcaja u helikopter kao transportno sredstvo za pješaštvo. I u ovom slučaju, ključne su reakcije u stresnoj situaciji. Stoga instruktori opet simuliraju napad vatrenim oružjem iz zasjede i za tili čas nazočimo novom obučnom scenariju. I ponavljaju nam: fokus je na vođi (tj. zapovjedniku) i njegovoj odluci. Međutim, to je i prilika da svi ostali uvježbavaju svoje postupke, vještine i podižu psihofizičku spremnost. Što se tiče potonjeg, polaznici redovito iz vojarne “Josip Jović” izlaze s povećanom razinom spremnosti, a instruktori je najviše vole provjeriti preko zgibova. Da ne zaboravimo, reakcija instruktora na “krive poteze” polaznika gotovo je uvijek zapovijed da treba raditi sklekove ili neku drugu vježbu. I to vrijedi za sve, pa i za najiskusnijeg polaznika narednika Stjepana Petrovića (44) iz bojne Pume Gardijske oklopno-mehanizirane brigade HKoV-a. “Izazovno je nositi se s mladima, no zasad u tome uspijevam i nadam se da će tako i ostati”, skromno kaže dočasnik. Na Udbini je obnovio mnoga znanja, ali tvrdi i da je naučio puno novoga. Veseli ga što obuka sadrži velik broj gađanja, uostalom, razgovarali smo baš nakon što je završio jednu seriju situacijskog gađanja iz pištolja. Poruka svim dočasnicima koji bi oklijevali u vezi s dolaskom na obuku u Središte jest da prihvate izazov.

 

“Biti ovdje i na kraju nakon duge hodnje doći na Kninsku tvrđavu svakoga mora ispuniti srećom i ponosom”, zaključuje narednik Petrović, koji vjeruje da će dio naučenog sigurno moći koristiti u postrojbi. Posjet Središtu za razvoj vođa “Marko Babić” ne može proći bez obilaska višenamjenskog tornja. Ta “zgrada – poligon” uvijek djeluje impresivno, a i izazovno za polaznike – instruktori ih ondje često stavljaju na velika iskušenja. Ovaj put gledali smo spuštanje s pomoću užeta. Instruktori su se pobrinuli za maksimalnu sigurnost, ali većini polaznika bio je to prvi put da se susreću s tom vježbom, tako da je bilo i nesigurnosti. Međutim, do kraja obuke svi će morati svladati i tu visinsku prepreku.

“Kad bi bilo lako, ne bi bila prava obuka”

Polaznici iz Slovenije isticali su se svojom multicam šarom na odorama, no i priličnom vještinom. Obojica su, naime, pripadnici 132. gorske pukovnije: samo ime govori da su im visine često radno mjesto, a konopi čest alat. Pukovnija djeluje u sastavu 1. brigade i, kako je opisuju službeni slovenski izvori, namijenjena je za borbena djelovanja u srednjogorskom i gorskom području te na teško prohodnim terenima u svim vremenskim uvjetima. Poručnik Nik Pem jako dobro govori hrvatski.
Ljetuje na hrvatskoj obali Jadrana, a svakako ga je imao priliku usavršiti na Udbini. U svojoj postrojbi zapovjednik je voda i sigurno je da mu obuka za razvoj vođa odgovara već i zbog toga. Prije no što su krenuli u Hrvatsku, kolega iz postrojbe i on dobili su odgovarajuće pisane materijale sa svim potrebnim informacijama za pripremu. “Sretni smo što ovdje možemo predstavljati Sloveniju te profesionalnim odnosom prema kolegama polaznicima i instruktorima vratiti sve što oni daju nama”, kaže poručnik. Samom obukom i njezinom organizacijom vrlo je zadovoljan, kao i uvjetima života i rada u vojarni “Josip Jović”. “Ponekad bude teško, no kad bi sve bilo lako, to ne bi bila prava obuka. Vojnika upoznaješ tek kad je pod pritiskom, tada znaš što od njega možeš očekivati”, kaže časnik iz susjedne zemlje i dodaje da dvije vojske u biti rade slično i da su razlike sad već minimalne. “Ovdje smo dio ekipe, kao i svi drugi, a svi nam pomažu kad treba, primjerice kad treba prevesti neku riječ. Kako vi Hrvati kažete, svi smo kao braća”, kaže poručnik Pem.

Kako se primiče još jedna hodnja prema Kninu i završetak izobrazbe 9. naraštaja, Središte je pokazalo da je prepoznato i kod saveznica, te da se može uspješno nositi i s obukom pripadnika stranih vojski. Možda bi to mogla postati i uobičajena praksa, ali preduvjet je stalni razvoj, stalna osvježenja, stjecanje novih iskustava, razvoj novih metoda obuke. “Noviteti često dolaze s mladim instruktorima koje uključujemo u postrojbu. Vrlo je bitno što su oni završili našu obuku i poznaju je iz kuta polaznika. Iskustva nisu stekli u Domovinskom ratu kao neki od starijih, ali iznimno su odgovorni. Ključno je što su motivirani da prenesu stečena znanja”, objašnjava nam časnički namjesnik Bjelovarac, koji je vrlo aktivan u instruktorskom dijelu. Isto tako, bitno je da im Središte daje potporu u njihovoj nadogradnji, i to tako da ih šalje na što veći broj hrvatskih i međunarodnih obuka, izobrazbi i tečajeva. “Kad se vrate, instruktori koji su bili na obuci obučavatelja sastavljaju pisano izvješće. No, isto tako, dolaze u Zapovjedništvo i opisuju dijelove izobrazbe, s naglaskom na one koje mi ovdje ne primjenjujemo. Onda im dajemo nekoliko dana za pripremu kako bi pokazali te novitete u praksi. Zapravo, uvijek smo sretni kad neke detalje možemo iskoristiti za ovdašnju obuku”, završava dočasnik.

TEKST: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt