Školsko-borbeni avion, koji se u prvom redu odlikuje značajkama za letačku obuku te naprednu prijelaznu, tj. namjensku obuku koja obuhvaća uporabu suvremenog naoružanja i avionike, pripada kategoriji Lead-In Fighter Trainer (LIFT) aviona

Budući da su obuka i kontinuiran trening pilota iznimno važan segment svakog ratnog zrakoplovstva, razvijen je i velik broj tipova mlaznih aviona za temeljnu i višu obuku. Većina od njih razvijana je u više inačica sa sve višim razinama opremljenosti. Time je zapravo praćen razvoj namjenskih borbenih aviona kako bi se učenik pilot što prije obučio za korištenje sustava avionike i naoružanja. Kako su gotovo svi ti avioni predviđeni i za borbenu obuku, opremljeni su naoružanjem koje se može učinkovito koristiti i za stvarna borbena djelovanja. Pojavom višenamjenskih aviona iznad četvrte generacije (4+, 4++, 5), javljaju se i veliki operativni troškovi. Oni su izravna posljedica zahtjeva za ostvarenje godišnjeg naleta posada aviona te složenih tehničkih aspekata održavanja visokosofisticiranih zrakoplova. U zadnje je vrijeme u ratnim zrakoplovstvima brojnih zemalja sve prisutniji koncept održavanja zahtijevane satnice naleta kombinacijom veće količine trenažne komponente na dozvučnoj / krozzvučnoj platformi, dok se tek manji namjenski dio provodi na borbenim avionima. Rezultat su takvog pristupa uštede na operativnim troškovima kao i čuvanje tehničkog resursa višenamjenskih borbenih aviona. Vrsta školsko-borbenog aviona, koji se odlikuje ponajprije značajkama za letačku obuku te naprednu prijelaznu, tj. namjensku obuku koja obuhvaća uporabu suvremenog naoružanja i avionike, pripada kategoriji Lead-In Fighter Trainer (LIFT) aviona.

Početak koncepta
Koncept LIFT aviona počeo se razvijati početkom sedamdesetih godina u zrakoplovnim snagama SAD-a (USAF). Njihovi su se stručnjaci vodili postavkom da će vrhunski obučen pilot, u odnosu na pilota s nižom razinom obuke, prije pobijediti u borbenom scenariju u zraku, čak i ako potonji leti u avionu boljih performansi. Do jednake se postavke došlo analizirajući dotadašnje situacije zračnih borbi. Opravdana potreba za razvojem LIFT kategorije aviona imala je uporište i u visokim operativnim troškovima tadašnjih operativnih lovaca bombardera F-4 i jurišnika A-7. Upravo se naletom na LIFT avionu nastojalo smanjiti satnicu za prelazak na spomenute tipove aviona. Zaključeno je da bi se obuka osnovnih manevara (Basic Fighter Manoeuvres – BFM) u velikoj mjeri mogla provoditi na LIFT avionu. To bi u konačnici rezultiralo smanjenjem operativnih troškova uz gotovo jednak učinak. No, u to vrijeme korišteni avioni za temeljnu i naprednu obuku tijekom studija (undergraduate pilot/navigator – UPT/UNT) T-41, T-37 i T-38A, bili su po svojim letnim performansama i ukupnim značajkama slabiji u odnosu na operativne lovce, bombardere i jurišnike.

Ublažavanje prelaska
Prelazak na obuku borbenih posada za operativne borbene avione (Combat Crew Training – CCT), često je bio težak i stresan korak u obučnoj fazi pilota. Ublažavanje prelaska, koje je rezultiralo kvalitetnijom obukom, manjim operativnim troškovima, uštedi na resursima te smanjenjem rizika, upravo je trebalo biti realizirano putem LIFT kategorije aviona. Tako su u USAF-u zaključili da će se BFM i tehnike djelovanja naoružanjem zrak-zemlja (Ground Attack – GA) obučavati na LIFT izvedbi T-38A, što je rezultiralo izvedbom naprednije inačice T-38C koja se u operativnu uporabu počela uvoditi 1978. godine. U odnosu na T-38A, inačica T-38C zbog zahtjeva za LIFT obuku bila je opremljena prednjim osnovnim prikaznikom (Head-Up Display – HUD), GPS sustavom, inercijskim navigacijskim sustavom (Inertial Navigation System – INS), sustavom za izbjegavanje sudara u zraku (Traffic Collision Avoidance System – TCAS) te modificiranom pogonskom skupinom i novom geometrijom usisnika s ciljem poboljšanja potiska motora u letu na malim visinama (Propulsion Modification Program – PMP). Većina je inačica T-38A i AT-38B iz sastava USAF-a tijekom godina konvertirana na T-38C. Plan je da se, nakon detaljnog pregleda i ojačanja konstrukcije, inačica T-38C do 2020. zadrži u operativnoj uporabi.

Obuka i uporaba
Učenik pilot osposobljava se ponajprije za cjelovito upravljanje zadaćom (Mission Management), kao osnovnim preduvjetom za učinkovito korištenje suvremenih višenamjenskih borbenih aviona opremljenih visokosofisticiranom avionikom. To čini kombiniranim korištenjem stvarnih avionskih i virtualnih sustava, uz svladavanje novih načina prezentiranja podataka na višenamjenskim prikaznicima (MFCD), kao i postupaka za pripremu leta i unošenje podataka iz plana leta u avionsko računalo. Daljnjim osposobljavanjem učenik pilot može u potpunosti svladati osnove taktičkih postupaka u zračnoj borbi, kao i taktičke postupke karakteristične za neposrednu potporu klasičnim i modernim naoružanjem, a da pritom u najmanjoj mjeri ili uopće ne koristi skupe stvarne senzore i stvarna, makar i vježbovna, ubojna sredstva. Korisno je što učenik pilot može proći obuku za korištenje kacige s prikaznikom i ciljnikom (DASH, HMCS, JHMCS, HMSS i ostale izvedbe), u prvom redu tijekom osposobljavanja za djelovanje raketama zrak-zrak malog dometa čije se IC glave za samonavođenje mogu usmjeravati pokretima takve kacige. Moguća je i obuka tijekom noćnih djelovanja jer je osvjetljenje svih prikaznika i instrumenata prilagođeno jasnom očitavanju i uz uporabu naočala za noćno gledanje (Night Vision Goggles – NVG). Jasno je da se kabina LIFT aviona odlikuje vrhunskim ergonomskim pristupom, tj. jednakim onom na operativnom višenamjenskom borbenom avionu novije generacije za koji se provodi obuka.

Isplativa investicija?
Tako složena obuka donedavno je bila moguća samo na dvosjednim inačicama operativnih borbenih aviona što je bilo prilično skupo. Primjenom moderne avionike i na naprednim je školskim avionima omogućeno da se, kao što je prethodno opisano, niz elemenata letačke, taktičke i borbene obuke s operativnih borbenih aviona prenese na modernizirane školske, tj. LIFT avione. Sat leta na takvim dozvučnim avionima kategorije do 0,85 maha stoji višestruko manje od troškova na operativnom borbenom dvosjedu. Iako modernizacija školskih mlaznih aviona u LIFT kategoriju nije ni jednostavan ni jeftin proces, u konačnici to je investicija koja se može isplatiti već poslije nekoliko godina uporabe moderniziranih aviona u okviru prijelazne obuke. Međutim, unatoč relativno visokim troškovima, za iznos jednog jeftinijeg novog borbenog aviona može se dobiti više od deset moderniziranih aviona sa znatno poboljšanim školskim i borbenim sposobnostima. Modernizirani avioni LIFT kategorije u stanju su na temelju povećane školske učinkovitosti realizirati, osim kompletne više obuke, i oko 50 % satnice prijelazne obuke koja se inače u ukupno 80 do 100 sati ostvaruje na dvosjednoj inačici operativnog borbenog aviona. Zahvaljujući školskim avionima LIFT kategorije, moguće su i znatne uštede u održavanju profesionalne osposobljenosti pilota vezane uz uporabu suvremene avionike i senzorskih sustava na temelju trenažnih letova u eskadrilama. Virtualni sustavi povezani s djelovanjem naoružanja omogućuju uvježbavanja borbenih elemenata i izvan poligona.

Zračne borbe
LIFT kategorija aviona pokazuje se i primjerenom manevarbilnom platformom u obuci pilota za zračne borbe (Air Combat Maneuvering – ACM), a posebno s protivničkom ulogom u tzv. obukama s međusobno različitim avionima (Dissimilar air combat training – DACT). DACT je osmišljen u SAD-u zbog loših iskustava i gubitaka pilota lovaca u Vijetnamskom ratu. Naime, u sustavu obuke američkih pilota lovaca uvježbavanje elemenata zračne borbe provodilo se uvijek na avionima sličnih kategorija. U Vijetnamu se posada teškog lovca bombardera F-4 Phantom II našla u nezavidnu položaju tijekom borbi protiv znatno manjeg i okretnog aviona MiG-21. Koliko je tad koncept bliske zračne borbe među Amerikancima bio napušten pojam, dovoljno govori i činjenica da su se pojedine podinačice F-4 Phantoma proizvodile bez ugrađenog topa za blisku zračnu borbu. Koncept DACT obuke jedan je od osnovnih programa obuke u poznatom središtu za naprednu obuku pilota američke mornarice Top Gun (United States Navy Fighter Weapons School). LIFT kategorija aviona mala je, izrazito manevarbilna platforma koja je gotovo jednako opremljena kao i određeni višenamjenski borbeni avion.

Iskustvo s Raptorima
Zanimljive su prosudbe američkih zrakoplovnih stručnjaka o nužnosti poboljšanja kvalitete obuke pilota borbenih aviona 5. generacije. Nakon dokazivanja osnovnih taktičkih kompetencija za izvođenje zadaća (Mission Essential Competencies – MES) s F-22 Raptorom, usporedno je utvrđeno kako piloti s postojećim vještinama i iskustvima ne mogu u potpunosti iskoristiti potencijale leteći na tom avionu. Procjenjuje se da se dio vještina koji pilotima nedostaje može uspješno uvježbati na simulatorima (npr. letenje u složenim meteorološkim uvjetima te razni taktički definirani scenariji), dok bi se dio koji se odnosi na naprednu letačku obuku morao izvesti u stvarnim uvjetima. Tako je uveden i sustav procjene i praćenja spremnosti pilota (Warfighter Readiness Assesment and Performance Measurement Tracking System – WRAP MTS). Napredna letačka obuka obuhvaća najvećim dijelom DACT zadaće u kojima se kao protivnički avion koristi postojeći T-38C. Kao poseban zaključak WRAP MTS-a javlja se i uporaba složenijeg borbenog aviona 4. generacije ili suvremenijeg LIFT aviona umjesto T-38C. Takav zaključak jasno sam po sebi nameće imperativ u DACT obuci pilota F-22: odmjeravanje snaga s avionom koji se F-22 može približiti manje po performansama, ali zato u većoj mjeri po senzorskim sustavima. Naglasak je upravo na obuci u kojoj će dominirati potencijalno protivničko zračno okruženje čiji zrakoplovi mogu senzorskim djelovanjima ugroziti F-22. Ekonomski najprihvatljivija opcija za provođenje te obuke moglo bi biti korištenje LIFT kategorije aviona najnovije generacije.

Rumunjski primjer
Što se tiče trenažnih aviona europskih proizvođača, koji su se postupno modernizacijom i rekonstrukcijom razvili u LIFT platforme, zanimljiv je i tipičan primjer rumunjski avion za obuku Avioane IAR-99 Şoim. Nakon modernizacije svojih aviona MiG-21 u inačicu MiG-21 Lancer, rumunjsko je ratno zrakoplovstvo odlučilo uz pomoć tvrtke Elbit početkom 2000. godine modernizirati i Şoim. Prednja kabina Şoima opremljena je gotovo jednako kao i kabina Lancera. Ugrađeni su širokokutni gornji (HUD) i dva višenamjenska donja prikaznika (HDD), HOTAS načelo upravljanja, a u sustav je integrirana i Elbitova pilotska kaciga s prikaznikom i ciljnikom (DASH). Ugrađen je precizni inercijski navigacijski sustav povezan sa satelitskom navigacijom (GPS) i sustav samozaštite aviona s upozorenjem na radarsko ozračenje (RWR) te IC i radarske mamce. Avion je osposobljen i za korištenje suvremenih navođenih ubojnih borbenih sredstava te ruskih R-60 i izraelskih raketa Python 3 za blisku zračnu borbu, kao i TV i laserski navođenih raketa i bombi (zrak-zemlja sredstva). Bitna je novina uvođenje virtualnog sustava za obuku temeljenog na izravnoj dvosmjernoj vezi između jednog ili više aviona u zraku i središta na zemlji putem posebne podatkovne veze. Također je moguć prijenos podataka i između više aviona u zraku. Na taj je način, znajući položaj svakog aviona u zraku, iz središta na zemlji moguće na prikaznicima u prednjoj kabini učeniku pilotu prenijeti različite vrste simuliranih efekata.

Albatros nove generacije
Nakon što je 1968. prvi put poletio prototip, čehoslovački/češki AERO L-39 Albatros do danas se nalazi u vojnim i civilnim registrima više od 40 zemalja. Svjetsku je slavu stekao vrlo brzo jer je u vrijeme pojavljivanja bio moderan dozvučni školsko-borbeni avion. Moglo bi se reći da je sedamdesetih i osamdesetih godina bio “LIFT avion u povojima” koji će se u LIFT kategoriju razviti tek novijim nadogradnjama, tj. inačicama L-59 i L-159 ALCA (Advanced Light Combat Aircraft), a potonji je istinski LIFT avion s američkim motorom Honeywell F124-GA-100. Češko ratno zrakoplovstvo avionom L-159 ispunjava širok spektar zadaća, a piloti JAS-39 Gripena, radi uštede na operativnim troškovima, veći dio naleta ostvaruju upravo na ALCA-i.
Najnovija inačica iz obitelji Albatrosa je L-39NG (Next Generation). Riječ je o radikalnoj modernizaciji, ili bolje reći, rekonstrukciji osnovnog L-39. Osim konstrukcijskih i aerodinamičkih poboljšanja, L-39NG odlikovat će se i avionikom na načelu otvorene arhitekture, novim motorom i ostalim sustavima.

Tri naručitelja
Iako još nije završen ni prototip, tvrtka AERO već ima zabilježena tri naručitelja za L-39NG. To je na nedavno održanoj zrakoplovnoj izložbi Le Bourget 2015 ponosno izjavio Ladislav Šimek, direktor odjela AERO Vodochody AEROSPACE. Riječ je o tvrtkama Breitling Jet Team, Draken International i LOM PRAHA koje će ukupno naručiti 20 aviona L-39NG. Ističemo američki Draken International koji je najveći pojedinačni privatni korisnik borbenih aviona na svijetu. Njegova flota broji oko 70 različitih borbenih i školskih aviona, a osnovna je djelatnost tvrtke napredno obučavanje vojnih pilota. Jedna od obuka koju nudi je i DACT. Za obuku su prepoznati i kapaciteti L-159E ALCA-e kojih u svojoj eskadrili ima dvadesetak, kao i licencirane pogone za održavanje tog aviona.
Ove se godine očekuje i prvi let aviona L-39NG koji će imati ugrađen motor Williams International FJ44-4M, a tvrtka LOM PRAHA već radi i na simulatoru tog aviona koji bi trebao biti gotov do kraja 2016. godine. Trenutačno u svijetu leti oko četiristo aviona L-39, a u AERO-u smatraju da će L-39NG biti njihov nasljednik. Kao istinski LIFT avion, L-39NG bit će zastupljen i u natječaju za budući avion za naprednu i namjensku obuku za potrebe francuskih zrakoplovnih snaga.

Danijel VUKOVIĆ