Hrvatska tvrtka DOK-ING 21. listopada na vojnoj izložbi SIDEC u Celju zajedno s Valhallom, slovenskim proizvođačem kupola i borbenih stanica, predstavila je novi oružni sustav

Rat izazvan ruskom agresijom na Ukrajinu pokazuje da bi razvoj kopnenih besposadnih sustava mogao postati prioritet modernih vojski. Dragocjeni životi vojnika na bojištu sve su izloženiji različitim prijetnjama. Nedavni incidenti na istočnim granicama NATO-a još su jednom pokazali da je protuzračna obrana (PZO), posebno ona protiv besposadnih letjelica, vojna sposobnost koja trenutačno mora biti u fokusu članica Saveza. Europska vojna industrija reagirala je tako da je počela ubrzavati predstavljanje, a vjerojatno i razvoj besposadnih kopnenih vozila, ali i protudronskih (C-UAS) te PZO sustava vrlo kratkog ili kratkog dometa (V/SHORAD). Na tom je tragu i hrvatska tvrtka DOK-ING, koja je 21. listopada na vojnoj izložbi SIDEC u Celju zajedno sa slovenskim proizvođačem kupola i borbenih stanica za oklopna vozila, tvrtkom Valhalla, predstavila novi oružni sustav. On, barem zasad, nema jedinstveno ime, nego u nazivu spaja dva proizvoda dviju tvrtki – veliko besposadno oklopno vozilo na gusjenicama MV-8 Komodo i višefunkcijsku (višenamjensku) daljinski upravljanu oružnu stanicu (kupolu) Mangart 25 AD. Valhalla se već dokazala borbenom stanicom Loki, prilagođenom streljačkom oružju, koja je instalirana na nekoliko posadnih i besposadnih sustava.

Prvi put kao BOV

Hrvatski vojnik o Komodu je pisao u više navrata, zadnji put u lipnju ove godine. Tada smo na hrvatskom vojnom poligonu “Gašinci” nazočili testiranju baznog vozila. Bilo je fokusirano na njegovu brzinu, pokretljivost, stabilnost te sposobnosti manevriranja na teškom terenu. U tvrtki su tada izrazili zadovoljstvo postignutim, najavili manje izmjene i poboljšanja, ali i sljedeći veliki korak – instalaciju borbene stanice. Taj je korak došao vrlo brzo. Komodo, koji je dosad viđen kao bazno vozilo ili u inačici za djelovanje u ekstremnim kemijsko-biološko-radiološko-nuklearnim uvjetima, u Celju je prvi put predstavljen kao svojevrsno borbeno oklopno vozilo (BOV). DOK-ING, koji je sa svojim besposadnim sustavima za neborbene zadaće stekao svjetsku slavu i uspjeh, želi stvoriti potpuno novu nišu u svojoj ponudi. I u skladu s dosadašnjom praksom, opet želi biti predvodnik. No, razvoj besposadnog BOV-a velik je izazov, posebno kad želite da bude opremljen oružjima većih kalibara. Naime, zagrebačka tvrtka razvija vozila na koja će ići kupole različitih oružnih konfiguracija, no ne i one kojima bi glavna oružja bila puške, puškostrojnice ili strojnice čiji se kalibar proteže od 5,56 do 12,7 mm. Glavno oružje kupole Mangart 25 AD Rheinmetallov je automatski top Oerlikon KBA kalibra 25 x 137 mm, a sekundarno MBDA-ov dvostruki lanser malih protudronskih projektila SADM (Small Antidrone Missiles).

Trenutačno je najzanimljivije pitanje u vezi s kombinacijom Komodo-Mangart sljedeće: Koliko je odmaknuo razvoj sustava? Naime, na vojnim izložbama poput SIDEC-a čest je slučaj da proizvođač(i) predstave oružni sustav koji nije testiran. Dakle, sustav je praktički ili u zbilji tek maketa u prirodnoj veličini (mock-up), odnosno koncept koji tek treba razraditi. S BOV-om Komodo nije takav slučaj i potvrdu za to dobili smo u postrojenjima DOK-ING Grupe. Novo ime znači da je rast tvrtke doveo do njezina nedavnog restrukturiranja. Naš sugovornik Davor Petek, nekadašnji prvi dočasnik OSRH i NATO-a, danas je član Uprave tvrtke DOK-ING Sigurnost i obrana (Security & Defence), koja je dio Grupe. Razvoj Komoda njezino je područje. U uredu nas je nekoliko dana prije predstavljanja u Celju dočekao s ekskluzivnim fotografijama i snimkama terenskog testiranja sustava Komodo-Mangart. Bilo je provedeno prethodnog dana na poligonu Slovenske vojske Poček kod Postojne.

Nigdje u svijetu

Na snimkama je bilo prikazano nekoliko osnovnih manevara kretanja vozila, ali i nešto puno atraktivnije – bojno gađanje iz topa. “Proveli smo ga kako bismo potvrdili da je fizička integracija baznog vozila i kupole kvalitetno izvedena”, kaže nam Petek. Kupola se uklopila u ležište vozila, a prilikom kretanja i opaljenja nije bilo prevelikog utjecaja različitih sila s kupole na nosač. Sile su bile ili zadržane u kupoli, ili na samom integracijskom sklopu, pa funkcioniranje baznog vozila nije ometano. “Druga osnovna provjera odnosila se na elektroničko povezivanje vozila i kupole i bila je uspješna”, nastavlja naš sugovornik, dodajući da je jako bitno što je sustav funkcionirao tako da tijekom gađanja nisu bili dovedeni u pitanje nikakvi sigurnosni standardi. “Potvrdili smo da integracija nije rađena tek tako. Inženjeri iz obiju tvrtki na njoj su radili više mjeseci i na Počeku je sve prošlo u savršenom redu”, zadovoljan je Petek.

Ono što prvo upada u oči kod Komoda je – veličina. Dovoljna da može primiti borbene stanice poput Mangarta 25, koji će uskoro biti u operativnoj uporabi u Slovenskoj vojsci. Ministarstvo obrane Republike Slovenije (MORS) naručilo je u ožujku 2025. godine 12 tih stanica, koje namjerava integrirati na borbena oklopna vozila Patria 8 x 8 (Svarun u slovenskoj inačici). Još prošle godine testiralo ih je na lakim oklopnim vozilima JLTV 4 x 4 (slovenski Perun). Testiranje na Počeku bilo je prvo njihovo djelovanje na besposadnom sustavu. “U ovom trenutku integracija takvog tipa stanice odnosno kupole na besposadnom vozilu ne postoji nigdje u svijetu, barem nije u fazi razvoja kakvu smo mi dostigli”, kategoričan je Petek. Zanimljivi su neki taktičko-tehnički podaci koje navode dvije tvrtke. Masa platforme Komodo je 15 500 kg, a Valhalla navodi da je borbena masa Mangarta 25 AD oko 2200 kg (ovisno o konfiguraciji). To znači da se ukupna masa integriranog sustava kretala oko 18 000 kg. To zvuči impozantno, no vrijedi spomenuti i Komodov dizelsko-električni hibridni pogon, koji u kontinuiranoj vožnji održava snagu od 470 KS, a vrhunac mu dostiže 800 KS. Samo za informaciju, bez izravne usporedbe dvaju sustava, masa borbenog vozila pješaštva Hrvatske vojske BVP M-80A iznosi 13 850 kg, s tim da mu je ukupna snaga pogona 315 KS. Važan podatak odnosi se na siluetu sustava – visina Komoda je 1700, a Mangarta 590 mm, dakle, minimalna visina cijelog sustava je 2290 mm, što je malo više od 2200 mm, kolika je visina M-80 (bez protuoklopnih raketa).

Još korisnog tereta

Slovenska vojska koristit će Mangart 25 za različite zadaće. Kupola je opremljena elektrooptičkim sustavom za navođenje, zahvaćanje cilja i samo gađanje, koji proizvodi francuska tvrtka Safran. Oerlikon KBA top je s dvostrukim hranjenjem i paketom streljiva od 400 metaka kalibra 25 mm. Zadaća topa ovisi najviše o vrsti streljiva – ako se rabi pancirno, tada mu je uloga protuoklopna. Ako se rabi rasprskavajuće, u prvi plan dolazi sposobnost obrane od dronova (C-UAS). No, nju primarno osigurava sustav SADM, koji je MBDA razvio iz lakog prijenosnog protuoklopnog sustava Enforcer. Njegovoj raketi dodan je buster kako bi postigla domet veći od pet kilometara. Njemački Bundeswehr već je odlučio da će SADM-om opremati svoje protudronske/SHORAD (PZO kratkog dometa) kupole Skyranger 30, koje proizvodi Rheinmetall. I tu dolazimo do još jednog zanimljivog dijela planova koje nam je prepričao član Uprave DOK-ING-a. Dakle, Komodo je proklamirano još daleko od limita, jer u tvrtki spominju da može ponijeti korisni teret mase 8,5 tona, što znači prihvatiti i još veće te kinetički moćnije oružne stanice. Valhalla je u svibnju 2025. sa Slovenskom vojskom predstavila jednu takvu – Mangart 30, instaliranu na Svarun 8 x 8. Opremljena je automatskim topom Mk44 Bushmaster kalibra 30 x 173 mm, a sekundarno oružje je spregnuta strojnica FN MAG kalibra 7,62 x 51 mm. Dakle, riječ je o jednakim oružjima kakva imaju stanice UT30MK2CRO na hrvatskim BVP-ovima Patria Cro 30L. Na objavljenim fotografijama bio je vidljiv i lanser protuoklopnih raketa, no Valhalla se nije detaljnije izjasnila o tom oružju. Pretpostavka je da će stanica moći lansirati rakete Spike, a njih posjeduje i OSRH i Slovenska vojska. Sigurno je da veća stanica ima i veću masu – proizvođač je spomenuo 2400 do 3000 kg, ovisno o tome imaju li ključne komponente razinu oklopne zaštite STANAG 4569 razine 1 ili 2. No, niti ona ne bi trebala biti problem za Komodo. I da, Valhalla i DOK-ING ne samo da idu u daljnje faze razvoja i testiranja kombinacije Komoda i Mangarta 25 nego se već uvelike bave integracijom Komoda i Mangarta 30. Stanica će biti opremljena 30-milimetarskim Bushmasterom, imat će i spregnutu strojnicu FN MAG, ali i modularni dio za prihvat lansera. “To, primjerice, može biti dvostruki lanser protuoklopnih raketa, ali i dvostruki lanser protudronskih projektila. Štoviše, taj prostor može se iskoristiti i za lansiranje malih FPV (First Person View) dronova”, opisuje Petek. Ideja je da se ti lanseri mogu zamjenjivati ovisno o potrebama misije, pa čak i na terenu. Ukratko, kaže nekadašnji prvi dočasnik NATO-a, stanice Mangart dale bi se usporediti sa stanicama na vozilima Hrvatske kopnene vojske Bradley i Patria: “No Mangart pruža proširenje sposobnosti upravo na obranu od dronova, tj. C-UAS.”

Izazovi autonomije

Razgovarali smo i o autonomiji naoružanog Komoda. Najveći izazov u razvoju besposadnih kopnenih vozila upravo je raznoliko i nepredvidivo područje njihova djelovanja, različite prirodne i umjetne zapreke koje treba prelaziti i izbjegavati. To je prekomplicirano da se povjeri isključivo operateru koji daljinski upravlja vozilom. Davor Petek kaže da DOK-ING već uvelike radi na razvoju te autonomije za Komodo. Štoviše, vozilo je praktički spremno za prihvat Rheinmetallova sustava Path autonomous kit (Path A-kit), softvera koji je njemačka tvrtka već integrirala u neka vozila iz svojeg portfelja. DOK-ING će uskoro početi testiranja tog paketa, a u kombinaciji s radarima te sustavima za lasersko otkrivanje i određivanje udaljenosti (Light Detection and Ranging – LIDAR), kojima je Komodo već opremljen, vozilo će imati veće sposobnosti autonomnog kretanja. Fokus će u početku biti stavljen na Follow me, u prijevodu: slijedi me sposobnosti, koje besposadnom vozilu omogućavaju zajedničko i usklađeno kretanje s drugim vozilima s kojima djeluje, primjerice u konvoju. Razvijat će se i sposobnosti navigacije od točke A do točke B uz izbjegavanje zapreka, baš kao i sposobnosti samostalnog vraćanja do područja operaterova signala ako ga izgubi. Što se tiče autonomije borbene stanice, Petek u tom kontekstu spominje njezine vlastite sustave za zahvaćanje i praćenje ciljeva koji su dio optičko-senzorskog paketa kupole. No oružja kupole neće imati mogućnosti samostalnog djelovanja. Odluka o kinetičkom udaru ostat će na čovjeku (Human-In-the-Loop). Besposadni BOV zahtijevat će dva operatera – vozača i ciljača.

Obrana od dronova

DOK-ING i Valhalla odmah nakon predstavljanja zajedničkog proizvoda idu u iduće faze razvoja i testiranja. Sljedeći je ključni korak potpuno prebacivanje funkcija upravljanja borbenom stanicom sa žične na bežičnu vezu, što će se većinom obavljati softverski. Slijedi razvoj sustava sigurnog djelovanja (system safety) na besposadnom sustavu s daljinski upravljanom stanicom putem radiouređaja. Nakon toga slijede nova terenska ispitivanja cjelokupnog sustava, pri čemu se misli na kretanje i manevriranje na teškom i ograničenom terenu, stabilizaciju glavnog topa i drugih oružnih sustava, stacionarna i pokretna gađanja zemaljskih i zračnih ciljeva… Moguće je da ćemo uskoro vidjeti testiranja na vojnim poligonima u Hrvatskoj. DOK-ING ima sporazum s MORH-om kojim je uz ostalo definirana potpora Ministarstva u razvoju i testiranjima sustava. Kad u tvrtki bude definiran plan testiranja, Petek se nada da će se većina provoditi u Hrvatskoj. Primjerice, gađanje ciljeva u zraku idealno je provesti na poligonu OSRH na rtu Kamenjaku. Nova testiranja trebala bi početi u ožujku, a u tvrtki bi ih željeli dovršiti i certificirati sustav Komodo-Mangart do kraja 2026. Međutim, paralelno s time razvijat će se i testirati i druge inačice.

U zadnjih nekoliko godina, koliko pratimo razvoj Komoda, sposobnosti C-UAS odnosno V/SHORAD bile su tek jedna od planiranih inačica. No, u prvom naoružanom Komodu došle su u prvi plan. Sustav predstavljen u Celju onaj je koji će dva proizvođača inicijalno ponuditi kupcima. Potražnja za sustavima s tim sposobnostima sve je veća, a navedene zadaće mogle bi biti idealne baš za besposadna kopnena vozila. Doduše, bilo bi pogrešno ograničiti kombinaciju Komoda i Mangarta 25 AD na C-UAS. U pisanim materijalima koji su dijeljeni na predstavljanju u Celju navedeno je da je riječ o sustavu za operacije C-UAS, ali i za borbenu potporu te protuoklopna djelovanja. Ključno je da kopneni roboti smanjuju rizik i povećavaju zaštitu vojnika i postrojbi, bilo da su one oklopne, mehanizirane, oklopno-mehanizirane, pješačke, specijalne… No, naoružani Komodo teoretski može povećati i borbenu moć postrojbe, jer moguće je montirati i druge, različite oružne konfiguracije različitih proizvođača. “Na određenim inačicama i dalje radimo s Rheinmetallom, koji je naš strateški partner. Pregovaramo s još četiri-pet velikih proizvođača oružnih stanica. Glavno predstavljanje još triju inačica vozila predviđeno je za sajam Eurosatory u Parizu sredinom lipnja 2026.”, najavljuje Petek.

Ulazimo u čisto vojni segment

Na kraju smo razgovarali o širem aspektu suradnje hrvatskog proizvođača besposadnog kopnenog vozila i slovenskog proizvođača borbene stanice, odnosno kupole. “To je win-win pozicija ne samo za naše tvrtke nego to može biti i za dvije zemlje, za njihove vojske, koje mogu zajednički uložiti u razvoj nove sposobnosti koja će biti prilagođena njihovim potrebama”, razmatra Petek. Dvije zemlje ne sudjeluju u financiranju projekta, ali mogu mu davati potporu i to ne samo u obliku dozvola za testiranje na vojnim poligonima. “Okvirni je plan da zajednički s ministarstvima i vojskama radimo terenska ispitivanja, ali i ocjenjivanja, standardizacije i sve ono što moramo proći do pune verifikacije oružnog sustava. Podsjetio bih na to da svaki sustav do serijske proizvodnje treba proći niz sigurnosnih i vojnih standarda, što je jako skup i dugotrajan proces. I ne možemo ga provesti sami”, rekao je Petek. Dodao je i da će im dvije vojske i ministarstva davati i izravne inpute za jasno formuliranje potrebnih sposobnosti naoružanih besposadnih kopnenih vozila.

“Ulazimo u potpuno novi segment, u čisto vojni segment koji nazivamo segmentom borbene potpore”, ističe na kraju razgovora Petek. Bez obzira na to što bi se moglo zaključiti da je DOK-ING početnik u tom segmentu, kaže da je to daleko od istine. “U klasi teških besposadnih sustava puno smo ispred konkurencije. Komodo je kao bazno vozilo pri kraju svojih testiranja i certifikacije. Ista je stvar s borbenim stanicama i kupolama koje su predviđene za njega: to su sustavi čiji je razvoj dovršen ili je u završnoj fazi. Već smo započeli i testiranja integriranih sustava”, argumentira. Optimizam je razumljiv, ali pred tvrtkom i partnerima velika je i teška zadaća. Bez obzira na potražnju, razvoj velikog besposadnog kopnenog vozila koje će ići u bitku s postrojbama ili ih štititi na bojištu vrlo je kompleksan proces. Mali kopneni roboti već su otvorili put prema serijskoj proizvodnji i operativnoj uporabi. DOK-ING-ov Komodo velik je sustav, od kojeg se očekuje mogućnost izvršavanja zadaća sličnih onima kakve izvršava oklopno vozilo s posadom. I zato će, uz praćenje razvoja samog vozila i njegove integracije s oružnim sustavima, biti barem jednako zanimljivo pratiti razvoj njegovih autonomnih sustava. Prije svega onih koji mu omogućavaju brzo i učinkovito manevriranje i kretanje na njegovoj operativnoj domeni – kopnu. Prava potvrda uspjeha cijelog koncepta može biti samo jedna – potpisivanje ugovora koji bi značio i početak njegove serijske proizvodnje.

TEKST; Domagoj Vlahović; FOTO: Peter Zakrajšek