Obveznog služenja vojnog roka nije bilo osamnaest godina. No, po atmosferi na prisegama ročnika na temeljnom vojnom osposobljavanju, po ozbiljnosti i motivu koji su pokazali ročnici, ali i radosti i ponosu njihovih najdražih, nikad ne bismo rekli da je prošlo toliko vremena  

Samo desetak dana nakon što su stigli na lokacije na kojima će živjeti i raditi dva mjeseca, ročnici prvog naraštaja na temeljnom vojnom osposobljavanju opet su došli u fokus javnosti. Hrvatsku su 20. ožujka obišli istodobni prizori svečane prisege u vojarni 123. brigade Hrvatske vojske u Požegi, vojarni “Andrija Matijaš Pauk“ u Kninu te na poligonu “Eugen Kvaternik“ kod Slunja. No, bez obzira na različite “kulise“, prizori su bili vrlo slični. Prvo su desetine i desetine mladih ljudi, ozbiljnih lica i u savršenim postrojima, izgovarali kratku prisegu. Potom su, kad bi začuli zapovijed Otpust!, sa širokim osmjesima hrlili zagrliti svoje najdraže. A na svakoj lokaciji, u nekom je trenutku bilo i zaglušujuće buke. Trenutke prisege uveličavali su i preleti hrvatskih višenamjenskih borbenih aviona Rafale. Simbolična potpora iz zraka bila je još jedan jasan pokazatelj značaja koji TVO-u iskazuju MORH i OSRH. 

U Požegi je domovini prisegnulo 318 ročnika i 82 ročnice. Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić čestitao je na prisezi i poručio: “Unatoč brojnim sumnjama, upravo je prva generacija ročnika svojim gotovo stopostotnim odazivom pokazala da mladi žele nositi odoru pobjedničke Hrvatske vojske i služiti svojoj domovini. Time su jasno dokazali da nisu u pravu oni koji su tvrdili kako ćemo hrvatske vojnike i ročnike slati u borbe za tuđe interese. Zadaća hrvatskih vojnika i ročnika, kako i stoji u prisezi, jest braniti suverenost i teritorijalni integritet Republike Hrvatske te sigurnost hrvatskog naroda. To je ista zadaća koju je Hrvatska vojska imala u presudnim trenucima stvaranja slobodne Republike Hrvatske devedesetih godina, ali to je i odgovornost koju HV nosi danas i ubuduće. Hvala vašim obiteljima što su vam usadile domoljublje, a posebno pozdravljam i 82 djevojke koje dragovoljno služe TVO. Na ponos vaših obitelji, naših Oružanih snaga i cijelog hrvatskog naroda – čestitam vam na položenoj prisezi!”

Ispunjenje dječačkog sna

Ministar je također rekao: “Mi smo vjerojatno jedina država unutar NATO-a koja je uspjela u vrlo kratkom vremenu vratiti obvezno vojno osposobljavanje, mnogi to još ne mogu učiniti jer nemaju političko suglasje, možda nemaju ni dovoljno hrabrosti, a nemaju ni takav narod kao što je hrvatski narod.” Direktor GS OSRH general-bojnik Denis Tretinjak rekao je ročnicima da je program kroz koji prolaze oblikovan prema najvišim standardima uz korištenje suvremene opreme i uz strogo poštivanje sigurnosnih pravila. “Kroz njega ne stječete samo vojnička znanja već sigurnost u sebe, sposobnost donošenja odluka i spremnost za djelovanje u najzahtjevnijim situacijama“, ustvrdio je general.

Nakon položene prisege, ročnici su podijelili svoje dojmove s ekipom Hrvatskog vojnika. Antonija Kaćunko, iz Donjeg Doca rekla je: “ Danas se osjećam toliko ponosno, prije svega jer mogu obući ovu odoru koju su ljudi branili krvlju. Biti dio ove velike skupine od 400 ročnika stvarno je posebna čast. Mislim da nam je ovo dosadašnje iskustvo svima dobro došlo, a i da će nam doći u budućnosti također i jedva čekam dane koji slijede.“ Nikola Bjelić dolazi iz Francuske: “Došao sam dragovoljno u Požegu, da naučim nešto novo i upoznam nove prijatelje. Malo me je bilo strah na početku, jer zasad ne govorim savršeno hrvatski jezik. Do sad je dobro. Hrana je odlična. Prijatelji i instruktori isto tako. Zadovoljan sam.“ Ročnik Lovro Nikola Praćinec iz Velike Gorice pohvalio je instruktore i naveo razloge prijave na temeljno vojno osposobljavanje: “Svi smo jako sretni, veseli i zadovoljni i spremni za nastavak naše obuke. Instruktori su odlični. Obuka je zahtjevna i izazovna. Hrana je odlična. Kolege ročnici isto tako i spremni smo za nove izazove. Na temeljno vojno osposobljavanje prijavio sam se iz dva razloga. Prvi je ispunjenje dječačkog sna, da napokon obučem odoru hrvatskog vojnika, a drugi razlog je jedna moja simbolična zahvalnost prema svima onima koji su sudjelovali u stvaranju ove naše države“, rekao je ročnik Praćinec.

Novo poglavlje za Hrvatsku vojsku

Jedan od ključnih trenutaka u razvoju novih naraštaja Hrvatske vojske bio je iznimno svečan i u Kninu. Čin prisege, duboko ukorijenjen u vojnoj tradiciji, i ondje je dostojno simbolizirao ulazak mladih vojnika u sustav obrane te njihovu spremnost na služenje domovini. Prisegnulo je dvije stotine ročnika, a obratio im se državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg. “Vaš odaziv i spremnost da sudjelujete u temeljnom vojnom osposobljavanju potvrđuju kako mladi danas itekako prepoznaju važnost sigurnosti svoje domovine”, rekao je državni tajnik. Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Blaž Beretin poručio je: “Ovo nije tek formalnost, već čin – svjesna i časna odluka kojom potvrđujete svoju spremnost služiti domovini, poštivati njezine temeljne vrijednosti i preuzeti odgovornost koja nadilazi osobne interese. Prisega koju ste danas izgovorili povezuje vas s generacijama hrvatskih vojnika koji su u najtežim trenucima naše povijesti pokazali hrabrost, odlučnost i nepokolebljivu odanost narodu i državi, a posebno vas obvezuje nasljeđe hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su izborili slobodu koju danas živimo“.

Kako su protekli dosadašnji dani u Kninu Hrvatskom vojniku ispričao je jedan od njihovih instruktora – narednik Marko Prce. “Ročnici su usvojili temeljne vojničke vještine – zadužili su osobnu opremu i naoružanje, naučili osnove ophođenja prema nadređenima, postupke postrojavanja, kao i temeljna pravila urednosti i svakodnevnog vojnog života. Sve što su danas prikazali potvrđuje da su uspješno svladali početni dio obuke i spremno položili svečanu prisegu. Unatoč duljoj pauzi u provedbi temeljnog vojnog osposobljavanja, možemo biti vrlo zadovoljni njihovom disciplinom. Kao netko tko je i sam bio dio prve generacije ročnika te danas, nakon dugogodišnjeg iskustva, sudjeluje u obuci kao instruktor, mogu reći da je posebno zadovoljstvo biti dio ovog novog poglavlja. Ova generacija pokazuje iznimnu motiviranost, sposobnost i želju za učenjem, a na nama je da im prenesemo znanja i vještine koje će ih oblikovati u kvalitetne vojnike”, objasnio je narednik Prce.

Jasno strukturirana obuka

Njegov instruktorski kolega desetnik Fabijan Mašina rekao je da u temeljnom vojnom osposobljavanju, među ostalim, uče ročnike osnovama samobrane te radu s modernim sustavima, uključujući i tehnike uporabe FPV dronova. “Posebna važnost pridaje se disciplini i pravilnom odnosu prema instruktorima i obuci, uz primjenu naučenih lekcija koje polaznicima već na samom početku njihova vojnog puta daju čvrste temelje za daljnji razvoj”, izjavio je desetnik. Pozitivne dojmove u hrvatskom kraljevskom gradu iskazali su i ročnici. “Prvi tjedan bio je nešto zahtjevniji zbog prilagodbe, no sada smo već ušli u rutinu i sve postaje lakše. Dan nam je jasno strukturiran – od jutarnjeg buđenja i postrojavanja, pozdrava zastavi, doručka, pa do obuke ili predavanja, uz redovitu tjelesnu aktivnost. Nakon ručka slijedi nastavak aktivnosti, večernje postrojavanje i večera. Uz vojničke vještine, velik je naglasak i na urednosti te disciplini, posebno kad je riječ o životu u vojarni i održavanju prostora u kojem boravimo”, rekao je ročnik Tomislav Genoble. “Zadovoljan sam temeljnom vojnom obukom – ekipa je odlična, a instruktori profesionalni i pristupačni. Najzahtjevniji dio bio je početak, odnosno prilagodba na vojni sustav i njegovu strukturu, no to se brzo svlada”, rekao je ročnik Ivan Bekavac.

Širok spektar mogućnosti

Obitelji i prijatelji ročnika došli su ih vidjeti tijekom svečanog trenutka i na lokaciju koja je ipak nešto dalje od urbanog područja: poligon “Eugen Kvaternik“. Na pisti ispred smještajnih objekata okupilo se više stotina ljudi, no organizatori iz Hrvatske kopnene vojske pobrinuli su se da sve prođe u vojničkom redu, a da se gosti ipak osjećaju itekako dobrodošli. Što se tiče ročnika, oni su nakon samo deset dana u odori pokazali za neke i iznenađujuću vojničku usklađenost i disciplinu. Iza toga sigurno stoji njihova motivacija da dva mjeseca proteknu na najbolji mogući način, ali i pripreme, organizacija i provedba obuke i obučnih uvjeta. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Tihomir Kundid na Slunju ukazao je i na mogućnosti koje OSRH nude i nakon temeljnog vojnog osposobljavanja. “Imate širok spektar različitih mogućnosti koje vam pružaju OSRH, gdje svatko može pronaći područje svojeg interesa, ali isto tako i područje svojeg profesionalnog razvoja”, rekao je general, te poručio: “Prihvatite izazove koji su pred vama, ne kao prepreku, već kao priliku da razvijete nove sposobnosti, da postanete snažniji, odlučniji i da imate više povjerenja u sebe.” Državni tajnik u Ministarstvu obrane Drago Matanović prisegu je opisao kao “trenutak ponosa – za vas, za vaše obitelji i za cijelu Hrvatsku. Ova prisega ujedno nas podsjeća na hrvatske branitelje koji su svojom hrabrošću i žrtvom omogućili slobodu u kojoj danas živimo”. Ročnicima se obratio i predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović: “Čestitam vam i izražavam zadovoljstvo zbog vaše osobne svjesne odluke da dva mjeseca provedete ovdje na obuci, da učite vojne vještine”.

Treba se prijaviti, doći i vidjeti

Ročnik Niko Ratković iz Karlovca bio je jedan među brojnima koji su izrazili ponos zbog prisege domovini. “Smatram da je ovaj trenutak najveća čast za mladog čovjeka u Hrvatskoj”, rekao je Niko, dodavši da očekuje vrlo kvalitetna dva mjeseca služenja, s odličnom obukom. “Uvjerenje u to daju mi naši instruktori i njihovo dugogodišnje iskustvo”, zaključio je ročnik i dodao da su u dva tjedna naučili osnove ponašanja i djelovanja u vojničkoj zajednici, osnove prve pomoći, stupanja, pozdravljanja… “A ekipa, ekipa je savršena! Tko god da se boji, treba se prijaviti, doći i vidjeti o čemu se radi“, odrješit je Ratković. Njegov kolega Antonio Mjeda iz Zagreba opisao je dotadašnje dojmove “koji su stvarno – super, u skladu s očekivanjima“. Dodao je i da očekuje da će na Slunju steći vještine koje će mu dobro poslužiti u daljnjem životu. “Ovo je prekrasan dan, vrijeme, atmosfera, tu su naše obitelji koje su nas došle vidjeti“, emotivan je bio Valentino Vasilik iz Siska koji se za služenje prijavio dragovoljno još početkom 2025. Bruno Aleksić završio je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu i osjetio da mu je potrebno jedno novo iskustvo, čak i avantura. “Osam tjedana nije dugo, ne remeti nikakve obrazovne niti poslovne planove, a ovdje dobivamo puno, kao pojedinci i kao zajednica“, uvjereno je izgovorio mladić iz Zagreba.

Instruktori – iskustvo i “stara garda“

Dvjesto mladića koji su se postrojili u Slunju čine Treću satniju TVO-a. Prva i Druga su u Požegi, a Četvrta u Kninu. Požeškim ročnicima zapovijeda satnik Tomislav Brajković, kojem smo dali i završnu riječ. “Rezultati se vide već i sad. Nakon godinu dana priprema instruktora i infrastrukture, kad su ročnici došli sve je bilo spremno i krenulo je svojim tijekom, onako kako je organizirano i isplanirano. Stvarno, nije bilo nikakvih problema, kao da radimo ovaj posao bez prekida zadnjih osamnaest godina“, izgovorio je časnik, misleći na vrijeme u kojem nije bilo obveznog vojnog roka. Za ročnike je imao mnogo riječi hvale. “Od početka smo im savjetovali da budu strpljivi – ovdje su da steknu osnove i oni to iskorištavaju. Jako sam ponosan na njih, poslušali su nas i s njima nismo imali nikakvih problema“, rekao je satnik Brajković. Istaknuo je i instruktore: “Svaki od njih minimalno je desetak godina u vojsci, s tim da ovdje imamo i one stare garde koja je radila s prijašnjim ročnicima“.

Nakon najsvečanijeg trenutka, za ročnike slijede oni najozbiljniji. Vrijeme prilagodbe ustupit će mjesto vremenu intenzivne obuke, uvelike na terenu. To je onaj pravi, vojnički dio obuke, koji će im vjerojatno biti najzanimljiviji, ali i najizazovniji. No, ako sudimo po prvim dojmovima, valja biti optimističan. Da, obveznog služenja vojnog roka nije bilo osamnaest godina. No, po atmosferi na prisegama, po ozbiljnosti i motivu koji su pokazali ročnici, ali i radosti i ponosu njihovih najdražih, nikad ne bismo rekli da je prošlo toliko vremena.   

Tekst: Hrvoje Lončarević, Irena Rački, Tomislav Vidaković, Domagoj Vlahović;  Foto Tomislav Brandt, Filip Klen, Josip Šeri