Gardijska mehanizirana brigada na nekoliko je lokacija na području Knina provela trodnevni ciklus vojničkih natjecanja. Obuhvatio je pet različitih konkurencija, više od 160 natjecatelja i barem još toliko ljudi u izravnoj potpori, šezdesetak radnih točaka te mnoštvo borbene tehnike i opreme

Nekoliko minuta nakon što smo prošli prijavnicu poligona “Josip Markić“, parkirali smo vozilo nedaleko od kampa Bralovac, izišli i izvadili fotografsku opremu iz prtljažnika. Potom smo pogledom napravili puni krug. Maskirne odore na sve strane, na makadamima, pješačkim preprekama, streljačkim grudobranima, s puškama, kacigama i naprtnjačama. U blizini prolaze ili stoje borbena oklopna vozila Patria, M-ATV, različiti kamioni, terenci… Iznad nas, na visini od petnaestak metara, proletio je FPV dron. Pa, kamo ćemo sad? Svejedno je. Kamo god dođemo, za što god se zainteresiramo, s kim god razgovaramo, nećemo pogriješiti – bit će nam zanimljivo. Jer, u tijeku je trodnevni ciklus vojničkih natjecanja Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) Hrvatske kopnene vojske (HKoV). Pravi prikaz vojničkih vještina i psihofizičke spremnosti koji se održava povodom predstojećeg Dana brigade. Njezine pripadnice i pripadnici već su se tradicionalno okupili na području Knina kako bi odgovorili na pitanje: “Tko je najbolji i najspremniji“? No, tu se ne misli na pojedince, nego na binome, timove i desetine, koji zapravo predstavljaju svoje postrojbe, osnovne ustrojstvene cjeline Brigade.

Pet konkurencija – jedan veliki ciklus

Ekipa Hrvatskog vojnika stigla je u Knin 24. ožujka, prvog dana natjecanja. Različite radne točke, raštrkane poligonom i šireg područja grada Knina, već su bile uvelike zauzete, što je i objašnjavalo sliku koju smo ugledali po dolasku. Obujam i intenzitet samog natjecanja jako je velik: sudjelovalo je više od 160 pripadnika, a još i više ih je u organizacijskoj, logističkoj, sigurnosnoj i svakoj drugoj potpori. “Ovo natjecanje organizacijski bi se moglo usporediti s Natjecanjem za najspremnijeg pripadnika OSRH, ali po kompleksnosti, količini i vrstama uključene borbene tehnike, te zadaćama koje se provode – takvog nema u OSRH“, kaže nam koordinator natjecanja, prvi dočasnik GMBR-a časnički namjesnik Igor Pavlov. Natjecanja uoči Dana brigade bilo je i prethodnih godina, no ovogodišnje je u organizacijskom smislu i po kompleksnosti određenih segmenata korak ispred onog što se odvijalo do sada. Ove je godine sportski dio, tj. natjecanje u vojničkom višeboju za žensko-muške binome, i hommage pripadnicama GMBR-a. One se rame uz rame sa svojim muškim kolegama natječu kao dio binoma i u sklopu toga se vrednuju i njihovi rezultati. Naime, binom se mora sastojati od pripadnice i pripadnika koji predstavljaju svoju ustrojstvenu cjelinu unutar brigade i sve discipline prolaze zajednički. I to nije sve. “Velik dio natjecanja odvija se u noćnim uvjetima. Za ovu godinu povećali smo standarde, proširili broj disciplina, poglavito kad govorimo o natjecanjima snajperskih timova i izvidničkih desetina“, nastavlja prvi dočasnik. Dakle, to su već tri konkurencije. A bile su još dvije: mehanizirane, odnosno motorizirane desetine, što uključuje i posade vozila Patria, tj. M-ATV. “U pripremi i organizaciji ovog natjecanja ponašamo se kao da provodimo vojnu operaciju. Brojne lokacije, discipline, konkurencija i tehnika tražili su temeljito planiranje, detaljnu organizaciju i provedbu. Uz sve to, bilo je potrebno istodobno vođenje i nadzor provedbe s više različitih međusobno udaljenih lokacija u realnom vremenu. To smo činili snagama i sredstvima koje GMBR ima u svojem sastavu“, opisuje Pavlov. Najveći teret organizacije bio je na Dočasničkom lancu potpore, no njezin uspjeh ne bi bio moguć bez potpore zapovjednika GMBR-a brigadira Mirka Stošića i svih ustrojstvenih cjelina brigade.

Ćudljivo proljeće i Dinara

Uobičajeno, sva su natjecanja bila prožeta različitim radnim točkama, tj. disciplinama. Kad se zbroje sve konkurencije, radnih je točaka bilo više od šezdeset! Neke su se preklapale, tj. prolazili su ih natjecatelji iz više konkurencija, a odnosile su se na temeljne vojničke vještine i tjelesnu spremnost. Neke su pak bile specijalizirane, poput snajperskih, izvidničkih ili posadnih. Dodatni začin dali su nepredvidivi vremenski uvjeti. Ćudljivi početak proljeća i još ćudljivije područje Dinare te kninske kotline pobrinuli su se da hrvatski gardisti u 72 sata osjete kako prži sunce, kako im hladna bura prožima kosti, pa čak i kako ih zasipaju snježne pahuljice i ledena kiša.

Što se tiče novinarskog praćenja, rano smo se pomirili s time da nećemo, kao na linearnim vojničkim natjecanjima, moći praktički pratiti cijeli tijek događaja u stvarnom vremenu. To bismo mogli jedino kad bismo gledali televizijski prijenos s uključivanjima i prijelazima s discipline na disciplinu, s konkurencije na konkurenciju, kako se to odvija tijekom velikih sportskih događaja poput Olimpijskih igara. Ovako nam je preostalo vozilom ići od poprišta do poprišta. Doduše, sve smo mogli pratiti i tako da neprestano sjedimo u taktičko-operativnom središtu (TOS), tj. na mjestu iz kojeg se natjecanje koordinira i u koje se u realnom vremenu slijevaju svi rezultati s radnih točaka. Isto tako, po narudžbi u TOS je mogao doći i videoprijenos nekog od događaja, što je i objašnjavalo prisustvo dronova na poligonu. Ipak, željeli smo vidjeti što više, a za informacije nam je bilo najjednostavnije pitati koordinatora. Prvi dočasnik GMBR-a doimao se kao da u glavi ima kompletnu sliku svih događaja. A to je potvrđivao i brzim te preciznim odgovorima na sva naša pitanja. “Kako sada stvari stoje, neki su se jako dobro pripremili“, rekao nam je časnički namjesnik.

Izbjegavanje pogrešnog koraka

Konkurencija koju smo upoznali prvu bile su mehanizirane desetine. Predstavljale su tri mehanizirane bojne, tj. postrojbe čije je najpoznatije tehničko sredstvo borbeno oklopno vozilo Patria: Tigrove, Gromove i Pauke. Promatrali smo kako iskrcajni dijelovi mehaniziranih desetina, dakle pješaci, noseći zaštitne maske brzo zajednički prenose ranjenika. Trčali su noseći nosila s vrećama pijeska koje su simulirale masu čovjeka, pazeći da ne naprave pogrešan korak ili da im teret ispadne, što bi im donijelo negativne bodove. Jer princip je uobičajen za vojnička natjecanja: izvršiti zadaće što brže, ali u okviru strogo određenih pravila. Sve to uz uzvike međusobnog bodrenja. Vrlo često, iz nekog bismo smjera čuli gromki višeglasni uzvik: “Pauci!!!“, “Tigrovi!!!“ ili “Bravo!!!“, Ajmo, dečki!!!“ Nešto slično ponavljali su i dok su nosili teški teret na radnoj točki logistička popuna. Kad su se preselili na paljbene pozicije, tj. na radne točke koje su podrazumijevale gađanje iz pušaka VHS, ljudski su poklici zanijemili. Zamijenila ih je pucnjava. Streljivo se nije štedjelo, pucalo se na različite mete s različitih udaljenosti, iz stojećeg, klečećeg i ležećeg stava. No, nije bilo puno vremena za koncentraciju – streljivo se moralo ispucati u točno određenom vremenskom roku. Pješačke radne točke prelazili su i Vukovi. Međutim, kao jedina motorizirana bojna u GMBR-u, oni imaju vlastitu konkurenciju desetina, prije svega zato jer im je glavno borbeno sredstvo MRAP vozilo M-ATV. Strogo vojnički gledano, ne razlikuju se od svojih kolega. “Točno, sav pješački dio prolazimo kao i drugi u brigadi, zajedno s Tigrovima, Gromovima i Paucima. Svi smo tu negdje“, govori nam desetnik Valentino Dodik iz Vukova. U njihovoj konkurenciji, desetine i posade predstavljaju satnije Vukova. I to natjecanje nije ništa manje kompetitivno nego ostala, odnos među satnijama također je rivalski. Dodik nam objašnjava kako bojna ima novu generaciju vojnika, a želja je postrojbe da na natjecanju sudjeluju što mlađi pripadnici. “Ja sam u vojsci više od deset godina, no ovamo smo uglavnom poveli mlade vojnike i zaista su dobri. Što se tiče motivacije i spremnosti, sigurno je kako nam želja za pobjedom dodaje još dvadeset posto snage. Na kraju, obično presuđuju pogreške za koje se dobivaju kazne“, zaključuje desetnik.

Iscrpljujuća idila

Ciklus vojničkih natjecanja GMBR-a prostorno nije bio ograničen samo na poligon “Josip Markić“. Protezao se i na kninske vojarne. A i na područje kanjona Krčić i jezera Peruća. Niste čuli za Krčić? E, pa dopustite malu slobodu u reportaži vojnog novinara. Dakle, riječ je o jednom od mjesta koja su malo poznata, ali zbog kojih volimo reći da je naša Hrvatska najljepša zemlja na svijetu. Istočnu stranu Knina dodiruje seoce Kovačić. Skrenite prema njemu, prođite ga i uskoro ćete se naći pred prekrasnim Topoljskim slapom – njime se rijeka Krčić ulijeva praktički izravno u izvorište Krke. Kad se nauživate tog prizora, krenite dalje makadamskom, ali dobro utabanom Napoleonovom cestom, izgrađenom 1807. godine. Nekad je to bila jedina prometnica između Knina i Sinja. Ona prati tok rijeke Krčić prema Dinari, s nje ćete vidjeti još nekoliko slapova, brzaca i starih mlinova. To prekrasno područje nedirnute prirode GMBR je iskoristio za nekoliko disciplina. Prvog dana ondje smo bili na nadmetanju izvidničkih timova. Oni su predstavljali izvidničke vodove četiriju već spomenutih manevarskih bojni, kao i Vojnoobavještajnu satniju GMBR-a. Elitni gardisti ondje su prošli iscrpljujuću commando hodnju dugačku 30 km, startavši u selu Ježević kod jezera Peruća. Usput su prešli rijeku koristeći tirolsku priječnicu pomoću konopa koji je s jedne strane bio privezan za stablo, a s druge za – teško MRAP vozilo MaxxPro! Na putu su morali i alpinistički svladati jednu od brojnih visokih stijena uz Napoleonovu cestu. Ondje smo prvi put razgovarali o konkretnim rezultatima – vodstvo je očekivano preuzela desetina iz Vojnoobavještajne satnije. No, baš svi izvidnici pokazali su se spretnima na dijelovima idiličnog područja koji su manje pristupačni i koje ne bismo preporučili baš svakom turistu ili rekreativcu.

Pucnjevi u noći

Gardisti nisu prestajali niti noću. “Natjecanja prezentiraju sposobnosti koje imamo i razvijamo kao brigada: djelovanje u svim uvjetima, uključujući i uvjete smanjene vidljivost“, rekao nam je časnički namjesnik Pavlov. Kad se mrak spustio na poligon, vojnici su se uhvatili svojih pušaka i opremili se naočalama za noćno gledanje te laserskim označivačima cilja. Prije samog vatrenog dijela, još jednom  detaljno su brifirani o svim procedurama i pravilima koje moraju poštovati. I onda se tijekom noći oglasila ručna sirena za početak gađanja. Vojnici su opet gađali iz različitih stavova, na različitim udaljenostima. Uvjete je itekako otežavala bura. Zanimljivo, ponekad bi puhala vrlo jako, da bi onda na dvadesetak minuta potpuno prestala i onda bi se strelištem brzo proširio opori miris baruta. S druge strane, noć su često osvjetljavali jaka mjesečina i zvjezdano nebo. U noćnim uvjetima, dodatno su oprezni morali biti i organizatori te ocjenjivači. Međutim, sve je išlo kako je i bilo predviđeno, od procedura gađanja, pa nadalje. Primjerice, nakon što bi desetina završila seriju gađanja, prema metama bi se uputila dva terenska vozila iz kojih bi izišli predstavnici organizatora koji su brojili koliko su strijelci bili uspješni. I tako je gađanje išlo kontinuirano, završilo je kad smo se već približili ponoći. U konkurenciji mehaniziranih desetina preciznošću su se bili istaknuli Gromovi. “Da, gađanje je bilo jako dobro. No, tu smo i inače na visokoj razini, u postrojbi često gađamo i imamo na raspolaganju puno streljiva“, rekao nam je skupnik Vladimir Šamper, uz dodatak da natjecanja poput kninskog puno znače Gromovima, posebno u kontekstu obuke. Skupnik Mihael Žegrec iz Tigrova potvrdio je da natjecanje utječe na kompletnu borbenu spremnost vojnika, te izrazio zadovoljstvo pogocima. “Tu smo negdje kao i naši Pauci i Gromovi. Bura je bila prilično otežava, pogotovo kod gađanja u stojećem stavu, tada baš smeta. No, kad smo već ovdje, želimo biti prvi“, zaključio je pripadnik 1. mehanizirane bojne iz Petrinje.

Spoj sportskog i vojničkog

Kad je svanuo dan, dio sudionika vratio se u kanjon Krčića. Među ostalim, mehanizirane i motorizirane desetine imale su commando hodnju. Start je bio na Napoleonovu mostu koji premošćuje Krčić i izgrađen je 1888. godine. Staza je bila kraća nego ona za izvidnike, no teret je bio jednak. I tu nije bilo odstupanja: ako bi vaga na startu pokazala da vam je naprtnjača lakša od propisanog minimuma od 12 kilograma, morali ste je napuniti – utegom. Podrazumijevalo se i da nosite jurišnu pušku, zaštitni prsluk i kacigu. A temperatura zraka počela je rasti, oblaci koji su pokrivali sunce bili su sve rjeđi. Sedmeročlane desetine startale su u pravilnim razmacima. Kad smo ih sve ispratili, pošli smo vozilom ispred njih kako bismo ih dočekali na cilju kod Topoljskog slapa. Nakon nekoliko kilometara, na makadamu smo počeli prestizati mladiće i djevojke koji su trčali u sportskoj opremi. Bilo ih je sve više i više, a na kraju se ispostavilo da su to natjecatelji u vojničkom višeboju koji trče vojnički kros. Konkurenciju čini dvadesetak muško-ženskih binoma iz svih većih ustrojstvenih cjelina GMBR-a, dakle, ne samo iz manevarskih postrojbi. Osim krosa dugačkog 3200 metara, pred sudionicima su bile još četiri dicipline: crossfit, sastavljanje i rastavljanje osobnog naoružanja, vojničke prepreke te bacanje ručne bombe. Višeboj je, dakle, spoj čisto sportskog i vojničkog natjecanja, s tim da su neki segmenti dodatno otežani, poput onih s naoružanjem – puške su rastavljene do najsitnijeg djelića, a neki dijelovi budu skriveni, pa je sastavljanje prilično zahtjevnije od uobičajenog. Cilj je višeboja motivirati što veći broj pripadnica i pripadnika brigade da se okušaju u vojničkim natjecanjima. Konačnu pobjedu odnio je duet iz Vukova – skupnica Gresa Jahaj i desetnik Ivica Gogić.

Cijelo vrijeme u pokretu

Što se tiče commando hodnje, prvi su na cilj stigli pripadnici Paukova. U konkurenciji mehaniziranih desetina, ta je bojna odnijela pobjede na prva tri natjecanja, no 2025. godine najuspješniji su bili Gromovi. Skupnik Gordan Batarilo iz Paukova na cilju je izrazio uvjerenje da su složili jako dobar tim. “Dosta toga skupa smo prošli, osposobljeni smo tjelesno i u glavi, mislim da je odabrana odlična ekipa. Cilj nam je vratiti pobjednički pehar u Knin, zasad smo prvi, ali ima još praktički dva dana“, bio je oprezan dočasnik. Opisao je natjecanje kao sveobuhvatno i zahtjevno, pogotovo tijekom prvog dana i noći u koje je uklopljeno najviše točaka. “Cijelo vrijeme si u pokretu, nema puno odmora. Teško je, ali razbijamo našu vojničku rutinu, imamo osjećaj da idemo prema nečemu višem“, rekao nam je Batarilo. Razvodnica Adriana Tomac iz Vukova bila je jedina dama na onom strogo vojničkom djelu natjecanja, dakle izvan vojničkog višeboja. Kad je prošla cilj commando hodnje, rekla nam je da se iznenadila kako je dobro prošla stazu: “Prvo mi je natjecanje i baš je dobro, zanimljivo, jedno posve novo iskustvo. To što sam jedina žena dalo mi je još veći poticaj i motivaciju. Ako sam žena, to ne znači da sam najslabija“. To je i više nego zorno pokazala! I dodala: “Kolegicama poručujem jednostavno da sudjeluju, da se natječu najbolje što mogu, da daju sve od sebe. Jer one to mogu“.

Pravi niz iskušenja

Vratili smo se na poligon kako bismo vidjeli još neke dijelove natjecanja. Primjerice, izvidnici su prelazili NATO-ove prepreke. To je jedan pravi niz iskušenja, čak bismo rekli da su kninske prepreke među najkompleksnijim koje smo vidjeli u vojnim postrojenjima OSRH, a vidjeli smo ih zaista dosta. Podsjećaju na one koje su bile postavljene u nekadašnjoj vojarni u Jastrebarskom. U svakom slučaju, za prijelaz je potrebna brzina, ali i puno skakanja, penjanja, puzanja, provlačenja, gutanja prašine… Neke se prepreke prelaze timskim radom, pa je bilo zanimljivo gledati kako ih svaka desetina prelazi na svoj poseban način. Vidjeli smo i radnu točku koja se odnosila na promatranje na bojištu. Pripadnici izvidničke desetine nalazili su se na povišenoj točki poligona, te su dalekozorom promatrali područje udaljeno nekoliko stotina metara. Trebali su locirati određeni broj predmeta koji su nasumice razbacani i skriveni unutar područja koje se promatra. Ono što je bitno istaknuti jest kako pojedinac sam ne može napraviti puno pa sve i da uoči sve predmete unutar zadanog vremena, jer boduje se rezultat svih zajedno. Naime, rezultat koji ulazi u kriterij bodovanja donose samo oni predmeti koje su uočili i pravilno unijeli svi pripadnici desetine, ali moraju biti isti kod svih. Ako desetina ima jednak broj uočenih predmeta, a oni se ne podudaraju izgledom predmeta, tada im se taj pronalazak uopće ne uzima kao rezultat. Možda sve skupa izgleda jednostavno, ali kad je vrijeme ograničeno i predmeti skriveni, a vi morate poštovati proceduru i izraditi skicu motrenja, tada to više i nije tako jednostavna stvar. Reći ćemo samo i kako je vrijeme bilo jako ograničeno za ovu radnu točku.

Što će biti 2027. godine?

Na kraju drugog dana uspjeli smo posjetiti i snajperske timove. Elitni strijelci također su imali priliku pokazati niz svojih specijalističkih vještina, u različitim uvjetima, danju i noću, djelujući na različite mete, s različitih udaljenosti, ali ne samo sa snajperskom puškom Sako TRG 22A1, nego i s puškama VHS-2 te pištoljima HS-9. Dio na kojem smo bili odnosio se na simulaciju snajperskog gađanja u urbanom okružju, što znači kako problem nisu bile samo različite udaljenosti i lokacije meta, nego su i položaji s kojih se pucalo bili skučeni, s ograničenim vidnim poljem jer se simuliralo djelovanje kroz više prepreka (zidova). Bitno je istaknuti kako su svi elementi potrebni za organizaciju segmenata (stage) snajperskih gađanja (barikade, prepreke, mete) proizvod brigade i izradili su ih pripadnici Logističke satnije i Inženjerijske bojne GMBR-a. Iako su možda bili nevidljivi, podnijeli su golem teret u pripremi i u provedbi natjecanja, a posebno u dijelu koji se odnosio na potporu gađanjima. Na kraju su se najboljim strijelcima pokazali pripadnici tima iz 1. mehanizirane bojne Tigrovi, uz prednost od praktički samo jednog hica. Rezultat je bio tijesan i neizvjestan do samog kraja i prelomio se trećeg dana ujutro, na samom kraju natjecanja. 

Treći dan protekao je u znaku snježnog nevremena, pa je provedba natjecanja bila dodatno otežana. No, iskristalizirala se konačna lista pobjednika. Pehar za najbolju mehaniziranu desetinu na kraju su odnijeli pripadnici 2. mehanizirane bojne Gromovi i tako obranili naslov. U konkurenciji motoriziranih desetina, dakle, među Vukovima, najbolji su bili pripadnici 1. desetine 1. satnije. U konkurenciji izvidničkih desetina, pripadnici Vojnoobavještajne satnije nastavili su u istom stilu i nakon commando hodnje, pa su zauzeli najvišu pobjedničku stepenicu. U zaključku, prvi dočasnik GMBR-a rekao je kako je ciklus natjecanja jako pozitivan i motivirajući čimbenik za sve postrojbe brigade. “Znate kakvi su vojnici, svatko želi pokazati da je njegov vod, satnija ili bojna najbolja. U rezultatima koje su ostvarili u ova tri dana, pobjednici mogu uživati godinu dana“, rekao je časnički namjesnik Pavlov. I već smo počeli razmišljati kako bi natjecanje moglo izgledati iduće godine. Planiranje i priprema organizacije za 2027. već su počeli, jer praktično traju cijelu godinu. Nakon svega što smo vidjeli, ta informacija nije ni najmanje iznenađujuća.

---

Najbolja mehanizirana desetina BOV Patria:

2. mb Gromovi

Najbolja motorizirana desetina GMBR:

1. desetina
2. satnije mtb Vukovi

Najbolja izvidnička desetina GMBR: Vojnoobavještajna satnija

Najbolji snajperski tim GMBR:

1. mb Tigrovi

Vojnički višeboj:

desetnik Ivica Gogić i skupnica Gresa Jehaj (mtb Vukovi)

---

Tekst:  Domagoj Vlahović; Foto:  Tomislav Brandt i Mateo Milanović Litre