Vojna logistika u službi neretvanske tradicije

Pripadnici Hrvatske ratne mornarice, Satnije mornaričko-desantnog pješaštva, svojim ljudstvom, plovilima i stručnim sposobnostima već godinama pridonose sigurnoj i uspješnoj provedbi Maratona lađa na Neretvi.

Na rijeci Neretvi, gdje se stoljećima isprepleću život, tradicija i pomorsko umijeće, Maraton lađa odavno je prerastao okvire sportskog natjecanja. Ta jedinstvena manifestacija postala je simbol zajedništva, izdržljivosti i poštovanja prema neretvanskoj baštini. U njezinoj organizaciji već godinama važnu ulogu ima i Satnija mornaričko-desantnog pješaštva, čiji pripadnici svojim znanjem, sposobnostima i logističkom potporom pridonose sigurnoj provedbi jednog od najzahtjevnijih sportskih događaja na hrvatskim rijekama. I ovogodišnji Maraton lađa okupio je brojne lađare i tisuće gledatelja. Program manifestacije tradicionalno je obuhvatio Brzinske utrke u Opuzenu, ključno prednatjecanje kojim su određene startne pozicije za glavnu utrku, te Maraton lađarica i Maraton lađa, odnosno natjecanje muških posada.

Start utrke 29. Maratona lađa bio je u Metkoviću, a cilj u Pločama. Lađari su pritom morali svladati 22,5 kilometra dugu veslačku dionicu, koja je izniman fizički izazov te zahtijeva vrhunsku izdržljivost, snagu i besprijekornu usklađenost cijele posade. Startala je 31 lađarska ekipa, uključujući tri debitantske posade. Uz ekipe iz doline Neretve, na Maratonu su sudjelovali i lađari iz Slavonije, Siska, Zagreba te gosti iz Sombora, čime je Maraton lađa i ove godine potvrdio svoj značaj kao manifestacija koja okuplja lađarsku zajednicu iz cijele Hrvatske i šire regije.

Među glavnim favoritima za ovogodišnji naslov istaknule su se Udruga lađara Crni put, Udruga lađara Gusar Komin i ekipa Ul Zagreba. Udruga lađara Zagreb branila je naslov pobjednika, nakon što je prošle godine treći put zaredom osvojila Maraton lađa i trajno stekla Štit kneza Domagoja. Ekipe su tijekom lokalnih maratona i pripremnih natjecanja, koji prethode glavnoj utrci, pokazale vrhunsku fizičku spremu te potvrdile status najozbiljnijih kandidata za pobjedu.

Pobjeda za dvije ekipe

Ove su godine pobjedu odnijele čak dvije ekipe, Udruga lađara Gusar Komin i Udruga lađara Crni put čime je nakon duljeg razdoblja štit kneza Domagoja ponovno vraćen u dolinu Neretve. Dio pobjedničke ekipe Komina bila su i dvojica pripadnika Satnije mornaričko-desantnog pješaštva, Toni Kešina i Mario Marević, koji nisu skrivali oduševljenje i zadovoljstvo ostvarenim uspjehom. Njihova pobjeda tako je dobila i dodatnu dimenziju, povezujući sportski uspjeh s pripadnosti postrojbi koja svojim djelovanjem i izvan vojne službe ostaje čvrsto povezana sa svojom lokalnom zajednicom. Valja istaknuti i da je samo dva dana prije, 6. kolovoza, Udruga lađarica Sisak po rekordni, peti put zaredom odnijela pobjedu na ženskom maratonu nakon vrlo teške nezgode na startu, čime su nedvojbeno potvrdile status apsolutnih vladarica Neretve.

Pripadnici Hrvatske ratne mornarice Satnije mornaričko-desantnog pješaštva i ove su godine sudjelovali u provedbi sigurnosnih, logističkih i potpornih zadaća. Njihova prisutnost često ostaje izvan fokusa javnosti, no upravo je ona jedan od važnih preduvjeta uspješne organizacije ove manifestacije. Gotovo da bi bilo nemoguće organizirati takvu manifestaciju bez njihove potpore i pomoći. Potvrdio nam je to u razgovoru i desetnik Marin Sušak koji je u Satniji od 2018. godine. Tijekom održavanja Maratona lađa angažiran je u ulozi skipera na gumenoj brodici, a zajedno s ostalim pripadnicima postrojbe sudjeluje u osiguranju provedbe ove zahtjevne sportske manifestacije. Njihov angažman obuhvaća postavljanje i ograđivanje staze kojom prolaze muške i ženske lađarske ekipe, prijevoz sudaca i predstavnika medija tijekom natjecanja, kao i povratak lađa u skladište u nedjelju, 9. kolovoza, nakon završetka maratona. Desetnik Sušak ističe kako im redovita obuka koju provode u sklopu vojničke službe uvelike olakšava angažman na ovakvom događaju. Maraton lađa značajan je sigurnosni izazov zbog velikog broja sudionika i građana, ali i brojnih plovila koja se tijekom natjecanja kreću usporedno s lađama. Upravo uvježbanost, stečena svakodnevnom obukom i provedba različitih zadaća, omogućuje im da i u takvim zahtjevnim okolnostima djeluju učinkovito, pravodobno i koordinirano.

Važno je ostati miran i biti profesionalan

Narednik Mirko Marušić, kao vojni ronilac, također je angažiran u sklopu osiguranja Maratona lađa, ponajprije za potrebe spašavanja osoba koje bi mogle pasti u Neretvu ili u slučaju potapanja plovila. Riječ je o važnoj zadaći u sklopu sigurnosnog osiguranja manifestacije, s obzirom na velik broj sudionika, gledatelja i plovila na rijeci te potencijalne rizike koji prate ovako masovno događanje. Nažalost i ovogodišnji je maraton zabilježio nekoliko slučajeva padova u rijeku.

Marušić ističe kako je tijekom osiguranja događaja najvažnije ostati miran i staložen te reagirati pravodobno i profesionalno. Naime, tijekom Maratona lađa na Neretvi je prisutan velik broj civilnih plovila, čiji se sudionici nerijetko ne pridržavaju predviđenih putanja kretanja, što može dovesti do neželjenih situacija, uključujući sudare i prevrtanje, odnosno potapanje plovila. Upravo je zbog toga prisutnost ronilaca važna kako bi se u slučaju izvanrednog događaja moglo brzo intervenirati i pružiti pomoć ugroženim osobama. Desetnik Sušak i narednik Marušić uputili su apel svim sudionicima i građanima da tijekom Maratona lađa budu maksimalno oprezni i odgovorni, osobito prilikom kretanja plovila, kako bi se pravodobnim i savjesnim postupanjem izbjegle moguće nezgode te osigurala sigurnost svih sudionika i posjetitelja. Maraton lađa i ove je godine na Neretvu privukao brojne natjecatelje, posjetitelje i sudionike, a iza atraktivnih prizora s rijeke i navijanja uz njezine obale stoji zahtjevna organizacija i angažman brojnih službi. Angažman pripadnika Satnije-mornaričko desantnog pješaštva na Maratonu lađa još je jedan primjer kako se znanja i vještine stečene tijekom svakodnevne obuke mogu primijeniti u stvarnim situacijama, izvan uobičajenog vojnog okruženja.

 

 

Tekst i foto: Marija Mitar