Na stijeni je naučila ostati smirena kad postane teško, vjerovati u ono što je trenirala i pokušati još jednom. Iste vrijednosti kadetkinja skupnica Luna Klein danas prenosi u kadetski život, u kojem uz sportske gradi i svoje buduće vojne ciljeve

Na stijeni nema mnogo vremena za dvojbu. Treba procijeniti situaciju, pronaći najbolji oslonac, donijeti odluku i krenuti dalje. Ponekad je potrebno i nekoliko puta pokušati isti pokret prije nego što uspije. Upravo su ustrajnost, koncentracija i spremnost da nastavi kad postane teško obilježile sportski put kadetkinje skupnice Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“ Lune Klein, studentice druge godine Vojnog pomorstva, smjer Nautika, na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman“. Gotovo sedam godina bavi se sportskim penjanjem, a iskustva sa stijene danas sve češće prepoznaje i u svojem kadetskom životu.

Luna dolazi iz Splita, grada uz koji je, kaže, vezan i njezin izbor budućeg vojnog poziva. No prije vojnog poziva u njezin je život ušlo penjanje i to zahvaljujući baki.

“S penjanjem sam se prvi put susrela kad me baka odvela na prvi trening. Odmah me privukla kombinacija snage i tehnike. Nije dovoljno biti samo fizički spreman, svaki je smjer zagonetka koju treba riješiti“. Upravo je ta svojevrsna zagonetka jedan od razloga zbog kojih je gotovo sedam godina ostala vezana uz stijenu. Iz perspektive promatrača sportsko penjanje može izgledati ponajprije kao test fizičke snage, no za penjača ono je puno složenije. “Najviše me privlači upravo kombinacija svega toga. Fizička snaga i tehnika su važne, ali često nije presudno koliko si jak, nego koliko dobro pročitaš smjer i ostaneš smiren kad postane teško. Najveći mi je izazov zapravo pobijediti samu sebe, svoje sumnje, umor i strah“.

Svaki smjer traži novo rješenje

Sportsko penjanje obuhvaća tri natjecateljske discipline, težinsko, boulder i brzinsko penjanje, a Luna među njima bez puno razmišljanja izdvaja boulder. “Najviše mi odgovara boulder jer mi pruža najviše prostora za kreativnost i razmišljanje. Smjerovi su kratki, ali jako različiti i svaki od njih na neki je način novi izazov. Sviđa mi se što mogu isprobavati različite načine penjanja i tražiti rješenje koje mi najbolje odgovara“.

Premda ih povezuje ista stijena, tri discipline od natjecatelja traže različite sposobnosti, način pripreme, ali i drukčiji mentalni pristup. “Prilično se razlikuju. Boulder je više usmjeren na tehniku i brzo pronalaženje rješenja, dok težinsko penjanje traži veću izdržljivost i dobro raspoređivanje energije. Brzinsko je potpuno drugačije jer nema puno prostora za razmišljanje, sve se događa u nekoliko sekundi i presudni su reakcija, preciznost i automatizirani pokreti. Zato svaka disciplina traži i drugačiji pristup treningu i natjecanju“.

Na tom je sportskom putu važnu ulogu imala i njezina trenerica, jedna od najboljih hrvatskih penjačica Vana Picini. Od nje, ističe Luna, nije učila samo tehniku penjanja. “Od trenerice sam naučila da napredak ne dolazi preko noći i da je najvažnija dosljednost. Naučila me da na treningu treba biti ozbiljan i dati svoj maksimum, ali i da ne treba svaki neuspjeh gledati kao nešto negativno. Puno mi znači i njezin pristup natjecanju, ostati smiren, vjerovati u ono što sam trenirala i ne dopustiti da me jedan loš pokušaj izbaci iz ritma“.

Najteža prepreka ponekad nije na stijeni

Upravo je mentalni dio penjanja često ono što razlikuje uspješan pokušaj od odustajanja. Dok promatrač vidi visinu, snagu i tehnički zahtjevne pokrete, penjač istodobno mora kontrolirati strah, umor i vlastite sumnje. “Psihološka je priprema jako važna, možda čak i više nego što se izvana čini. Na stijeni moraš ostati koncentriran, kontrolirati strah i umor te u pravom trenutku donijeti odluku. Ako fizički možeš napraviti pokret, ali u glavi odustaneš, fizička spremnost ne znači ti puno“. A trenutak u kojem tijelo i um poručuju da je dosta nije joj nepoznat. Upravo tada koristi jednostavan princip – ne razmišljati o cijelom smjeru, nego samo o onom što slijedi. “To se događa pogotovo kad se približiš svojim granicama. Tada pokušavam ne razmišljati o tome koliko još moram napraviti, nego se koncentriram samo na sljedeći pokret. Kažem si da pokušam još jednom i često upravo taj jedan sljedeći pokret napravi najveću razliku“. Među rezultatima posebno pamti drugo mjesto na jednom od natjecanja Kupa Hrvatske. “Uvijek pokušavam biti što bolja i iz svakog natjecanja izvući nešto novo što mogu poboljšati“.

Iz sportske dvorane u kadetski život

Danas uz sportske ciljeve Luna ima i sasvim novu vrstu izazova. Kao kadetkinja druge godine Vojnog pomorstva mora uskladiti treninge i natjecanja sa studijskim i kadetskim obvezama. “Nije uvijek jednostavno i zahtijeva dosta organizacije. Moram unaprijed planirati vrijeme za trening, fakultetske i kadetske obveze. Nekad je teško uskladiti sve, ali upravo me to naučilo dobro rasporediti vrijeme i odrediti prioritete“. Iako se sportska stijena i vojna izobrazba na prvi pogled mogu činiti vrlo udaljenima, Luna među njima prepoznaje niz dodirnih točaka.

“Penjanje me naučilo disciplini, strpljenju i tome da ne odustanem kad nešto ne uspije iz prvog pokušaja. Kao kadetkinja susrećem se također sa situacijama u kojima treba ostati smiren, odgovoran i ustrajan čak i kad nije lako. Mislim da se te dvije strane mog života jako dobro nadopunjuju“. Jedna je od poveznica i sposobnost brzog procjenjivanja situacije. Na stijeni ponekad samo nekoliko sekundi dijeli penjača od odluke koji će pokret napraviti sljedeći. “Penjanje me naučilo promatrati situaciju, brzo procijeniti mogućnosti i donijeti odluku bez previše oklijevanja. Naravno, vojna izobrazba ima potpuno drugačije zahtjeve, ali sposobnost ostati koncentriran i funkcionirati pod pritiskom svakako je nešto što mogu prenijeti iz sporta“.

More, obitelj i vojni poziv

Odluka o vojnom pozivu nije došla slučajno. Luna je važan uzor imala u vlastitoj obitelji. “Na odluku da uz sport odaberem i vojni poziv dosta je utjecao moj tata, koji je također u vojsci. Njegove priče i iskustva dodatno su me potaknuli da i sama krenem tim putem. Smjer sam odabrala iz ljubavi prema svom kraju i moru, pa mi je posebno drago što svoj poziv mogu povezati s onim što mi je blisko“. Godine provedene u sportu olakšale su joj prilagodbu na dio zahtjeva kadetskog života. Treninzi, umor, disciplina i svakodnevno pomicanje vlastitih granica nisu joj bili novost. Ipak, jedan ju je dio kadetskog iskustva iznenadio.

“Navikla sam na treninge, umor, disciplinu, natjecanja i situacije u kojima moraš dati maksimum i kada ti se možda ne da. Ipak, kadetski život me iznenadio količinom odgovornosti i činjenicom da se od tebe očekuje kontinuitet. Nije dovoljno biti spreman samo kada je teško, nego svaki dan moraš biti na razini“. U ovom trenutku najveći izazov koji si postavlja nije vezan uz osvajanje određene stijene ili mjesta na postolju. “Trenutačno mi je poseban izazov cilj koji sam si postavila kao kadetkinja. Želim svojim trudom i zalaganjem biti dobar primjer drugima. Usto, želim nastaviti napredovati u penjanju i truditi se biti što bolja u svom sportu“. A kad pogleda nekoliko godina unaprijed, ni jedan od ta dva dijela svojeg života ne želi staviti u drugi plan. “Voljela bih i dalje aktivno trenirati sportsko penjanje te ostvariti rezultate za koje danas treniram. Istodobno mi je cilj uspješno završiti studij i izgraditi kvalitetnu i uspješnu vojnu karijeru. Nadam se da ću za nekoliko godina reći da sam u oba područja iskoristila svoj potencijal, ostala ustrajna i ostvarila ciljeve koje sam si postavila.“ Možda upravo u toj rečenici najbolje dolaze zajedno penjanje i kadetski poziv. Ni na stijeni ni u vojnoj izobrazbi cilj nije uvijek odmah vidjeti cijeli put do vrha. Ponekad je dovoljno dobro procijeniti situaciju, vjerovati onom što si trenirao  i napraviti sljedeći pokret.

---

KADETSKI BRZOPOTEZ S LUNOM

Najdraža disciplina u penjanju?

Boulder.

Najteži dio kadetskog dana?

Ustajanje rano ujutro.

Trening ili učionica?

Trening, ali bez učionice nema napretka.

Najveći strah na stijeni?

Da odustanem prije nego što stvarno dam sve od sebe.

Jedna riječ koja opisuje Lunu kao penjačicu?

Uporna.

Jedna riječ kojom bi opisala kadetski život?

Izazovan.

---

Tekst: Ines Grossi; Foto: Privatna arhiva /HRVATSKI SPORTSKI PENJAČKI SAVEZ