Borbena oklopna vozila na kotačima i gusjenicama, tenkovi, samohodne haubice i minobacači, besposadne letjelice, korvete, podmornice, ophodno-protuminski brodovi… samo su dio ambicioznog programa modernizacije

Borsuk je ime programa novog borbenog vozila pješaštva na gusjenicama koje bi trebalo zamijeniti zastarjele BWP-1. Staro je vozilo poljska licencija sovjetskog BMP-1 koji je zapravo začetnik koncepta BVP-a i usto nikad nije moderniziran. Vezano uz razvoj Borsuka, kontakti s domaćim i nekolicinom stranih tvrtki počeli su 2012. i završili 2014. okupljanjem konzorcija oko tvrtke HSW koja bi trebala razviti BVP prema izvornom dizajnu. Završetak prototipa planiran je za 2019. godinu. Osim BVP-a koji će biti naoružan kupolom ZSSW-30, na osnovi tog podvozja razvile bi se i razne specijalizirane inačice.

Kompromisi na BVP-u
Ministarstvo obrane i Oružane snage donijeli su prilikom definiranja traženih sposobnosti neuobičajenu odluku. Traži se da novi BVP mora imati sposobnosti plivanja, premda to zahtijeva ozbiljne kompromise na polju oklopne zaštite, naoružanja i općenito nosivosti vozila. Slijedom toga, utječe i na potencijal kasnijeg razvoja vozila zbog čega gotovo svi moderni zapadni pandani više nemaju takve sposobnosti. Razlog poljske posebnosti namjera je da se postrojbama koje djeluju u sjeveroistočnom djelu zemlje, koje obiluje jezerima, osigura dobra prohodnost.
Postoje naznake da Ministarstvo obrane, unatoč prethodnoj odluci, radi ubrzanja projekta razmišlja o kupnji licencije nekog razvijenog stranog oklopnjaka. Naime, razvoj takvih vozila od nule traje osam do deset godina. Proizvodnja velikog broja BVP-a i na njemu baziranih specijaliziranih inačica nakon toga uzela bi možda još toliko vremena jer treba zamijeniti oko 1000 BWP-1. Dakle, poljska vojska morala bi se oslanjati na BWP-1 još dugo u idućem desetljeću. Mogućnost koja se također spominje zajednička je nabava s Češkom čiji je zamjenik ministra obrane već izjavio da ne misle financirati razvoj nečeg novog kad postoje gotova rješenja.

Leopard i Gepard
Stanje u vezi s tenkovima puno je bolje. Poljska ih, za suvremene europske prilike, posjeduje prilično velik broj, od čega oko 250 Leoparda 2 A4 i A5, više od 230 PT-91 i gotovo 600 T-72M1 (većinom u pričuvi). Pokrenuta je modernizacija Leoparda 2A4 (vidi: Hrvatski vojnik, broj 495, ožujak 2016.), a planirana je zamjena tenkova istočnog podrijetla novim, domaćim oklopnim vozilom za paljbenu potporu mehaniziranog pješaštva putem projekta naziva Gepard. Riječ je o vozilu koje bi bilo naoružano topom kalibra 120 mm i imalo najveću masu od 35 tona, a za zaštitu bi se oslanjalo u prvom redu na aktivni sustav obrane. Takvo je potporno vozilo teoretski u prednosti u odnosu na klasični teški tenk jer je mobilnije i ima manje troškove.

Procjenjuje se da postoji potreba za tristotinjak takvih borbenih vozila. Najava kontakata vezanih uz ugovaranje razvoja Geparda objavljena je krajem 2013. godine. Prema očekivanjima, za nosioca razvoja odabrana je u lipnju 2015. tvrtka OBRUM Gliwice koja je već stekla iskustvo rada na sličnim vozilima preko tehnoloških demonstratora Anders te preko futurističkog BAE Systemsova PL-01. Plan je bio da se prototip prikaže ove godine, ali OBRUM je zatražio produljenje rokova. Ovog je ožujka objavljena vijest da vojska razrađuje nove taktičko-tehničke zahtjeve vezane uz Gepard. Nije poznato što se mijenja, ali logično je da je, uz priličan broj Leoparda i PT-91, potreba za takvim vozilom, neuobičajenim za potrebe klasičnog europskog bojišta, upitna. Ako ništa drugo, pitanje je je li to vozilo sad prioritet kraj niza drugih, važnijih projekata kao što je Borsuk.

Topništvo dobro napreduje
Sveobuhvatna modernizacija topništva obuhvaća sve samohodne sustave, od minobacača 120 mm na kotačima, haubice 155 mm na kotačima, haubice 155 mm na gusjenicama te višecijevnog lansera raketa na kotačima dometa 300 km. U usporedbi s većinom drugih programa, taj je segment modernizacije u najnaprednijoj fazi jer su svi sustavi osim VLR-a odabrani i u različitim fazama ugovaranja i provedbe. M120K Rak novi je samohodni minobacač poljskog KoV-a, kalibra 120 mm.

Projekt je također imao problema s poštivanjem rokova, točnije, riječ je o dvjema godinama kašnjenja. Činjenica je da je prvi prototip minobacačke kupole prikazan 2009. na pregrađenoj samohodnoj haubici Gvozdika i da je prvotna ideja vjerojatno i bila da se počne s takvom konfiguracijom. Poslije je odlučeno da se kupolu ugradi na Rosomak na kotačima što je zahtijevalo izmjene u dizajnu.

Opremanje bitnica
Osim paljbenih vozila s minobacačima, sustav Rak uključuje i sve ostale komponente za funkcionalnu bitnicu. Tako će svaka bitnica imati osam samohodnih minobacača, dva zapovjedna vozila vodova AWD na osnovi lakog oklopnog (sličnog MRAP-ovima) vozila AMZ-Kutno Żubr 4 x 4 te dva AWD zapovjedna vozila bitnice (jedno za zapovjednika i jedno za njegova zamjenika). Namjera je do 2020. opremiti osam takvih bitnica, što vodi do nabave 64 minobacača Rak i 32 AWD-a. U tu je svrhu 28. travnja 2016. potpisan ugovor u iznosu od 968,3 milijuna zlota (221,5 milijuna eura). Izvan tog ugovora, također je u planu buduće opremanje bitnice dvama do četirima izvidničkim vozilima AWR (također na osnovi Żubra, s radarom i teleskopskim tornjem s optičkom opremom), trima do četirima vozilima za popunu streljivom AWA 8 x 8 (na podvozju kamiona JELCZ P662D.35) i vozilom za tehničku potporu WZ (također kamion JELCZ).
Rak ima cijev duljine tri metra, elevaciju oružja od –3 do +80 stupnjeva i vodoravno pokriva svih 360 stupnjeva. Domet minobacača iznosi osam, odnosno 15 km sa streljivom povećanog dometa. Minobacač se puni automatskim sustavom koji sadrži 20 projektila čemu treba dodati još 26 komada pohranjenih u odjeljku za posadu. Brzina paljbe iznosi šest do osam projektila u minuti. Posadu čine tri člana, zaštićena oklopom do razine 1 prema ljestvici STANAG 4569. Oprema uključuje balističko računalo, navigacijski sustav TALIN 5000, radio RRC 9311 AP, sustav upravljanja bojištem (C4I) i sustav upravljanja paljbom tvrtke WB Electronics.

Južnokorejsko podvozje
Krab je ime novog samohodnog oruđa na gusjenicama kalibra 155/52 mm. Njegov razvoj nije prošao bez poteškoća, ali uspješno je priveden kraju i u ožujku ove godine sve je bilo spremno za serijsku proizvodnju u HSW-u. Razvoj nove samohodne haubice iniciran je još 1994., s tim da je u nekom trenutku odlučeno nabaviti licenciju za kupolu koja će se ugraditi na domaće podvozje. U uži su odabir ušli PzH 2000, T-6, ZTS Dubnica (ZUZANA) i AS90. Postupak odabira završio je 1999. nabavom licencije od Britanaca za kupolu AS-90/52.
Projekt je 2004. zamrznut, službeno zbog financijskih problema, bez obzira na to što su dva prototipa uspješno prošla testiranja. HSW je 2006. godine sudjelovao s Krabom na terenskim demonstracijama u sklopu natječaja indijske vojske. To je ponovno aktualiziralo projekt i podsjetilo da je moguće u Poljskoj razviti moderan samohodni sustav te je 2008. potpisan novi ugovor s HSW-om o proizvodnji 24 haubice, to jest cijele topničke bojne. Kako je u međuvremenu originalni britanski proizvođač AS-90 zatvorio liniju, a trebao je biti izvor dijela sustava kupole, bilo je potrebno iznova započeti razvoj ciljničkih sustava, sustava za upravljanje paljbom, komunikacijskih sustava itd.

Nakon što se uspjelo razviti kupolu, novi je izazov bio razvoj podvozja temeljenog na modificiranom protuminskom vozilu SUM Kalina. Potonje je vozilo razvijeno na osnovi tenka PT-91 Twardy, poljske inačice T-72. Naime, tijekom testiranja na šest od osam pretproizvodnih primjeraka pojavile su se mikropukotine, a javili su se i problemi s pogonom i transmisijom pa je postalo jasno da sustav nema dugoročno osiguran motor jer je proizvodnja postojećeg motora u međuvremenu prekinuta. Problemi su se pokazali nerješivi u zadovoljavajućem roku i krajem 2014. donesena je ključna odluka. Unatoč velikom protivljenju sindikata i proizvođača starog podvozja, tvrtki BUMAR-ŁABĘDY i OBRUM, odlučeno je kupiti licenciju za dokazano uspješno podvozje južnokorejske haubice K9.

I bolje od traženog
HSW je u kratkom roku i bez ozbiljnijih problema uspio na dva prototipna primjerka integrirati kupole s novim podvozjem te uspješno završiti testiranja koja su pokazala da novo podvozje koje kombinira tri tone lakšu konstrukciju i jači motor (MTU-ov motor od 1000 KS umjesto domaćeg motora od 850 KS) osigurava bolje performanse od traženih. To uključuje najveću brzinu od 67 km/h umjesto traženih 60 i domet kretanja od “nekoliko desetaka” posto veći od traženih 400 km.
Prema ugovoru, uz dva podvozja za potrebe razvoja, južnokorejski će Samsung Techwin isporučiti još 24 kako bi se osigurala isporuka haubica za potrebe popune prve bojne tijekom 2017., a zatim će se proizvodnja podvozja nastaviti u Poljskoj. Odlučeno je da HSW bude proizvođač i podvozja. Osim toga, nakon što modernizira pogon za proizvodnju cijevi haubica koje se zasad nabavljaju u Njemačkoj, tvrtka će proizvoditi praktički cijelu samohotku. Plan je do kraja 2022. uvesti u naoružanje poljskog KoV-a 120 vozila Krab. Zanimljivo je da bi ta poljsko-južnokorejska kombinacija s britanskim korijenima mogla polučiti i izvozni uspjeh. Za početak, ušla je u uži izbor na danskom natječaju.

Na kotačima
Proces nabave novih samohodnih haubica na kotačima pod nazivom Kryl napreduje bez većih problema. Nosilac projekta je HSW, a kao i Krab izrađen je na osnovi stranog dizajna uz puni transfer tehnologije. Osnova je izraelska samohodna haubica 155 mm, duljine cijevi 52 kalibra nazvana Atmos 2000 koju proizvodi tvrtka SOLTAM Systems Ltd. U najužoj je konkurenciji bio i francuski Caesar tvrtke Nexter s kojom su prvo i počeli pregovori, ali izraelska je tvrtka dala bolju ponudu u smislu transfera proizvodnje i tehnologije.
Podvozje Kryla domaći je 6 x 6 kamion Jelcz 663.32 s oklopljenom kabinom. Sustav upravljanja paljbom razvija HSW u suradnji s WB Electronicsom. Osnovne su značajke sustava najveća brzina paljbe od šest granata u minuti, nosi 18 granata, a vrijeme zauzimanja paljbenog položaja i izlaska iz njega kraće je od minute. Oklop kabine štiti peteročlanu posadu od streljiva 7,62 mm i krhotina granata (STANAG razine 1). Pogon čini motor MTU 6R106TD21 od 320 KS, domet kretanja iznosi 500 km, a najveća masa oko 23 tone. Testiranja Kryla trebala bi završiti ove godine, a pokretanje serijske proizvodnje, ako se ne javi neki problem, predviđeno je za 2017. godinu. Do 2025. planirana je nabava 170 tih haubica radi opremanja sedam topničkih bojni. Krylom bi se trebale opremiti brigade koje imaju oklopnjake na kotačima, dakle vozila Rosomak.
Prema načelu uvoza tehnologije namjerava se također razviti novi višecijevni raketni sustav Homar. HSW je nosilac konzorcija proizvođača, odabir stranog partnera planiran je tijekom ove godine, a proizvodnja bi započela 2018. godine. Plan je do 2022. za oko 600 milijuna eura nabaviti 60 sustava te pripadajuće rakete u iznosu od oko 325 milijuna eura. Poznato je da su na stolu tri ponude. Jedna je iz SAD-a: sustav HIMARS s vođenim raketama GMLRS i taktičkim balističkim raketama ATACMS. Druga je iz Izraela: vjerojatno sustav LORA i rakete Extra. Na kraju, tu je i ponuda iz Turske o kojoj se najmanje zna. Lockheed Martin prikazao je na sajmu vojne opreme MSPO 2015 maketu sustava HIMARS na kamionu Jelcz 663.32, jednako kao za haubicu Kryl.

Besposadne letjelice
U tijeku su čak četiri projekta nabave besposadnih letjelica koji uključuju Zefir velikog dometa, taktički sustav srednjeg dometa Gryf te bespilotne letjelice kratkog dometa Orlik i Wizjer.
Postupci nabave za dva sustava većeg dometa tek trebaju biti pokrenuti. U slučaju Zefira ide se na izravnu nabavu gotovih letjelica putem međudržavnog sporazuma jer poljska industrija nema te kapacitete. U igri su izraelski Hermes 900 UAV te američki MQ-9 Reaper i njegov rođak MQ-1C Gray Eagle. U slučaju Gryfa očekuje se veći udjel domaće industrije te su dosad identificirane dvije ponude: Watchkeeper koji nudi WB Electronics u suradnji s Thalesom te Hermes 450 koji nudi Polska Grupa Zbrojeniowa (PGZ) s Elbitom.

Plan je nabaviti ukupno 12 sustava Gryf, a prioritet je nabava pet sustava do 2022. godine.
Besposadne letjelice malog dometa u naprednijoj su fazi jer je rok dostave ponuda bio 15. travnja 2016. godine. Koliko je poznato, javile su se tri domaće tvrtke: PGZ, WB Electronics i PZL Warszawa-Okęcie S.A.

Mornaričke odgode
Plan modernizacije predviđa vrlo ambiciozan razvoj poljske mornarice, ali zasad je samo manji dio realiziran ili je na ozbiljnijem stupnju pripreme odnosno realizacije. Među uspješno završene projekte ubraja se opremanje obalnih raketnih bitnica novim protubrodskim raketama NSM. Prvo je opremljena jedna bojna koja je postigla operativnu spremnost u svibnju 2013., a krajem 2014. donesena je odluka o opremanju još jedne. Ugovor za drugu bojnu u iznosu od oko 180 milijuna eura uključuje isporuku 24 rakete i 23 različita vozila (s radarima, zapovjednim sustavima, vozila logističke namjene). Budući da ugovori u objema fazama nabave NSM-a uključuju offset aranžman, oprema bojni uključuje dosta domaće opreme, uključujući i radare TRS-15C Odra-C tvrtke PIT-RADWAR S.A. Drugi projekt koji se realizira prema planu gradnja je prototipa novog protuminskog broda “Kormoran II”. Kobilica je položena u rujnu 2014. u brodogradilištu Remontowa Shipbuilding S.A. sukladno ugovoru iz 2013. u vrijednosti oko 275 milijuna eura. Mornarica bi prototip trebala preuzeti u studenom 2016. i ako sve bude u redu slijedi gradnja još dvaju brodova koji bi ušli u uporabu između 2018. i 2019. godine. “Kormoran II” gradi se od nemagnetskog čelika uvezenog iz Francuske, ima istisninu od 850 tona, duljinu 58,5 m, a trebao bi postizati brzinu od najmanje 15 čvorova. Pogon čine dva dizelska motora s dvama Voith Schneiderovim (VSP) propelerima. Posada broda brojit će 45 članova.

Zajedničke podmornice?
Za razliku od dvaju prethodnih primjera, perjanice Plana modernizacije mornarice, tj. projekti podmornice Orka, korvete Miecznik i ophodno-protuminskih brodova Czapla redovito se odgađaju. Prema zadnjim objavljenim datumima, planirano je tri nove podmornice uključiti u flotu u razdoblju od 2023. do 2025. pod uvjetom da ove godine započne i službeni postupak odabira. U međuvremenu se pojavila opcija zajedničke nabave s Norveškom i Nizozemskom. Osim prednosti, tj. osiguranja povoljnijih uvjeta nabave, postoje i potencijalni rizici zajedničke nabave jer još nije poznato koji su zahtjevi savezničkih mornarica niti o kojem je broju podmornica riječ pa bi dogovaranje partnera moglo uzeti još dosta vremena i ponovno odgoditi planove. Postupak za korvete i ophodne brodove teče usporedno jer je riječ o brodovima koji će se razlikovati samo po naoružanju i opremi. Kontakti sa zainteresiranim tvrtkama zatraženi su još 2014., ali nije slijedio odabir. Prema planovima iz sredine prošle godine, u drugom tromjesečju 2016. već je bilo predviđeno potpisivanje ugovora, ali to se dosad nije dogodilo.

U travnju 2016. objavljen je natječaj za gradnju logističkog broda / tankera za popunu flote na otvorenom moru koji nije uopće bio predviđen prvotnim planovima, ni po vrsti i veličini broda, ni po vremenu izvedbe. Planirana je nabava dvaju brodova, tankera i broda za potporu najmanje dvostruko veće istisnine i kapaciteta u odnosu na objavljene zahtjeve (nosivost 1500 tona goriva, 200 tona vode i do 20 kontejnera). Osim toga, promijenjen je i rok isporuke. Umjesto 2021., očekuje se da manji brod bude završen između 2017. i 2020., a postoji mogućnost gradnje drugog broda iste klase u razdoblju od 2020. do 2024. godine.

Stiže Teritorijalna obrana
Na kraju je potrebno spomenuti i planove ustrojavanja Teritorijalne obrane koji za sobom sigurno povlače znatne dodatne potrebe u tehnici, odnosno financijske izdatke. Ustrojavanje Teritorijalne obrane formalno je započelo 25. travnja ove godine nakon što je ministar obrane odobrio njezin koncept. Prema objavljenim podacima, planirano je organizirati 17 brigada, vjerojatno lakog pješaštva, od kojih bi po jedna bila raspoređena u svakom od 16 vojvodstava, osim u Mazovjeckom vojvodstvu s Varšavom gdje bi bile dvije brigade. Ukupan broj pripadnika TO-a iznosit će oko 35 tisuća ljudi. Da bi te snage bile relevantne na modernom bojištu, moraju biti i razmjerno moderno opremljene, prije svega komunikacijskom opremom i protuoklopnim sustavima koji su deficitarni i u djelatnim postrojbama.

Vedran Slaver