Postala je nadaleko poznata, možda i najbolja puška repetirka svih vremena. Do danas je na njezinu temelju proizvedeno više od 100 milijuna komada oružja: lovačkog, sportskog, vojnog…

Najpoznatija utrka u razvoju streljačkog naoružanja tijekom XIX. stoljeća vodila se između Njemačke i Francuske. Tako je Francuska na njemački Mauser M1871/84 (v. HV br. 539, op. a.) odgovorila puškom Lebel 1886 (v. HV br. 542, op. a.). Njemačka nije mirovala i u projektiranje nove puške od 1886. do 1888. uključila je konstruktore iz Spandaua, Erfurta i Danziga (Gdańsk). Peter Paul Mauser (1838. – 1914.), čije su M1871 i M1871/74 bile osnovno oružje njemačke vojske, nije sudjelovao u projektu iako je imao nekoliko odličnih rješenja. Na kraju je prihvaćena puška M1888 (Kommissionsgewehr), što je izazvalo skandal zbog patentnih prava koja su njemački konstruktori prekršili.

Spas u izvozu
Mausera je od financijskog kraha spasilo manje tržište u Srbiji i znatno veće u Turskoj, koja je 1887. naručila čak pola milijuna višemetnih pušaka i 50 000 karabina M1871/84 u turskom kalibru 9,5 mm x 60R mm i pod novom oznakom M1887. Narudžba je Mauseru omogućila usavršavanje repetirke. Na okretno-čepni zatvarač ugradio je dvije simetrične bradavice koje su znatno poboljšale zabravljivanje. Tubularni spremnik, problematičan na prijašnjim inačicama, zamijenio je petometnim odvojivim kutijastim spremnikom smještenim okomito ispod kundaka, što je omogućilo brže i lakše punjenje te sigurnije rukovanje. Nova puška dobila je naziv M1889, a bila je u kalibru 7,65 mm x 53 mm. Za kupnju se prvo odlučila Belgija pa Argentina, dok je Turska korigirala prijašnji ugovor i uzela kontingent pušaka, ali u kalibru 7,5 mm, koje su dobile naziv M1890. Ubrzo se za pušku odlučilo nekoliko zemalja Latinske Amerike.
Mauser je za španjolsku vojsku od 1891. do 1893. usavršio repetirku u kalibru 7 mm x 57 mm. U kundak je ugradio novi tip spremnika streljiva, fiksni kutijasti kapaciteta pet metaka, raspoređenih cik-cak. Spremnik je bio manji i više nije izvirivao iz kundaka. Puška se punila s pomoću okvira (ravna pločica) ili pojedinačno. Novi M1893, poznatiji kao španjolski Mauser, dobro je prihvaćen, a Turska naručuje i dodatnih 154 000 pušaka. Puška se pokazala odličnom u Španjolsko-američkom ratu 1898. godine.
Sljedeća zemlja koja je naručila veću količinu neznatno modificiranih Mauserovih pušaka je Brazil (1894.). Izrađene su u kalibru 6,5 mm x 55 mm, dobile su naziv M1894, a za taj se model odlučila i Švedska. Iduće godine naručuje ih velik broj latinskoameričkih zemalja te Kina i Perzija, a zbog malih izmjena dobivaju naziv M1895.

Njemačko buđenje
Nakon velikog uspjeha pušaka izvan domovine napokon su se probudili i njemački vojni dužnosnici. Mauserova repetirka usvojena je 5. travnja 1898., uz manje modifikacije i u standardnom njemačkom kalibru 7,92 mm x 57 mm. Postala je službeno oružje njemačke vojske, pod nazivom Gewehr 98, Mauser M1898 ili popularnije Mauser 98. Dakle, 1898. zapravo nije godina stvaranja, nego uvođenja te puške. Postala je nadaleko poznata, možda i najbolja repetirka svih vremena.
U odnosu na španjolski model iz 1893. i njegove nasljednike, Mauser 98 dobiva i treću bradavicu kao dodatno osiguranje zabravljivanja zatvarača. Tu je i dug, robustan izvlakač te novi tip kočnice s trima položajima u obliku zastavice. Važno je da se puška mogla nositi u zakočenom stanju s metkom u cijevi i zapetim udaračem. Ciljničke naprave bile su jednake onima na M1895. Razvijene su tijekom 1894., a bile su sastavljene od fiksne mušice i Langeova ugodivog tangencijalnog ciljnika. U usporedbi s M1888, ručica zatvarača postavljena je iza, a ne ispred premosnice na kućištu. Puška je bila duga 1250 mm, a cijev 740 mm. Masa je iznosila 4,09 kg, što je čini jednim od najtežih oružja svojeg vremena. Svemu valja dodati iznimnu kvalitetu materijala i preciznost izrade. Puška je prvi put borbeno uporabljena tijekom Boksačkog ustanka u Kini (1899. – 1901.), kad su njemački vojnici sudjelovali u tzv. savezu osam država. Već 1900. lansirana je i prva kratka, karabinska inačica Karabiner M98, a 1908. i nešto dulji Karabiner M98a. Tvrtka je usporedno lansirala i brojne lovačke inačice, koncipirane oko mehanizma puške Mauser 98, koje su našle kupce širom Europe i u objema Amerikama.

Širenje po Europi
Sve Mauserove puške iz tog razdoblja imaju prvoklasan završni sloj (finiš) i izrađene su od najkvalitetnijih materijala, neovisno o tome je li riječ o drvenim ili čeličnim dijelovima. Stekle su slavu i zbog preciznosti. Za njih je izrađeno nekoliko inačica bajuneta: Seitengewehr 98 s oštricom duljine 500 mm, Seitengewehr 98/05 s oštricom od 370 mm i Seitengewehr 84/98 s oštricom od 250 mm. Tijekom Prvog svjetskog rata na pušku je montiran teleskopski ciljnik kako bi se dobio snajperski model.
Njemačka je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu morala prebaciti proizvodnju modernih pušaka Mauser u druge zemlje, najprije u Belgiju (tvrtka FN), radi izvoza na Bliski istok te u Latinsku Ameriku. Odmah potom, transferom kompletnih proizvodnih linija i ustupanjem stručnjaka (pod izgovorom reparacija), Njemačka je organizirala proizvodnju u starim austrougarskim pogonima u Brnu (Čehoslovačka). S proizvodnih traka opet su počele silaziti originalne puške Mauser 98 (jednakih dimenzija), u njemačkom kalibru 7,9 mm. Puška je u Njemačkoj dobila naziv Karabiner 98b, iako je bila daleko od uobičajenih karabinskih dimenzija. Za Belgiju je to bila FN Mauser M1924, a za Čehoslovačku Mauser CZ 1924. Ubrzo su i Belgija i Čehoslovačka ponudile karabinsku inačicu (duljine 1094 cm, cijev 540 mm), koja je postupno potisnula klasičnu dugu pušku. U Poljskoj je proizvedena puška Mauser WZ M1929, a u bivšoj Jugoslaviji Zastava M48.

Nezamjenjivo rješenje
Mauser 98 bila je sve do 1935. osnovna službena puška njemačke vojske, ali preduga za novi način ratovanja – Blitzkrieg. Konstruktori su stoga napravili novu pušku pod nazivom Karabiner 98k (kurz) u kalibru 7,92 mm x 57 mm Mauser i dugu 1100 mm (cijev 600 mm). Masovna proizvodnja počela je u svim njemačkim arsenalima (kao i u FN-u u okupiranoj Belgiji), i trajala je do kraja rata. Tijekom 1942. izvršene su neke izmjene u cilju jeftinije proizvodnje, a ta je inačica nazvana ratnim modelom (Kriegsmodell).
Suvremene snajperske i lovačke puške, bez obzira na proizvođača, gotovo su nezamislive s nekom drugom konstrukcijom zatvarača. Kao i svi genijalni izumi, i Mauserov je zatvarač nadživio svojeg tvorca, unatoč ubrzanom i snažnom razvoju tehnike nakon Drugog svjetskog rata.
Od 1898. do danas proizvedeno je na osnovi sustava M1898 više od 100 milijuna pušaka, i to lovačkih, sportskih i vojnih modela.

Ivan GALOVIĆ