Republika Hrvatska uvažena je članica Saveza, koja dijeli njegove vrijednosti i pridonosi našoj kolektivnoj sigurnosti i obrani, kao i prilagodbi NATO-ove pozicije. Ključno je da Hrvatska dosegne smjernicu o 2 % proračuna za obranu. Rast obrambenih investicija i usmjeravanje na značajnije dijelove opreme bit će nužni da bi mogla osigurati snage sposobne za sudjelovanje u operacijama visokog intenziteta.

S pomoćnikom glavnog tajnika NATO-a za za obrambenu politiku i planiranje Heinrichom Braussom, koji je nedavno boravio u Hrvatskoj, razgovarali smo o temama koje se tiču aktualnog trenutka i budućnosti Saveza…

S gledišta obrambene politike i planiranja, biste li ustvrdili da postoji zadovoljavajuća razina suradnje među nadležnim službama u zemljama članicama i NATO-ovim tijelima?
NATO-ov proces obrambenog planiranja počiva na interakciji s nadležnim NATO-ovim tijelima u svakom koraku postupka: saveznice postignu dogovor oko razine ambicija, definiraju minimalne zahtjeve sposobnosti za njezino postizanje te proporcionalno određuju minimalne Ciljeve sposobnosti za svaku od njih. Pakete zajednički odobravaju ministri obrane koji ih potom uvode u sustav obrambenog planiranja na nacionalnoj razini. Razvoj tih snaga i sposobnosti ključni su za NATO kako bi mogao ispunjavati tri svoje temeljne zadaće: kolektivnu obranu, upravljanje krizom i kooperativnu sigurnost.
Uvijek se može bolje. Jedan je način veća razmjena podataka o načinu na koji pojedina članica percipira promjene u geopolitičkom okruženju, a mogli bismo također učiniti više kako bi se učinkovito realizirali zahtjevi sposobnosti. Dobar su primjer u tom pogledu zajednički napori Hrvatske, Bugarske, Mađarske i Slovenije oko ustrojavanja zračnih (postrojbi) specijalnih snaga.

Smatrate li da je NATO točno predvidio nedavne značajne promjene na globalnoj sigurnosnoj sceni te je li pravodobno ustrojio adekvatne mehanizme odgovora i prilagodbe?
Godina 2014. bila je prijelomna. Na istoku je došlo do nasilnog mijenjanja granica u Europi, od strane Rusije, prvi put od kraja hladnog rata, dok smo na jugu bili svjedoci uspona ISIL-a i početka masovnog vala migranata, kao i terorističkih napada na gradove u članicama NATO-a. Odgovor je NATO dao u vrlo kratkom roku. Na Samitu u Walesu 2014. usuglašen je Akcijski plan za spremnost, kako bi se uvjerilo članice, ali i poboljšala politička i vojna responzivnost Saveza i podignula spremnost njegovih snaga, i taj se plan otad provodi. Primjerice, utrostručena je veličina NATO Response Forcea, uvedene Združene namjenske snage vrlo visoke spremnosti sposobne odgovoriti na svaku krizu u roku od nekoliko dana, uspostavljeni su novi elementi zapovijedanja i nadzora na teritoriju osam članica s istoka (NATO Force Integration Units), te je podignuta spremnost Zapovjedništva multinacionalnog korpusa Sjeveroistok u Szczecinu, Poljska, revidirano je i dorađeno naše napredno planiranje te ubrzano donošnje odluka. Na sljedećem samitu, čelnici država i vlada složili su se da se nastavi s dostignućima u Akcijskom planu za spremnost te nas usmjerili na daljnje jačanje postava odvraćanja i obrane te na NATO-ovu sposobnost davanja potpore naporima međunarodne zajednice u projekciji stabilnosti na zemlje u našem susjedstvu. To se odnosi na prijetnje i izazove sa svih strana. Na implementaciji navedenog i dalje se radi, a u cilju novog, agilnijeg i snažnijeg postava NATO-a.

Nastavno na odluke s varšavskog samita, koji su najvažniji postignuti rezultati te koji aspekti, po Vašem mišljenju, zahtijevaju dodatnu pozornost članica?
U Varšavi su se članice suglasile o jačanju postava odvraćanja i obrane te o zajedničkom naporu u projekciji stabilnosti izvan granica Saveza uz pomoć NATO-ovih instrumenata i iskustva, od upravljanja krizama, preko partnerstva do programa izgradnje sposobnosti.
Glavna odluka vezano uz postav odvraćanja i obrane bila je ona koja se odnosila na pojačanu prisutnost u rubnim područjima u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj. Multinacionalna borbena snaga na bazi rotacije davat će do znanja da bi snage širom Saveza odmah odgovorile na svaki napad na bilo koju od članica. Te snage, koje će biti operativne od 2017., obuhvaćat će četiri snažne grupe veličine bojne, iz četiriju zemalja osnivačica Saveza (Kanade, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država), uz potporu Prilagođene rubne prisutnosti na jugoistoku Saveza. NATO-ov postav pratit će provediva strategija pojačanja, u vidu spremnih i obučenih Pratećih snaga (Follow-on Forces).
Treba svakako napomenuti da intenzivirana prisutnost NATO-ovih snaga u rubnim područjima (Forward Presence) počiva na provedivoj strategiji pojačanja.
Kao dio pristupa projekcije stabilnosti, članice potvrđuju trajnu obvezu obučavanja, savjetovanja i pomoći Afganistanu kroz prisutnost svojih snaga. Također su dogovorile pružanje NATO-ove obuke za Iračke snage sigurnosti i policiju te izravnu potporu NATO AWACS zrakoplova Koalicija protiv ISIL-a. Lideri članica NATO-a odlučili su ojačati potporu NATO-ovim partnerima, posebice onima suočenim s ozbiljnim sigurnosnim izazovima (Ukrajina, Gruzija i Moldavija na istoku; Jordan i Tunis na jugu). NATO nastavlja pripreme u potpori izgradnje obrambenih institucija u Libiji ako i kad ona zatraži njegovu potporu. S tim u vezi, operacija NATO-a Active Endeavour preinačena je u operaciju pomorske sigurnosti pod nazivom Sea Guardien.

S obzirom na ponovno aktualizirane konvencionalne sigurnosne izazove, jesu li NATO i njegove članice izgradili dovoljna sredstva i mehanizme za učinkovit odgovor konvencionalnim i hibridnim prijetnjama?
Odgovor na hibridne prijetnje jedna je od Adaptacijskih mjera Akcijskog plana za spremnost. Ona je urodila izradom Strategije NATO-ove uloge u suzbijanju hibridnih prijetnji, koja je bila dogovorena još krajem prošle godine i koja ima tri stupa: Priprema, odvraćanje i obrana.
S tim u vezi, važno je da sve članice održavaju i jačaju sposobnosti i snage koje NATO traži za cijeli niz misija i zadaća. Specijalizacija, ako je valjano koordinirana, može biti korisna kod specifičnih sposobnosti, no ne smatram da ima velike potrebe za njom. Svaka članica dužna je pridonositi snagama u potpunosti sposobnim za djelovanje u spektru borbenih operacija, uključujući i operacije visokog intenziteta. To znači da bismo trebali i dalje, u cilju razvoja multinacionalnih sposobnosti, u punoj mjeri koristiti i promicati multinacionalnu suradnju i inicijative poput Pametne obrane (Smart Defence) i Koncepta vodeće nacije (Framework Nation Concept).
Vezano za zadnje dvije napomene: NATO-ov postav značajno su konsolidirale provedba Akcijskog plana za djelovanje i odluke s varšavskog samita o jačanju Postava za odvraćanje i obranu. Potrebne konvencionalne sposobnosti za navedeni postav raspoložive su.
Stav NATO-a značajno je podržan provedbom Akcijskog plana za spremnost i odluka s varšavskog samita o jačanju Stava za odvraćanje i obranu.
Provedba strategije hibridnog ratovanja usmjerena je na Funkciju pripreme, što uključuje postizanje napretka u dvama osnovnim područjima. Prvo podrazumijeva prepoznavanje i atribuciju hibridnog ratovanja, što traži razumijevanje i situacijsku svijest, s naglaskom na obavještajnim sposobnostima te sposobnostima motrenja i izviđanja. Drugo traži brzu procjenu situacije i donošenje odluka, uz potporu brzo provedivog naprednog planiranja i vježbi, te jačanje individualne otpornosti i spremnosti za odgovor na razini samih članica odnosno na razini Saveza.

Jedan od zaključaka sa Samita u Varšavi govori o važnosti partnerstva s nizom zemalja za funkcioniranje samog Saveza. Slažete li se da bi davanje veće uloge partnerskim zemljama značilo i intenziviranje suradnje s njima?
Sa svakom se zemljom partnerom pojedinačno definira program suradnje koji najbolje odgovara njezinim specifičnim potrebama. Primjerice, blisko surađujemo s Finskom i Švedskom, i to putem uobičajenog političkog dijaloga, praktične suradnje te razmjene informacija u cilju jačanja situacijske svijesti u baltičkoj regiji. S Ukrajinom i Gruzijom surađujemo ciljano na potpori reformi njihovih obrambenih sustava i izgradnje sposobnosti. Spomenute zemlje partneri bile su i jesu značajni sudionici NATO-ovih operacija i misija.
Dosta se govori o NRF-u, VJTF-u i drugim elementima mjera prilagodbe namijenjenim pojačanoj prisutnosti Saveza uzduž njegovih istočnih granica. Vezano uz južni dio, kakvo je značenje operacije SEA GUARDIAN za sigurnost južnih granica Saveza i Mediterana? Može li se reći da je spomenuta operacija donijela novu dimenziju suradnje između NATO-a i EU-a?
Operacija Sea Guardien bit će u “potpori pomorskom protuterorističkom djelovanju” te “pridonositi izgradnji sposobnosti pomorske sigurnosti”. Trenutačno se radi na planiranju potpore i dopune operaciji Sophia u Sredozemlju (njegovu središnjem dijelu), koja je pod vodstvom EU-a putem naše operacije Sea Guardien. Pomorska sigurnost važno je područje suradnje, koordinacije i komplementarnosti s EU-om, kao što smo vidjeli u Indijskom oceanu, Egejskom moru, a uskoro i u Sredozemlju.

Pretpostavimo li da zemlje članice koje su trenutačno ispod preporučenog iznosa od 2 % u kratkom vremenu uspiju povećati izdatke za obranu, kojim bi područjima sposobnosti trebalo dati prioritet?
Svaka članica ima svoj paket Ciljeva sposobnosti s pomoću kojih osigurava snage i sposobnosti potrebne za realizaciju Razine ambicija NATO-a i koje moraju biti moderne, borbeno spremne, interoperabilne s drugim snagama, razmjestive i sposobne za dugotrajne operacije. To su glavna načela koja se odnose na svaku pojedinu članicu. Neovisno o tome koji je postotak BDP-a namijenjen za obrambene svrhe, svaka članica mora namijeniti dio resursa za ispunjavanje usvojenih ciljeva. Riječ je o vjerodostojnosti.
NATO vodi popis prioriteta u obrambenom planiranju na temelju kojeg članice usmjeravaju svoje resurse prema sposobnostima koje mogu dati najkvalitetnije rezultate u najkraćem vremenu. Popis je, naravno, klasificiran, no možemo reći da postoje neke konstantne teme, među kojima su združena obavještajna djelatnost, motrenje i izviđanje, cyber obrana, balistička obrana, medicinska potpora te popunjene, potpuno opremljene i za borbu obučene postrojbe.

Može li se tvrditi kako je visokotehnološka obrambena industrija značajan adut za NATO? U kojoj su mjeri i najnoviji trendovi sofisticirane proizvodnje uvršteni u obrambeno planiranje?
Tehnologija je za NATO vrlo važna, jednako kao i sposobnost izgradnje interoperabilnih i učinkovitih snaga i sposobnosti, za što su nam potrebna novčana sredstva te snažna industrija.
Oslanjajući se na naš dijalog s industrijom, primjerice putem foruma NATO-Industry, koji je, usput napominjem, zadnji put održan u Hrvatskoj prije dvije godine, predviđamo tehnološke trendove i potom ih ugrađujemo u proces razvoja sposobnosti. Postojeće tehnologije, npr. 3-D print, umjetna inteligencija, kvantno računanje – prije ili kasnije bit će sastavni dio naših operacija.
Izazov se sastoji u predviđanju tehnologija za nekih deset do dvadeset godina i njihovo uključivanje u dugoročne planove NATO-a. Spomenute te nacionalne inicijative (primjerice, američka Third Offset Strategy te inovacijska kretanja u EU-u) značajan su input za naše dugoročno promišljanje. Zapovjedništvo za transformaciju, Organizacija za znanost i tehnologiju te Uprava za obrambene investicije zajednički predvode inovaciju u NATO-u kao organizaciji i imaju važnu ulogu u suradnji s industrijom.

Na koji je način Republika Hrvatska stekla prepoznatljivost u NATO-u te koja su očekivanja samog Saveza u tom pogledu?
Republika Hrvatska uvažena je članica Saveza, koja dijeli njegove vrijednosti i pridonosi našoj kolektivnoj sigurnosti i obrani, kao i prilagodbi NATO-ove pozicije. Ključno je da Hrvatska dosegne smjernicu o 2 % proračuna za obranu. Izdaci za obranu u Hrvatskoj trenutačno iznose manje od 1,4 % BDP-a. Predviđanja troškova za veće dijelove opreme iznose tek nešto više od 8 % ukupnih obrambenih troškova, dok smjernica nalaže 20 %. Rast obrambenih investicija i usmjeravanje na značajnije dijelove opreme bit će nužni da bi Hrvatska mogla osigurati snage sposobne za sudjelovanje u operacijama visokog intenziteta. Hrvatska svojim položajem u jugoistočnoj Europi ima važnu ulogu u održavanju te jačanju regionalne stabilnosti i suradnje.

Kakvo značenje ima ulazak Crne Gore u NATO i koje bi druge korake Savez mogao poduzeti ka većoj sigurnosti jugoistočne Europe?
Ulazak Crne Gore u NATO pokazuje otvorenost NATO-a svim zemljama koje ispune kriterije za članstvo te trajnu predanost NATO-a sigurnosti u toj regiji. NATO će nastaviti blisko surađivati sa zemljama jugoistoka Europe, i onima s ambicijama za članstvo, i onima koje to nemaju, a u cilju jačanja zajedničke sigurnosti. Mnogi potezi u cilju napretka ovise o samim zemljama u regiji, no NATO će i ubuduće biti spreman pomagati im kroz primjenu instrumenata partnerstva.

Domagoj Vlahović, prijevod Dubravka Marić, Foto NATO