Budućnost HRZ-a odnedavno je napokon jasna: iz Izraela će biti nabavljeni avioni F-16C Barak i F-16D Brakeet i zamijenit će MiG-21 bis i MiG-21 UMD. U ovom tekstu podsjećamo na odluke koje je u tom smislu povuklo ili će tek povući šest novih članica NATO-a. Osim nekadašnje pripadnosti istočnom bloku, zajedničko im je da su sve odlučile zadržati komponentu borbenih aviona i pri tome potpuno ili djelomice prijeći na zapadnu tehnologiju…

Poljska

Kao najveća europska zemlja – članica Varšavskog ugovora osim SSSR-a, Poljska je posjedovala i jedno od najvećih zrakoplovstava. Tijekom devedesetih najbrojniji borbeni zrakoplovi bili su Su-22 i MiG-21. MiG-23 je doživio sličnu sudbinu kao i u drugim zemljama bivšeg istočnog bloka te je među prvima izbačen iz operativne uporabe. Zadnji primjerci otpisani su krajem 1999. Oko 2000. broj MiG-ova 21 u inačicama MF/Bis smanjio se na 40 primjeraka i nekoliko primjeraka ostalih inačica, a krajem 2003. umirovljeni su zadnji. Zrakoplovi sovjetske proizvodnje koji dandanas imaju veliku ulogu u poljskom ratnom zrakoplovstvu jesu Su-22 i MiG-29. Tijekom osamdesetih Poljska je nabavila od SSSR-a 90 primjeraka Su-22M4 i 20 primjeraka dvosjeda Su-22UM3K. Tih 110 aviona prošlo je više modernizacija, a broj im se s vremenom smanjivao. Tijekom 2014. donesena je odluka da se i dalje zadrže, zbog manjih troškova i lakšeg održavanja nego kod F-16 i MiG-a 29, te zbog još velikih zaliha streljiva za taj tip aviona. Zadnja modernizacija koja je započeta 2015. i završena početkom ove godine, osposobila je 18 primjeraka Su-22 (12 jednosjeda i šest dvosjeda) za uporabu do 2024.

Najmoderniji avion 1990-ih bio je MiG-29: njih 12 (devet jednosjeda i tri dvosjeda) bilo je isporučeno iz SSSR-a 1989. i 1990. Već je tad postojala volja da se zamijene zapadnim tipom aviona, ali nije bilo potrebnih sredstava. Dapače, broj MiG-ova 29 povećao se kad je tijekom 1995. i 1996. primljeno deset (devet jednosjeda i jedan dvosjed) primjeraka od Češke Republike, koji su zamijenjeni za višenamjenske helikoptere PZL W-3 Sokół poljske proizvodnje. Nova prilika za povećanje flote ukazala se kad je Njemačka uvodila Eurofighter koji je zamijenio MiG-29 u njemačkom zrakoplovstvu naslijeđen od vremena Istočne Njemačke. Za simboličan jedan euro nabavljena su 22 (18 jednosjeda i četiri dvosjeda) MiG-a-29. Dio od sadašnjih 30-ak MiG-ova 29 polako bi, do 2020. trebao biti povučen iz uporabe, dok bi 16 primjeraka (13 jednosjeda i tri dvosjeda) koji su prošli modernizaciju i remont završen krajem 2014. mogli ostati i do 2028. Glavni borbeni avion današnjeg poljskog zrakoplovstva je F-16, odluka o njihovoj nabavi donesena je krajem 2002. Ugovor s proizvođačem potpisan je u travnju 2003. Između 2006. i 2008. isporučeno je ukupno 48 primjeraka F-16C/D, od toga 36 jednosjeda F-16C i 12 dvosjeda F-16D. Poljska se odlučila za tada nove inačice F-16, koji spadaju u standard Block 52+, s Pratt & Whitney motorima i sposobnošću ugradnje konformalnih spremnika za gorivo. Uz zrakoplove nabavljeno je prateće naoružanje koje je uz nevođene bombe uključivalo JDAM komplete za GPS bombe GBU-38 i GBU-31, 360 raketa AGM-65G i 280 raketa većeg dometa (JSOW) AGM-154C. Kao podvjesnik za obilježavanje izabran je Sniper XR, a za izviđanje podvjesnik DB-110.

Češka

Razdruživanjem nekadašnje Čehoslovačke novonastale države podijelile su i njezino ratno zrakoplovstvo. Dogovorena je podjela letjelica u omjeru 2:1 u korist Češke Republike. Bile su tu i dvije iznimke. Najmoderniji i najsposobniji avioni MiG-29, kojih je bilo 20, podijeljeni su ravnomjerno, dok su svi MiG-ovi 23, otišli u vlasništvo Češke. MiG-29 nije imao dugu uporabu u češkom zrakoplovstvu. Svih deset primjeraka predano je 1996. Poljskoj u već spomenutoj zamjeni za 11 helikoptera Soko. Lovci MiG-23 i jurišni Su-25 izbačeni su iz uporabe 2000., paralelno s uvođenjem u uporabu novog L-159 ALCA (Advanced Light Combat Aircraft), naprednog lakog borbenog zrakoplova domaće proizvodnje tvrtke Aero Vodochody.

Tako je MiG-21 neko vrijeme ostao jedini češki borbeni zrakoplov visokih performansi zadužen za obranu zračnog prostora. Deset aviona MiG 21MF modificirano je i modernizirano kako bi bili kompatibilni s NATO-ovim standardima te su dobili naziv MiG-21MFN. Ti su zrakoplovi ostali u uporabi sve do pojave zrakoplova nove generacije. Potraga za novim avionom počela je 1999., kad su poslani zahtjevi za ponudama. JAS 39 Gripen, F/A-18 Hornet, F-16 Fighting Falcon, Mirage 2000-5 i Eurofighter Typhoon spominjali su se kao kandidati. Izbor je 2002. godine pao na Gripen, tj. na nabavu 24 primjerka novog lovca. Do dogovora ipak nije došlo jer je Češka u kolovozu 2002. bila pogođena velikim poplavama sa štetama procijenjenim na nekoliko milijardi dolara, pa nije bilo dovoljno sredstava za nove zrakoplove. Poslije je donesena odluka o nabavi putem leasinga, ali 14 Gripena. Ugovor je potpisan u lipnju 2004., s trajanjem leasinga od deset godina te su prvih šest aviona bili isporučeni sljedeće godine u travnju. Ugovor je 2014. produljen do 2027., s opcijom za dvije dodatne godine, dakle do 2029. Treba istaknuti da češko zrakoplovstvo zaista dobro iskorištava svoju malu flotu zrakoplova Gripen. Od ulaska u uporabu 2005., 10 000 letnih sati dosegnuto je u rujnu 2010., što je oko 140 sati leta po zrakoplovu godišnje. Uz česte vježbe s njemačkim susjedima, Gripeni su prisutni na raznim vježbama NATO-a (Tiger Meet), a u dva navrata nadzirali su zračni prostor iznad baltičkih zemalja (BAP – Baltic Air Policing) te u tri navrata iznad Islanda (IAP – Icelandic Air Policing). Češki Gripeni se u 2018. godini moderniziraju na MS20 standard, koji će omogućiti bolju umreženost s drugim subjektima preko Link 16 kompatibilnih veza. Za Gripene je naručeno i 180 laserski vođenih bombi GBU-12 i GBU-16. To će omogućiti učinkovitije djelovanje na površinske ciljeve, jer su do sada bili više orijentirani prema zračnoj borbi.

Mađarska

Mađarsko ratno zrakoplovstvo bilo je jedno od najmanjih u bivšem istočnom bloku. Glavni oslonac bio je MiG-21. Broj sposobnijih zrakoplova poput Su-22 i MiG-23, bio je mali, te ih je zajedno bilo tek nekoliko desetaka. Zadnja dva tipa aviona povučeni su iz uporabe do 1997., dok ih je MiG-21 nadživio samo nekoliko godina te je povučen 2001. Još 1988. i 1989. zrakoplovstvo se trebalo modernizirati nabavom novih MiG-ova 29, no zbog političkih razloga od toga se odustalo. Tek 1993. godine Mađarska je zbog starog duga SSSR-a primila ukupno 28 MiG-ova 29, i to 22 jednosjeda MiG-29A te šest dvosjeda MiG-29UB. Zrakoplovi su bili modernizirani i usklađeni prema NATO-ovim standardima, te su do kraja 2003. prošli program (SLEP) kojim im je produljen vijek trajanja, a broj im je smanjen na 14 primjeraka. Ostali su u uporabi do kraja 2010. kad su obavili svoje zadnje letove. Mađarska vlada je umirovljene MiG-ove 29, njih 23 s 20 pričuvnih motora krajem 2017. ponudila na prodaju s početnom cijenom od 18 milijuna dolara. Nužno je da se s prodajom složi i Rusija.

Krajem 2001., nakon razmatranja nekoliko opcija, Mađarska je odlučila o nabavi višenamjenskog aviona Gripen putem leasinga. U početku su u pitanju bili Gripeni inačice A/B, no to ipak nije zadovoljilo mađarsku stranu. Među novim zahtjevima tražila se sposobnost nadolijevanja goriva u zraku i korištenja laserski vođenih bombi, što starije inačice nisu imale. Stoga je početkom 2003. potpisan ugovor o leasingu 14 Gripena C/D (12 jednosjeda i 2 dvosjeda). Svi Gripeni isporučeni su od početka 2006. do kraja 2007. Iako ne toliko kao Češka, Mađarska dobro iskorištava svoje Gripene, od uvođenja u uporabu do prosinca 2013. postigli su 10 000 sati leta. Osim čuvanja vlastitog zračnog prostora, Gripeni su korišteni i za održavanje reda u zraku na Baltiku (BAP – Baltic Air Policing) 2005. godine, te čuvanje slovenskog neba, nad kojim se izmjenjuju s talijanskim zrakoplovstvom. Česte su također i vježbe s drugim NATO-ovim saveznicama poput Tiger Meet, i vježbe poput Lion Efforta u kojoj sudjeluju zemlje korisnice Gripena. Kad govorimo o mađarskim Gripenima, treba spomenuti i dvije nesreće tog aviona, koje su se dogodile unutar mjesec dana, tijekom svibnja i lipnja 2015. U oba slučaja nije bilo izgubljenih života, ali su Gripeni na neko vrijeme prizemljeni i jedan je zbog velikih oštećenja otpisan. Zamijenjen je godinu dana poslije novim avionom od proizvođača. U međuvremenu švedsko zrakoplovstvo posudilo je mađarskom jedan svoj Gripen D. Početkom 2017., kao dodatak postojećem ugovoru s proizvođačem, dogovoreni su povećanje broja letnih sati s 1600 na 2000 sati godišnje i modernizacija na MS20 standard.

Slovačka

Slovačko ratno zrakoplovstvo nastalo je 1. siječnja 1993. i flotu su mu činili zrakoplovi bivše države podijeljeni prema već navedenom načelu. Tako se u Slovačkoj našlo više od 60 MiG-ova 21 u više inačica, dvadesetak aviona Suhoj Su-22, i 13 Su-25. Najnoviji i najsposobniji zrakoplov bio je MiG-29, deset primjeraka. Kao i kod svih istočnoeuropskih zemalja broj operativnih zrakoplova smanjivao se zbog nedostataka sredstava. Suhoji su bili u sastavu tek nekoliko godina te su od 1999. do 2004. godine potpuno izbačeni iz uporabe a neki su prodani drugim zemljama. Jedanaest Su-22 kupila je Angola, a 10 Su-25 prodani su Armeniji. U međuvremenu su do 2003. prizemljeni i izbačeni iz uporabe svi MiG-ovi 21. Kako bi se ojačala zrakoplovna flota, odlučeno je da se nabave dodatni MiG-ovi 29. Tako je 1994. i 1995. iz Rusije nabavljeno 14 ”dvadesetdevetki“ i ukupno je zrakoplovstvu bilo na raspolaganju 24 letjelice. Od toga je bio 21 jednosjed MiG-29A i tri trenažna dvosjeda MiG-a-29UB. Usporedno s ulaskom zemlje u NATO inicirano je i ojačanje flote MiG-ova 29. Krajem 2004. popisan je ugovor o remontu i modernizaciji deset MiG-ova-29A i dva MiG-a-29UB. Posao je obavljen od 2005. do 2008. Ruska tvrtka RSK MiG bila je nositelj remonta i ugrađivala misijsko računalo, multifunkcionalne displeje u boji, kontrolni panel, kameru topa i digitalni videorekorder, no sudjelovale su i zapadne tvrtke. One su osiguravale nove uređaje za navigaciju, radijski uređaj i sustav za identifikaciju. Modernizirani su zrakoplovi dobili oznake MiG-29AS za jednosjed, i MiG-29UBS za dvosjed. Svi MiG-ovi 29AS bazirani su u zračnoj bazi Sliač koja se nalazi u središtu zemlje te dijele bazu s trenažnim avionima L-39. Ugovor o njihovu održavanju s tvrtkom RSK MiG ističe u jesen 2019., pa u Slovačkoj postoji sve veća potreba za nalaskom nasljednika. Slovačko ministarstvo obrane razmatra dvije opcije, a to su nešto skuplji F-16 ili Gripen koji već koriste susjedi Češka i Mađarska. Zbog dobre suradnje između Češke i Slovačke, zemlje bi u slučaju da se Slovaci odluče za švedski avion vjerojatno mogle dijeliti troškove održavanja aviona i obuke novih pilota. Prijedlog bi trebao biti predan vladi na odluku već ovog ljeta.

Rumunjska

Osim velikog broja zrakoplova proizvedenih u SSSR-u, ratno zrakoplovstvo Rumunjske imalo je devedesetih i dosta zrakoplova IAR-93. To je avion koji je nastao sedamdesetih u kooperaciji s tadašnjom Jugoslavijom, a kod nas je poznatiji pod imenom Orao. On je 1998. bio prvo prizemljen, a onda i izbačen iz uporabe. Najveći razlozi bili su teško financijsko stanje zrakoplovstva i nemogućnost nabave rezervnih dijelova zbog tadašnjeg međunarodnog embarga SR Jugoslaviji na izvoz naoružanja. Broj operativnih najnovijih i najkompleksnijih aviona za održavanje, MiG-29 i MiG-23, tijekom devedesetih se smanjivao, da bi s novim stoljećem bili izbačeni iz uporabe. MiG-23 je zadnje letove obavio 2001., a MiG-29 dvije godine poslije. Postojao je projekt MiG-29 SNIPER koji su pokrenule njemačka tvrtka DASA, rumunjski Aerostar i izraelski Elbit, ali Rumunjska je odustala od te modernizacije. Za razliku od novijeg 29, Rumunjska se devedesetih odlučila za modernizaciju većeg broja MiG-ova 21. Projekt je zaživio pod imenom LanceR i u kooperaciji su ga obavile tvrtke Aerostar i Elbit. Ukupno je između 1996. i 2002. modernizirano 111 primjeraka u tri inačice. LanceR A namijenjen je za napade na ciljeve na zemlji, LanceR B bio je trenažni dvosjed, a najopremljenija inačica bio je LanceR C. Osim što su postali kompatibilni s NATO-ovim standardima, dobili su mogućnost nošenja naoružanja istočnog i zapadnog podrijetla. Za borbu u zraku na raspolaganju su rakete R-60, R-73, Matra Magic 2 i Python 3. U kokpit je ugrađen novi multifunkcijski displej, a u C inačici dva. Piloti su dobili i kacigu DASH u koju se mogu projicirati informacije s displeja i podaci o potencijalnom cilju.

Poslije 2000. slijedio je niz neuspjelih pokušaja nabave novog borbenog zrakoplova. Najviše se spominjala nabava rabljenih F-16, prvo od Izraela pa do SAD-a. Odluka je napokon donesena 2013. kad je dogovorena nabava 12 rabljenih F-16A/B od Portugala. Radilo se o devet jednosjeda F-16A, i 3 dvosjeda F-16B, koji prosječno imaju oko 4000 sati naleta, a sposobni su za barem još toliko. Vrijednost nabave iznosila je 628 milijuna eura. Avioni su isporučeni u tri navrata tijekom 2016. i 2017. Rumunjska je pokazala volju za nabavom još jedne eskadrile F-16, koje će možda nabaviti iz nekog drugog izvora, vjerojatno u suradnji s proizvođačem i vladom SAD-a.

Bugarska

Nakon devedesetih godina, bugarski MiG-23 i Su-22 bili su dva tipa zrakoplova koja su najviše osjetila smanjenje financijskih sredstava za zrakoplovstvo, kao i pad kvalitete održavanja. Broj operativnih letjelica tog tipa brzo se smanjivao i izbačeni su iz uporabe 2002. i 2004., a nekoliko je prodano u treće zemlje.

Zanimljivo je da su u sastavu zrakoplovstva bili i moćni MiG-ovi 25. Doduše, bila je riječ o samo četirima primjercima, ali bili su to jedini MiG-ovi-25 u nekoj od zemalja Varšavskog ugovora osim SSSR-a. Ubrzo nakon devedesetih preostala tri primjerka zamijenjena su s Rusijom za pet primjeraka aviona MiG-23.

MiG-21 u Bugarskom je ratnom zrakoplovstvu, kao i kod drugih zemalja bivših članica Varšavskog ugovora, bio najbrojniji borbeni zrakoplov. Od 1963. kad je uveden u uporabu, Bugarska je primila više od 220 tih aviona u više inačica, a vrhunac je bio u osamdesetima kad ih je bilo oko 150. S vremenom se broj eskadrila opremljenih tim zrakoplovom i aerodroma na kojima su se bazirali smanjivao. Zbog stalnih odgoda nabave modernijih zrakoplova, više puta se odugovlačilo s umirovljenjem MiG-a 21, a potrebni remonti izvodili su se u lokalnom tehničkom zavodu TEREM-Georgi Benkovski u Plovdivu. Zadnja baza bila im je ”Graf Ignatievo“, gdje je nekoliko zadnjih primjeraka umirovljeno 2015., nakon više od pola stoljeća uporabe u bugarskom ratnom zrakoplovstvu. Najnoviji borbeni zrakoplovi u floti MiG-29 i Su-25 ostali su i do danas glavni oslonac ratnog zrakoplovstva Bugarske. Nakon dugotrajnih modernizacija i remonta, do danas je ostalo 12 jednosjeda MiG-29 i 3 trenažna dvosjeda MiG-29, od 22 isporučena iz SSSR-a. Su-25 prisutan je također u nešto više od desetak primjeraka, od 42 ukupno isporučena, te djeluju iz baze ”Bezmer“ u središnjem djelu zemlje.

Poslije 2000. pojavile su se informacije o mogućoj nabavi novog borbenog zrakoplova, a kao najizgledniji kandidat pojavio se F-16. Prvo se govorilo o rabljenim avionima iz zrakoplovstva SAD-a, a 2004. o 33 umirovljene F-16-ice belgijskog ratnog zrakoplovstva. Od plana da se do 2010. nabave neki novi zrakoplovi nije bilo ništa, iako su primljene ponude za Gripen, F/A-18 i F-16. Poslije su se u kombinacijama pojavile opcije za rabljene portugalske F-16-ice i talijanske Typhoone. Zadnja je procjena da bi odluka o novom zrakoplovu trebala biti donesena tijekom ove godine, a zahtjev za ponudu bit će poslani tvrtkama i zemljama koje nude F-16, Gripen, Typhoon, F/A-18 Hornet, kao i Izraelu za njegove F-16C/D.

Zaključak

Ono što je zajedničko četirima zrakoplovstvima bivših članica istočnog bloka jest relativno brzo umirovljenje aviona MiG-23. Taj zrakoplov promjenjive geometrije krila i složenog stajnog trapa našao se brzo izvan uporabe te ga je u svim spomenutim zrakoplovstvima nadživio 10-15 godina stariji i jednostavniji MiG-21. Jedan od glavnih faktora za održavanje ili nabavu novih borbenih zrakoplova novih članica bio je ekonomski. To posebno vrijedi za zemlje koje imaju razvijeniju zrakoplovnu industriju. Na taj se način Češka Republika odlučila za nabavu zrakoplova L-159 ALCA vlastite proizvodnje, čak i u više primjeraka no što je prema nekim analitičarima bilo potrebno, kako bi donekle zamijenili svoje jurišne zrakoplove Su-25 i Su-22. Na sličan način Rumunjska se odlučila za zadržavanje i modernizaciju više od stotinu starijih MiG-ova 21, dok su sposobniji MiG-ovi 29 umirovljeni. To je osiguralo godine posla za lokalni Aerostar i omogućilo veću neovisnost u održavanju aviona i o vanjskim dobavljačima. Zanimljiv je primjer Poljske koja je na početku devedesetih imala najmanji broj MiG-ova 29, ali je kasnijim razvojem događaja postala najveći operater tog tipa zrakoplova među bivšim članicama Varšavskog ugovora. A koristit će ih, kako je planirano, sve do 2028. Iako je od početka devedesetih postojala politička volja za nabavom novih aviona zapadnog podrijetla, Poljacima je bila isplativija nabava dodatnih zrakoplova MiG-29 iz drugih izvora. To pokazuje koliko je odluka o nabavi nekog borbenog aviona dugoročna zbog svih stavki oko korištenja i održavanja aviona te trenaže pilota. Slovačka i Bugarska uskoro bi morale odlučiti o nabavi novog borbenog zrakoplova.

Marin MARUŠIĆ