”Čast mi je biti ugovorni pričuvnik, nastupati za hrvatsku reprezentaciju i predstavljati svoju zemlju i zastavu. Amblem Hrvatske vojske imam zašiven na svojem streljačkom prsluku, nosim ga na svakom natjecanju i time se jako ponosim,” kaže olimpijac i osvajač brojnih odličja na europskim i svjetskim prvenstvima, strijelac Anton Glasnović

Za zagrebačku obitelj Glasnović slobodno bismo mogli reći kako žive streljaštvo. Dok su sinovi, stariji Anton i dvije godine mlađi Josip, već godinama u samom svjetskom vrhu u trapu, streljačkoj disciplini gađanja glinenih golubova, otac Franjo i majka Marija u tome su im od prvih dana bavljenja tim sportom bezrezervna potpora.
Da svoj izniman sportski uspjeh ponajprije duguje svojim roditeljima, odmah priznaje stariji Josip te otkriva kako su se i on i brat u streljaštvo zaljubili dok su s ocem išli u lov.
”Prvi dodir sa streljaštvom bilo je kada smo s ocem išli u lov, a nakon toga otišli smo prvi put u streljanu. To je bilo 1998. i prvo smo počeli sa zračnicom, no ona nam je obojici bila dosadna. Tad smo otkrili trap. Kad smo prvi put probali pucati u glinene golubove, od deset golubova pogodio sam samo jednog,” prisjeća se kroz smijeh Anton. Od tada je prošlo punih 20 godina, a braća Glasnović su u tom razdoblju nanizali velik broj europskih i svjetskih medalja.
”Već na prvom županijskom prvenstvu osvojio sam drugo mjesto i plasirao se na državno natjecanje i tako je sve zapravo počelo. I brat i ja smo došli do zavidnih rezultata, a vrhunac je bila bratova zlatna medalja na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru. Moj je najveći uspjeh osvojeno drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Peruu 2013., zatim bronca sa Svjetskog kupa 2009., medalje s europskih prvenstava, tu su i juniorske medalje… Imamo dosta ekipnih medalja brat, Giovanni Cernogoraz i ja. Prvak Hrvatske bio sam više puta zaredom pa i rekorder jer sam od 125 golubova čak tri puta pogodio 124,” nabraja Anton. Posebno ističe i šesto mjesto s Olimpijskih igara u Londonu kad je zlato osvojio Cernogoraz.
”U osnovnom smo dijelu imali isti rezultat. No u finalu je Giovanni puknuo 24 od 25, a ja 21 tako da je ukupno bilo 146 naspram 143,” pojašnjava Anton. Dodali bismo kako je malo nedostajalo da i stariji brat Glasnović dođe do olimpijskog odličja…
Braća su se streljaštvom počela baviti u srednjoj školi, a Anton posebno ističe kako im je bila olakšavajuća činjenica što su se obojica odlučila za isti sport.
”Gurali smo jedan drugog. Primjerice, kad se meni nije dalo ići na trening, on me tjerao da idem. Velika smo potpora jedan drugome. Da se samo jedan od nas dvoje bavi ovim sportom, mislim da ne bismo bili ovoliko uspješni,” priznaje Anton. Obojici je, kaže, bila važna i potpora roditelja koji su ih financirali kako bi se u potpunosti posvetili sportu. Streljaštvo je skup sport pa je financijska pomoć roditelja za sportske uspjehe braće Glasnović bila presudna. Otac Glasnović i danas je potpuno posvećen sportskom uspjehu svojih sinova u što smo se uvjerili kad smo Antona posjetili na treningu u streljani u Odranskom Obrežu. Dok je Anton odrađivao trening, Franjo Glasnović budno je pratio svaki njegov pogodak.
”Kad mogu, uvijek stojim iza njega i pratim dok puca. Iz te pozicije jasno mogu vidjeti ako pogriješi, zašto je pogriješio,” pojašnjava Franjo Glasnović.
Uz roditelje, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski streljački savez, Antonu je velika podrška i Ministarstvo obrane. Naime, Anton je jedan od sportaša koji je temeljem Sporazuma Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane ušao u pričuvni sastav Hrvatske vojske.
”Nas sportaše MORH drži kao kap vode na dlanu. Puno mi znači ta potpora. Meni je osobno velika čast biti ugovorni pričuvnik, čast mi je nastupati za hrvatsku reprezentaciju i predstavljati svoju državu i zastavu. Amblem Hrvatske vojske imam zašiven na svojem streljačkom prsluku, nosim ga na svakom natjecanju i time se jako ponosim,” kaže Anton te dodaje kako je potpora države sportašima, osobito onima koji se bave ”manjim“ sportovima, iznimno važna. Stariji brat Glasnović bio je ovo ljeto vrlo zaposlen – početkom kolovoza postao je europski doprvak u trapu, a u rujnu putuje u Koreju gdje će se održati Svjetsko prvenstvo.
”Očekujem prije svega ekipnu medalju jer smo jako dobri i mi to možemo, no nadam se i onoj u pojedinačnom nastupu,” zaključuje Anton.

Martina Butorac, snimio Tomislav Brandt