Brojnim sudanskim unutrašnjim sukobima pridružila se zapadna sudanska regija Darfur gdje u veljači 2003. izbija ustanak protiv središnje vlasti. Pobuna je rezultirala brutalnim odgovorom sudanske vlade, koji je prouzročio pedesetak tisuća žrtava i doveo do velike humanitarne katastrofe. Vlada u Kartumu za gušenje pobune rabi i paravojne formacije arabiziranih plemena Janjaweed, eksploatirajući tako tradicionalni sukob sjedilačkog i nomadskog stanovništva

Najveća država na afričkom kontinentu Sudan posljednjih je godinu i pol poprište još jednog u dugom nizu unutrašnjih konflikat koji je prouzročio pedesetak tisuća žrtava i doveo do velike humanitarne krize. U veljači 2003. na području zapadne sudanske pokrajine Darfur izbija ustanak protiv režima u Kartumu. Ustanak vode dvije oružane skupine nazvane Pokret za pravdu i jednakost i Sudanska oslobodilačka vojska. Obje skupine su povezane sa sudanskim oporbenim liderom Hassanom al-Turabijem te, iako su njihovi politički programi velikim dijelom nejasni, obje ističu borbu za veći stupanj autonomije Darfura od centralizirane vlade u Kartumu kao cilj. Ustanici zahtijevaju kraj političke dominacije arabiziranih Sudanaca zemljom te prestanak kršenja njihovih prava na zemlju od arabiziranih pastirskih plemena.
Sudan je stekao nezavisnost 1956. i otad je gotovo stalno u ratnom stanju. Naime, Pokret za pravdu i jednakost i Sudanska oslobodilačka vojska nisu jedine oružane skupine na teritoriju Sudana. Pored njih postoji još tridesetak većih ili manjih ustaničkih skupina. Na istoku zemlje narod Beja vodi rat protiv središnje vlade, u planinskom području središnjeg dijela zemlje se protiv vlade u Kartumu bori pleme Nuba a tu je i bizarna Božja vojska otpora koja uz podršku sudanske vlade ratuje na graničnom području Sudana i Ugande protiv ugandskih snaga sigurnosti. No do izbijanja recentnog sukoba u Darfuru, svakako najvažniji sudanski sukob se vodio na jugu zemlje gdje je protiv sudanske vlade vodila rat Sudanska narodnooslobodilačka vojska (SPLA). SPLA, koja okuplja kršćansko stanovništvo s juga, počinje borbu protiv sudanskog režima 1983., nakon uvođenja šerijatskog prava na teritoriju cijelog Sudana. Najvažniji razlog sukoba na jugu Sudana leži u pitanju nadzora nad procijenjenih 1,2 milijarde barela nafte i ništa manje važnih zaliha zemnog plina.
Vladajući sudanski režim je mješavina vojne hunte i islamista koji se na vlast uspinju 1989. Podrška sudanskog režima terorizmu i unutrašnja represija političkih oponenata i manjinskih etničkih skupina su učinili Sudan izopćenikom iz međunarodne zajednice. Tako su 1995. nakon pokušaja ubojstva egipatskog predsjednika Mubaraka Ujedinjeni Narodi uveli sankcije Sudanu, 1998. godine su Sjedinjene Države bombardirale farmaceutsku tvornicu u Kartumu, zbog mogućeg rada na oružju za masovno uništenje, a potom i uvele gospodarske sankcije Sudanu, koje su nakon događaja 11. rujna 2001. još više proširene.

Mozaik građanskog rata
Regija Darfur je najveća sudanska pokrajina, nalazi se na zapadu zemlje duž granice sa Čadom, Libijom i Centralnoafričkom republikom. Od 1994. regija je administrativno podijeljena na Južni, Zapadni i Sjeverni Darfur. U Darfuru živi oko sedam milijuna ljudi, rasutih na polupustinjskom teritoriju od 200 tisuća km2, četiri puta većem od teritorija Hrvatske. Unatoč svojoj veličini Darfur je najsiromašnija sudanska regija i općenito jedan od najsiromašnijih dijelova svijeta.
U pozadini sukoba u Darfuru leži borba za nadzor nad zemljom, pri čemu smisao riječi zemlja treba shvatiti doslovce. Naime, darfurska plemena Zaghawa, Fur i Masalit su sjedilačka i bave se ratarstvom, dok se za razliku od njih arabizirana plemena kao pleme Beni Hussein iz područja Kabkabyja i Beni Halba iz južnog Darfura bave nomadskim stočarstvom. Nomadska plemena su posljednjih godina teško pogođena širenjem pustinje i ograničavanjem izvora vode za njihova krda, te su stoga područja obradivog tla koja rabe sjedilačka plemena postala jedini izbor za ispašu njihovih krda a tako je stvoren i temelj za sukob.
Dvije etničke skupine koje naseljavaju Darfur se pojednostavljeno nazivaju Afrikancima i Arapima. Iako su obje zajednice islamske vjere i crne boje kože, jezična i kulturološka obilježja te način proizvodnje su uvjetovali ovu podjelu. Cijelom poviješću darfurske su se etničke skupine međusobno miješale što je vremenom djelomično dovelo do gubljenja etničkog identiteta, koji je ponovo oživljen tek osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. No, isto tako su među Afrikancima i Arapima izbijali povremeni sukobi oko zemlje, koji su do početka sedamdesetih godina držani pod nadzorom tradicionalnim mehanizmom za rješavanje sukoba – pregovorima plemenskih vođa.

Humanitarna kriza
Sukobi među afričkim i arapskim plemenima izbijaju 1998. zbog ranijeg početka seobe nomadskih plemena na jug. U borbama je ubijeno nekoliko desetaka ljudi a daljnje širenje sukoba je izbjegnuto dogovorom plemenskih vođa. Borbe se ponovo obnavljaju 1999. kada je ubijeno više od tisuću pripadnika plemena Masalit a stotinjak sela je spaljeno. Posljednji val nasilja u Darfuru počinje u veljači 2003. nakon što su osnovane oružane skupine Pokret za pravdu i jednakost i Front za oslobođenje Darfura, koji nešto kasnije mijenja ime u Sudanska oslobodilačka vojska. Kao odgovor na nastanak ustaničkih pokreta, sudanska vlada počinje opsežnu kampanju represije na području Darfura i napada na uporišta ustanika pri čemu je u više navrata rabljeno i ratno zrakoplovstvo. Istodobno su u sudanskim gradovima zbog navodne suradnje s pobunjenicima masovno zatvarani studenti i politički aktivisti koji potječu iz Darfura.
Pored regularnih vojnih postrojbi, najvažniji oslonac vlade u Kartumu u suzbijanju pobune su paravojne formacije arapskih plemena poznate kao Janjaweed. Milicije Janjaweed koje ionako imaju dugu tradiciju nošenja oružja, sudanska vlada dodatno oprema te redovito rabi njihove usluge u napadima na ustanička uporišta i civilno stanovništvo u Darfuru. Angažiranjem arapskih plemena na svojoj strani je sudanski režim u političke svrhe eksploatirao tradicionalni sukob sudanskog sjedilačkog i nomadskog stanovništva, što vrlo vjerojatno može proizvesti nesagledive posljedice za budućnost Sudana u cjelosti. Unatoč nizu dokaza koji idu u prilog suradnji vlade u Kartumu i arapskih milicija u gušenju ustanka u Darfuru, sudanska vlada je redovito poricala bilo kakvu suradnju s Janjaweedom, a sudanski predsjednik Omar al-Bashir u intervjuima stranim novinskim agencijama militante iz arapskih plemena naziva bandama lopova.

Zbivanja u Darfuru se naglo pogoršavaju u jesen 2003. da bi kulminirala u siječnju 2004. početkom vladine ofenzive u pokrajini koja je izazvala veliko pomicanje stanovništva i izbjegličku krizu. Nedugo potom, u veljači 2004. je predsjednik Bashir proglasio ratnu pobjedu nudeći amnestiju pobunjenicima, no ustaničke skupine nisu do kraja uništene te i danas nastavljaju borbu protiv sudanskog režima. U proljeće 2004. iz regije stižu prvi izvještaji UN-a koji govore o sustavnom ubijanju civila iz afričkih plemena i uništavanju sela. U svibnju čak dolazi do privremenog širenja sukoba preko sudanskih granica, izbijanjem borbi između čadske vojske i arapskih milicija.
Do ljeta 2004. napadi arapskih paravojnih postrojbi i sudanske vojske rezultirali su s pedeset tisuća poginulih, tisuće darfurskih civila su podvrgnute mučenju, uništeno je nekoliko stotina sela a otprilike 130 tisuća ljudi je pobjeglo pred napadima preko granice u susjedni Čad. Prema izvještajima humanitarnih agencija, u kolovozu 2004. je dva milijuna ljudi u Darfuru hitno trebalo dostavu hrane i lijekova. Više desetaka tisuća civila je satjerano u logore koje nadzire milicija Janjaweed i u kojima se redovito zbivaju zločini, a pojedina izvješća iz regije iznose slučajeve uspostave ropskog odnosa.

Internacionalizacija sukoba
Razmjeri zločina u Darfuru su izdigli sukob u zapadnom Sudanu iznad uobičajenih okvira afričkog sukoba i učinili ga međunarodno relevantnim problemom te istodobno i medijski atraktivnom temom. Sredinom 2004. je američki Kongres kvalificirao protjerivanje civila u Darfuru kao genocid a potkraj srpnja je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo rezoluciju kojom je Sudanu zaprijećeno sankcijama ukoliko ne razoruža formacije milicije Janjaweed. Na zahtjev iz sjedišta UN-a se nadovezao prijedlog Afričke Unije o formiranju i slanju afričkih mirovnih snaga koje bi stale između zaraćenih strana i spriječile stradavanje civila. No sudanska vlada je odbacila oba prijedloga te se umjesto razoružavanja milicije Janjaweed odlučila inkorporirati militante unutar redovitih snaga sigurnosti.

Nastavak borbi u Darfuru bi osim produljenja agonije civilnog stanovništva mogao dovesti u pitanje stabilnost i teritorijalnu cjelovitost cijelog Sudana. U svibnju 2004. sudanska je vlada na američki pritisak postigla sporazum sa SPLA-om i tako okončala dugogodišnji sukob na jugu Sudana, no sukobi na istoku u Darfuru bi mogli potkopati i taj klimavi sporazum. Produljenje darfurskog sukoba bi moglo imati dalekosežne posljedice ne samo za budućnost Sudana već i cijele regije, prije svega Ugande koja je od ranije involvirana u sudanski sukob kao i Čada koji je podnio glavni izbjeglički val iz Sudana. S obzirom na trenutačni odnos snaga u Sudanu i spremnost obiju strana na postizanje trajnog mirovnog rješenja, sasvim je sigurno da poticaj svršetku borbi u Darfuru neće doći iznutra.
________________________________________
Literatura
Darfur destroyed, Human Rights Watch, svibanj 2004.
Stepping up the pressure on Sudan, The Economist, 30. srpanj 2004.
Darfur at the Crossroads Caught Between Western Hypocrisy And Muslim Complicity, Farid Omar, ZMag 11. kolovoz 2004.

Hrvoje BARBERIĆ