Europska unija ima veći BDP, a SAD vojni proračun koji je unatrag četiri godine povećan za 41 posto i iznosi 419 milijardi dolara godišnje. Rekli bismo, idealno za poslovanje. No, nije baš tako je riječ o Europi i SAD-u, ne samo zbog političkih, već i tradicionalnih vrijednosti

Upitate li nekog američkog vojnog časnika po čemu je poznat grad Columbus u državi Mississippi najvjerojatnije će odgovoriti da je tamo jedna od najboljih škola ratnog zrakoplovstva i da ima predivnih žena. Taj slikoviti gradić, smješten na granici s Alabamom, zapravo je tipično mjesto američkog juga u kojem je vrhunac uzbuđenja u godini veliko ribolovno natjecanje, i malo tko zna da se neki od najvećih svjetskih proizvođača oružja i naoružanja doslovce bore ne bi li baš u njegovoj okolici izgradili velike tvorničke hale.
Na velikom travnjaku, površine 16,2 hektara, koji je zapravo završetak uzletno-poletne piste jedne manje zračne luke, EADS (European Aeronautic Defence and Space Company), druga najveća svjetska tvrtka tog tipa sa sjedištima u Francuskoj, Njemačkoj, upravo tu dovršava veliku montažnu halu za popravak helikoptera. Zanimljivo, ta “radionica” bit će pod okriljem dosad nepoznatog naziva – pomalo bizarnog i nelogičnog – Američki Eurocopter. Riječ je o najnovijem pokušaju agresivnog EADS-ovog ulaska na američko tržište, kakvim se koriste i mnoge druge tvrtke, ne samo u poslovanju vojnom tehnologijom.
Proteklih godina priličan broj neameričkih tvrtki pokušao je ući na veliko tržište sjeverne Amerike dodavajući u svoj originalni naziv subjekte vezane uz SAD, a takva se politika pokazala uspješnom. Zapravo, dovoljno je na amblem ili logo tvrtke staviti i boje američke zastave da potražnja i prodaja vrtoglavo narastu, pogotovo kad je riječ o najmoćnijem i najbogatijem kupcu – Pentagonu.

Britancima tržište posve otvoreno

Zemlje Europske unije godišnje troše oko polovinu onoga koliko SAD troši na svoj obrambeni sustav. Pritom ne treba zaboraviti da je BDP Europske unije veći nego SAD-a, te da je Pentagon od 11. rujna 2001. (napad na New York i Washington) svoj proračun povećao za čak 41 posto (trenutačni je 419 milijardi dolara godišnje) i danas višestruko nadmašuje vojni proračun vodećih europskih zemalja. Stoga je posve jasno da je američko tržište vojnom tehnologijom najvažnije i najveće na svijetu, te ni jedna iole poznatija kompanija ne može dopustiti da nee bude prisutna u SAD-u.
EADS je zato u SAD-u, za čelnog čovjeka svojih “Operacija u sjevernoj Americi”, postavio čovjeka s diplomom West Pointa i velikim iskustvom u američkoj industriji obrambene tehnologije. Ralph Crosby i te kako shvaća da natpis “Made in America” otvara to veliko tržište i da više nije potreban tako velik politički i ini pritisak da bi se neko sredstvo proguralo u vojni proračun. Dokaz tomu je i podatak da je legendarni američki vojni pištolj Colt M1911 zamijenjen talijanskom Berettom 92 samo zato jer je proizveden u Americi, a ne u Italiji, te da se kopnena vojska danas koristi avionima brazilskog Embraera umjesto Gulfstreamova proizvedenih u američkom Savannahu. Također, britanski BAE Systems ima znatnu ulogu u proizvodnji izvorno američkih borbenih aviona F-16 i F-18 te F-117 i to kao dobavljač Rolce Royceovih motora, a zanimljiva je činjenica da ta poznata tvrtka ima više ugovorenih poslova s Pentagonom nego s britanskim ministarstvom obrane.

Ipak, najveće iznenađenje bilo je zamjena proizvođača predsjedničkog helikoptera Marine One. Donedavni isključivi proizvođač bio je Sikorsky Aircraft Co., a sad je posao dobio anglo-talijanski konzorcij Agusta Westland čiji će helikopter biti proizveden u Europi, i u partnerstvu s američkim Lockheed Martinom. Dakle, sadašnji Sikorsky VH-3D (Sea King) bit će uskoro zamijenjen europskim helikopterom EH-101, što itekako iritira Amerikance.

Bradley postaje europski

Posve je razumljivo da Amerikanci najviše vole kupovati vojna sredstva od svojih proizvođača, prvenstveno od Lockheed Martina, Boeinga i Norhrop Grummana i da na te tvrtke odlazi najveći dio proračuna Pentagona. No, dobivanjem posla isporuke Marine One helikoptera strani proizvođači, ponajprije europski, dokazali su da mogu konkurirati i cijenom i kvalitetom dosad prilično zatvorenom američkom tržištu. Poznata je borba Boeinga, najvećeg američkog izvoznika (tijekom 2004. ostvareno 52 milijarde dolara izvoza) i Airbusa, za kojeg američka administracija kaže da je nelojalni konkurent jer države Europske unije financijski potpomažu tvrtki. Ipak, unatoč svemu, SAD pomalo čini ustupke nekim europskim državama, a bolji dokaz od BAE Systemsa ne može se pronaći. Naime, britanska tvrtka je od 1999. godine kupila 12 američkih kompanija koje se bave proizvodnjom obrambene tehnologije, te je od ulaska na američko tržište do danas povećala dobit na velikih pet milijardi dolara (2004.), što je gotovo četvrtina dobiti svih neameričkih tvrtki u SAD-u.

BAE danas ima gotovo isti broj zaposlenih u Americi i u Velikoj Britaniji (po 25 000), a utjecao je i na političko približavanje SAD-a i Velike Britanije. Upravo zato je uzajamno poštovanje i trgovina tih dviju država znatno ojačala unatrag nekoliko godina, pa nije neobično da je Pentagon od Londona nedavno tražio odobrenje za kupovinu nekih tajnih vojnih projekata (što je i odobreno), a s druge strane je BAE-u tijekom travnja 2005. odobrena kupovina tvrtke United Defence Industries koja proizvodi jedno od najpoznatijih američkih oklopnih borbenih vozila – borbeno vozilo pješaštva Bradley.

Političke “igre” i strategija

Naravno, EADS (u kojem njemački Daimler-Chrysler i francuski SOGEADE imaju po 30 posto dionica, pet posto dionica je u vlasništvu Španjolske, a 35 je na slobodom tržištu) neće biti baš toliko dobrodošao na američko tržište kao što je slučaj s BAE-om. Prvi je razlog njemačko i francusko političko suprotstavljanje američkom načinu rješavanja problema u Iraku, drugi razlog vezan je uz mogućnost da Europska unija ukinute embargo na izvoz oružja Kini, a nije nevažno ni da je EADS u vrlo bliskom vlasničkom utjecaju na Amerikancima omraženi Airbus. Sve to jako utječe na politički pristanak kupovine EADS-ovih proizvoda, a posve je jasno da bez te političke komponente nema ni poslovanja. Pentagon uopće ne zanima što EADS danas “drži” 50 posto tržišta civilnih helikoptera u SAD-u i što bi ubrzo mogao postati nezaobilazan faktor zbog kvalitete.

No, pomoć je stigla iz potpuno neočekivanog smjera, od najvećeg konkurenta. Percepcija EADS-a u Americi bi se mogla u temeljima promijeniti nakon što je Boeing dvojbenim postupcima pokušao dobiti posao s Pentagonom, što je pravovremeno otkriveno (gotovo cijela Uprava Boeinga dobila je otkaze, baš kao i dio visokopozicioniranih dužnosnika DoD-a (Department of Defence), a ponude američke tvrtke odbačene. To je omogućilo EADS-u da uđe “‘u igru” i natječe se za novi američki avion tanker, što Crosby smatra najvažnijim poslom za opstanak EADS-a u Americi. Kako bi poboljšali ponudu i bili što atraktivniji Pentagonu tvrtka će raditi na tom projektu zajedno s Northrop Grummanom.
EADS je propagandom već i započeo taj veliki projekt, pa nije rijetkost vidjeti velike plakate na kojima američki Marinac s velikim crnim kaubojskim šeširom stoji ispred helikoptera obojenog u boje američke zastave, a iznad slike stoji natpis “I am EADS” (Ja sam EADS). Politički trikovi također su dobrodošli, pa je EADS, suprotno Boeingovim pristašama mahom iz redova Demokrata, ojačao svoju poziciju kod Republikanaca i svoja postrojenja gradi baš na ‘njihovom’ području (jedna tvornica otvara se i u Alabami). Štoviše, senatoru države Mississippi, republikancu Trentu Lottu povjeren je posao izvršnog direktora EADS-a u Americi.

Takva strategija osvajanja tržišta svakako dobro zvuči, no, još se nje počela isplaćivati. Prva prava prilika za dokaz da sve ide u zamišljenom smjeru je natječaj za isporuku Light Utility Helicoptera za kopnenu vojsku, pretpostavlja se, ugovor vrijedan milijardu dolara. No, da bi politički bili uvjerljivi neće im pomoći dobivanje tog ugovora, nego prvenstveno znatno povećanje zaposlenih u SAD-u. Trenutačno je samo 2000 zaposlenika, a 72 posto njih je u Columbusu. Usput, EADS upravo pokušava otkupiti postrojenja slavnog Bella smještenog u Texasu (najveći dio američkih civilnih i vojnih pilota smatra Bellove izvrsnim helikopterima, a i inače tvrtka Bell Helicopter ima dobru reputaciju u Pentagonu) i premjestiti ih u Columbus, nadajući se potpori pilota. Hoće li u tome, kao i u ostalim nakanama, i uspjeti, pokazat će budućnost?

Pripremio Neven MILADIN