Svijest o postojanju terorizma nikome nije novost, nikome tko barem malo prati zbivanja u svijetu. Gotovo da nema dana bez vijesti o nekoj terorističkoj akciji. Terorizam je uvijek bio na svjetskoj sceni, intenzivno u posljednjih 35 godina, a eskalirao je u posljednjih 5 godina

Fenomen terorizma, danas tako prisutan, oduvijek je bio tijesno povezan s pojmom sile koja je, opet, neraskidivo povezana s politikom, pa se uvjetno može reći da je terorizam star koliko i politika. Treba istaknuti da je istraživanje te društvene pojave vrlo složeno, prije svega zbog niza oblika u kojima se suvremeni terorizam izražava. Terorizam je višeslojna pojava koju je moguće sagledati samo kroz multidisciplinarni pristup. Uzroci otežana istraživanja te društvene pojave su u tome što postoji cjieli niz različitih subjektivnih i objektivnih čimbenika koji usporavaju rješavanje složene problematike terorizma. Najčešći objektivni čimbenici su društveni odnosi i sukobi interesa, nepotpuno normativno reguliranje te postizanje konsenzusa o sadržaju i biti pojave. Subjektivni čimbenici proizlaze iz politički i interesno motiviranog ponašanja država u međunarodnim odnosima koje često, u ostvarenju svojih trenutačnih i uskih interesa, izbjegavaju ili čak krše preuzete međunarodne obveze, čija provedba treba pridonijeti učinkovitom suprotstavljanju terorizmu.

Terorizam više nije marginalan, lokalni problem naših vlada, već je jedan od najvećih globalnih sigurnosnih problema. Terorizam je danas sveprisutan – svaki dan u svijetu eksplodiraju bombe zbog tisuću različitih razloga; no, on se danas pokazuje u raznim oblicima, različitim od onih u prošlosti. Prijeti širokoj populaciji. Osim smrti, ozljeda i straha, manje se zna o dugoročnim posljedicama za obitelj i prijatelje. Društvena šteta od zločina s terorističkim učinkom je, na žalost, velika. Dokazi o nastanku novih izazova pojavili su se tek nedavno, ali izgleda da se u novije doba, osobito na početku 21. stoljeća, terorizam promijenio. Postao je globalna prijetnja sigurnosti međunarodne zajednice, čovječanstva i materijalnih dobara, odnosno vrijednostima ljudske zajednice, te se globalizira i strah od terorizma.

Danas je terorizam ozbiljan čimbenik destabilizacije nacionalne i međunarodne sigurnosti, s negativnim utjecajem na cjelokupni globalni sustav. Stoga je ovaj rad motiviran činjenicom da terorizam predstavlja prijetnju temeljnim načelima međunarodnog poretka, zajedničkim vrijednostima slobode, mira, demokracije, ljudskih prava, pravde i sigurnosti. Terorizam je globalni problem koji uglavnom pogađa sve, od pojedinca do države. Zbog toga se međunarodna zajednica mora odlučno suprotstaviti terorizmu. Terorizam na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće, s krvavom kulminacijom od 11. rujna 2001. godine, kada je u napadu na SAD u jednom danu život izgubilo više tisuća osoba, unio je novu dimenziju u međunarodne odnose. Doveo je do radikalnog prestrukturiranja nacionalnih prioriteta, potaknuo je niz znanstvenih rasprava o tome ulazi li svijet u eru “novog terorizma” i kakva bi trebala biti reakcija međunarodne zajednice.
Možemo li reći da:
• suvremeni terorizam utječe na transformaciju međunarodnih odnosa?
• se cjelokupna sigurnosna struktura i pristup međunarodnoj sigurnosti mijenjaju?
• se međunarodna zajednica trenutačno nalazi u procesu prilagođavanja strukturi novih opasnosti?
• nedovršena transformacija ograničava učinkovitost borbe protiv suvremenog terorizma?
Cilj ovog teksta je ukazati na to da je globalni terorizam unio novu dimenziju u međunarodne odnose, novi raspored političkih snaga na međunarodnoj sceni i da razina globalne sigurnosti ovisi o razini regionalne sigurnosti i sigurnosti pojedinih država, te da se terorizmu učinkovito može suprotstaviti samo međunarodnom suradnjom svih čimbenika.
Istraživanje ove problematike ograničeno je nedostupnošću i nepostojanjem relevantnih pokazatelja, osobito u području utjecaja terorizma na međunarodne odnose. U našoj zemlji je terorizam kao pojava, na sreću, bio rijetkost u odnosu na druge zemlje Zapada – Italiju, V. Britaniju, Francusku i dr.

Terorizam
Kako bismo istražili suvremeni terorizam i njegov utjecaj na međunarodne odnose, moramo postaviti pitanja: što je terorizam, teror, kako se razvijao terorizam kroz povijest, koji su korijeni i izvori terorizma, kakve su karakteristike i koji su elementi terorizma te instrumenti u borbi protiv terorizma?
Pretpostavka učinkovitom suprotstavljanju terorizmu, osobito na međunarodnoj razini, jest postizanje konsenzusa o sadržaju i biti pojave. Opće je stajalište da je nemoguće istraživati određenu pojavu ukoliko se ne zna točno o čemu je riječ, ako se ta pojava sadržajno ne utvrdi, odnosno ne definira.
Iako se na svjetskoj razini društvene znanosti već dugi niz godina intenzivno bave problemom terorizma, kao fenomen on je i dalje nedovoljno istražen u smislu nepostojanja opće suglasnosti što terorizam zapravo jest, odnosno ne postoji generalno usvojena definicija pojma terorizma.
Proučavajući literaturu koja se bavi problemom terorizma, mogli bismo utvrditi da u svijetu postoji više od 150 različitih definicija koje određuju na ovaj ili onaj način terorizam. Taj problem je uočio nizozemski istraživač Alex P. Schmid, (Schmid, Alex P.: “Terrorism and the Media: The Ethics of Publicity”, Terrorism and Political Violence, 1:4, jesen 1989.), te je izdvojio zajedničke osobine iz 109 definicija koje je podvrgnuo kvantitativnoj analizi, pri čemu je došao do zaključka da se u njima spominju 22 elementa:
1. – uporaba sile i nasilja (u 83,5%),
2. – politički karakter (u 65 %),
3. – naglasak na izazivanju straha i užasa (u 51%),
4. – prijetnja (u 47%),
5. – očekivanje psiholoških efekata i reakcija (u 41,5%)
6. – razlikovanje žrtve i šire mete napada (u 37,5%),
7. – ciljano, planirano, organizirano, sustavo djelovanje (u 32,5%),
8. – metoda, strategija, taktika borbe (u 30,5%),
9. – “paranormalnost”, kršenje općeprihvaćenih pravila, nepostojanje humanih obzira (u 30%),
10. – ucjena, prisila, navođenje na poslušnost (u 28%),
11. – želja za publicitetom (u 21,5%),
12. – samovolja, bezličnost (u 21%),
13. – žrtve civili, neborci, neutralne osobe bez povezanosti s razlogom (u 17,5%),
14. – zastrašivanje (u 17%),
15. – nevinost žrtava (u 15,5%),
16. – izvršitelji su grupe, pokreti, organizacije (u 14,5%),
17. – simbolika akata, pokazivanje drugima (u 13,5%),
18. – nepredvidivost, neočekivanost pojave nasilja (u 9%),
19. – tajnost, prikrivenost (u 9%),
20. – ponavljanje – niz akata nasilja (u 7%),
21. – kriminalni, zločinački karakter (u 6%),
22. – zahtjevi trećim osobama (u 4% definicija).
Kao što je vidljivo, oko nekih elemenata koje određuju terorizam postoji velika mjera suglasnosti u svim analiziranim definicijama.
Teškoće u definiranju pojma terorizma, promatrano iz povijesne perspektive, proizlaze iz raznolikosti njegove pojavnosti, raznolikosti političkih ciljeva skupina koje su poduzimale terorističke akcije, a u novije vrijeme sve prisutnijoj težnji terorista glede poduzimanja kompleksnih operacija koje uključuju niz međusobno povezanih akcija u koje su uključene djelatnosti i usluge institucija (pojedinih država), kriminalnih organizacija, pojedinačnih nezadovoljnika i fanatika s dalekosežnim posljedicama na svim područjima ljudskog djelovanja.

Pojmovno određenje terorizma
Sam pojam terorizam dolazi od latinskog korijena teror, terror – strah, užas (terreur, fr. sijanje straha) i u modernu političku terminologiju ulazi preko Francuske revolucije, točnije preko jakobinizma. Teror je vladavina nasilja čiji je cilj zastrašivanje, odnosno uništavanje protivnika. Teror označava nasilje nad nedužnim stanovništvom, pripadnicima policije i vojske te ugrožavanje životne sredine i materijalnih dobara radi zastrašivanja, stvaranja nesigurnosti, dezorganizacije i uništavanja. Nasilje se u ljudskom društvu primjenjuje od davnine, od početka nastojanja pojedinaca i grupa da zavladaju drugima i da se okoriste njihovim radom. Za njim su posezali mnogi vladari i vladajuće društvene grupe, kao i mnogi od onih koji su se borili za osvajanje vlasti. Ranija vojna gledišta teror su definirala akcijama (vladavinama) nasilja čiji je cilj bio zastrašivanje, odnosno uništavanje protivnika, a nisu se bavila definicijom terorizma. Klasificiran je bio prvo kao bijeli teror, pod kojim se podrazumijevao masakr pristalica revolucije u Francuskoj 1815., a u Rusiji kao nasilje nositelja kontrarevolucije, pa zatim crveni teror, kao nasilje sovjetske vlasti protiv neprijatelja revolucije, te teror revolucionarnih i kontrarevolucionarnih snaga. (Prema: Vojna enciklopedija, tom 9, str. 775)
U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku pod pojmom teror podrazumijeva se: 1. vladavina nasilja s progonima, fizičkim uništavanjem, utamničenjem, protjerivanjem i uništavanjem ideoloških, političkih ili vjerskih neistomišljenika i protivnika ili pripadnika druge nacionalnosti; strahovlada 2. pojedinačna nasilnička akcija protiv antagoniziranih režima ili država, ob. atentatima na istaknute ličnosti ili miniranjem javnih objekata, uzimanjem talaca i bezobzirnim ubijanjem civilnog stanovništva 3. masovna represija odn. odmazda što je vrši neka vojska, vlast ili država radi gušenja otpora ili pobune na zaposjednutom području ili protiv stanovništva i ustanova druge države iz koje dolaze terorističke akcije ili neka druga vrsta agresije 4. razg. izazivanje straha nasilnim djelovanje, ob. s političkim ciljem 5. (Teror) službeno proklamirani naziv za 10-mjesečni sustav nasilja u doba kulminacije Francuske revolucije 1793-1794 (o. 1400 osoba smaknuto na giljotini) // terorist (terorist) m 1. onaj koji vrši teror, koji obavlja akcije fizičkog nasilja u političke svrhe 2. pren. razg. onaj koji dosađuje, gnjavi i sl.; teroristički prid. koji se odnosi na terorizam i teroriste; teroristički april. kao terorist, na način terorista; teroristkinja a; terorizam m [G -zima, N nm -uzmi] sustavna upotreba nasilja i zastrašivanja, osobito da se iznude neki politički ustupci, novac i sl., usp. teror (2,3) ),
Kada je teror ušao u praksu određenih političkih, parapolitičkih i državnih snaga kao osmišljeno sustavno djelovanje u ostvarivanju njihovih (najčešće) političkih i promidžbenih interesa i ciljeva, pojavio se terorizam.
Terorizam se može definirati na razne načine, a neke konačne, općeprihvaćene definicije nema. Ipak, zajedničko je svim definicijama da je u osnovi terorizma primjena terora, odnosno nasilje. U Klaićevom Rječniku stranih riječi terorizam je definiran kao “vršenje terora, vladanje zastrašivanjem, tiranija, uništavanje protivnika najokrutnijim sredstvima (progoni, ugnjetavanja, ubijanja)”. (Prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića (MH Zagreb, 1986., s. 1345) stoji da je teror “zadavanje straha, izazivanje straha i trepeta, užasa, strave, jeze; primjena nasilja sve do fizičkog uništenja protivnika; strahovlada.”)
Terorizam je doktrina i metoda borbe za određene ciljeve sustavnom uporabom nasilja. Također, terorizam je vladavina zastrašivanja načinom vladanja ulijevanjem straha i nasiljem; politička borba putem individualnog terora.
Teror i terorizam u teoriji i praksi poprimaju različita značenja, prije svega zbog razlike u obimu i sustavnosti primjene nasilja. Teror pretpostavlja čvrsto organiziranu vlast, izvan ograničenja, aparat prinude koji strah pretvara u nerazdvojni dio svakodnevnog života najširih slojeva građana. Terorizam raspolaže sa skromnijim mogućnostima od navedenog, institucionaliziranog terora. Njegovi nositelji su pojedinci, malobrojne grupe ili organizacije, koje se na taj način bore za određene političke ciljeve.
Prvi pokušaji uspostavljanja jedinstvene definicije terorizma učinjeni su u razdoblju između dva svjetska rata u prošlom stoljeću. Francuska je Ligi naroda uputila formalni prijedlog integralne konvencije protiv terorizma nakon atentata na jugoslavenskog kralja Aleksandra I. i francuskog ministra vanjskih poslova 1934. godine. U Konvenciji se pod terorizmom smatraju sva kaznena djela usmjerena protiv neke države i počinjena s namjerom da se stvori stanje straha kod određenih osoba, skupina osoba ili javnosti u cjelini. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju terorizma otvorena je za potpisivanje 1937. godine, i iako su je potpisale 34 države, zbog nedostatnog broja potpisa ona nikada nije stupila na snagu. Aktivnosti Lige naroda nastavljene su i nakon osnivanja Ujedinjenih naroda, no zbog nesuglasja država oko definicije terorizma i razgraničenja toga pojma od pokreta za nacionalno ili kolonijalno oslobođenje, integralna antiteroristička konvencija nije do danas donesena. To je uvjetovalo korjenitu promjenu u pristupu međunarodne zajednice u stvaranju normativnih pretpostavki za suzbijanje međunarodnog terorizma. Usvojen je tzv. funkcionalni pristup (corpus delicti) prema kojem je dinamika terorizma uvjetovala aktivnosti međunarodnih organizacija.
Od svoje pojave do sada, terorizam je toliko osmišljen i teorijski oblikovan da je formulirana odgovarajuća doktrina s mnogim pravilima, postupcima i rutinama. Ako se terorizam promatra kao dio, u sklopu različitih metoda djelovanja određenih društvenih skupina i organizacija, moglo bi ga se definirati kao sustav metoda nasilnog djelovanja usmjerenog na postizanje određenog (najčešće političkog) cilja. Neki terorizam vežu isključivo za djelovanje protiv neborbenih ciljeva. “Pojam “terorizam” znači smišljeno, politički motivirano nasilje učinjeno protiv neborbenih ciljeva od subnacionalnih grupa ili tajnih agenata, obično s namjerom da se utječe na javnost”. (Prema: Definicija United States Code, Section 2656f/d, Patterns of Global Terrorism 1994, s. VI.)
Jenkins Brian definira terorizam kao “primjenu ili prijetnju primjenom nasilja u cilju postizanja političkih promjena”, odnosno kao “nasilje usmjereno na promatrače. Strah je namjeravani efekt, a ne usputni rezultat terorizma”. (Prema: Jenkins Brian: “Međunarodna politika” br.1046,)
Walter Laqueur definira terorizam kao “sistematsku upotrebu izuzetnih mjera nasilja da bi se postigao politički cilj (uzimanje, čuvanje i vršenje vlasti i naročito skup akata nasilja: atentata, pojedinačnih ili kolektivnih rušenja), koje jedna politička organizacija izvršava da bi ostavila utisak na narod i stvorila stanje nesigurnosti”.
Po Walteru Laqueuru “Terorizam predstavlja nezakonitu primjenu nasilja za postizanje političkog cilja, pri čemu stradavaju nedužni ljudi”.
James M. Poland daje ovu definiciju: “Terorizam je smišljeno, namjerno ubijanje, sakaćenje i prijetnja nevinima radi izazivanja straha i zastrašivanja, kako bi se postigla politička ili taktička prednost i utjecalo na javnost”.
Vice-president,s Task Force 1986. definira: “Terorizam je nezakonita primjena nasilja ili prijetnja nasiljem protiv osoba ili stvari za promicanje političkih ili socijalnih ciljeva. On je obično usmjeren na zastrašivanje ili prisiljavanje vlada, osoba ili grupa na promjenu ponašanja ili politike”.
Pristupajući kompleksnije fenomenu terorizma, Božidar Javorović daje sljedeću definiciju: “Terorizam je smišljena, planirana, pažljivo pripremana, tajno organizirana i provođena nasilna djelatnost (uglavnom ilegalnih, ali javnosti poznatih) organizacija ili skupina, usmjerena na nedemokratsko, nasilno ostvarivanje javno proklamiranih političkih ili drugih ciljeva, a vođena je pod motom -cilj opravdava sredstvo”. (Prema: Božidar Javorović, Terorizam, Policija i sigurnost, 6/1-2, Zagreb, 1997)
Prema operativnoj definiciji FBI (the Federal Bureau of Investigation) “Terorizam je nezakonita primjena sile ili nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se zastrašilo ili na nešto prisililo vladu, civilno pučanstvo ili bilo koji dio društva te promaknulo vlastite političke ili društvene ciljeve”. (Prema: Jenkins Brian: “Međunarodna politika” br.1046,)
Najprihvatljivija je definicija koju je parlamentarna skupština Vijeća Europe u svojoj rezoluciji 1550 (2001. godine) predložila Odboru ministara da u kompetenciju Multidisciplinarne skupine za borbu protiv međunarodnog terorizma (GMT) stavi razmatranje mogućnosti uporabe definicije terorizma, a koju je prihvatila EU: “Terorizam je svako kazneno djelo namjerno počinjeno od pojedinca ili skupine protiv jedne ili više država ili međunarodnih organizacija, njihovih institucija ili stanovništva, sa ciljem zastrašivanja ili ozbiljnog uništavanja ili zamjene političke, gospodarske ili socijalne strukture neke države”. (Prema: V. Terms of reference of GMT, adopted by the Committee of Ministers at its 109th Session on 8. November 2001.)

Nabrajajući različite definicije pojma terorizma možemo definirati zajedničke karakteristike tih definicija:
• primjena ili prijetnja nasiljem,
• stvaranje atmosfere straha ili prisile,
• provođenje političkih ili socijalnih ciljeva.
U nesposobnosti da se tijekom vremena uspostavi više ili manje jedinstvena i za sve prihvatljiva definicija terorizma mnogi vide glavnu zapreku učinkovitoj međunarodnoj suradnji. Smatra se i da je nepostojanje definicije dovelo do nemogućnosti donošenja globalne antiterorističke konvencije, da ta praznina utječe na daljnju dejuridizaciju antiterorističkih nastojanja, da je nemoguće voditi borbu protiv nevidljivog neprijatelja, itd. Doista, mogli bismo reći da ono što je za nekoga terorizam, za drugoga je borba za nacionalno ili kakvo drugo oslobođenje, dekolonizaciju, itd.

Božo VUKASOVIĆ