Fatalne mine i obalne utvrde

Saveznici su isprva, što je uvelike zagovarao Winston Churchill, gotovo isključivo mornaričkom flotom pokušali uspostaviti nadzor nad Dardanelima. Britance je vodila težnja za osvajanjem Carigrada, isključenjem Turske iz rata te uspostavljanjem veze s Crnim morem…

Dardanelska je operacija započela 19. veljače 1915., sukladno planu donesenom 11. veljače (vidi podlistak, HV 476). Glavnu je ulogu imala britanska mornarica, uz veliku pomoć francuske te simboličnu ruske i australske mornarice.
Prvi je korak bilo slanje britanskih razarača u istraživanje Dardanelskog tjesnaca. Na njih su turske snage otvorile vatru s bitnice Orhaniye Tepe u Kumkali. Britanski bojni krstaš HMS Inflexible, praćen s pet britanskih bojnih brodova, otvorio je vatru na četiri turske obalne utvrde, i to s udaljenosti od 12 000 m. Francuski razarač Vengeance te britanski brodovi Cornwallis i Suffren približili su se oko 17:00 sati na udaljenost od 3000 do 6000 metara. To su lako zamijetili turski vojnici te otvorili vatru, što je britanske brodove nagnalo na povlačenje. Vremenske nepogode kao oluja i slaba vidljivost odgodile su operacije sve do 25. veljače. Tijekom nastavka saveznici su za cilj postavili razaranje turskih vanjskih utvrda i razminiranje ulaza u Dardanele.

Varljivi uspjeh
Oko 10:15 britanski su brodovi Queen Elizabeth, Agamemnon, Irresistible te francuski Gaulois otvorili vatru na turske bitnice. Gađajući iz veće blizine znatno su ih oštetili. Do kraja dana i tijekom noći britanski minolovci ulaze dublje u tjesnac, praćeni britanskim bojnim brodovima Albionom, Triumphom i Majesticom. Potonji su 26. veljače napali utvrde Kumkale i Seddülbahir te bitnicu Dardanos koja se nalazila u srednjem obrambenom pojasu.
Britanski je admiral Sackville Hamilton Carden potom odlučio poslati na tursku obalu mješovite skupine mornaričkog pješaštva sa zadaćom uništenja napuštenih topova, ali ispunile su je samo djelomice. Carden javlja svojem Admiralitetu da je prva faza operacije uspješno završena te da će za dva tjedna britanska vojska ušetati u Carigrad. Vijest je u britanskim vojnim krugovima primljena s velikim oduševljenjem, ali pritom se zanemarila činjenica da britanska flota ulaskom u Dardanele ima ograničene mogućnosti manevra.

Kočarice kao minolovci
Kampanja je nastavljena 1. ožujka, akcijom razminiranja morskog minskog polja kod Kepeza. Minolovce su pratili britanski bojni brodovi, a tijekom operacije neprestano su ih nadzirale turske bitnice. Pogreška u planu bio je premalen broj brodova upućenih u operaciju. Doduše, Carden je 4. ožujka odlučio sa zakašnjenjem poslati dodatne pješačke postrojbe jer su na područje Kepeza stigle nove turske topničke bitnice. One su iskoristile kašnjenje Britanaca te zauzele položaje na objema stranama Dardanela. Ni britanski minolovci nisu bili bolje sreće jer su ih bitnice zaustavile u djelovanju. Važno je navesti da su britanski minolovci bile zapravo naoružane kočarice s civilnom posadom što je uvelike kumovalo njihovu neuspjehu. U turskom napadu na utvrde koje su prije zauzeli Britanci stradalo je dvadeset britanskih vojnika.

Cardenov odlazak
Novi se britanski pokušaj dogodio 5. ožujka, napadom bojnog broda HMS Queen Elizabeth. Taj je potpuno novi dreadnought s pozicije jugozapadno od rta Gaba Tepea neuspješno gađao utvrde unutarnjeg pojasa. Britanski je napad nastavljen 7. ožujka kad su bojni brodovi Agamemnon i Lord Nelson također napali unutarnje utvrde. Pridružila im se i divizija francuskih bojnih brodova, ali inicijativa nije dala rezultate. Ozbiljan pokušaj čišćenja minolovcima organiziran je 14. ožujka. Zaštićena krstarica HMS Amethyst pokrivala je pet britanskih minolovaca. Četiri su potopljena, a ratni je brod teško oštećen u napadu u kojem je ubijeno dvadesetak mornara. Admiralitet je idućeg dana dao nalog da bojni brodovi krenu u veliku dnevnu akciju kojom bi otjerali Turke od njihovih topova, bez pomoći pješaštva, a time bi se oslobodio prostor za nesmetanu akciju britanskih minolovaca. Admiral Carden, koji nije pružao potporu takvoj akciji, zbog stresa istog dana odlazi na bolovanje, a zamjenjuje ga admiral John Michael De Robeck. On je savezničku flotu podijelio u tri eskadre, a shemu napada podijelio na tri linije: A, B i liniju potpore.

Brodovi na dnu
Opći je napad brodovima započeo 18. ožujka bombardiranjem turskih utvrda Çanakkale i Kilidülbahir. Djelovali su britanski brodovi Queen Elizabeth, Agamemnon, Lord Nelson i Inflexible s udaljenosti od 12,5 km. U poslijepodnevnim se satima ta prva eskadra brodova (linija A) povlači, a zamjenjuje ju treća (linija B) koju su činili francuski bojni brodovi Gaulois, Charlemagne, Bouvet, te britanski Prince George i Triumph. Treća se eskadra ubrzo na oko 7500 m približila utvrdama unutarnjeg pojasa. Tijekom povlačenja treće eskadre s vatrene linije, tj. zamjene drugom eskadrom sastavljenom od šest britanskih bojnih brodova, Bouvet je naletio na minu i potonuo, povukavši sa sobom 640 ljudi. Turci su bili ohrabreni tim događajem, ali oduševljenje je splasnulo kad je druga eskadra nastavila bombardiranje obale.
Admiral De Robeck upućuje zatim šest minolovaca s ciljem razminiranja plovnog kanala širokog 800 metara kako bi se bojni brodovi mogli približiti Çanakkaleu i Kilidülbahiru. Međutim, njihove akcije zaustavlja tursko teško topništvo. Tijekom povlačenja zbio se niz događaja koji je zadao odlučan udarac britanskim snagama: bojni krstaš Inflexible naletio je na minu i ranjen se odvukao prema Tenedosu. Uskoro se Britancima dogodila nova tragedija: potonuće Irresistiblea. Bojni brod Ocean poslan je da ga pokuša otegliti, ali naletio je na minu i potonuo. Potaknut tim događajima, admiral De Robeck naređuje povlačenje savezničke flote.

Dvije struje
Neuspjeh pomorskih operacija u britanskom je Admiralitetu suprotstavio dvije struje: Churchillovu i De Robeckovu. Churchill je i nadalje forsirao samostalnu akciju flote, dok je De Robeck smatrao da flota nije u stanju voditi operacije te je zajedno s generalom kopnene vojske Ianom Hamiltonom zagovarao uporabu kopnenih postrojbi. Pobijedila je Robeckova struja te su počele pripreme za kopnenu operaciju kojom je bio predviđen desant na Galipolje i osvajanje turskih utvrda na Dardanelima…

Ante JELAVIĆ