Pripadnik 2. mehanizirane bojne Gromovi 24-godišnji Kristijan Šimatić državni je prvak u hrvanju grčko-rimskim stilom, a osvajanjem ove titule pokazao je kako uspješno usklađuje profesionalnu vojnu karijeru i onu vrhunskog sportaša

Iako Hrvatska vojska već godinama podupire i u svojem sastavu ima vrhunske sportaše, osvajače državnih, europskih i svjetskih prvenstava, kao i olimpijske pobjednike, svi su oni, temeljem Sporazuma o suradnji, unaprjeđenju i razvoju sporta u RH, sklopljenog između Ministarstva obrane i Hrvatskog olimpijskog odbora, dio pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske. Međutim, i profesionalni sastav Hrvatske vojske ima svojeg vrhunskog sportaša koji uz sve svoje obveze u vojsci niže izvrsne uspjehe na sportskim terenima. Riječ je o mladom pripadniku 2. mehanizirane bojne Gromovi Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, 24-godišnjem hrvaču grčko-rimskim stilom Kristijanu Šimatiću.

Ovaj je mladi pripadnik Gromova član Hrvačkog kluba Petrinja, a u svojoj hrvačkoj karijeri bio je državni prvak u mlađim dobnim skupinama, prva mjesta osvajao je i kao kadet, a ima i medalju s Europskog prvenstva u kadetskoj dobnoj skupini koja mu je, prema njegovim riječima, ujedno i najdraže osvojeno odličje. No, najveći uspjeh Šimatić je postigao kad je sredinom veljače na državnom prvenstvu osvojio naslov seniorskog prvaka, a to je, kako kaže, jedini naslov koji mu je nedostajao u dosadašnjoj karijeri.

”Osim što sam osvojio prvo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u hrvanju grčko-rimskim stilom, i moj je klub ekipno bio prvi. Nažalost, iako sam postao državni prvak, nisam dobio poziv u reprezentaciju pa ću do kraja godine sudjelovati samo na klupskom natjecanju,” kaže nam Šimatić. Hrvanjem se bavi od svoje desete godine, dakle, punih 14 godina, a taj je sport odabrao isključivo zbog prijatelja. ”Petrinja je poznata kao grad hrvača i u ulici su se svi bavili hrvanjem tako da sam i ja odlučio krenuti tim stopama,” pojašnjava mladi pripadnik Gromova. Premda je nizao sportske uspjehe i osvajao medalje, Šimatić se nije profesionalno nastavio baviti hrvanjem, već je postao profesionalni pripadnik Hrvatske vojske.

”Hrvanje nije profitabilan sport i u njemu, nažalost, nema previše novca. Rano sam ostao bez oca, koji je također bio pripadnik Gromova, ostao sam s majkom, sestrom i bratom tako da je bilo potrebno zaposliti se  i vojska mi je to jedina i omogućila na prihvatljiv način,” kaže Šimatić te dodaje kako unatoč stalnom zaposlenju uspješno uspijeva uskladiti obveze u vojsci i hrvačke treninge. Budući da radi uobičajeno puno radno vrijeme, treninge u trajanju od sat i pol svakodnevno odrađuje u večernjim satima.

”Problematično je jedino kad sam više dana na straži ili negdje na terenu jer tad ne mogu hrvati. Međutim, tad se koncentriram na aerobni trening, trčim, radim sklekove, trbušnjake, vježbe snage. Što se tiče hrvačkih treninga, nekako se snalazim i improviziram kako bih ipak ostao u formi,” objašnjava Šimatić. Na pitanje koliko mu nadređeni izlaze u susret kad je riječ o treninzima ili odlascima na natjecanja, pripadnik Gromova spremno odgovara kako nailazi na razumijevanje. ”Vojska je takav sustav da se moraju slušati zapovijedi nadređenih, i kad sam tek ušao u Oružane snage, nisam htio previše izostajati jer mi je moj posao važan. Sad sam postao dočasnik i nadređeni mi dosta toleriraju moje bavljenje sportom i podržavaju me u mojoj sportskoj karijeri,” napominje Šimatić koji je inače pripadnik 1. mehanizirane satnije.

Kad je riječ o uvjetima rada u vojsci, Šimatić kaže kako su uvjeti više nego zadovoljavajući. ”Uvjeti za vježbanje u vojarni ”Pukovnik Predrag Matanović“ jako su dobri. Imamo dobro uređenu  teretanu, prostor za trčanje i vojničke vježbe tako da mogu održavati tjelesnu spremnost,” zaključuje pripadnik Gromova.

Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt