S pripadnikom Gromova i prvakom Hrvatske u hrvanju Petrinjcem Kristijanom Šimatićem razgovarali smo o razornom potresu koji je pogodio njegov grad i cijelu Sisačko-moslavačku županiju, ali i o pomoći koju je Hrvatska vojska pružila unesrećenima

Pripadnik 2. mehanizirane bojne Gromovi Kristijan Šimatić profesionalni je vojnik i aktualni prvak Hrvatske u hrvanju grčko-rimskim stilom u kategoriji do 72 kilograma. Nedavno smo s Kristijanom razgovarali o njegovim hrvačkim uspjesima i u Hrvatskom vojniku pisali o planovima u vezi s karijerom. Nismo očekivali da ćemo ovako brzo ponovno razgovarati, no Kristijan živi i radi u Petrinji stoga smo s njim kontaktirali kako bi nam opisao kako su izgledala dva tjedna nakon razornog potresa koji je pogodio njegov grad i cijelu Sisačko-moslavačku županiju te koliko se promijenio njegov, ali i život svih drugih stanovnika Petrinje.

“Dobro smo, hvala Bogu. To je najvažnije,” odgovara Kristijan na pitanje kako su u potresu prošli on i obitelj. Opisao nam je i trenutke koji su prethodili onom drugom, jačem potresu, ali i kako se osjećao tih 20-ak sekundi užasa u kojem je većina njegovih sugrađana ostala bez doma, a živote je izgubilo sedam osoba.

“Kao i svaki potres, i ovaj je došao neočekivano. Prethodila mu je jaka grmljavina i tutnjava nakon koje sam znao što slijedi. U trenutku potresa bio sam s djetetom u roditeljskoj kući, zajedno s majkom, bratom i bakom. Srećom, uspio sam neposredno prije potresa izići s djetetom, kad se sve počelo tresti i padati. Vidio sam kako s kuće padaju crijepovi i kako dimnjaci razbijaju krovove. Imao sam osjećaj da traje jako dugo, ali to je tako kod potresa. Jednostavno imaš osjećaj kao da traje cijelu vječnost tih 20-ak sekundi u kojima se sve ruši,” opisuje nam Kristijan. Na roditeljskoj kući dimnjak je razbio pola krova te obitelji pao doslovno pred noge, no, srećom, nitko nije stradao.

Važno je ostati pribran

“Brat, majka i baka bili su u kući u vrijeme potresa. Pri izlasku iz kuće po bratu je pao sav onaj otpad, oni sitni komadići, ali, nasreću, nije ozlijeđen. Baka je malo pala i ozlijedila se, ali ništa strašno. U tom trenutku važno je samo ostati pribran i ne paničariti,” kaže pripadnik petrinjskih Gromova. Unatoč oštećenju na krovu, prema procjeni statičara roditeljska je kuća u dobrom stanju i dobila je zelenu naljepnicu, a oštećenja imaju i gotovo sve kuće u susjedstvu. Razornom potresu, jednom od najjačih koji su pogodili područje Hrvatske otkad je mjerenja, prethodio je također snažan potres koji je prouzročio veliku štetu, a Kristijan nam je opisao i detalje te katastrofe.

“Kod prvog potresa također je bilo nezgodno. Bio sam u kući i pazio sam da nešto s ormara ne padne na glavu nekomu od moje obitelji. Prvi je napravio dosta štete na području Petrinje, a onaj drugi zapravo je dovršio oštećenja koja su nastala prilikom prvog i stvorio nova dodatna oštećenja,” opisuje Kristijan stanje u gradu.

Vrhunski posao

Osvrnuo se i na Hrvatsku vojsku, koja je odmah nakon razornog potresa bila na terenu i pomagala unesrećenima pri čemu ističe kako je organizacija bila na najvišoj razini.

“Mene nisu zvali zbog toga što sam Petrinjac. Kad sam otišao do grada, a to je bilo deset minuta nakon potresa, vidio sam da je vojska već u centru i pomaže unesrećenima. Na terenu je bio Interventni vod Tigrova, a onda su se redom priključili i Gromovi i svi ostali. Vojska je obavila zaista vrhunski posao. U gradu je bilo mnoštvo ljudi koji su došli pomoći, na čemu sam itekako zahvalan,” navodi Kristijan. Ističe kako u prvom trenutku nije bio svjestan koliko je potres bio razoran, no prolazeći kroz centar grada na putu prema kući vidio je kako je sve bilo u velikom oblaku prašine, a na cesti sve puno cigle.

Srećom, kuća mu je novije gradnje: popadalo je samo nekoliko crepova i u njoj se može normalno živjeti.

“Kad zagrmi, supruga je malo više uplašena, a dijete je u strahu. Još je malo, ali sve osjeća, vidi i razumije. Trese vrlo često. Nakon velikog potresa treslo je po dva puta u jednom satu, a sad je to ipak rjeđe,” kaže Kristijan te dodaje kako je Petrinja nakon potresa postala prazan grad.

“Logično, s obzirom na strah koji se uvukao među stanovnike. Tlo i dalje ne miruje, trese često i ljudi su otišli na sigurnija mjesta,” navodi Kristijan koji je i sam neposredno nakon potresa obitelj odveo na kraće vrijeme rodbini u Slavoniju. Oni su također osjetili potres iako su udaljeni 150 kilometara od epicentra.

“Susjedstvo je prazno, ljudi se čak ne vraćaju u zgrade koje su u centru iako imaju zelenu oznaku i nemaju oštećenja. Ja sam u prizemlju, ne želim zamisliti kakav je osjećaj na drugom, trećem katu. Sad je sve zatvoreno. Volonteri obilaze ljude i maksimalno pomažu. Život se polako ponovno pokreće na ovom području i mislim da moramo uskoro stati na noge i nastaviti dalje,” poručuje Kristijan.

Tekst: Ivan Šurbek

Foto: Tomislav Brandt, Filip Klen