Uloga zapovjednog informacijsko-komunikacijskog sustava

Glavni problem kod zapovijedanja i upravljanja je neizvjesnost i vrijeme. Neizvjesnost proizlazi iz svega što nam je nepoznato o danoj situaciji i stvara nedoumicu koja može blokirati naša djelovanja. Prikupljanjem i uporabom informacija nastojimo smanjiti neizvjesnost na prihvatljivu razinu, ali moramo prihvatiti činjenicu da je ne možemo u potpunosti eliminirati

Mobilni ZIKS SAMOS tvrtke EADS, Foto EADS

Današnje informacijsko doba nameće nam primjenu informacijske tehnologije i suvremenih komunikacija u svim aspektima života i rada, pa tako i u segmentu obrane. Kako bismo mogli postići prednost ili barem zadržati konkurentnost u regionalnom okruženju, ili kazano poslovnim rječnikom na “regionalnom obrambenom tržištu”, nužna je primjena informacijske tehnologije i suvremenih komunikacija u svim djelatnostima oružanih snaga Republike Hrvatske, a pogotovo u planiranju, pripremi i provedbi operacija. Pojam zapovjednih informacijsko-komunikacijskih sustava (ZIKS) rabi se u OSRH već godinama, no njegovo značenje nije dovoljno objašnjeno, niti su glavne funkcije i podsustavi ZIKS definirani. Stoga smo dio tih praznina nastojali popuniti i definirati ulogu informacijskih sustava za potporu najvažnijeg procesa u provedbi operacija – zapovijedanja i upravljanja.

Zapovijedanje i upravljanje
Zapovijedanje i upravljanje (“Command and Control”, skraćeno C2) definira se kao primjena ovlasti i smjernica od propisno postavljenog zapovjednika nad dodijeljenim i pridodanim mu snagama u postizanju zadaće [4]. Od 1977. godine zapovijedanje i upravljanje uvršteno je u borbene operativne sustave1 (BOS) u Kopnenoj vojsci SAD-a, a preuzeto je i u OSRH.. Zapovjednici se koriste C2 za planiranje, pripremu i provedbu taktičkih zadaća i operacija, njihovu međusobnu sinkronizaciju, integraciju i kontinuiranu prosudbu provedbe operacije. C2 je jedinstven među borbenim operativnim sustavima jer je usredotočen na integraciju aktivnosti drugih BOS-a dok su ostali usredotočeni na protivnika ili okružje. Zapovijedanje i upravljanje (Slika 1) sastoji se od dvije komponente – zapovjednika i sustava zapovijedanja i upravljanja (sustav C2) [3]. Središnja točka zapovijedanja i upravljanja je zapovjednik koji prosuđuje situaciju, donosi odluke i usmjerava djelatnosti, a funkcije zapovijedanja i upravljanja provodi preko sustava C2. Sustav C2 upravlja informacijama kako bi stvorio i distribuirao zajedničku operativnu sliku2 zapovjedniku, stožeru i podređenim snagama, te podupire zapovjednika u usmjeravanju snaga i zapovijedanju prosljeđivanjem provedbenih informacija3.
Zapovijedanje je u isključivoj ovlasti zapovjednika, a elementi su mu autoritet, odlučivanje i vođenje. Na višim razinama zapovijedanja utjecaj zapovjednika je manje izravan, dok su uloge stožera i drugih elemenata sustava C2 istaknutije. Upravljanje je uređivanje snaga i borbenih operativnih sustava kako bi se ostvarila zadaća u skladu sa
zapovjednikovom namjerom. Zapovjednicima upravljanje omogućuje praćenje vlastitih snaga, protivnika i okružja tijekom operacije, a time i uočavanje povoljnih prilika ili ugroza te prilagodbu provedbe operacije novonastalim okolnostima [3].

Slika 1

Okružje zapovijedanja i upravljanja
Glavni problem kod zapovijedanja i upravljanja je neizvjesnost i vrijeme. Neizvjesnost proizlazi iz svega što nam je nepoznato o danoj situaciji i stvara nedoumicu koja može blokirati naša djelovanja. Prikupljanjem i uporabom informacija nastojimo smanjiti neizvjesnost na prihvatljivu razinu, ali moramo prihvatiti činjenicu da je ne možemo u potpunosti eliminirati. Potrebno je istaknuti da je izvjesnost funkcija znanja i razumijevanja, a ne sirovih podataka [6]. Teoretski neizvjesnost je uvijek moguće smanjiti stječući više znanja o situaciji, no prikupljanje informacija i stjecanje znanja traži vrijeme. To stvara tri međusobno povezana problema. Znanje koje stječemo u ratu lako je kvarljivo jer s protekom vremena utrošenog na prikupljanje novih informacija, prethodno prikupljene informacije postaju zastarjele. Drugo, vrijeme je dragocjena roba koju dijele obje sukobljene strane. Tijekom procesa prikupljanja informacija o određenoj situaciji, protivnik je najvjerojatnije svojim djelovanjem mijenja. Treće, visok tempo suvremenih operacija ograničava raspoloživo vrijeme, a time i količinu informacija koje možemo pribaviti, obraditi i usvojiti. Iz spomenutog proizlazi da sustav zapovijedanja i upravljanja mora biti brz, odnosno barem brži od protivnikovog [6]. Tako rastrgnutost između borbe s neizvjesnošću i utrke s vremenom predstavlja glavni izazov zapovijedanja i upravljanja.

Definicija ZIKS-a
Na svakoj razini zapovijedanja, sustav zapovijedanja i upravljanja pruža potporu zapovjedniku u provedbi zapovijedanja i upravljanja. Sustav C2 je mehanizam
sastavljen od osoblja, upravljanja informacijama, procedura, opreme i objekata nužnih zapovjedniku za provedbu operacije (Slika 2) [1]. Upravljanje informacijama je pravodobno osiguranje relevantnih informacija4 pravoj osobi u uporabljivom obliku kako bi se omogućilo razumijevanje situacije i donošenje odluka, a koristi se procedurama i informacijskim sustavima za prikupljanje, obradu, prikaz i distribuciju informacija.
Informacijski sustavi (IS) čine tehničku komponentu upravljanja informacijama, a time i sustava C2. Informacijske sustave čine oprema i objekti za prikupljanje, obradu, pohranu, prikaz i distribuciju informacija. To uključuje računalnu opremu (hardver), programsku potporu (softver) i komunikacije, te procedure i načela koja primjenjuju [1]. Informacijski sustavi omogućuju zapovjednicima postizanje daleko višeg stupnja učinkovitosti upravljanja informacijama.
U doktrinarnim dokumentima oružanih snaga SAD-a, informacijski sustavi koji su u potpori zapovijedanja i upravljanja tradicionalno se nazivaju komunikacijsko-računalni sustavi za zapovijedanje i upravljanje (“Command, Control, Communications, Computer Systems” [5], skraćeno C4S). U NATO se češće rabi noviji naziv, informacijski sustavi za zapovijedanje i upravljanje (“Command and Control Information Systems”, skraćeno C2IS ili CCIS), koji se koristi i u dijelu američkih vojnih izvora. Mišljenja smo da će on prevladati u zapadnoj vojnoj terminologiji, ako to već i nije. U OSRH najčešće se rabi naziv zapovjedni informacijsko-komunikacijski sustav, skraćeno ZIKS. Također rabe se i neki drugi termini kao što je zapovjedno obavijesni sustav (ZOS). Uzevši u obzir trendove u svijetu, može se očekivati prihvaćanje termina zapovjedni informacijski sustav (ZIS) i kod nas.

Slika 2

Svrha i uloga ZIKS-a
Primarna svrha ZIKS-a je omogućiti pravodobno i ispravno odlučivanje i uspješnu provedbu operacija osiguranjem relevantnih informacija u pravo vrijeme i na pravom mjestu provođenjem funkcija upravljanja informacijama [3]. Sustav C2 ne može funkcionirati bez informacijskih sustava, osim uporabom izravne komunikacije licem u lice. Zajednički pristup informacijama omogućen suvremenim IS dopušta dijeljenje razumijevanja situacije i time podupire jedinstvo napora i zapovijedanja. IS mogu pružiti zapovjednicima odlučujuću prednost nad protivnikom skraćivanjem ciklusa odlučivanja, poboljšanjem koordinacije tijekom provedbe planiranja i provedbe operacija te sinkronizacijom i integracijom borbenih operativnih sustava. To je moguće jer informacijski sustavi tvore infrastrukturu koja dopušta upravljanje informacijama iz više različitih izvora. Stožeri i zapovjednici korištenjem informacijskih sustava za stvaranje zajedničke operativne slike i njezin zorni prikaz u grafičkom obliku brže razumijevaju situaciju i time skraćuju ciklus odlučivanja. Informacijskim sustavom za distribuciju provedbenih informacija brže se prenose donesene odluke podređenima, i time omogućuje pravodobnost provedbe i postizanje bržeg tempa u odnosu na protivnika.

Uloga ZIKS-a je pružiti pomoć zapovjednicima i stožerima u:
• Donošenju odluka
• Praćenju trenutačne situacije preko zajedničke operativne slike
• Integraciji i sinkronizaciji operacija i borbenih operativnih sustava
• Koordinaciji napora podređenih, nadređenih i susjednih zapovjedništava
• Koordinaciji potpore
• Povezivanju senzora s oružnim sustavima
• Oblikovanju informacijskog okružja preko napadnih i obrambenih informacijskih operacija5[3].
Uporabom računala i odgovarajuće programske potpore u operativnom procesu6 oslobađa se vrijeme zapovjednicima i stožerima za intelektualne djelatnosti više razine transformiranje informacija u znanje i razumijevanje. Raspolažući s jasnim, potpunim i točnim razumijevanjem situacije, zapovjednici mogu vizualizirati vjerojatna buduća stanja i razviti planove za njihovo postizanje, a ne samo reagirati na događaje.
Suvremena informacijska tehnologija poboljšava kvalitetu zajedničke operativne slike i čini prosudbe točnijima nego što su bile u prošlosti (Slika 3) [3]. Današnja tehnologija omogućuje zapovjednicima višu početnu razinu razumijevanja situacije nego prije. Moguće je češće obnavljanje zajedničke operativne slike i kontinuirano održavanje razumijevanja situacije uz nižu degradaciju. Tehnologija ne može u potpunosti odgovoriti na sva pitanja, ali upozorava zapovjednika na praznine koje se preostale, koji ih popunjava pretpostavkama dok se ne pribave nedostajuće relevantne informacije.

Slika 3

Glavne funkcije i podsustavi ZIKS-a
Da bi mogao ostvariti svoju svrhu i pružiti potrebnu potporu zapovijedanju i upravljanju tijekom cijelog operativnog procesa, ZIKS provodi slijedeće glavne funkcije:
• Stvara i distribuira zajedničku operativnu sliku
• Podupire odlučivanje i zapovijedanje
• Podupire sinkronizaciju i integraciju borbenih operativnih sustava [7].
Stvaranje i distribucija zajedničke operativne slike je temeljna funkcija ZIKS-a i na osnovi informacija koje ona pruža, provode se ostale funkcije ZIKS-a. Zajednička operativna slika formira se fuzijom informacija dobivenih obavještajnim djelovanjem, motrenjem i izviđanjem (BOS obavještajno djelovanje) o protivniku i okružju s informacijama dobivenim od ostalih izvora unutar snaga (podređeni, nadređeni, susjedi) o sebi, protivniku i okružju. Informacije se prikupljaju senzorima i vizualno unutar združenih snaga i njihovom fuzijom stvara se zajednička operativna slika koja se sastoji od kopnene, zračne i pomorske komponente. Tako stvorena zajednička operativna slika, distribuira se kroz cijele združene snage, pri čemu treba voditi računa da ne dođe do prezasićenosti informacijama, već da postrojbe imaju sliku prilagođenu svojim potrebama i za svoje područje interesa. Između ostalog to znači mogućnost prikaza situacije u više slojeva uz slobodan odabir željenih slojnica i razine detalja u jedinstven prikaz:
• Kopnena, pomorska i zračna situacija
• Obilježja okružja (različita mjerila i vrste zemljovida, satelitske snimke): teren, meteorološko vrijeme i utjecaj meteorološkog vremena na teren
• Informacije o protivniku
• Informacije o vlastitim snagama i saveznicima
• Manevar te učinak naših snaga i protivnika, itd.
Za ostvarenje ove funkcije u približno stvarnom vremenu nužna je umreženost senzora i snaga.

Potpora odlučivanju i zapovijedanju
U sklopu odlučivanja te usmjeravanja i zapovijedanja snagama, ZIKS treba poduprijeti slijedeće aktivnosti s odgovarajućom programskom potporom i komunikacijama:
• Zajedničko decentralizirano i usporedno planiranje operacija primjenom procesa združenog planiranja na razini operativnog umijeća
• Zajedničko decentralizirano i usporedno planiranje operacija primjenom vojnog procesa donošenja odluke na taktičkoj razini
• Stalnu prosudbu situacije tijekom pripreme i provedbe operacije kako bi se utvrdilo izvodi li se po planu, kolika su odstupanja i je li zbog njih potrebna prilagodba djelovanja ili plana, a u svrhu iskorištenja uspjeha ili eliminacije prijetnje
• Distribuciju provedbenih informacija (planovi, zapovijedi) podređenim snagama kako bi provele odluke zapovjednika
• Zapovjednikovo upravljanje svim borbenim operativnim sustavima tijekom provedbe operacije.

Slika 6

Potpora sinkronizaciji i integraciji borbenih operativnih sustava
Kako bi ZIKS uspješno proveo tu funkciju kroz cijeli operativni proces, potrebno je programskom potporom i komunikacijama osigurati razmjenu informacija s informacijskim sustavima u potpori ostalih BOS-ova, povezanost senzora i oružnih sustava, te usklađenu provedbu slijedećih aktivnosti:
• Unutarnju i vanjsku koordinaciju i razmjenu informacija tijekom planiranja, pripreme i provedbe operacije (unutar zapovjedništva i s nadređenim, podređenim, susjednim postrojbama, te postrojbama kojima pružamo i od kojih primamo potporu) po svim BOS-ovima
• Probe odabrane inačice djelovanja tijekom pripreme operacije
• Namjensko organiziranje snaga
• Logističke i personalne pripreme i potpore
• Prilagodbu grafičkih mjera nadzora u skladu s tijekom provedbe operacije kako bi se osigurala što veća elastičnost borbenim operativnim sustavima
• Procjenu, odabir, praćenje i pripremu napada na ciljeve visoke isplativosti
• Sinkronizaciju operacije na osnovi odluke zapovjednika o provedbi pojedinog dijela plana ili prilagodbe plana tijekom provedbe operacije.
Može se reći da je u ovom dijelu težište na uspostavi učinkovitog komunikacijskog sustava za prijenos govora i podataka, zatim razmjeni informacija u približno stvarnom vremenu te na kraju uspješnoj integraciji različitih informacijskih sustava koji su u potpori ostalih borbenih operativnih sustava, a sve u svrhu postizanja jedinstva napora tijekom planiranja, pripreme i provedbe operacije.

Glavni podsustavi ZIKS-a
Za provedbu navedenih glavnih funkcija ZIKS potrebni su slijedeći glavni podsustavi ZIKS-a:
• Podsustav za potporu odlučivanja i zapovijedanja
• Podsustav za stvaranje i distribuciju zajedničke operativne slike
• Podsustav za fuziju informacija iz informacijskih sustava u potpori ostalih borbenih operativnih sustava – fuzija funkcionalnih informacija
• Podsustav za integraciju senzora i oružnih sustava
• Podsustav za distribuciju provedbenih informacija i
• Podsustav za koordinaciju [7].
Slika 6 prikazuje glavne podsustave ZIKS-a, koje veze postoje među njima te tijek globalnih kategorija informacija unutar ZIKS-a. Također su prikazani glavni korisnici i izvori informacija (zapovjednik sa stožerom, borbeni operativni sustavi i snage te senzori).

Zaključak
Ovdje je raščlanjeno zapovijedanje i upravljanje kao okosnica vojnih operacija, sustav zapovijedanja i upravljanja kojim se zapovjednik služi za provedbu zapovijedanja i upravljanja te je definirana tehnološka komponenta sustava C2 – zapovjedni informacijsko-komunikacijski sustav. Raščlambom okružja i samog sustava zapovijedanja i upravljanja utvrđena je njegova visoka složenost i važnost, a time nužnost primjene visokotehnološkog zapovjednog informacijsko-komunikacijskog sustava u potpori planiranja, pripreme i provedbe operacija kako bi se razgrnula magla rata, donosile brže i kvalitetnije odluke, postigao visok tempo i sinergija djelovanja te održala inicijativa u odnosu na protivnika.

Literatura
[1] Department of the Army, Headquarters: “FM 3-0 Operations”, 2001.
[2] Department of the Army, Headquarters: “FM 3-13 Information Operations: Doctrine, Tactics, Techniques, and Procedures”, 2003.
[3] Department of the Army, Headquarters: “FM 6-0 Mission Command: Command and Control of Army Forces”, 2003.
[4] DoD, Joint Chiefs of Staff: “JP 1-02 Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms”, 2004.
[5] DoD, Joint Chiefs of Staff: “JP 6.0 Doctrine for Command, Control, Communications, and Computer Systems Support to Joint Operations”, 1995.
[6] Department of the Navy, Headquarters US Marine Corps: “MCDP 6 – Command and Control”, 1996.
[7] Tihomir Zajec: Koncepcija izgradnje programske podrške zapovjednom informacijsko-komunikacijskom sustavu, magistarski rad na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, 2005.

Napomene
1 Borbeni operativni sustavi (BOS) su fizička sredstva (ljudi, organizacija i oprema) koja se rabe za postizanje zadaće na taktičkoj razini. Unutar BOS-a grupirani su srodni sustavi prema uporabi na bojištu: obavještajno djelovanje; manevar; vatrena potpora; zračna obrana; pokretljivost, protupokretljivost i preživljavanje (zaštita snaga); borbena logistička potpora te zapovijedanje i upravljanje [1].
2 Operativna slika prilagođena potrebama određenog korisnika formirana na osnovu informacija dostupnih od više zapovjedništava [1]. Ponekad se rabi i termin slika situacije.
3 Informacije koje prenose odluku te usmjeravaju i iniciraju djelovanje [3]. Zapovjednici usmjeravaju i zapovijedaju distribucijom provedbenih informacija, obično u obliku planova i zapovijedi.
4 Relevantne informacije su sve informacije od važnosti zapovjedniku i stožeru za zapovijedanje i upravljanje.
5 Primjena temeljnih sposobnosti elektroničkog ratovanja, računalnih operacija, psiholoških operacija, vojnog zavaravanja i sigurnosnih operacija kako bi se utjecalo na informacije i informacijske sustave ili ih obranilo te utjecalo na donošenje odluka [2].
6 Operativni proces sastoji se od slijedećih glavnih aktivnosti koje se provode tijekom operacije: planiranja, pripreme i provedbe uz stalnu prosudbu [1].

Tihomir ZAJEC