Hrvatska vojska uskoro bi trebala postati prvi europski korisnik borbenog oklopnog vozila koje je već nekoliko desetljeća jedno od okosnica američkih oklopno-mehaniziranih postrojbi, a taj će status imati i ubuduće. Svoju je reputaciju zaslužilo pouzdanošću, svestranošću i lakoj prilagodbi čestim nadogradnjama i novim sustavima

 

Tijekom hladnog rata, pedesetih godina, naziru se promjene u taktici uporabe oklopno-mehaniziranih postrojbi (OMP). Do izražaja dolaze borbena vozila pješaštva (BVP) koja poboljšavaju pokretljivost vojnika, pružaju im određenu oklopnu zaštitu, a istodobno osiguravaju i dodatnu paljbenu potporu. Zapadnonjemačka vojska počinje koristiti Marder, a francuska AMX-10P. Sovjeti su svoj prvi BVP naziva BMP-1 uveli u operativnu uporabu još sredinom šezdesetih. Za razliku od borbenih prevožnjaka, BVP-i su bolje oklopljeni, imaju snažnije motore, naoružani su brzometnim topovima 20-73 mm te protutenkovskim raketama u dvočlanim kupolama iz kojih zapovjednik i ciljač imaju nesmetan pregled bojišnice. Neki modeli imaju i puškarnice za djelovanje pješaštva, iako danas to polako izlazi iz trenda jer smanjuje oklopnu zaštitu. Sve te karakteristike omogućile su BVP-ima djelovati s tenkovima ili kao samostalna borbena postrojba, što je potaknulo novi pristup taktičkom raspoređivanju postrojbi mehaniziranog pješaštva.

Spajanje dvaju programa
Zanimljivo, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo zaostajali su u startu razvoja BVP-a barem jedno desetljeće. Pentagon je tek 1964. pokrenuo razvoj mehaniziranog borbenog vozila pješaštva MICV (Mechanized Infantry Combat Vehicle) sa sljedećim zahtjevima: borbeno vozilo na gusjenicama za prijevoz jedanaest vojnika, dovoljna brzina za praćenje novih tenkova M1 Abrams, zaštita pješaštva od NBK-a, amfibijska sposobnost, borbeno djelovanje vojnika iz vozila i sposobnost paljbe po lakim oklopnim vozilima i tenkovima. Činilo se da bi već iskušani M113 odgovarao većini zahtjeva, osim što vojnici nisu mogli djelovati iz vozila.

Predstavljeno je nekoliko prototipova M113 s tim karakteristikama, no niti jedan nije prihvaćen, a zahtjevi su još povećani. Na kraju je odbor zadužen za MICV zaključio da treba razviti potpuno novo vozilo. Ipak, to se nije potpuno ostvarilo. Naime, 1972. dizajniran je XM723, još jedna BVP inačica M113, s kapacitetom prevoženja devet osoba, kupolom za jednu osobu i automatskim topom od 20 mm. Taj je prototip 1976. spojen s konceptom razvijenim u sklopu otkazanog programa za oklopno izvidničko vozilo za mehanizirano pješaštvo. Dakle, američka vojska željela je vozilo koje bi u dvjema inačicama moglo udovoljiti zahtjevima pješaštva i mehaniziranog pješaštva (konjice). Određeno je da će izvidnička (konjička) inačica vozila imati više streljiva, da će se na njoj izostaviti puškarnice te da će broj vojnika za prijevoz biti smanjen s devet na sedam. Program je preimenovan u Sustav borbenog vozila (FVS – Fighting Vehicle System). Tvrtki Food Machinery Corporation (FMC) 1977. dodijeljeni su ugovori za razvoj borbenog vozila pješaštva XM2 i borbenog vozila za konjicu XM3.

Promjene, promjene
Iako je nadležni odbor američkog Kongresa 1977. kritizirao nedostatke koncepta, a financiranje je bilo neko vrijeme i prekinuto, vojska je bila odlučna poslati XM2 i XM3 u proizvodnju. Definiran je kupolski top od 25 mm, zadržane amfibijske i sposobnosti borbe iznutra, no ključan je korak bio ugradnja dvaju protuoklopnih sustava TOW ATGW. Bez njih, XM2 i XM3 bili bi samo malo drukčiji M113, ali skuplji. Za svaki slučaj, FMC je konstruirao još jedan prototip s povećanom oklopnom zaštitom. Kad je 1981. započela proizvodnja, M2 (X je izostavljen jer predstavlja prototip) i M3 dobili su ime po netom preminulom slavnom generalu iz II. svjetskog rata Omaru Bradleyju (1893. – 1981.).

 

Testiranja Bradleyja bila su rigorozna. Toliko rigorozna da su čak i dovodila do sukoba među ljudima i institucijama nadležnim za ta testiranja. S jedne strane bili su časnici koji su se zalagali za ”borbeni realizam“ u testiranju, a s druge oni koji su preferirali ”mekše“, računalno podržane metode.

Rezultati testiranja doveli su do redizajna Bradleyja, znatno je poboljšan ovjes, oklop i skladištenje streljiva kako bi se poboljšalo preživljavanje i performanse na bojnom polju. Ukratko, konačna inačica vozila bila je poprilično različita od svojih izvornih specifikacija borbenog oklopnog transportera, koji je omogućavao vojnicima djelovati iznutra. Inačica koja je prešla u proizvodnju imala je 13 tona veću masu nego što je prvotno bilo navedeno i prevozila je manje ljudi. Nadalje, trebalo je 16 godina od 1964., kad je program u biti pokrenut, pa do konačnog odobrenja za serijsku proizvodnju. No, promjene nisu prestale ni s prvom serijom…

Osnovne informacije
Borbeno vozilo Bradley (BFV – Bradley Fighting Vehicle) oklopno je vozilo na gusjenicama za prijevoz vojnika do kritičnih točaka bojišnice, kao i pružanje paljbene potpore iskrcanim postrojbama. Učinkovito je u napadima na više vrsta ciljeva, uključujući neprijateljske vojnike i oklopna vozila. Dosad je proizvedeno više od 8000 primjeraka, a u dvama osnovnim modelima 6724 primjerka: pješačko borbeno vozilo (IFV – Infantry Fighting Vehicle) M2 dizajnirano za prijevoz vojnika i izvidničko (konjičko) borbeno vozilo (CFV – Cavalry Fighting Vehicle) M3 za izvidničke misije i borbu s tenkovima. Trenutačne inačice u uporabi su IFV-ovi M2A2 i M2A3 i CFV-ovi M3A2 i M3A3. I M2 i M3 imaju tročlanu posadu, koju čine ciljač i zapovjednik u kupoli, te vozač smješten ispod poklopca, lijevo u prednjem dijelu tijela. Raspolaže s četirima periskopima, tri naprijed i jedan s lijeve strane. Središnji prednji periskop može se zamijeniti pasivnim noćnim periskopom.

 

U dvočlanoj kupoli ciljač sjedi u lijevom dijelu, a zapovjednik u desnom. Ciljač i zapovjednik imaju kombiniranu dnevnu/termalnu spravu s povećanjem od x4 i x12 te periskope za motrenje naprijed i sa strane. U slučaju oštećenja postoji i pričuvna dnevna sprava. Svaki član posade ima izlazni otvor koji se otvara prema natrag. Sve do inačice ODS, M2 prevozi šest pješaka za iskrcaj i ima po dvije puškarnice s obiju strana vozila kao i na izlaznoj rampi. Vojnici ulaze u vozilo i izlaze iz njega preko velike hidrauličke rampe na stražnjem dijelu tijela. Na rampi su s lijeve strane ugrađena vrata. Na krovu odjeljka za pješaštvo nalazi se i otvor s poklopcem, koji služi za ponovno punjenje TOW-a. M3 ima zapečaćene puškarnice i uz posadu prevozi dva izvidnika, ali ima mnogo veću zalihu streljiva.

Aluminij-titanij
Motor Cummins VTA-903T snage 600 KS (500 KS u prvoj inačici) nalazi se desno od vozača. Motor je povezan s hidromehaničkom automatskom transmisijom HMPT-500-3EC tvrtke General Electric. Najveća je brzina 61 km/h (u vodi 6,4 km/h). Autonomija kretanja je oko 400 kilometara. Potrebno je do 15 minuta za pripremu kretanja po vodi. Od inačice M2A2 i M3A2 poboljšan je i prijenos snage do gusjenica, a pročistač ulaznog zraka proširen je da se omogući nesmetan rad snažnijeg motora. Postavljena je i veća ispušna cijev, a izmjene su urađene i na prigušivaču ispušnog zraka. Poboljšan je i ovjes. Sustav ovjesa sastoji se od torzijskih šipki, a na svakoj strani vozila nalazi se šest dvostrukih potpornih kotača, obloženih gumom, s većim razmakom između trećeg i četvrtog. Tu su i dva noseća valjka, a pogonski zupčanik je naprijed. Na prvom, drugom, trećem i šestom kotaču nalaze se hidraulični amortizeri. Gusjenice imaju gumene obloge koje se mogu mijenjati.

M2 i M3 zaštićeni su aluminijskim zaštitnim oklopom sa svih strana, a odostraga je razmaknuti laminatni oklop. Tijelo Bradleyja napravljeno je od slojevite aluminijske strukture s umetnutim pancirnim pločama, ima kosi prednji dio, ravni krov te izdignuti stražnji odjeljak za pješaštvo. Pokrov vozila i podvozje izrađeno je od titanija. S bočnih strana i s prednje strane moguće je postaviti ploče eksplozivno-reaktivnog oklopa. Kupola je od pancirnog čelika i titanija. Kombinacija aluminija i titanija u izradi vozila smanjuje masu uz zadovoljavajuću razinu zaštite u odnosu na pancirni čelik, ali znatno povećava cijenu. Model M2/3A2 opremljen je dodatnim oklopom na tijelu i kupoli kojim je zaštićen od pogodaka granata kalibra 30 mm, prije toga bio je otporan tek do kalibra 14,5 mm.

 

Protuoklopni aduti
Osnovno naoružanje čini top Bushmaster M242 kalibra 25 x 137 mm i brzine paljbe 200 metaka u minuti za borbu protiv ciljeva poput bunkera, helikoptera i lako oklopljenih vozila. Bradley M2 ima ukupnu zalihu od 900, a M3 1500 metaka. Sa streljivom M791 APDS-T može uništiti BMP-1 na udaljenosti od 2500 m, a najnovije APFDS-T ima još veću probojnost. Uz top je spregnuta strojnica M240C 7,62 x 51 mm. Za strojnicu M2 ima 4400 metaka, a M3 7600 metaka. Za protuoklopnu borbu koristi dvostruki lanser raketa TOW (Tube-launched, Optically tracked, Wire-guided – lansiran iz cijevi, optički praćen, vođen žičanom vezom) s lijeve strane kupole pri čemu je M2 naoružan sa sedam, a M3 s ukupno 12 raketa. U pokretu, lanser je spušten kako ne bi došlo do oštećenja. Neposredno prije lansiranja rakete lanser se podiže i otvara. Najnovije inačice rakete TOW mogu uništiti svaki glavni borbeni tenk na udaljenosti do 3,75 km (TOW 2A i 2B) odnosno do 4,5 km (TOW 2B Aero), što Bradleyja čini moćnim lovcem tenkova. Kako bi se djelovalo iz TOW-a, vozilo mora stati. Kupola ima električni pogon, a top i strojnica stabilizirani su za otvaranje paljbe iz pokreta. Inačice Bradleyja do M2A2 ODS imale su šest puškarnica kojima se koristila posada. Postavljanjem dodatnog oklopa na M2/3A3 ostale su samo dvije puškarnice na stražnjim vratima. Na puškarnicama se koriste puške M231 (modificirana jurišna puška M16) kalibra 5,56 mm. Za njih je u M2 spremno 5040, a u M3 1600 metaka.

Reakcija na Oluju
Tijekom devedesetih pokrenut je program nadogradnje vozila M2A2 na standard M2A2 ODS (Operation Desert Storm), najviše kao reakcija na nedostatke koje je Bradley pokazao tijekom Pustinjske oluje. Kao prvo, broj iskrcajnog dijela povećan je na sedam. Nadalje, M2A2 ODS povećava ubojitost prethodnika dodavanjem laserskog daljinomjera. Dodatak sustava za umrežavanje i pozicijsko-navigacijskih sustava (PGS i POS/NAV) povećava sposobnost M2A2 ODS-a manevrirati s ostatkom kombiniranog tima. Integriranje GPS-a s laserskim daljinomjerom omogućuje brze i točne pozive na paljbu. Dodatak sjedećih klupa daje članovima u iskrcajnom dijelu mogućnost njihova bržeg rastavljanja i ponovnog montiranja. Nadalje, smanjena je radarska slika vozila, povećano je vidno polje vozača i uvedena je nova generacija termovizijskih sustava za vozača. Konačno, tu je i alternativni sustav kretanja po vodi i integrirani sustav obrane vozila koji uključuje NBK detekciju te lasersko upozorenje. Preživljavanje posade je poboljšano integriranjem borbenog identifikacijskog sustava i uređaja za protumjere u slučaju napada vođenih projektila. Dodatak komunikacijske i informacijske sposobnosti borbenog zapovijedanja brigadom i niže (FBCB2 – Force XXI Battle Command, Brigade & Below) pruža postrojbama, vojnicima i vođama informacije gotovo u stvarnom vremenu. FBCB2 podrazumijeva zajedničku bazu podataka s automatiziranim informacijama o položaju i trenutačnom operativnom rasporedu prijateljskih i poznatih ili sumnjivih neprijateljskih snaga. Djelovanje laserskim daljinomjerom omogućuje posadi prepoznavanje i ”primopredaju“ ciljeva ostalim BVP-ovima, tenkovima, helikopterima, topništvu i minobacačima. FBCB2 se sastoji od GPS-a, radija SINCGARS, sustava za određivanje položaja i izvješćivanje te praćenje plavih snaga, a komunikacija se provodi i preko tzv. taktičkog interneta.

Digitalizacija za novi milenij
Bradley M2A3 i M3A3 poboljšane su inačice M2A2 i M3A2 koje su se pojavile 1999. godine. U biti, riječ je o digitaliziranim inačicama ODS-a. Glavna poboljšanja vide se u sustavu zapovijedanja i nadzora i omogućuju djelovanje u tzv. digitalnoj bojišnici, posebno u suradnji s tenkovima M1A2 Abrams. Tu je i napredni FLIR druge generacije, a ubojitost je povećana poboljšanjem sustava za upravljanje paljbom i novim ciljničkim spravama. Digitalna elektronička arhitektura (ATA – Army Technical Architecture) uključuje nadzor podsustava i dijagnostiku / prognostiku. Iako je kupola A3 manja od A2, dodatne komponente i softver koji se ugrađuje povećavaju sposobnost A3 da ”borbeno djeluje, kreće se i komunicira“. Funkcionalna su poboljšanja i u sustavu NBK zaštite, sposobnostima situacijske svijesti i navigacijskim sustavima. Električna energija distribuira se tako da mnoge komponente mogu nastaviti s radom unatoč kvaru drugih komponenata. Za napajanje se koristi šest akumulatora u tijelu i jedan u kupoli.

Poboljšani sustav topa 25 mm ima dvije vrste cijevi, nitridnu i kromiranu. I M2A3 je konfiguriran za smještaj deset vojnika, tj. tročlane posade i sedam pješaka kao i M2A2 ODS. Iskrcajno pješaštvo ima vlastiti zaslon u stražnjem odjeljku, tako da mogu vidjeti ono što zapovjednik i ciljač vide kroz svoje sprave. Zapovjednik također ima dodatnu sposobnost ”označivača ciljeva“.

Precizniji i otporniji
M2A3 umjesto integrirane ciljničke sprave (ISU – Integrated Sight Unit) ima poboljšani sustav ciljničke sprave (IBAS – Improved Bradley Acquisition System), koji uključuje novi podsustav za akviziciju ciljeva i podsustav za upravljanje raketama. Poboljšanja obuhvaćaju i infracrveni radar druge generacije usmjeren prema naprijed (FLIR – Forward-Looking Infrared Radar), termalnu spravu, označavanje ciljeva, praćenje dvaju ciljeva, laserski daljinomjer, automatsko podešavanje na cilj, automatsko optičko usklađivanje i sposobnost ”lovac-ubojica“. FLIR druge generacije omogućuje zapovjedniku ili ciljaču identificirati i odrediti ciljeve izvan dometa oružanog sustava vozila. IBAS omogućava pronaći, prepoznati, identificirati i automatski pratiti dva cilja unutar istog vidnog polja, po danu ili noći. Dok se kreće (ili stoji), M2A3 može upotrijebiti top ili spregnutu strojnicu za djelovanje na bilo koji od dvaju ciljeva koja se pojavljuju u istom vidnom polju. Ipak, M2A3 može pomoću TOW-a djelovati na takva dva cilja samo dok je nepomičan. Dodavanjem drugog ciljnika za zapovjednika omogućeno je brže pronalaženje više ciljeva. Kvalitetniji vozačev vizir i navigacijski zaslon daju mu bolji vid i preglednost. M2A3 ima relativno neograničenu pokretljivost u potpunom mraku, u bilo kojim vremenskim uvjetima.

 

Osim ”digitalnih“ promjena, nadogradnja na A3 povećava i sposobnosti preživljavanja. Oklopna zaštita može se nadograditi sa sustavom BUSK (Bradley Urban Survivability Kit), zaštitom krova i nosačima za pločice oklopa za dodatnu zaštitu od oblikovanog streljiva. Dva bloka s po četiri električna lansera dimnih granata M257 postavljena su na prednjem dijelu kupole, po jedan sa svake strane glavnog oružja.

Bradley A3 spada u skupinu najboljih borbenih vozila pješaštva na svijetu. Njegova paljbena snaga, mobilnost i preživljavanje daju vojnicima sigurnost i sposobnost dominacije nad neprijateljem bez obzira na teren, klimu ili neprijateljsku prijetnju.

Velika nadogradnja
S dodatnim oklopom koji je dobio, M2A3 ima masu od 34 tone. Kritičari prigovaraju kako ima malu paljbenu snagu i prevozi premalo vojnika. Zato je u tijeku još ambiciozniji projekt nadogradnje, koji se implementira u dvama inženjerskim prijedlozima za promjenu Engineering Change Proposal (ECP).

ECP1 vraća Bradleyju pokretljivost instaliranjem teških torzijskih šipki i nadogradnjom gusjenica, poboljšanim ovjesom i novim amortizerima. To će smanjiti habanje, povećati pouzdanost i povećati klirens (odmak od tla) – što bi vozilo učinilo sigurnijim od detonacija improviziranih eksplozivnih sredstava.

ECP2 namijenjen je obnovi električnih sustava i pogonskog sklopa vozila kako bi se odgovorilo na sve veću potrošnju električne energije koju trebaju novi sustavi vozila.

Bradley A4 mogao bi imati pogonski sklop snage od čak 1000 KS. Širokokutni vizir vozača i nova komunikacijsko-informacijska oprema olakšavat će razlikovanje prijateljskih od neprijateljskih vozila. Brže okretanje kupole, veća mrežna povezanost i pametni prikaznici također će pridonijeti boljoj situacijskoj svjesnosti.

Kad serija nadograđenih vozila bude dovršena, isporuka 168 vozila zasad dogovorenih s BAE Systemsom, koji je ”preuzeo“ Bradleyja, trebala bi započeti tijekom 2020. M2A4 imat će bolje značajke i bit će spreman na povećanje mase za ambiciozniju nadogradnju na konceptualni model M2A5.

 

Veće tijelo, nova kupola ili oboje?
U 2017. godini Chris Conley, direktor programa Bradley Američke kopnene vojske, izjavio je da će M2A5 uključivati infracrveni (FLIR) senzor treće generacije, poboljšane senzore za otkrivanje laserskih zraka i njihovo ometanje te vanjske kamere s prikazom u boji (IBAS Block 2) kako bi Bradley mogao lakše otkrivati i djelovati na neprijatelje na velikim udaljenostima. Te bi komponente bile kompatibilne s onima koje se nadograđuju na glavni borbeni tenk Abrams.

Nadogradnja bi očito produžila Bradleyjevo tijelo kako bi mogao primiti dodatni oklop, novi transmisijski sustav i prevoziti osam vojnika. Masa bi se povećala na nešto manje od 40 tona – što bi značilo povećanje za više od 20 posto. Navodno bi nova konfiguracija mogla pružiti ukrcanom pješaku ”dva do pet puta veću zaštitu.“

Novi sustavi mogli bi uključivati sustav aktivne zaštite (APS) koji može oboriti dolazne projektile. Dok je vojska nedavno počela instalirati APS Trophy na tenkovima Abrams, na Bradleyju se testira drukčiji izraelski sustav nazvan Iron Fist, koji navodno predstavlja manji rizik od nanošenja štete prijateljskim postrojbama.

Predložena nadogradnja kupole podrazumijeva zamjenu lančanog topa od 25 mm s 30-milimetarskim automatskim topom XM813 Bushmaster II – istim oružjem koje se instalira na borbene prevožnjake na kotačima Stryker. Prema jednoj analizi, to bi proširilo učinkovit domet oružja na gotovo 3,2 km i poboljšalo proboj oklopa do 30 posto. Nadalje, novi top može koristiti programirano rasprskavajuće streljivo, koje može pogoditi ciljeve skrivene iza zaklona ili besposadne zrakoplovne letjelice i helikoptere.

 

Vojska želi izdržljivost
Veće granate znače smanjenje broja streljiva u borbenom kompletu s 300 na samo 180 metaka. Međutim, iako Bushmaster II ima istu maksimalnu brzinu paljbe od dvije stotine metaka u minuti, tvrdi se da je točniji i u kombinaciji s većom snagom metka treba manje ispaljivanja da bi se postigao isti učinak.

Nova kupola također bi imala značajno bolje zapovjednikove i ciljačeve naprave, bolje međusobno umrežavanje, te poboljšani laserski daljinomjer i navigacijski sustav. Za zaštitu od napada pješaštva predviđena je daljinski upravljana stanica u kalibru 5,56 mm s prigušivačem. Novo će oružje morati moći ciljati više i niže od sadašnjih oružja postavljenih na vozila tako da se može boriti s neprijateljem na visokim zgradama ili u podrumima.

Naravno, takvom nadogradnjom bi ionako teško vozilo postalo još teže i time bi se dodatno otežao njegov zračni transport. Međutim, vojska želi da njezini Bradleyi budu izdrživiji i kad se suoče s ručnim raketnim bacačima (RPG) i improviziranim eksplozivnim napravama (IED), kao i novim vođenim protuoklopnim raketama i neprijateljskim BVP-ovima koji bi se mogli pojavili u sukobu visokog intenziteta na bliskim udaljenostima.

Svladavanje svih ciljeva
Kad se pogleda prošlost njihove borbene operativne uporabe, zanimljivo je da su, u Zaljevskom ratu 1991. – 1992. Bradleyji uništili više iračkih oklopnih vozila nego tenkovi Abrams. Izgubljeno je dvadeset Bradleyja, no čak njih 17 od prijateljske paljbe. Stoga su Amerikanci na vozila postavili identifikacijske ploče koje isijavaju obrnuto polaritetnu toplinu ako se gledaju kroz termalne sprave. S druge strane, od početka Iračkog rata 2003., uništeno je najmanje 50 Bradleyja, uglavnom od IED-a i paljbom iz RPG-a, no uz iznimno visok postotak preživljavanja posade. Ipak, u odnosu na Zaljevski rat Bradley je sudjelovao u operacijama većeg intenziteta i duljeg trajanja. Nakon pada režima Sadama Huseina nastavio je sudjelovati u protupobunjeničkoj operaciji sve do američkog povlačenja 2011. S druge strane, Bradley jednostavno nije bio dizajniran za zaštitu od mina, što je dovelo do ”procvata“ proizvodnje vozila MRAP koje danas imamo i u Hrvatskoj vojsci. Ipak, M2A3 je pokazao višu razinu operativne učinkovitosti u Iraku 2003. u usporedbi s onim što je M2A2 pokazao 1991. na istom području. Glavni je razlog u poboljšanim sposobnostima za otkrivanje, prepoznavanje i pogađanje ciljeva, kao i za noćnu borbu.

Danas, osim vojske Sjedinjenih Država, korisnik je Bradleyja i Saudijska Arabija s 400 odnosno Libanon s 32 vozila. Hrvatska vojska trebala bi postati prvi europski korisnik, iako na Starom kontinentu ima i drugih zainteresiranih.

Prema sadašnjim projekcijama, MORH za potrebe HV-a nabavlja 84 vozila M2A2 ODS (60 za popunu teške pješačke bojne + 24 za dijelove). Prva bi vozila trebala početi stizati tijekom 2020. ili 2021. u tvrtku “Đuro Đaković” koja bi ih trebala modernizirati na standard A3 sa strateškim partnerom iz SAD-a, tvrtkom BAE Platforms & Services koja je dio britanskog konglomerata BAE Systems. Prvo će se osposobiti 14 vozila za obuku.

Bradley je borbeno vozilo pješaštva impresivne paljbene moći, adekvatne oklopne zaštite i dobre pokretljivosti. Dosad je pokazao da može svladati gotovo sve ciljeve, po danu i noći. S tim BVP-om oklopno-mehanizirane postrojbe na raspolaganju imaju sredstvo za borbu protiv tenkova, lako oklopljenih ciljeva, helikoptera, bunkera i pješaštva. Sofisticirana digitalna oprema omogućuje mu povoljniju taktičku situaciju.

 

RAZVOJ BRADLEYJA
A0 standard (od 1981.)
 top kalibra 25 mm
 protutenkovske rakete TOW
 integrirana ciljnička sprava
 termalni dnevno-noćni sustav za promatranje
 amfibijska sposobnost
 M2 posada 3+6 vojnika
 M3 posada 3+2 vojnika
 pogonski motor 500 KS
A1 standard (od 1985.)
 TOW 2, dometa 3750 m
 sustav gašenja požara
A2 standard (od 1988.)
 pogonski motor 600 KS i automatska transmisija
 zaštita sprijeda od streljiva kalibra 30 mm
 mogućnost dodavanja reaktivnog oklopa
 poboljšano skladištenje streljiva
A2 ODS standard (od 1991.)
 laserski daljinomjer, bezopasan za oči (ELRF)
 poboljšana ciljnička sprava (IBAS)
 sustav taktičke navigacije (GPS + digitalni kompas)
 digitalni informacijski sustav zapovijedanja bojnim poljem (FBCB2)
 termovizija vozača i ciljača
 protumjere zaštite od PO raketa
 sustav za zagrijavanje hrane
 M2 posada 3+7 vojnika

A3 standard (od 1999.)
 A2 ODS + digitalizirani KIS
 zapovjednikova neovisna sprava (CIV)
 II. naraštaj IC slike (FLIR – InfraRed, i TV)
 digitalni prikaznik za zapovjednika, vozača i ukrcajno pješaštvo
 puna kontrola paljbe, automatsko prilagođavanje topa
 poboljšani pozicijsko-navigacijski sustav (POS-NAV)
 automatsko praćenje dvaju ciljeva
 zaštita od IED-a (jammer)
 sposobnost tenka Abrams: lovac/ubojica (hunter/killer)
 sustav dijagnostike u kupoli (BIT)
 poboljšanje značajke preživljavanja
A4 standard (od 2020.)
 pogonski motor 1000 KS
 bolja transmisija
A5 standard (od 2026.)
 veće tijelo s dvostrukim V oblikom
 nova kupola s topom 30 mm
 IBAS Block 2 (FLIR III. generacije)
 APS
 dodatni izvor napajanja za tihi rad

---

---

Ostale inačice Bradleyja:
 zapovjedno vozilo (BCV),
 vozilo za potporu paljbom (M7, Stinger, Javelin),
 inženjerijsko vozilo (ESV),
 sanitetsko oklopno vozilo (AMTV, AMEV)
 podvozje višecijevnog lansera raketa MLRS M270

---

Borbena vozila sljedeće generacije
Američka kopnena vojska nedavno je otkrila konceptualni izgled borbenih vozila sljedeće generacije (NGCV – Next Generation Combat Vehicle). Koncept NGCV trebao bi se koristiti zaštićenom vezom između borbenog vozila s posadom i onog bez nje, tj. robota (RCV – Robotic Combat Vehicle). Nova generacija borbenih vozila trebala bi početi zamjenjivati Bradleyje od 2026.

Ivan GALOVIĆ