Na Plitvičkim jezerima na sam Uskrs pobunjeni Srbi protuustavno su zauzeli Nacionalni park Plitvička jezera. Hrvatska je policija nakon borbenih djelovanja 31. ožujka 1991. porazila pobunjeničke srpske snage, a u javnosti akcija ostaje zapamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi u Domovinskom ratu Josipu Joviću. Zbog žrtve i odvijanja na blagdan Uskrsa akcija je prozvana i Krvavi Uskrs 

Aktivnosti pobunjenih Srba koje su prethodile akciji Krvavi Uskrs

• Pet dana prije akcije Skupština općine Titova Korenica donosi nezakonitu odluku u smjeni vodstva NP-a Plitvička jezera nakon čega slijede prijetnje i napadi na radnike nesrpske nacionalnosti
• Pobunjeničke snage na ulazima u Nacionalni park postavljaju srpske i jugoslavenske zastave te blokiraju državnu cestu koja spaja sjever i jug Hrvatske
• Dva dana prije akcije naoružani milicajci tzv. SAO Krajine nasilno upadaju u upravnu zgradu NP-a kako bi ga pripojili tzv. SAO Krajini
• Pobunjeničke snage odbijaju zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova RH za povlačenjem s područja Plitvičkih jezera te deblokiranja ceste prema jugu Hrvatske.

Brifing kod predsjednika Tuđmana uoči akcije

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman sazvao je uoči akcije sastanak u Banskim dvorima s nositeljima vlasti i  ključnim osobljem koje će pripremiti i voditi akciju povratka Plitvičkih jezera pod hrvatski nadzor. Na sastanku su bili predsjednik Vlade Franjo Gregurić, ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, ministar obrane Martin Špegelj, pomoćnik ministra za specijalne policijske jedinice Marko Lukić, zapovjednik Jedinice za posebne zadatke MUP-a Rakitje Josip Lucić te zapovjednici jedinica specijalne policije.

Cilj akcije na Plitvičkim jezerima

Odlučnom akcijom snaga hrvatske policije uspostaviti javni red i mir  i povratiti Nacionalni park Plitvička jezera u ustavno-pravni poredak RH te deblokirati državnu cestu.

Čelni zapovjednici akcije

Glavno zapovjedništvo za vođenje akcije nalazilo se u Policijskoj upravi u Karlovcu kojim je rukovodio Marko Lukić, dok je izravno na terenu akcijom zapovijedao Josip Lucić. Zamjenik zapovjednika akcije bio je Darko Rukavina. Snagama 1. satnije Jedinice za posebne zadatke Rakitje zapovijedao je Zdravko Andabak, snagama 2. satnije zapovijedao je zapovjednik voda Božo Kožul, snagama 3. satnije Damir Šimunić te snagama 4. satnije zapovjednik voda Ivo Viljevac.

Dinamika akcije

• Prva faza: U ulozi prethodnice snage Antiterorističke jedinice /ATJ) Lučko uspostavljaju nadzor na Koranskom mostu kako bi omogućile sigurniji dolazak ostalih snaga policije
• Druga faza: Glavnina snaga Jedinice za posebne zadatke Rakitje spaja se sa snagama ATJ Lučko i dalje zajedno djeluju u smjeru hotela Jezero i pošte. Uz snage ATJ-a Lučko i snage Rakitje na glavnom smjeru napada angažirane su i snage Jedinice za posebne namjene Kumrovec.
• Treća faza: Dio pripadnika ATJ-a Lučko zauzima položaje na smjeru Plaški-Saborsko kako bi zaustavile mogući dolazak pojačanja pobunjeničkih snaga.

Energičnih četiri sata djelovanja snaga hrvatske policije u akciji

Akcija je započela na Uskrs 31. ožujka 1991. u 3 sata ujutro pokretanjem snaga i trajala je do 10 sati kad je okončana uspostavom hrvatskog pravnog poretka na Plitvičkim jezerima. U otežanim vremenskim uvjetima zbog snijega i guste magle snage hrvatske policije oko 6 sati ujutro 31. ožujka 1991. ulaze na područje Plitvičkih jezera  u koloni vozila na čelu koje se nalazilo borbeno oklopno vozilo (BOV). Odmah nakon prolaska Ličke kuće pobunjeni naoružani Srbi i pripadnici tzv. milicije SAO Krajine otvorili su vatru na hrvatske snage. Ranjeno je devet hrvatskih policajaca. Hrvatske su snage uzvratile na napad te su istodobno počele formirati borbeni raspored. Uklanjajući drvene zapreke hrvatske snage napreduju u smjeru hotela Jezero. U nastavku akcije hrvatske su snage krenule u smjeru restorana Poljana i smjeru pošte na Plitvicama. Iz smjera pošte pobunjeničke snage napadaju hrvatske policajce. Tad je ranjen Josip Jović i preminuo je od ozljeda na putu do pokretne ambulante. Josip Jović u memoriji hrvatskog naroda ostaje trajno zapamćen kao prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu. Snažnim i odlučnim djelovanjem hrvatske su snage prisilile srpske pobunjeničke snage na povlačenje prema Korenici čime je okončana i druga uspješna akcija hrvatske policije.

Franjo Tuđman u pismu sućuti obitelji Jović

 ”…ne plačite, jer vaš sin živi! Živi ne samo u Bogu, koji – kako kršćani vjeruju – žrtvu svakog pravednika pridružuje uskrsloj smrti Kristovoj, nego također i u svima nama, kojima Vaš Josip do sada svijetli, da ga slijedimo, živi u hrvatskoj slobodi, na kojoj je sada jamstvo njegove krvi. Budite zajedno s cijelom Hrvatskom, u svojoj boli beskrajno ponosni.“

Glavna poruka zapovjednika akcije Josipa Lucića

”Ja sam ispunio postavljeni zadatak i što odluči Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, vjerujte bit će izvršeno. Ova je poruka Josipa Lucića snažno odjeknula u hrvatskoj javnosti kao poticaj i ohrabrenje hrvatskim braniteljima u nastavku obrane hrvatske države.

Hrvatska zastava ponovno na Plitvičkim jezerima

Uspješna akcija snaga hrvatske policije na Plitvičkim jezerima na simboličan je način označena i podizanjem hrvatskog simbola, hrvatske zastave na Koranskom mostu, kod hotela Jezero kao i na zgradi Policijske postaje Plitvice.

Izmještanje stranih turista

Za vrijeme akcije na Plitvičkim se jezerima nalazilo oko 400 inozemnih turista, koji su odmah nakon akcije na siguran način zbrinuti i evakuirani iz hotela Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata

Josip Jović rođen je 1969. u Aržanu kod Imotskog. Zov za hrvatskom slobodom dovodi ga 1990. na Policijsku akademiju u Zagrebu gdje postaje prvi hrvatski redarstvenik. Kao pripadnik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje sudjeluje u akcijama hrvatske policije u Petrinji i Pakracu te u borbi smrtno stradava u akciji na Plitvičkim jezerima. Zbog njegove pogibije i ranjavanja njegovih kolega policajaca akcija je nazvana Krvavi Uskrs. Pokopan je u rodnom mjestu. Njegove posljednje riječi bile su: ”Tata, tata“, prizivajući i u tim trenucima blizinu svoje obitelji na koju je bio ponosan. U znak sjećanja na žrtvu Josipa Jovića podignuta su spomen-obilježja na Plitvicama i u Aržanu, a njegovo ime nose ulice u Splitu, Zadru, Kninu i Korenici, trg u Vinkovcima te prometnica Aržano-Lovreć-Proložac. Također, po njemu je i nazvana osnovna škola u Aržanu kao i policijski brod i Policijska škola.

Korišteni autobusi za odlazak u akciju

Akcija snaga hrvatske policije posebno se pamti po još jednom detalju, a to je korištenje autobusa u odlasku snaga u akciju. Naime, u nedostatku drugog načina prijevoza korišteni su autobusi Croatia busa, a prvi s natpisom Zagrebački transporti napali su srpski pobunjenici kad je i ranjeno devet hrvatskih policajaca.

Lokalno hrvatsko stanovništvo uz hrvatske policajce

Odmah po saznanju kako su hrvatske snage porazile pobunjeničke srpske snage na Plitvičkim jezerima, Hrvati s okolnih područja oduševljeno pozdravljaju ovu akciju, a dio se uputio na Plitvička jezera gdje su zahvalili hrvatskim specijalcima na uspješnoj akciji.

LJubav i zanos za hrvatsku domovinu

Akcija Krvavi Uskrs u punoj je mjeri pokazala s kojim zanosom i domoljubljem hrvatske snage spremno brane svoju domovinu. Spremnost na žrtvu svjedočile su i u akcijama koje su slijedile. Prva među njima bila je akcija spašavanja hrvatskih policajaca u Borovu u kojoj je poginulo 12 hrvatskih redarstvenika.

Motorna pila i druge zanimljivosti iz akcije

Posebna zanimljivost akcije jest što su u njoj korištene i motorne pile. Naime, na prilazima Nacionalnom parku pobunjenici su postavili barikade od stabala bukvi te su hrvatski specijalci morali najprije prerezati stabla i osigurati prohodnost za daljnja napredovanja.

Sudionik akcije Milan Jurčić okrznut je s tri metka, ali ostao je neozlijeđen. Tek kad je završila akcija primijetio je dvije prostrijelne rupe na  jakni dok je kaciga bila izbrazdana tragom još jednog metka.

Dok se odvijala borbena akcija hrvatskih snaga, dio specijalaca morao je i odvraćati ulazak turista u Nacionalni park koji nisu ni znali što se događa. U jednom trenutku talijanski turisti krenuli su prema specijalcima i počeli ih fotografirati vjerojatno misleći kako je u tijeku zabava kao dio uskrsnih običaja, dok je dio mislio kako je riječ o lovcima.

Hrvatske su snage zarobljavajući pobunjenike pretresali i njihove automobile u kojima su pronalazili cijeli arsenal naoružanja i opreme, a na pitanje hrvatskih policajaca čemu im to služi svi su uglas odgovarali kako su slučajni prolaznici, a oružje im služi za zaštitu od medvjeda kojih ima po okolnim šumama.

Novi poticaj razvoju još elitnijih postrojbi

Uspješna akcija hrvatskih snaga na Plitvicama pokazala je kako već tada Hrvatska ima snage spremne suprotstaviti se velikosrpskoj agresiji te je bila snažan poticaj i zamah u stvaranju još elitnijih postrojbi i jačanju obrane Hrvatske. Posebno ostaje u sjećanju detalj koji oslikava koji je pozitivni naboj proizvela ova akcija u široj javnosti. Naime, u bazu Rakitje počeli su dolaziti mladići tražeći pristupanje postrojbama hrvatskih snaga kako bi i oni po uzoru na sudionike akcija u Pakracu i na Plitvicama dali svoj doprinos u obrani domovine.

Oprema i naoružanje hrvatskih snaga

Hrvatske snage policije u akciju su krenule s naoružanjem i opremom kojom su u tom trenutku raspolagali. Imali su, među ostalim, osobno kratko naoružanje, Kalašnjikove te protuoklopna sredstva i bombe. Nosili su i kacige te pancirke koje su zvali ”kornjače“.

Pregovori s predstavnicima vojske JNA u selu Mukinje

Po završetku uspješne akcije hrvatskih snaga organiziran je sastanak s predstavnicima vojske JNA u Mukinjama. Sastanak ostaje zapamćen po odbijanju dvaju ultimatuma koje su postavili predstavnici vojske JNA. Prvi je bio odlaganje osobnog naoružanja hrvatskih pregovarača što su oni izrijekom odbili. Drugi zahtjev vojske JNA o trenutačnom povlačenju snaga MUP-a s Plitvičkih jezera također je odbijen uz jasno obrazloženje kako zapovijedi primaju isključivo od ministra unutarnjih poslova i predsjednika RH. Uspostavljena je i Policijska postaja Plitvice pod nadležnošću Policijske uprave Gospić, a za njezina zapovjednika određen je Tomislav Iljić. Vojska JNA nije se povukla s Plitvica nego je rasporedila oklopne snage na prilazu PP Plitvice.

Ratni sanitet  u akciji

Sanitetski mobilni tim hrvatskih snaga policije predvodio je dr. Josip Husar. Uz hrvatske ranjene policajce kojima je pružena pomoć na terenu zbrinuti su i  ranjeni pripadnici pobunjeničke milicije tzv. SAO Krajine, a sve u skladu s načelima humanosti i odredbi Ženevske konvencije.

Snijeg i magla – ometači, ali i  pomagači

Iako se akcija provodila po nepovoljnim vremenskim uvjetima zbog magle, niskih temperatura i snijega prema svjedočenju sudionika akcije snijeg je bio i pomagač hrvatskim snagama jer su po tragovima pobunjenika prepoznavali staze kojima su bježali pred naletom hrvatskih snaga u dubinu šume. Također, zapovjednik akcije Josip Lucić procjenjuje kako su pobunjeničke naoružane snage zanemarile element vidljivosti u pripremi zasjede za napad na hrvatske policajce te je tako magla u rano uskrsno jutro bila saveznik hrvatskim policajcima jer nisu bili odmah “otkriveni“. Naime, pobunjenici su čuli dolazak autobusa te su vatru otvarali nasumično i iz svih raspoloživih oružja čime je  izbjegnuta situacija u kojoj bi pobunjenici sa sigurne udaljenosti imali hrvatske snage u vidokrugu ciljnika.

Što piše u raščlambi akcije sigurnosnih službi bivše Jugoslavije

U dostupnim podacima raščlambe akcije hrvatskih snaga na Plitvičkim jezerima koje su izradile sigurnosne službe bivše Jugoslavije, među ostalim, navodi se kako je bilo nerealno očekivati uspjeh pobune srpskih snaga protiv snaga MUP-a. No, ponajviše upada u oči preuveličavanje broja angažiranja hrvatskih snaga koje su procijenili na više od 4000 hrvatskih policajaca uključujući čak i snage za helikopterski desant. Služba državne bezbednosti još navodi kako je cilj hrvatskih snaga bio zauzimanje Titove Korenice i presijecanje SAO Krajine na dva dijela nakon čega bi bili stvoreni uvjeti za napad na Knin.

Tampon-zona  vojske JNA  i na Plitvičkim jezerima

Prema već uspostavljenom modelu iz Pakraca, vojska JNA primijenila je taktiku uspostave tampon-zone i na Plitvičkim jezerima s tim što su na Plitvicama angažirane znatno brojnije snage.

 

Uoči akcije prva razmjena zarobljenika

Pobunjeničke su snage i prije akcije na Plitvicama izvodile oružane prepade te su početkom veljače 1991. na područje Korenice i Plitvičkih jezera upućene snage Jedinice za posebne zadatke Rakitje. Tad su pobunjeničke snage milicije zarobile tri hrvatska specijalca dok su policajci iz Rakitja zarobili jednak broj pobunjenika milicajaca. Uslijedili su pregovori o razmjeni koji su uspješno završeni. Ovo je ujedno bila i prva razmjena zarobljenika u Domovinskom ratu.

Vodnik vojske JNA odbio pucati na Hrvate

O ponašanju vojske JNA i namjerama prema hrvatskim snagama MUP-a javno je progovorio vodnik u službi JNA Ivan Medvedović koji je odbio pucati na hrvatski narod. Njegova izjava oslikava stvarni karakter vojske JNA  koja ”nije ni narodna ni jugoslavenska“ jer je bio “razrađen plan napada na pripadnike MUP-a i na narod“. Nakon ove izjave JNA ga je odmah uhitila i odvela u vojni zatvor.

Zora i svitanje hrvatske slobode

Prve akcije hrvatskih snaga policije u Pakracu i na Plitvičkim jezerima mogu se nazvati zorom i početkom svitanja hrvatske slobode. Obje akcije pokazale su kako Republika Hrvatska svoju samostalnost i slobodu može ostvariti izgrađujući svoje obrambene oružane snage.

Život na Plitvičkim jezerima nakon akcije

Nakon uspostave PP Plitvice uslijedilo je razdoblje u kojem su vojska JNA, naoružani srpski pobunjenici te pripadnici srpskih dragovoljačkih postrojbi ovu postaju držali u potpunom okruženju iscrpljujući snage koje su se u njoj nalazile bez redovite opskrbe hranom, vodom i streljivom. Njihov krajnji cilj bio je prisiljavanje hrvatskih snaga na povlačenje s Plitvica. Iz dana u dan pogoršavala se situacija, pobunjeničke snage prekinule su dovod vode do PP Plitvice te svakodnevno napadale hrvatske snage u postaji.

Marinko Karačić