Sustav koji je razvila francuska podružnica tvrtke MBDA vrlo je napredno oružje, a tijekom razvoja posebno se pazilo da se napravi tako da može zadovoljiti sve zahtjeve potencijalnih stranih kupaca

Ukrajinska, francuska, pa onda i europska javnost zainteresirale su se za najnoviji francuski protuoklopni raketni sustav Akeron MP nedavno, u veljači ove godine. Naime, Ministarstvo obrane Francuske u medijima je demantiralo prijašnju izjavu Jeana-Louisa Thiériota, potpredsjednika Odbora za obranu francuskog parlamenta. On je rekao da je ukrajinska vojska, među ostalim, iz Francuske dobila i taj sustav. Ministarstvo obrane potvrdilo je, međutim, slanje protuoklopnog sustava Milan, što je otprije bilo poznato, i demantiralo slanje Akerona. Kako je Akeron MP uveden u operativnu uporabu u francuskim oružanim snagama relativno nedavno (2018.) te je jedan od najmodernijih protuoklopnih sustava, tvrdnje o isporuci otpočetka su bile malo vjerojatne. Osim ako Francuzi nisu odlučili nekoliko lansera s projektilima posuditi Ukrajincima radi testiranja u borbi. Potvrđeni su korisnik i oružane snage Luksemburga, a portal Army Recognition objavio je u ožujku ove godine da Akeronom raspolažu i specijalne snage egipatske mornarice. Francuska ima dugu tradiciju razvoja protuoklopnih raketnih sustava, koja je započela odmah nakon Drugog svjetskog rata. Tvrtka Nord Aviation razvila je sustave SS.11, SS.12 i AS.12. Iako su, uz ostalo, prodani i Izraelu, nikad nisu postali poznati.

U skladu s tadašnjom politikom francusko-njemačkog pomirenja i prijateljstva, pokrenut je 1961. zajednički projekt razvoja protuoklopnog sustava Missile d’Infanterie Léger Antichar, poznatiji kao Milan. Ugovor za razvoj dodijeljen je francuskoj tvrtki Nord Aviation i njemačkoj Bölkow. Kasnije su proizvodnju preuzele tvrtke Aérospatiale (projektil) i MBB (lanser), formirajući zajedničku kompaniju Euromissile. Na kraju je proizvodnja Milana prepuštena konzorciju MBDA. On potencijalnim kupcima nudi izvedenicu Milan ER dometa povećanog na tri kilometra, rabeći pritom novi lanser ADT (ADvanced Technologies). Kako je Milan ER u nekoj mjeri zastario, MBDA ga ponajviše nudi korisnicima koji imaju starije projektile Milan 2 i 3, kao pristupačno poboljšanje sposobnosti.

Glavne odlike

 

Ministarstvo obrane Francuske bilo je svjesno da je Milan s vremenom zastario pa je 2010. naručilo 76 lansera i 260 projektila američkog sustava FGM-148 Javelin, prije svega za uporabu u Afganistanu. Bila je to privremena mjera do najavljenog dolaska domaćeg sustava projektila srednjeg dometa (Missile Moyenne Portée – MMP). Sama činjenica da je francusko ministarstvo moralo naručivati Javelin dokaz je da je početak razvoja MMP-a kasnio. Uostalom, razvoj MMP-a započela je upravo MBDA, i to 2009. na vlastitu inicijativu i vlastitim sredstvima. S obzirom na to da je jedna od najvećih zamjerki Milanu bio premali domet, MMP je otpočetka projektiran za najveći domet od četiri kilometra. Doduše, za uvjete ratovanja u Europi domet Milana od dva (ili tri kod izvedenice Milan ER) kilometra više je nego dovoljan. Međutim, mnogi korisnici Milana djeluju na drugim kontinentima, gdje su mogući dometi za takve sustave znatno veći. Usto, najsuvremeniji sustavi samonavođenja protuoklopnih sustava pete generacije omogućavaju gađanje ciljeva iza zaklona, što im znatno povećava zonu djelovanja.

Zbog konkurencije u američkom Javelinu i izraelskom Spikeu, i MMP morao je dobiti ispali i zaboravi princip navođenja na cilj. Za razliku od Javelina, koji djeluje samo na taj način, MMP je (po uzoru na izraelski Spike) dobio i mogućnost da operater preko optičkog kabela navodi projektil. Ne iznenađuje stoga da danas i MBDA i Rafael navode da su baš njihovi proizvodi jedini protuoklopni vođeni sustavi pete generacije. Njihova je glavna odlika pasivni sustav samonavođenja koji se sastoji od dnevne kamere i nehlađene infracrvene kamere. Ta kombinacija omogućava pogađanje pokretnih i nepokretnih ciljeva s udaljenosti do četiri kilometra. Sustav navođenja na principu ispali i zaboravi ima ugrađenu umjetnu inteligenciju. Ona mu omogućava izbjegavanje gađanja lažnih ciljeva te nastavak praćenja cilja iako se on sklonio iza prirodnog ili umjetnog zaklona. Sustav navođenja protuoklopnih projektila pete generacije ima i mogućnost vezanja na cilj nakon lansiranja (Lock-On After Launch – LOAL).

Jedna je od odlika protuoklopnih sustava pete generacije i upravljanje projektilom tijekom leta. Spike i Akeron MP rabe opciju kojom na operaterov prikaznik stiže slika s optike sustava za samonavođenje projektila, a zapovijedi za upravljanje letom prenose se s upravljačke konzole na projektil. Druga je opcija dvosmjerna radijska podatkovna veza. Ona se rabi na projektilima dometa većih od šest kilometara, najčešće za one koji se koriste s helikoptera ili borbenih besposadnih letjelica. Peta generacija protuoklopnih raketnih sustava mora imati i bojnu glavu sposobnu uništavati sve najsuvremenije tenkove, bez obzira na razinu oklopne zaštite. Projektil bi trebao imati mogućnost izbjegavanja pasivne i aktivne obrane tenka. Jedna je od odlika bezdimni raketni motor koji ne otkriva mjesto lansiranja te smanjuje mogućnost otkrivanja projektila tijekom leta.

Tužna rijeka

Ministarstvo obrane Francuske formalno je pokrenulo projekt MMP kako bi se oružanim snagama osigurao najsuvremeniji protuoklopni raketni sustav koji će zamijeniti i Milan i Javelin. No, podatak da ga nije financiralo ministarstvo, već privatna tvrtka, prilično je neobičan. Ministarstva u pravilu sufinanciraju ili češće potpuno pokrivaju troškove razvoja novih borbenih sustava, čak i kad oni ne uspiju doći do serijske proizvodnje. S druge strane, podatak pokazuje da je MBDA bila sigurna da će uspješno dovršiti razvoj novog protuoklopnog sustava te da je bila spremna preuzeti rizik vezano uz podmirenje gubitaka ako program ne uspije. MBDA je usto znala da će francusko ministarstvo naručiti vrlo velike količine lansera i projektila te da će količina narudžbi osigurati održavanje proizvodnje barem jedno desetljeće, ne računajući moguće narudžbe stranih kupaca. A njih će, s obzirom na razvoj sigurnosne situacije u Europi, zasigurno biti jako puno. S obzirom na sve to, tijekom razvoja posebno se pazilo da se MMP izradi tako da može zadovoljiti sve zahtjeve potencijalnih stranih kupaca, prije svega dosadašnjih korisnika sustava Milan. A njih ima barem četrdesetak. Za nositelja razvoja odabrana je MBDA France. Razvoj MMP-a započeo je 2009. iako brzina kojom je napredovao govori da je razvoj pojedinih primijenjenih tehnologija, sklopova i podsustava započeo puno prije.

U lipnju 2010. tvrtka Sagem dobila je od tvrtke MBDA France ugovor za razvoj lansera te infracrvene kamere sustava za navođenje. U prosincu 2011. državna agencija za nabavu obrambenih sustava (Direction Générale de l’Armement – DGA) odobrila je MBDA-i početak proizvodnje prvih prototipova cijelog sustava. U lipnju 2013. počela su testiranja svih sustava i podsustava. S obzirom na to da je projekt došao do završne faze s definiranim svim parametrima, još jedna francuska tvrtka – Nexter – te je godine počela izradu planova integracije novog protuoklopnog vođenog projektila u kupolu za oklopna vozila CT40, ali i u druge kupole. U srpnju 2015. tvrtka Saab Bofors Dynamics Schweiz (SBDS) dobila je ugovor za projektiranje bojne glave. Maloserijska proizvodnja MMP-a započela je u lipnju 2016. Proizvedeni lanseri i projektili testirani su između kolovoza i listopada 2017. na DGA-inu poligonu u Bourgesu. Prvih je 20 lansera i 50 projektila isporučeno francuskoj vojsci u studenom te godine. U operativnu uporabu uvedeni su 2018., kad je započela i serijska proizvodnja. Tijekom 2022., iz čisto promotivnih razloga, oznaka Missile Moyenne Portée (MMP) promijenjena je u Akeron MP (dakle, ostalo je Moyenne Portée, tj. srednji domet). U grčkoj mitologiji Aheront (lat. Acheron) jedna je od pet podzemnih rijeka u Hadu. Prema antičkoj pučkoj etimologiji, njezin naziv znači rijeka kojom teku tuga i tjeskoba.

Tenk koji se brani

Osim malog dometa, najslabija je značajka protuoklopnog raketnog sustava Milan način navođenja na cilj koji od operatera traži da otkrije cilj, nacilja ga te prati od trenutka lansiranja projektila sve do pogađanja. U suvremenom ratovanju tih desetak sekundi (12,5 sekundi na krajnjem dometu) postalo je neprihvatljiv rizik, a operater najslabija karika. Naime, vojske koje za to imaju sredstva sve će više opremati svoje tenkove senzorima za otkrivanje lansiranja protuoklopnih vođenih projektila. Isto tako, masovna uporaba izvidničkih besposadnih letjelica sve je opasnija za operatere. Ratna iskustva pokazala su da samo jedna granata ispaljena iz tenka u smjeru operatera u pravilu dovodi do promašaja protuoklopnog vođenog projektila. To vrijedi i ako tenk izbaci dimne kutije i stvori dimnu zavjesu. Zanimljiv je i primjer ruskih tenkova T-80 i T-90, koji imaju kompleks optoelektroničkog ometanja Štora-1 koji štiti od napada protuoklopnih projektila tako da ometa sustave za navođenje.

Svi su se ti problemi mogli najlakše riješiti tako da se projektil sam navodi na cilj, a da je uloga operatera svedena samo na odabir cilja i vezanje projektila na njega. Zbog toga je Akeron opremljen optičkim sustavom samonavođenja. Za djelovanje danju ugrađena je dnevna kamera. Djelovanje noću i pri lošoj vidljivosti osigurano je infracrvenom kamerom čiji IC senzor nije potrebno hladiti. Time je znatno pojednostavnjen sam projektil (ne mora se imati spremnik za hladilo), a i skraćeno je vrijeme pripreme za lansiranje. Inercijska navigacija i stabilnost leta na srednjem dijelu putanje osigurana je sustavom MEMS IMU (pokrata od Micro-Electro-Mechanical-Systems Inertial Measurement Unit). Masa projektila je poprilična – 15 kilograma. Zajedno s kanistrom za čuvanje i prijevoz, koji je istodobno i lanser, duljina je 1,3 metra. Promjer projektila sa sklopljenim krilcima je 140 mm.

Uz projektil ide i lanser, koji se sastoji od dnevne i infracrvene kamere, laserskog daljinomjera, GPS sustava i magnetskog kompasa. Uz lanser idu postolje (tronožac) i baterija. Uporaba laserskog daljinomjera na prvi je pogled razumna odluka jer se njim osigurava djelovanje projektila unutar dometa. S druge strane, laser je jedini aktivni dio sustava koji znatno olakšava otkrivanje pozicije lansera i operatera. Suvremeni tenkovi imaju senzore za otkrivanje laserskog zračenja, a unutar sustava za upravljanje paljbom imaju mogućnost automatske paljbe u smjeru dolaska laserske zrake. Laserski daljinomjer usto povećava masu i cijenu lansera (pri radu troši i veliku količinu električne energije), te je potpuno beskoristan kad se napadaju ciljevi izvan operaterova vidokruga. Zanimljivo je da je najnoviji Lightweight CLU lanser američkog sustava Javelin dobio laserski daljinomjer iako ga dosad nije imao. Ukupna je masa lansera s postoljem i baterijom 11 kilograma, što baš nije malo, pa Akeron MP zahtijeva najmanje dva člana posade. Jedan nosi lanser, a drugi projektil.

Na različite platforme

Suvremeni način ratovanja s masovnom uporabom izvidničkih besposadnih letjelica svih veličina znatno ubrzava djelovanja. Zbog toga vojske pokazuju interes za postavljanje sve više protuoklopnih vođenih sustava na svoja vozila kako bi se povećala opća pokretljivost. Time se povećava mogućnost zauzimanja položaja za napade na otkrivene ciljeve, ali i mogućnost izbjegavanja protunapada kad protivnik otkrije položaj s kojeg je napadnut. Zbog toga MBDA potencijalnim kupcima nudi mogućnost da Akeronom MP naoružaju različita vozila. Za laka terenska vozila razvijena je daljinski upravljiva paljbena stanica IMPACT. Kako bi se mogao ugraditi na što više vozila, pa i na najmanje terenske automobile, masa bez projektila mu je samo 250 kg. IMPACT je opremljen ciljničkim sustavom te lanserom za dva projektila. Operater stanicom može upravljati iz vozila ili daljinski kako bi se dodatno povećala sigurnost posade.

MBDA je prikazala i vrlo zanimljiv prijedlog postavljanja sustava Akeron MP na vozilo MPCV (Multi Purpose Combat Vehicle). Ono je izvorno razvijeno u suradnji MBDA-e i tvrtke Rheinmetall Defence Electronics (RDE), kao lako terensko vozilo naoružano protuzračnim raketnim sustavom malog dometa Mistral. Kao osnova uzeto je terensko vozilo Sherpa 3A tvrtke Arquus (nekad Renault Trucks Defense), iako se paljbena stanica može postaviti i na druga terenska vozila korisne nosivosti tri tone ili više. Daljinski upravljivu paljbenu stanicu čine dva dvostruka lansera projektila Mistral te u sredini postavljena strojnica kalibra 12,7 mm ili drugog. Za otkrivanje ciljeva u zraku i na zemlji Rheinmetall Defence Electronics razvio je motrilačko-ciljnički sustav s dnevnom i infracrvenom kamerom te laserskim daljinomjerom. Testiranja su pokazala da taj ciljnički sustav jako dobro odgovara i projektilu Akeron MP. Osim dodavanja još malo softvera, nisu bile potrebne nikakve druge promjene. Na taj je način dobiven hibridni sustav sposoban napadati ciljeve u zraku i na zemlji.

Način djelovanja projektila Akeron MP, posebno mogućnost vođenja tijekom cijelog leta, omogućavaju da ga se koristi i kao laki vođeni projektil brod-brod. MBDA nudi dvije zanimljive opcije. Najjednostavnija je ugradnja lakog nosača na palubu čamca ili broda. Ciljanje i upravljanje projektilom obavlja operater, kao i kod izvornog lansera. Tijekom testiranja MBDA je tako ugradila lanser i na gumene čamce. Jedini je uvjet čvrsta podnica (RIB) koja može izdržati masu lansera. MBDA nudi mogućnost da se Akeronom MP naoružaju i veća plovila, recimo ophodni ili desantni brodovi. Mogućnost je daljinski upravljiv lanser s dva projektila bez ciljničkog sustava. Za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila bili bi zaduženi brodski motrilački sustavi.

Kako bi se do kraja iskoristile sve mogućnosti Akerona MP, MBDA potencijalnim kupcima nudi i zapovjedno-nadzorni sustav LynkEUs. Riječ je prije svega o softveru koji omogućava uvezivanje različitih računalnih sustava u jedinstvenu cjelinu tako da se može uporabiti i kao nadogradnja (ili modernizacija) postojećih sustava. LynkEUs omogućava stvaranje mreže koja uvezuje motrilačke sustave (npr. izvidničke besposadne letjelice) s paljbenim (npr. lanseri sustava Akeron MP). Omogućava pritom obradu podataka u realnom vremenu te dodjelu ciljeva svakom paljbenom položaju. Uz svaki cilj idu i podaci o njegovim koordinatama. LynkEUs može obrađivati i podatke dobivene s radara ili drugih elektronskih sustava motrenja te ih prosljeđivati PZO i topničkim sustavima, ali i posadama borbenih vozila.

 

Koliko je zaista dobar?

MBDA navodi da je Akeron MP trenutačno jedini protuoklopni vođeni sustav pete generacije. Izraelska tvrtka Rafael tvrdi to za svoj Spike LR2. Zanimljivo je usporediti ih s možda i najpoznatijim protuoklopnim vođenim sustavom, američkim FGM-148 Javelinom. Kako razvoj najnovije inačice FGM-148G još uvijek traje, za usporedbu je dobra inačica FGM-138F. Javelin je razvijen početkom 1990-ih kao zamjena za protuoklopne sustave FGM-77 Dragon i TOW (u izvedenici prenosivog sustava). Osnovna premisa bila je dobiti što jednostavniji i jeftiniji sustav koji će biti vrlo jednostavan za uporabu. To je postignuto ugradnjom sustava za samonavođenje u projektil (fire-and-forget). Danas se posebno ističe da takav način rada znatno povećava operaterovu sigurnost zato što ne mora pratiti let projektila, već odmah napustiti paljbeni položaj. Važno je bilo pojednostaviti i ubrzati te samim tim pojeftiniti obuku vojnika, u čemu se uspjelo. Lockheed Martin tvrdi da obuka za operatera Javelina traje samo 72 sata, nakon čega je sposoban za samostalno djelovanje, te da se cijela obuka može provesti isključivo na simulatorima.

Još jedan zahtjev bio je da cijeli sustav mora biti dostatno lagan kako bi njim mogao upravljati samo jedan vojnik. Taj se uvjet tek djelomično ostvario jer je masa cijelog sustava (lanser + projektil) 22,3 kilograma. Jedan vojnik najčešće može nositi tu masu, no u praksi Javelinom upravlja dvočlani, često i tročlani tim. Ciljač nosi lanser sa sustavom za ciljanje (Command Launch Unit), drugi vojnik nosi projektil, a treći nosi radiostanicu. Da bi se povećala vjerojatnost uništenja najsuvremenijih tenkova, odabran je napad iz gornje polusfere, gdje je oklop najtanji. Ugrađena je dvodijelna bojna glava koja osigurava uništenje tenkova zaštićenih eksplozivno-reaktivnim oklopom. Najslabija je odlika Javelina domet od 2,5 km. S obzirom na to da projektil može preletjeti veću udaljenost, mali domet posljedica je ograničenja ciljničkog sustava na lanseru. To će se promijeniti dolaskom novog lansera Lightweight CLU i projektila FGM-148G s dometom od 4000 metara.

Zbog toga je najveća prednost Akerona MP i Spikea LR2 njihov krajnji domet. Službeni MBDA-ini podaci za Akeron MP navode domet veći od 4000 metara, no mnogi izvori spominju da je krajnji domet 5000 metara. Rafael kao krajnji domet Spikea LR2 navodi 5500 metara. To znači da će oba ta sustava imati veći domet i od Javelinove inačice FGM-148G. Taj je domet prije svega omogućen sustavom za upravljanje projektila tijekom leta s pomoću optičkog kabela. Kad se tako navode, onda ni Akeron MP ni Spike LR2 nisu projektili ispali i zaboravi, već zahtijevaju velik angažman operatera. Doduše, na dometima većim od 4000 metara vrlo je mala mogućnost da će napadnuti tenk otkriti napad i uzvratiti paljbom, pa se procjenjuje da tako veliki dometi dostatno štite operatera. Da bi se mogućnost vođenja projektila tijekom leta potpuno iskoristila, operateri moraju proći puno složeniji i dugotrajniji proces obuke nego operateri Javelina. Doduše, trošak obuke nije znatno veći jer se sve obavlja na simulatorima koji su dostatno napredni da omogućavaju obuku u gotovo realnim uvjetima.

Usporedba bojnih glava

Mogućnost da operater navodi projektil sve do trenutka pogotka omogućava i gađanje ciljeva skrivenih iza prirodnih ili umjetnih zaklona. Međutim, takav način djelovanja zahtijeva visoku razinu uvježbanosti operatera. Usto, kombinacija velikog dometa i navođenja tijekom leta i kod Akerona MP i kod Spikea LR2 omogućava da se napad obustavi, pa čak i da operater usmjeri projektil na drugi cilj. U drugom slučaju opet je presudna razina uvježbanosti operatera. Sva tri projektila imaju tandem bojne glave sposobne uništiti najsuvremenije tenkove. Osim tijekom djelovanja na minimalnim dometima, i Akeron MP i Spike LR2 ciljeve napadaju iz gornje polusfere, po čemu su jednaki Javelinu. Takav način napada uvjetovan je velikim dometom, pri čemu se projektil mora popeti na najmanje 150 metara visine da bi maksimalno iskoristio potisnu energiju raketnog motora te sigurno izbjegao sve prepreke.

Tako Javelin, s dometom od 2000 metara, na srednjem dijelu putanje leti na visini od 160 metara. Ako je cilj na krajnjem dometu od dva kilometra, nakon što projektil preleti 1400 metara na visini od 160 metara, počinje spuštanje prema cilju. Za razliku od starijih protuoklopnih vođenih sustava, s povećanjem udaljenosti cilja Javelinu se povećava i preciznost jer ugrađena elektronika ima više vremena za obradu parametara leta. Za gađanje ciljeva na minimalnoj udaljenosti od 65 metara i na malim udaljenostima postoji opcija izravnog napada. Javelin se pritom penje na visinu od 60 metara, koja je uvjetovana načinom lansiranja projektila i duljinom rada raketnog motora. Potom sustav za navođenje usmjeri projektil prema cilju. Negativna je strana tog načina napada što će projektil pogoditi tenk u čeonu ili bočnu stranu sa znatno višom razinom oklopne zaštite. Iako službeni podaci o masi bojnih glava nisu objavljeni ni za jedan projektil, smatra se da Javelin ima najslabiju bojnu glavu, koja probija homogeni čelični oklop debljine do 700 mm. Procjene su da bojna glava projektila Spike LR2 probija više od 900 mm homogenog čeličnog oklopa. Najmoćniju bojnu glavu ima projektil Akeron LP. Procjenjuje se da joj je probojnost veća od 1000 mm homogenog čeličnog oklopa. MBDA navodi i da je bojna glava njezina projektila opremljena i sa 1500 kuglica od volframa koje su ubojite do udaljenosti od 15 metara.

---

Još veći i bolji

MBDA je na osnovi sustava Akeron MP razvila znatno veći projektil dugog dometa Akeron LP (Longue Portée). Namijenjen je za naoružavanje jurišnih helikoptera, velikih borbenih besposadnih letjelica, ali i borbenih vozila. Izvorno je razvijen za naoružavanje jurišnog helikoptera Tiger Mk3. Kako bi se projektil prilagodio uporabi sa zračnih platformi, uvedena su mnoga poboljšanja. Prvo je povećanje dometa sve do 20 kilometara. Za tako velik domet uporaba optičkog kabela nije moguća pa je ugrađena dvosmjerna podatkovna veza. Velike su izmjene napravljene i na sustavu navođenja. Uz sustav navođenja preuzet s Akerona MP dodan je i sustav poluaktivnog laserskog navođenja koji omogućava mnoge nove opcije. Jedna je znatno ubrzanje lansiranja projektila iz helikoptera zato što ciljač ima mogućnost osvjetljenja otkrivenog cilja laserom i lansiranja projektila prema njemu i prije nego što se optički sustav samonavođenja veže za njega. Optički sustavi za cilj će se vezati tijekom leta (postoji mogućnost prebacivanja s jednog principa navođenja na drugi u letu), zbog čega laser može raditi relativno kratko. Poluaktivno lasersko navođenje omogućava i napad na ciljeve koje laserom osvjetljavaju izvidničke besposadne letjelice ili izvidnički timovi na zemlji na krajnjem dometu projektila, kad ga posada helikoptera ne vidi. S obzirom na domet od 20 kilometara, lako je moguće da ciljač u helikopteru koji leti na maloj visini neće moći uočiti cilj pa je lasersko navođenje s drugog izvora dobra opcija.

Iako je zadržana bojna glava koja probija više od 1000 milimetara homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivno-reaktivnim oklopom, Akeron LP napada tenkove iz gornje polusfere. Time dodatno povećava vjerojatnost uništenja i otežava obranu tenka aktivnim sustavima. MBDA navodi da je masa projektila Akeron LP između 30 i 40 kilograma. To je zato jer masa ovisi o vrsti bojne glave koja se može prilagođavati potrebama djelovanja. Za naoružavanje jurišnog helikoptera Tiger razvijen je lanser s četiri projektila koji se nalaze unutar pripadajućih kontejnera/lansera. Time je povećana razina zaštite projektila od mogućih oštećenja i vremenskih uvjeta. Ukupna je masa lansera s četiri projektila u kontejnerima samo 200 kilograma. Za helikoptere manje nosivosti razvijen je i laki lanser s dva projektila u pripadajućim kontejnerima mase 120 kilograma. Jednak je lanser namijenjen i za postavljanje na velike borbene besposadne letjelice.

---

Indijska opcija

Veliki su izgledi da Akeron MP postane glavni protuoklopni vođeni raketni sustav indijske vojske. Još 2017. tvrtke MBDA i Larsen & Toubro potpisale su ugovor o suradnji na razvoju sustava ATGM5 (Anti-Tank Guided Missile 5 generation). Indijska vojska već dugo traži novi protuoklopni raketni sustav kojim bi zamijenila Milan i ruske sustave. Jedno je vrijeme favorit bio američki FGM-148 Javelin, no onda se odlučila za izraelski Spike MR. U studenom 2014. potpisan je ugovor vrijedan 525 milijuna dolara za 300 lansera i 8300 projektila. Spike bi tako postao glavni indijski protuoklopni vođeni raketni sustav. Ministarstvo obrane Indije u studenom 2017. jednostrano je raskinulo ugovor jer izraelska tvrtka Rafael (prema tvrdnjama Indijaca) nije bila spremna za transfer dijela tehnologije za proizvodnju u Indiji. Ministarstvo je u travnju 2019. kao hitnu mjeru odobrilo kupnju 12 lansera i 240 projektila Spike MR, no pitanje novog indijskog protuoklopnog sustava i dalje je otvoreno.

---

TEKST  Mario Galić