RAZGOVOR pozornik Jure Šarić  3. mb Pauci

“Svi su hrvatski spašavatelji imali nekoliko uloga. Naš tim djelovao je kao svojevrsno ljepilo koje bi u kritičnim trenucima povezivalo ostale službe spašavanja i rješavalo specifične zadaće poput uspostave komunikacije između unesrećenog speleologa na –1040 metara dubine i površine. No, uloge su se mijenjale iz minute u minutu…”

Početkom rujna svijet je sa strepnjom pratio akciju spašavanja unesrećenog američkog speleologa Marka Dickeyja, koji je zbog krvarenja u probavnom traktu zaglavio u jami na dubini od 1000 metara. Akcija je brzo pokrenuta i brojne spašavateljske ekipe pohitale su pružiti mu pomoć. Među njima našla se i Hrvatska gorska služba spašavanja, a posebno je zanimljivo što je jedan od njezinih članova koji je sudjelovao u izvlačenju unesrećenog pripadnik Hrvatske vojske pozornik Jure Šarić. Stoga smo s ovim Šibenčaninom i budućim časnikom odlučili porazgovarati o njegovoj ulozi u samoj akciji u Turskoj, ali i o tome gdje se vidi u sustavu Hrvatske vojske.

Kako ste se osjećali kad ste saznali da idete u Tursku? Što vam je prošlo kroz glavu kad ste saznali kakva vas zadaća tamo čeka?

Kada sam saznao da idem u Tursku, moram priznati da mi je laknulo. Neizvjesnost koja je vladala netom prije potvrde za odlazak bila mi je napornija nego sam angažman za vrijeme akcije spašavanja. Ne smijemo zanemariti kako su informacije koje smo dobivali kasnile minimalno 12, ako ne i 24 sata. Vremena za razmišljanje nije bilo mnogo te smo napore usmjerili na rješavanje koraka koji su prethodili našem odlasku u misiju. Znali smo da je situacija kritična te da će biti potreban brz i efikasan rad spašavateljskih službi kako bismo akciju riješili što uspješnije.

Kako je izgledala lokacija s koje ste izvlačili unesrećenog? O kakvom se točno lokalitetu radi?

Taursko gorje planinski je lanac u južnoj Turskoj, izrazito negostoljubiv i nepristupačan. Prvi najbliži grad odnosno selo nalazi se na više od tri sata vožnje po teškom makadamskom putu. Dok putujete kroz gorje, u nekim trenucima imate osjećaj da se nalazite u nekoj od svjetskih pustinja, dok se u drugim divite borovoj šumi i prekrasnim vizurama kojima ste okruženi. Bazni logor nalazio se na 2100 m nadmorske visine i bio je udaljen nekoliko stotina metara od ulaza u jamski sustav.

Što je bila vaša uloga prilikom spašavanja unesrećenog?

Svi hrvatski spašavatelji imali su nekoliko uloga. Naš tim djelovao je kao svojevrsno ljepilo koje bi u kritičnim trenucima povezivalo ostale službe spašavanja i rješavalo specifične zadaće poput uspostave komunikacije između unesrećenog speleologa na –1040 metara dubine i površine. Uloge su se mijenjale iz minute u minutu. Trebao sam predvoditi tim koji će opremati linije za izvlačenje na 500 m dubine, da bi se unutar 15 minuta situacija promijenila i hitno sam poslan s kolegom na –900 m dubine kako bismo transportirali opremu za opremanje linija za izvlačenje. Dolaskom na –500 m dubine naša se uloga promijenila te smo poslani na saniranje telefonske linije između –500 i –700 m dubine. Dolaskom na bivak na –700 m dubine dobili smo zadaću priključivanja ekipi koja se nalazila s unesrećenim kako bismo pomogli u samom transportu. Osim navedenog, imao sam ulogu vođenja nekih od dionica od samog dna pa do izlaska na površinu.

što je bio najveći izazov prilikom spašavanja? Čim ste se vi na terenu najviše bavili prilikom izvlačenja?

Birokracija, odnosno priprema i rješavanje administrativnih poslova oduvijek je najveći izazov pri provedbi aktivnosti. Samo izvlačenje, u usporedbi s administracijom, nije zahtjevno, jer su koraci prilično jednostavni. Administracija je posao koji često ostane u sjeni i nevidljiv drugima, a zapravo čini glavninu zadatka. U prvim danima, kada smo saznali o kakvoj se situaciji radi, bio sam zadužen za mobiliziranje speleospašavateljske zajednice, odnosno sastavljanje popisa iskusnih speleospašavatelja koji mogu djelovati na velikim dubinama.

Koliko ste dugo boravili u jami dok ste radili na izvlačenju? Jeste li se izmjenjivali ili ste cijelo vrijeme bili dolje?

U jami sam boravio četiri dana. Četvrtog sam dana izišao i potom se vratio kako bih djelovao kao potpora spašavateljskim ekipama u dijelovima koji se nalaze bliže površini. Koncept djelovanja hrvatske ekipe sastoji se od rada u turnusima, što se u ovoj situaciji nije moglo primijeniti. Ideja je da određena ekipa radi 12 ili više sati te je potom zamijeni druga, svježa ekipa koja nastavlja transport dok se prethodna ekipa odmara te nakon odmora opet preuzima određenu dionicu transporta. Na taj način svaka ekipa ima dovoljno vremena za odmor te poletna preuzima svoju dionicu. Nažalost, zbog nedostatka spašavatelja takav koncept nije bilo moguće primijeniti. Hrvatski spašavatelji djelovali su u svim dionicama izvlačenja osim u onima koje su organizirali talijanski kolege, što čini više od 70 posto transporta. Ponosan sam na svoje prijatelje što smo nadljudskim naporima, uz vrlo malo sna i hrane, uspjeli još jednom pokazati kako smo narod koji ima veliko srce i kvalitetu na svim područjima.

Kakvu reputaciju ima HGSS među sličnim europskim i svjetskim organizacijama?

Hrvatska gorska služba spašavanja nakon akcije u jami Riesending-Schachthöhle 2014. godine, kada je u Bavarskoj na dubini od –1148 m stradao njemački speleolog, polako se probila na međunarodnu scenu. Dovoljno govori činjenica da se sjedište Europske speleospasilačke asocijacije (European Cave Rescue Association – ECRA), nalazi u Hrvatskoj, a prva dva predsjednika upravo su iz redova HGSS-a. Uspješnim završetkom misije u Turskoj, HGSS je opet pokazao kako se radi o službi koja se nalazi rame uz rame s najboljim spasilačkim službama u svijetu.

Osim u Turskoj, jeste li sudjelovali u još nekim akcijama spašavanja u Hrvatskoj ili inozemstvu?

Kao član HGSS-a sudjelovao sam u brojnim akcijama spašavanja i vježbama u Hrvatskoj. Rado ističem spašavanje unutar Jamskog sustava Crnopac s dubine od –350 m i potres na Banovini, gdje sam u suradnji s pripadnicima JVP Sisak kao koordinator uime HGSS-a sudjelovao u sanaciji potresa na području grada Siska. Bio sam voditelj međunarodne vježbe speleospašavanja JSC 2023, na kojoj je sudjelovalo više od 70 članova iz pet spašavateljskih službi. U akcijama u inozemstvu, osim u Turskoj, nisam sudjelovao.

Nadopunjuju li se vaše dužnosti u HV-u i HGSS-u? Koliko vam svaka od tih organizacija pomaže da budete učinkovitiji u drugoj?

Kao član speleološke i spašavateljske zajednice sudjelovao sam na nekoliko tečajeva kao voditelj ili instruktor. Prilikom pristupanja u redove Hrvatske vojske našao sam se u suprotnoj ulozi. U jednom ste trenutku vi osoba koja organizira i delegira, a u drugom ona koja izvršava postavljene zadatke. Svaka od uloga pozitivno je utjecala i utječe na daljnji razvitak u obje organizacije. U jednoj učite kako voditi ljude, a u drugoj vi ste onaj kojeg netko vodi i svjesni ste koliku odgovornost ima osoba koja vodi, što vas čini boljim sljedbenikom, odnosno boljim vođom. Riječi: Ako želiš voditi, moraš prvo naučiti slijediti!, u ovom slučaju ne mogu biti primjenjivije.

Kad ste osjetili poziv za pristupanje Hrvatskoj vojsci? Što vas je privuklo da postanete njezin pripadnik?

Netom prije završetka srednje škole, kada sam se našao na životnom raskrižju gdje sam birao između odlaska na studij, kao perspektivan veslač, u Sjedinjene Američke Države, ili pohađanja studija u Hrvatskoj, izabrao sam Hrvatsku kako bih ispunio dječački san o pristupanju Hrvatskoj vojsci, odnosno služenju vlastitom narodu. Gledajući vojnički život kroz prizmu avanturizma koji te tjera na nove spoznaje i širenje vidika, djelovalo mi je sasvim logično da taj poziv odaberem kao svoj put.

Koliko ste dugo član HGSS-a? Zbog čega ste odlučili učlaniti se?

Član HGSS-a postao sam 2018. godine, na prijedlog dvaju gorskih spašavatelja. Važno je naglasiti kako se u HGSS ne može učlaniti. Tijekom bavljenja aktivnošću – u ovom slučaju speleologijom i ronjenjem, prepoznaju vas članovi HGSS-a te pozovu da se priključite spašavateljskoj zajednici. Postati članom HGSS-a velika je obveza, ponos i čast – svjestan svega navedenog poziv sam rado prihvatio te započeo spašavateljsku karijeru.

Kakvu ste vrstu obuke prošli u HGSS-u? Koji je vaš status unutar te organizacije?

Svaki član HGSS-a obvezno polazi tečaj za pružanje prve pomoći na nepristupačnim terenima te tri tehnička tečaja, koje čine: tečaj spašavanja u ljetnim uvjetima, tečaj spašavanja u zimskim uvjetima te tečaj speleospašavanja. Nakon završetka dvogodišnjeg pripravničkog staža, koji se računa od polaganja prvog tečaja, polaže se ispit za stjecanje naziva gorskog spašavatelja. Ispit traje cijeli dan i sastoji se od nekoliko desetaka radnih točaka gdje se ispituju tehnika spašavanja u sve tri grane te legislativa. Gorski spašavatelj postao sam 2020. godine. Član sam Stanice Zagreb, a trenutačno sam na dužnosti dopročelnika Komisije za speleospašavanje HGSS-a.

Imate li neku specijalnost unutar HGSS-a? Ako imate, koja je, koliko se dugo njom bavite i zašto vas je privukla?

Unutar HGSS-a djeluju komisije, koje su pandan upravama unutar Hrvatske vojske. Budući da dolazim iz ronilačkih i speleoloških krugova, prirodno sam aktivnost usmjerio na područje speleospašavanja i speleoronilačkog spašavanja. Speleologija kao aktivnost očituje se u istraživanju do sada nepoznatih prostora i neopisiv je osjećaj koji se javlja kada znate da ste prva osoba koja je nogom kročila u impozantne podzemne prostore veličine dva ili više nogometnih igrališta. S druge strane, speleoronjenje se u mnogočemu naslanja na speleologiju, osim činjenice da se nalazite u mediju koji vam pruža bestežinsko stanje i ograničen boravak. Vjerujem da i astronauti imaju sličan osjećaj s obzirom na to da se, prije slanja na zadaće izvan našeg planeta, obučavaju unutar speleoloških objekata.

Kakvi su vam planovi vezano uz budućnost u HV-u, a kakvi vezano uz HGSS?

Na školovanju sam, polaznik 23. naraštaja Temeljne časničke izobraze. Kratkoročni mi je cilj uspješno završiti školovanje kako bih kao časnik svojim znanjem i vještinama pridonosio razvoju OSRH. Dugoročni cilj bio bi odlazak na Temeljnu obuku za specijalna djelovanja, što mi je svojevrsni imperativ u vojnoj karijeri. Budući da sam u HGSS-u na dužnosti dopročelnika Komisije za speleospašavanje, planiram se i dalje usavršavati na području obuke i speleospašavanja kako bih u skorijoj budućnosti stekao uvjete za obnašanje dužnosti pročelnika Komisije za speleospašavanje.

---

Rođen sam u Šibeniku, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Krajem osnovne škole upisao sam se u Veslački klub “Krka” Šibenik, s kojim sam sudjelovao na brojnim natjecanjima i aktivnostima. Višestruki sam prvak Hrvatske u disciplinama osmerac, četverac s kormilarom i viceprvak u disciplini dvojac na pariće. Slobodno mogu reći kako su me veslanje i treneri iz VK “Krka” formirali u osobu kakva sam danas. Veslanje je timska aktivnost koja se odvija na otvorenom, vjerojatno je i to razlog zašto danas toliko vremena provodim uživajući u prirodi. Nakon srednje škole upisao sam Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u Šibeniku, koji sam završio 2020. godine i stekao akademski naziv sveučilišnog prvostupnika inženjera energetskih tehnologija. Prošle godine upisao sam diplomski studij na Prometnom fakultetu u Zagrebu.

---

TEKST: Tomislav Vidaković; FOTO: privatna arhiva