Poznati američki jurišni helikopter i danas je bez prave konkurencije na tržištu. Unatoč tomu, Boeing je nedavno predstavio njegov novi koncept. Neki od sustava i sposobnosti već su potvrđeni, a o nekima se tek nagađa

Boeing je na godišnjoj smotri Udruge Američke kopnene vojske (Association of the United States Army – AUSA) objavio novi koncept svojeg poznatog jurišnog helikoptera. Znatno poboljšanih borbenih mogućnosti, Modernized Apache temelji se na poznatoj inačici AH-64E Apache Guardian Version 6, čija bi proizvodnja trebala završiti 2026. godine. Odluka o razvoju novih inačica Apachea nije nikakvo iznenađenje. Osim novih narudžbi Američke kopnene vojske, helikopter se odlično prodaje i stranim kupcima. Tako je poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak 8. rujna 2022. objavio namjeru kupnje čak 96 letjelica AH-64E kao zamjenu za 30 zastarjelih jurišnih helikoptera Mi-24 Hind. Poljska vojska bit će, kad isporuka bude dovršena, drugi najveći korisnik Apachea, odmah nakon američke. Boeing je još u veljači 2022. osigurao i ugovor za isporuku 24 letjelice AH-64E Maroku. U tijeku su isporuke Apachea Indiji, Katru i Ujedinjenom Kraljevstvu. Najzanimljivija je isporuka Australiji, koja je početkom 2021. odlučila zamijeniti francusko-njemačke jurišne helikoptere Tiger ARH sa 29 Apache Guardiana. Operativnu uporabu australskih Tigera obilježili su brojni problemi pa je tamošnje ministarstvo obrane još 2016. odlučilo pokrenuti postupak odabira za njihove zamjene.

Sve u svemu, čak i bez novih narudžbi, Boeing već ima osiguranu proizvodnju Apache Guardiana za dobar dio idućeg desetljeća. Može se očekivati da će dio postojećih korisnika naručiti nove primjerke kako bi obnovili flote, ali i da će dio kupaca koji je dosad preferirao jeftinije ruske jurišne helikoptere još jednom razmisliti. U svakom slučaju, AH-64 ostaje glavni borbeni helikopter američkih oružanih snaga idućih 25 do 30 godina. Američka vojska zasad još nema projekt kojim bi zamijenila Apache. Najbliže je tomu program Future Attack Reconnaissance Aircraft (FARA), no on je zapravo zamjena za helikoptere OH-58 Kiowa Warrior. Američka vojska planirala je da će prvi prototipovi programa FARA poletjeti ove godine, ali sve se oduljilo. Početak letnih testiranja Bellova 360 Invictusa i helikoptera Raider X tvrtke Sikorsky zasad je planiran za 2024. godinu.

Slaba konkurencija

Jedna je od tajni dugovječnosti AH-64 činjenica da ima vrlo slabu konkurenciju, koja nikad nije uspjela ugroziti njegov primat. Apache je izvorno razvijen kako bi uništavao sovjetske tenkove koji bi pokušali prodrijeti u nekadašnju SR Njemačku i dalje na zapad Europe. Zbog toga je razvijen praktički u paru s laserski navođenim protuoklopnim projektilom AGM-144 Hellfire. Prvi prototip prvi je put poletio davnog 30. rujna 1975., pa se moglo očekivati da će konkurencija uspjeti izraditi dostatno moćnog suparnika. Ali nije.

Uz spomenuti francusko-njemački Eurocopter Tiger, u Europi je razvijen još samo talijanski Augusta A.129 Mangusta. Prema prvotnim planovima Tiger je trebao biti ozbiljna konkurencija Apacheu, no razvoj se oduljio te je prvi prototip prvi put poletio tek 27. travnja 1991., u godini raspada SSSR-a. Međutim, projekt je previše uznapredovao da bi bio prekinut iako su svi uključeni u razvoj izgubili interes za njega. Stoga ne iznenađuje da je krajnji prodajni rezultat prilično slab: uz Francusku i Njemačku jedini su kupci Španjolska i Australija.

Talijanska Mangusta tek je nešto uspješnija. Razvoj A129 pokrenut je 1972., kad su se talijansko i zapadnonjemačko ministarstvo obrane usuglasili oko zajedničke potrebe za lakim izvidničkim helikopterom koji će imati i borbene mogućnosti. Helikopter je zajedničkim snagama trebala razviti talijanska Augusta i njemački MBB. Iako je MBB ubrzo odustao od suradnje, Augusta je 1978. prvi put službeno predstavila projekt A129. Prvi prototip poletio je 11. rujna 1983. No, Augusta je laki izvidničko-borbeni helikopter i nikad nije ni bio prava konkurencija Apacheu. Projekt je mogao biti potpuni promašaj jer su helikopter nabavile samo talijanske oružane snage. No, stvar je spasila Turska, koja je otkupila licenciju za proizvodnju i na toj osnovi razvila svoj jurišni helikopter T129. On bi mogao postati uspješniji od svojeg prethodnika: Pakistan je 2018. naručio 30 primjeraka T129, a Filipini su ih 2020. godine kupili šest. Turska najavljuje i nove izvozne poslove, među ostalim, s Brazilom, Katrom, Saudijskom Arabijom…

Niska cijena kao argument za prodaju

Najveći konkurenti AH-64 trebali su biti ruski jurišni helikopteri Mi-28 i Ka-50/52. Prema borbenim odlikama Apacheu je najsličniji Mi-28N, barem na papiru. Prvi prototip izvornog Mi-28 prvi je put poletio dalekog 10. studenog 1982. Međutim, zbog političke i ekonomske krize u SSSR-u, te naposljetku i raspada 1991. godine, razvoj se oduljio. Ni ruska vojska nije pokazivala posebnu namjeru za kupnju većeg broja domaćih letjelica. Kako bi je pokušali učiniti konkurentnijom na svjetskom tržištu, razvijena je izvedenica Mi-28N. Prvi je put poletjela 14. studenog 1996., ali i njezin je razvoj bio vrlo spor. Posljedica je da ga je ruska vojska proglasila operativnim tek krajem 2009. Očekivano je da ni strani kupci nisu stajali u dugom redu. Prodan je samo Alžiru, Iraku i Ugandi. Bangladeš je krajem 2021. objavio namjeru kupnje osam Mi-28NE, no s obzirom na trenutačna događanja teško da će ugovor biti realiziran.

Ruska vojska bila je zainteresiranija za Ka-52, dvosjednu izvedenicu jurišnog helikoptera Ka-50. Prvi prototip Ka-50 prvi je put poletio 17. lipnja 1982. Koncepcijski vrlo napredan jednosjed ipak se pokazao prenaprednim. Stoga je razvijena dvosjedna izvedenica Ka-52, koja je poletjela 25. lipnja 1997. Iako je ruska vojska preferirala Ka-52 u odnosu na Mi-28N, prodaja je bila vrlo slaba. Isporučen je tek Egiptu.

Kao stanovita konkurencija mogu se spomenuti i kineski Z-10 te Z-19. S obzirom na to da je Z-19 laki jurišno-izvidnički helikopter, već u startu nije posebno velika konkurencija Apacheu. Doduše, Kina intenzivno nudi izvoznu izvedenicu Z-19E. Navodno će biti puno jeftiniji od svih ostalih konkurenata pa Peking očekuje dobru prodaju. Međutim, zasad nema vijesti o potpisanim ugovorima.

Helikopter Z-10 po borbenim je odlikama znatno bliži Apacheu. Zapravo ga neki izvori opisuju kao kinesku (lošiju) inačicu AH-64. Prvi prototip prvi je put poletio 29. travnja 2003., a u operativnu je uporabu uveden u prosincu 2012. Kina otad nastavlja intenzivan razvoj i najnovija izvedenica Z-10ME trebala bi biti puno bolja od prvotne. Ima, uz ostalo, znatno jače motore (2 x 1200 kW), milimetarski radar za otkrivanje i praćenje ciljeva, ojačan oklop itd. Razvoj Z-10ME pri samom je kraju, a pakistanski i indijski izvori navode da je Pakistan već kupio 30 letjelica.

Postojano na vrhu

Američka kopnena vojska u svim nabrojenim okolnostima nije ni pomišljala o pokretanju projekta zamjene za AH-64. Umjesto toga, u suradnji s Boeingom samo ga je nastavila poboljšavati. Najveća poboljšanja u odnosu na izvorni AH-64A donijela je izvedenica AH-64D Apache Longbow. Adut je ugradnja radara AN/APG-78 Longbow, čija je antena smještena iznad glavnog rotora. Njegova je namjena otkrivanje pokretnih i nepokretnih ciljeva te navođenja Longbow Hellfirea (AGM-114L), radarski samonavodećih projektila zrak-zemlja. Ta kombinacija omogućava sigurno uništavanje svih oklopnih vozila (i sličnih ciljeva) u svim vremenskim uvjetima s velike udaljenosti (do 8000 m), a Apacheu je osigurala dominantno mjesto među jurišnim helikopterima.

Na osnovi izvedenice AH-64D razvijena je još moćnija AH-64E Guardian s poboljšanim mogućnostima bliske zračne potpore. Boeing je s vremenom ponudio i bolju inačicu: AH-64F s jačim motorima i uvlačivim podvozjem. Američka vojska odbacila je, međutim, taj projekt, pa je uporna tvrtka predstavila još napredniji koncept AH-64E Block 2 Compound. On je, po njihovu mišljenju, trebao osigurati dominaciju Apachea barem do 2050. godine. Glavne su mu odlike potisna elisa na kraju repa, jači motori i veća krila. Američka vojska ocijenila je, međutim, Compound kao preradikalan prijedlog. Stoga je Boeing ponudio novu inačicu, koja je nastavak razvoja AH-64E.

Za razliku od AH-64E Block 2 Compounda, koji je trebao biti revolucija, novi je Boeingov prijedlog evolucija, koja se temelji na razvoju postojećeg AH-64E Capability Version 6. Evolucija se, prema tvrdnjama Boeinga, odnosi na šest područja. Prvo je ugradnja naprednijih motora razvijenih unutar Programa poboljšanog turbinskog motora (Improved Turbine Engine Program – ITEP). Program se u početku zvao Napredni priuštivi turbinski motor (Advanced Affordable Turbine Engine – AATE). ITEP je pokrenula Američka kopnena vojska s ciljem razvoja suvremenog motora kojim će zamijeniti General Electricove T700 i CT7 na helikopterima UH-60 Black Hawk i AH-64 Apache.

U najuži odabir ušao je motor T900 (HPW3000) konzorcija ATEC, koji čini Honeywell i Pratt & Whitney. Konkurent mu je bio T901 (GE3000) tvrtke General Electric Aviation. Američka vojska u veljači 2019. objavila je pobjednika – T901. GE Aviation dobio je ugovor vrijedan 517 milijuna dolara kako bi dovršio razvoj i pokrenuo serijsku proizvodnju. Prvi prototip serijskog modela T901-GE-900 prvi je put proradio 22. ožujka ove godine i zasad, barem prema tvrdnjama Američke vojske, testiranja idu jako dobro. Prođu li bez većih teškoća, serijska ugradnja novog motora trebala bi početi 2026. godine.

Novi će motor bitno poboljšati letne odlike AH-64 s obzirom na to da je 36 % jači (2200 kW prema 1409 kW) u odnosu na dosadašnji motor T700-GE-701C. Doduše, veća snaga neće donijeti znatnije povećanje brzine, ali povećat će nosivost i operativni vrhunac leta. GE Aviation znatno više ističe smanjenje potrošnje od čak 25 % u odnosu na T700.
S jednakom količinom goriva AH-64 imat će borbeni polumjer djelovanja od 215 km, što je puno više od dosadašnjih 100 km s motorom T700. Prema navodima GE Aviationa, AH-64 s novim će motorom na udaljenosti od 100 km nad zonom djelovanja moći ostati čak 139 minuta.

Borbena računala

Boeing posebno ističe sustav otvorene arhitekture MOSA (Modular Open Systems Approach), koji će omogućiti brzo i jednostavno dodavanje novih mogućnosti na području naoružanja i avionike. MOSA će, prema tvrdnjama Boeinga, omogućiti znatno bržu i povoljniju modernizaciju. Zamjena ili dodavanje novih sustava (modula) jednostavno će se uklopiti u postojeći sustav. Bit će znatno jednostavnije i uvođenje novog naoružanja. Boeing planira MOSA-u uporabiti i na svim drugim proizvodima namijenjenim američkim oružanim snagama.

MOSA će omogućiti ugradnju naprednijih borbenih sustava čija bi uporaba znatno povećala opterećenje posade. Stoga su sastavni dio paketa poboljšanja i napredni sustavi za planiranje i provedbu borbenih zadaća. Oni će smanjiti kognitivno i radno naprezanje posade te bitno sniziti razinu stresa koja se javlja tijekom borbe. Kako bi se omogućila uporaba naprednijeg oružja, Boeing predlaže ugradnju naprednijih sustava za nadzor bojišta, otkrivanje ciljeva i navođenje oružja na njih. U odnosu na trenutačne, novi će sustavi imati znatno veće mogućnosti prikupljanja podataka pa se za njihovu obradu moraju ugraditi dodatna računala. Boeing navodi da će nova borbena računala imati mogućnost automatske obrade podataka, i to ne samo pojedinačno za svaki motrilački sustav već i u obliku objedinjene slike bojišta. Pritom će se u tu sliku uključivati i podaci dobiveni preko podatkovne veze s drugih helikoptera, izvidničkih platformi i sa zapovjedno-nadzornog sustava. Ono što Boeing ne spominje, a što je očito s obzirom na količinu podataka koji će se prikupljati, jest da će se morati rabiti neka razina umjetne inteligencije kako bi se sve to moglo suvislo prezentirati posadi.

Radar AN/APG-78 Longbow jedan je od sustava motrenja čija bi zamjena suvremenijim uvelike povećala borbene mogućnosti Apachea. Taj je radar razvijen još 1980-ih i omogućio je izniman napredak. Međutim, kako je otad radarska tehnologija uvelike napredovala, spomenuti je radar zastario. Na crtežima i maketama koje je Boeing prikazao tijekom 2022. vidi se nova kupola namijenjena radaru. To bi moglo upućivati na mogućnost ugradnje radara s AESA (Active Electronically Scanned Array) tehnologijom. Američka kopnena vojska pokrenula je još u lipnju 2018. program MIRAGE (Multi-threat IR/RF Advanced Generic Effects) za kompaktni AESA radar namijenjen ugradnji na helikoptere, no nije poznato koliko je napredovao.

Niti jedan američki ili europski proizvođač nije javno objavio postojanje AESA radara namijenjenog helikopterima Apache. No, znakovito je da je dosta takvih sustava u razvoju, a postoje i već razvijeni laki AESA radari za helikoptere i besposadne letjelice. Tako Raytheon ima dovršen AESA radar PhantomStrike, dovoljno malen da može biti zamjena za AN/APG-78 Longbow. Mase samo 45 kg i kompaktne antene, kao da je namjenski razvijen za ugradnju u Apache. Stoga zasigurno nije slučajno da je prvi put prikazan javnosti upravo 2022. godine.

Ugradnja AESA radara u Modernized Apache potrebna je to prije jer je konkurencija već počela ugrađivati slične sustave na jurišne helikoptere. Tako je još 2019. ruski Ka-52M dobio AESA radar V006 Rezec tvrtke Zaslon. Proizvođač navodi da radar može otkrivati tenkove na udaljenosti od 45 km, most na 100 km, a brod veličine razarača na 150 km. Činjenica je da ni Boeing ne može objaviti koji će novi radar biti ugrađen zato što je to u ingerenciji Američke kopnene vojske.

Novo oružje

Prvo što se uoči kad se pogledaju makete i crteži novog Apachea veća su krila s po jednom dodatnom podvjesnom točkom na svakom. Boeing tvrdi da te dvije točke uvelike povećavaju borbene mogućnosti te da će novi Apache na njima moći nositi lasersko oružje, male borbene i izvidničke besposadne letjelice te projektile povećanog dometa. Jedan je od tih budućih sustava Air Launched Effects (ALE). Zapravo se radi o cijeloj seriji izvidničkih besposadnih letjelica i različitih senzora koji bi se mogli brzo i uz povoljnu cijenu prilagoditi najširem spektru zadaća. Zato se uz ALE često dodaje i pokrata FoS (Family of Systems). ALE FoS ključni je dio budućeg koncepta Future Armed Reconnaissance Aircraft Ecosystem, kojim Američka kopnena vojska želi objediniti sve izvidničke platforme. Cilj je povećanje mogućnosti automatizirane obrade podataka te mogućnosti nadzora bojišta, otkrivanja ciljeva i njihove neutralizacije združenim djelovanjem borbenih letjelica kopnene vojske. Jednostavnije rečeno, radi se o iznimno naprednom zapovjedno-nadzornom sustavu s automatskom obradom podataka i dodjeljivanja zadaća.

Kako će imati dvije dodatne podvjesne točke, novi Apache moći će zadržati mogućnost nošenja osam projektila AGM-114 Hellfire te (recimo) dvaju lansera za ALE besposadne letjelice po krilu. Iako je Američka kopnena vojska zadovoljna projektilom Hellfire, posebno najnovijim izvedenicama dometa 11 km, razvijena je njegova zamjena AGM-179 JAGM (Joint Air-to-Ground Missile). To je učinjeno nakon što je 2007. ugašen program AGM-169 JCM (Joint Common Missile), koji se pokazao presloženim i preskupim. Razvoj JAGM-a službeno je dovršen 8. rujna 2022. te je proglašen spremnim za serijsku proizvodnju.

Nove projektile koristit će i Marinski korpus na svojim jurišnim helikopterima AH-1Z Viper. JAGM zajednički razvija KoV, mornarica i Marinski korpus, uz najavu kupnje desetaka tisuća projektila. Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva odabralo je JAGM za novo oružje svojih helikoptera AH-64E Apache. Projektil je predviđen za uporabu s najrazličitijih platformi, ne samo jurišnih helikoptera (uključujući i izvidničko-borbeni OH-58D Kiowa Warrior) već i borbenih besposadnih letjelica, ali i lansera smještenih na vozilima i brodovima. Osnovna premisa programa JAGM bila je zadržati troškove razvoja i proizvodnje što nižim. Zbog toga je AGM-179 prema nekim odlikama slabiji od najnovijih izvedenica Hellfirea. Tako je najveći domet prve inačice tek 8000 metara.

Posuđivanje od starijeg

Kako je JAGM zamjena za Hellfire i rabit će se s jednakih platformi, zadržani su i sustavi navođenja – laserski poluaktivni i radarski. JAGM je od Hellfirea posudio i bojne glave pa se onda može postaviti pitanje zašto je AGM-179 uopće razvijen? Odgovor je jednostavan: zato što su primijenjeni najnoviji materijali i tehnička rješenja koja imaju znatno veći potencijal razvoja nego stari Hellfire. Tako je Lockheed Martin u rujnu 2022. najavio razvoj znatno bolje izvedenice JAGM-MR. Zahvaljujući novom raketnom motoru domet će biti povećan na 16 kilometara kad se lansira s nepokretnog lansera. Ako se lansira s helikoptera, domet će biti veći od 20 km. Usto će biti ugrađen novi multimodalni sustav navođenja na cilj koji će omogućiti ispali-i-zaboravi sustav rada, što će znatno povećati sigurnost posada. JAGM-MR nešto je veći u odnosu na izvorni JAGM. Masa je s početnih 51,5 povećana na 53,3 kg. Zbog potrebe za zadržavanjem kompatibilnosti s lanserom M229, jednak je promjer obaju projektila – 17,8 cm. Zanimljivo je da će novi JAGM-MR biti mrvicu kraći od JAGM – 175,6 u odnosu na 175,8 cm. JAGM-MR rabit će jednake bojne glave kao i JAGM, a to znači posuđene s Hellfirea. I sve je to postignuto, prema tvrdnjama Lockheed Martina, uz minimalno povećanje troškova.

Najzanimljivije je novo oružje laser smješten u velikom podvjesniku, koji je na Boeingovim crtežima postavljen na trećoj podvjesnoj točki desnog krila. Tvrtka Raytheon još je 2017. na poligonu White Sands Missile Range prvi put testirala High Energy Laser (HEL) na helikopteru Apache. Iako je testiranje bilo uspješno, Raytheon se u međuvremenu posvetio razvoju HEL-a namijenjenih za ugradnju na vozila sustava DE M-SHORAD 1 (Directed Energy Maneuver-Short Range Air Defense). Razvoj sustava HEL za uporabu na borbenim zrakoplovima preuzeo je Lockheed Martin. Njegov laser SHiELD (Self-Protect High Energy Laser Demonstrator) trebao bi biti osnova za razvoj jednog od glavnih oružnih sustava višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Lockheed Martin tvrdi da će razvoj HEL-a za takve letjelice dovršiti do 2025. godine. To je prilično optimistično jer je početak testiranja planiran za 2024. godinu. Usporedo s tim projektom, Lockheed Martin razvija i sustav HEL u podvjesniku TALWS (Tactical Airborne Laser Weapon System), namijenjen za uporabu na avionima F-22 i F-35, ali i na F-15 i F-16. Prođe li prijedlog novog Modernized Apachea, Lockheed Martin sigurno će prilagoditi HEL podvjesnik i za uporabu na helikopteru. O projektu SHiELD zna se vrlo malo. Procjene su da je snaga lasera do najviše 100 kW kako bi masa podvjesnika ostala ispod 680 kg.

Možda bez pilota i ciljača

Boeing dosad nije spominjao mogućnost razvoja Modernized Apachea u borbenu besposadnu letjelicu iako je Američka kopnena vojska itekako zainteresirana i za tu opciju. Agencija za istraživanje naprednih obrambenih projekata (Defense Advanced Research Projects Agency – DARPA) i tvrtka Sikorsky provele su u veljači 2022. uz sufinanciranje i potporu KoV-a prvi let helikoptera UH-60A Black Hawk bez pilota. To je postignuto zahvaljujući sustavu ALIAS (Aircrew Labor In-Cockpit Automation System), koji je razvila DARPA. Let je trajao 30 minuta, a obavljen je iznad baze Fort Campbell u Kentuckyju. Dva dana kasnije obavljen je još jedan let bez pilota.

Sredinom listopada 2022. na poligonu Yuma Proving Ground u Arizoni obavljena su tri demonstracijska leta bez pilota, koja su ukupno trajala 2,4 sata. Letovi su obavljeni u sklopu vježbe Project Convergence 2022 Technology Gateway Američke kopnene vojske. Prvi je let obavljen s pilotima koji su doveli helikopter do unaprijed određene zone djelovanja, dokazavši da ALIAS ne umanjuje pilotove sposobnosti upravljanja. Drugi i treći let obavljeni su bez pilota. Helikopter je na drugom letu prevezao teret ukupne mase 226 kilograma na udaljenost od 133 kilometra. Let je trajao 50 minuta. Pritom je helikopter održavao visinu leta od samo 61 m, leteći kroz udoline (simulirao je izbjegavanje PZO sustava) pri brzini od 100 čvorova (185 km/h).

Drugi je let bio još složeniji, a sastojao se od dva dijela. Prvi dio uključivao je podvjesno nošenje kontejnera mase 1179 kg. Helikopter je morao pritom lebdjeti iznad kontejnera na visini od 12 metara kako bi tehničari na kontejner pričvrstili noseću kuku. Potom je helikopter pri brzini od 100 čvorova prenio kontejner do mjesta spuštanja, a let je trajao 30 minuta. Uslijedio je najsloženiji dio demonstracije: operateri su s pomoću tableta i sigurnog radiouređaja odredili helikopteru novu zadaću – slijetanje zbog hitne evakuacije ranjenika. Ukrcana je lutka na nosilima nakon čega je operater zadao helikopteru novu rutu leta do najbliže poljske bolnice.

Zanimljivo je da je u početku sustav ALIAS razvijan tek kao pomagalo koje će znatno smanjiti naprezanja posade i pri najsloženijim zadaćama. Kao osnova uzet je sustav MATRIX tvrtke Sikorsky. Međutim, MATRIX se pokazao toliko naprednim da omogućava potpuno autonoman let. Lockheed Martin (Sikorsky je dio te korporacije) o MATRIX-u ne otkriva baš puno, ponajmanje kako sustav djeluje. Neki američki izvori navode da se oslanja na uporabu umjetne inteligencije sposobne ne samo za upravljanje helikopterom već i za rješavanje mogućih problema nastalih tijekom leta. DARPA i Sikorsky odabrali su za prva testiranja UH-60A pa je sustav ALIAS morao biti prilagođen zastarjelom sustavu upravljanja letom. U međuvremenu je ALIAS ugrađen u znatno napredniji UH-60M, što omogućava još bolje i brojnije opcije nadzora leta.

Prije ugradnje u Black Hawk, Sikorsky je testirao sustav MATRIX na letećim laboratorijima, tj. helikopteru S-76B SARA (Sikorsky Autonomy Research Aircraft) i lakom avionu Cessna C208 Caravan. Jasno je da će ALIAS i MATRIX znatno utjecati na daljnji razvoj dvaju najnovijih programa helikoptera Američke kopnene vojske – Future Vertical Lift (FVL). Program je složen i sveobuhvatan te bi trebao dovesti do razvoja letjelica koje će zamijeniti helikoptere UH-60 Black Hawk, AH-64 Apache, CH-47 Chinook i OH-58 Kiowa Warrior.

Bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj sustava ALIAS i MATRIX te hoće li KoV, zrakoplovstvo, mornarica i Marinski korpus SAD-a odlučiti tim sustavima modernizirati postojeće helikoptere. DARPA i Sikorsky najavljuju da će sustave ALIAS i MATRIX u pojednostavnjenim izvedenicama ponuditi i na tržištu komercijalnih zrakoplova. Kao prve potencijalne kupce navode Obalnu stražu, policiju i vatrogasce.

---

Laser protiv projektila

Američke oružane snage trebaju donijeti odluku o tome hoće li na budući Apache biti ugrađen sustav za aktivnu obranu od projektila s infracrvenim navođenjem, poznatiji kao DIRCM (Directional Infrared Countermeasures). Spomenuti sustav čine dva glavna podsustava – motrilački i radarski. Motrilački otkriva i prati projektil te procjenjuje je li opasnost za zrakoplov. Ako jest, laserskom zrakom uništava infracrveni sustav za navođenje projektila. Kod helikoptera ti se sustavi primarno rabe za obranu od projektila koji se lansiraju s ramena vojnika (MANPADS). Mali je broj američkih Apachea opremljen DIRCM sustavom AN/AAQ-24 LAIRCM (Large Aircraft Infrared Countermeasure) tvrtke Northrop Grumman. Ti su helikopteri potom poslani u Irak i Siriju kako bi se učinkovitost sustava procijenila u realnim uvjetima. Izvješće iz 2018. tvrdi da LAIRCM ima znatna ograničenja, nakon čega su planovi vezano uz njegovu ugradnju u druge helikoptere Apache zaustavljeni. U međuvremenu je Northrop Grumman dovršio razvoj novog sustava Common Infrared Countermeasures (CIRCM). Namjenski je razvijen za ugradnju na helikoptere i srednje velike avione u svrhu obrane od protuzračnih projektila s infracrvenim sustavom samonavođenja. Glavna je komponenta sustava CIRCM napredni Quantum Cascade Laser (QCL) koji, prema tvrdnjama Northrop Grummana, znatno povećava pouzdanost i skalabilnost.

---

TEKST:  Mario Galić