Izraelske tvrtke Rafael i IAI raspolažu dvama starijim i dokazanim te i dalje jakim imenima na tržištu sustava protuzračne obrane. Glavni su im aduti fleksibilnost i modularna struktura prilagodljiva različitim misijama i scenarijima primjene pa kupci dolaze praktički sa svih strana svijeta

Izraelska vojna industrija već dulje vrijeme pozicionira tu zemlju među prvih deset izvoznika vojne opreme i naoružanja. Unutar široke ponude proizvoda vojne namjene, u zadnjih desetak godina ističe se veći broj naprednih sustava protuzračne obrane (PZO). Neki od njih, poput Davidove praćke (David’s Sling) i Željezne kupole (Iron Dome), doživjeli su široku i prilično uspješnu primjenu u Izraelskim obrambenim snagama (IDF) te tako ostvarili i dobru promociju za izvozni uspjeh. No u njihovoj sjeni pojavili su se i drugi sustavi, prilagođeniji potrebama drugih kupaca na svjetskom tržištu. Radi se o sustavu SPYDER, proizvodu tvrtke Rafael Advanced Defense Systems, te sustavu Barak MX, koji dolazi iz tvrtke IAI (Israel Aerospace Industries). U oba slučaja korištena su iskustva koja su bila primjenjiva tek u manjem, specijaliziranom segmentu tržišta, s malom vjerojatnošću daljnjeg razvoja. Kod SPYDER-a radilo se o zrakoplovnim projektilima Python 5 i Derby, koji više nisu mogli postići znatniji izvozni uspjeh. S druge strane, u prvom redu mornarički sustav Barak, također nije imao veliku šansu za širenje izvan okvira mornarica Izraela, Indije ili Singapura. Na temelju toga i stečenog iskustva, oba su proizvođača priliku za rast i primjenu razvijene tehnologije vođenih projektila potražila u razvoju novih zemaljskih PZO sustava (Ground Based Air Defense – GBAD). Naglasak kod obaju sustava bit će na fleksibilnosti i modularnoj strukturi prilagodljivoj različitim misijama i scenarijima primjene. Prilagodljivost će biti vodilja kroz sve tri osnovne komponente integriranog sustava. Ponuđeno je više tipova središnjeg zapovjednog mjesta, koji mogu biti fiksni, mobilni ili pokretni, sposobni za samostalno djelovanje ili umreženi unutar većeg sustava. Osigurano je i više tipova presretača različitih dometa, namjene, vremena reakcije i samonavođenja. Ponuđeni su i različiti senzori za rano otkrivanje i navođenje na ciljeve, također s mišlju o najboljoj prilagodbi potrebama korisnika. Otvorena arhitektura tih sustava izrazito je prilagodljiva te omogućava uključivanje komponenata trećih strana kao što su senzori, pa čak i potpuno drugi tipovi projektila.

Zajedno s Indijom

Tvrtka IAI osnovana je 1953. godine, a bavila se razvojem različitih oružja namijenjenih zrakoplovnoj i svemirskoj domeni. Bitan dio proizvodnih kapaciteta bavio se PZO sustavima. To je uključivalo poboljšanje sustava zapovijedanja i upravljanja (C2) te dodavanje naprednijih senzora oružjima kao što su topovi Bofors L/70 ili samohodni PZO sustavi M-163 Vulcan i MIM-72 Chaparral. Jedan od proizvoda bio je samohodni PZO sustav Machbet, koji je uspješno integrirao sustave M-163 Vulcan, IC vođene projektile malog dometa Stinger te modernije TV i FLIR senzore za upravljanje vatrom. Tvrtka je 1980-ih započela razvoj mornaričkog sustava točkaste protuzračne obrane nazvan Barak (Munja). Osnovna namjena sustava bila je dopuna ili zamjena topničkih sustava malog dometa namijenjenih borbi protiv krstarećih projektila. Najveći uspjeh bila je kupnja i usvajanje sustava u glavnim plovnim jedinicama Indijske ratne mornarice. Ohrabrujuća iskustva bit će dijelom iskorištena i kod naprednijeg sustava Barak većeg dometa, čiji je razvoj započeo 2000-ih. Kao kamen temeljac razvoja potpisan je 2007. godine 330 milijuna dolara vrijedan dogovor između Indije i Izraela. Obje su se zemlje nadale da će program ponoviti uspješan raniji model međudržavne suradnje: indijsko-ruski program razvoja supersoničnog krstarećeg projektila PJ-10 BrahMos. Novi projekt dobit će više naziva, od Barak II ili Barak NG (Nova generacija) za potrebe Indijske ratne mornarice, zatim MR SAM (Medium Range Surface to Air Missile) ili LR SAM (Long Range Surface to Air Missile), a danas je najpoznatiji kao Barak 8. Zajedničkom razvoju novog projektila pristupio je IAI te dvije državne agencije za obrambena istraživanja i razvoj: indijski DRDO (Defence Research & Development Organization) i izraelski DDR&D (Directorate of Defense Research & Development). Manju ulogu preuzele su izraelske tvrtke Elta Systems i Rafael, dok je za samu proizvodnju projektila trebao biti zadužen indijski BDL (Bharat Dynamics Limited). Osnovni cilj bio je razvoj mornaričkog protuzrakoplovnog projektila koji bi bio približan ekvivalent američkim predstavnicima kao što su ESSM (Evolved Sea Sparrow Missile) ili čak SM-2 Standard. Prioritet je stavljen na povećanje dometa i uvođenje znatno naprednijeg tražila za samonavođenje. Prvo testno lansiranje bilo je 30. srpnja 2009. godine u Izraelu. Testiranja su ondje nastavljena sve do razdoblja 2014. – 2016., kad su započela u Indiji te Azerbajdžanu. Sustav je prvi put ušao u operativnu uporabu 2016., a dosad je uveden u oružane snage sedam zemalja. Osnovna mu je uloga zemaljska ili mornarička protuzračna obrana od zrakoplova ili projektila. Na mornaričkoj je inačici glavni senzor za prikupljanje informacija iz zračnog prostora poznati radarski sustav EL/M-2248 MF-STAR, također proizvod
IAI-ja i tvrtke kćeri Elte. Radi se o naprednom AESA radaru s četiri površine koji djeluje u pojasu S i služi za pretragu te pronalaženje, zahvat i gađanje ciljeva. Uz mornaričko, sustav je podjednako trebao biti prilagođen za zemaljsko baziranje, s identičnim projektilima i lanserima te uz malu zapremninu i mali broj angažiranog osoblja. Projektil Barak 8 ima dvostruku podatkovnu vezu kod koje u jednom smjeru idu podaci o cilju, a u drugom smjeru status projektila i njegova leta. Projektil ne treba biti navođen radarom za navođenje, već zasebnom podatkovnom vezom, što omogućuje korištenje više tipova zemaljskih ili mornaričkih radara. Razvijene su dvije glavne inačice projektila s dometom od 70, odnosno 150 km, a obje su opremljene bojnom glavom mase 20 kg.

Veći izbor misija

Nadograđujući elemente sustava Barak 8, IAI se usmjerio na poboljšanja koja bi uključivala širenje i veću fleksibilnost njegove primjene. Uvedeno je više tipova projektila, razvijeni su novi pametni unificirani lanseri i prateći senzori, a sve kako bi novi integrirani sustav bio što prilagođeniji zahtjevima potencijalnih kupaca. Novi sustav nazvan je Barak MX, a bio je miks različitih i predviđenih elemenata modularnog sustava. Uvedeno je više elemenata kinetičkog djelovanja koji imaju mogućnost presretanja različitih vrsta ciljeva i pokrivaju domete od dva do 150 kilometara. Dizajn i arhitektura sustava omogućuju ostvarivanje velike zone bez bijega potencijalnog cilja i s velikom vjerojatnošću njegova uništenja. Predviđena je mogućnost umrežavanja s više vrsta zapovjednih i upravljačkih postaja, presretača te senzora različitog podrijetla. To daje bolje mogućnosti plasmana sustava kupcima koji najčešće raspolažu različitim vrstama motrilačkih radara. Na taj način moguća je i lakša modernizacija kad na raspolaganju budu napredniji radari. Projektili su opremljeni vlastitim radiofrekvencijskim tražilima koja omogućuju otkrivanje i praćenje cilja u svim vremenskim uvjetima. Zahvaljujući labavom povezivanju različitih senzora, Barak MX ima sposobnost tzv. lansiranja na daljinu (Launch on Remote – LOR) s nepotpunom ili neizvjesnom slikom zračnog prostora. Polivalentni pametni lanser sposoban je za potpuno autonomno djelovanje uz korištenje podataka s vlastitog zapovjednog središta i radara za upravljanje vatrom, s pomoću drugih povezanih senzora, i to koristeći projektile s kojima je povezan podatkovnim vezama. To mu omogućava ranu reakciju i optimalno koordinirano presretanje velikog broja nadolazećih protivničkih ciljeva u zračnom prostoru. Zagovornici sustava kažu da veći broj opcija i komponenata te modularni dizajn omogućuju veliku operativnu sposobnost i realizaciju različitih zadaća uz prihvatljive troškove. Ako je uloga sustava obrana strateškog objekta, zadaća može biti izvršena s pomoću fiksne postaje za upravljanje vatrom, radara srednjeg dometa za upravljanje vatrom te kombinacije projektila malog i srednjeg dometa. No ako postoji potreba za obranom većeg zračnog prostora, misija može biti izvršena s pomoću slične postaje za zapovijedanje i upravljanje, ali i presretača velikog dometa sa snažnijim MMR (Multi Mission Radar) radarom. Za misije koje zahtijevaju presretanje na velikim udaljenostima i za misije obrane od balističkih projektila mogu se koristiti samo presretači velikog dometa s vanjskim ili udaljenim radarskim senzorima. Nedavno je predstavljeno i zadnje izdanje sustava, nazvano Barak MX Naval. To je potpun mornarički PZO sustav kojim je zaokružen spektar ponude. Poboljšani sustav sa sva tri projektila integrirano je rješenje za presretanje višestrukih napada s različitih strana zračnog prostora. S pomoću aktivnih radarskih, pasivnih elektrooptičkih i senzora elektroničke potpore odnosno senzora vanjskog baziranja, moguća je umrežena zajednička obrana nekoliko platformi od više vrsta ciljeva, koji mogu uključivati avione, helikoptere, besposadne letjelice, jednosmjerne dronove, krstareće i balističke projektile.

Testiranje i kraj razvoja

U odnosu na projektile Baraka 8, projektile novog sustava Barak MX odlikuje aerodinamički napredniji dizajn. Taj razvojni put sličan je onome kod američkog projektila RIM-7 Sea Sparrow. Umjesto krilaca i peraja projektili su dobili usmjerivačke lopatice. Uz dva originalna, Barak MX oslanja se na tri tipa projektila-presretača kojima su zajedničke značajke vertikalno lansiranje, pokretljivost i velika brzina leta. Prvi je od njih Barak MR (Medium Range), namijenjen brzoj reakciji za obranu specifičnih lokacija te jednak u mornaričkoj i zemaljskoj inačici. Ima maksimalni domet od 35 kilometara, koji postiže jednostupanjskim raketnim motorom. Sljedeći projektil izvana je sličan Barak LR (Long Range), koji ima dvostruko veći domet. Oba projektila imaju i TVC (Thrust Vector Control) sustav usmjeravanja potiska što im omogućava veliku pokretljivost za brzo presretanje ciljeva na iznimno malim dometima. Kod Baraka LR maksimalni domet od 70 kilometara postignut je primjenom dvostupanjskog raketnog motora. Barak LR također je jednak u zemaljskoj i mornaričkoj inačici, ali za razliku od prethodnika, posjeduje i dvostruku podatkovnu vezu. Najveći je projektil sustava Barak MX onaj najvećeg dometa: Barak ER (Extended Range). Razvijen je vlastitim sredstvima za istraživanje i razvoj, a dovršen je početkom 2021. godine, testnim gađanjima ciljeva koji su simulirali balističke projektile kratkog dometa. Projektili na testiranju nisu bili opremljeni kinetičkim bojnim glavama, već telemetrijskom opremom. Krajem te godine započele su isporuke kupcima. Barak ER nadovezuje se na projektile Barak LR i Barak MR te mu je glavna namjena obrana od krstarećih i taktičkih balističkih projektila. Namijenjen je presretanju ciljeva na udaljenostima do 150 kilometara. Osim osnovnog projektila s dvostupanjskim raketnim motorom (kao Barak LR), projektilu je dodan buster na kruto gorivo. Međutim, za razliku od dva prethodnika manjeg dometa, osnovni projektil ne posjeduje TVC sustav upravljanja potiskom. Barak 5 SRAD (Short Range Air Defense) najnoviji je član kombiniranog sustava MX. Radi se o isplativom presretaču ciljeva u zračnom prostoru s dometom do 15 kilometara udaljenosti i deset kilometara visine. Sustav je moguće smjestiti na pomorske i površinske platforme te je spreman na točkastu obranu od ugroza unutar pune sfere od 360 stupnjeva. Tipični ciljevi mogu biti borbeni avioni, besposadne letjelice i krstareći projektili.

 

Godinama u više vojski

SPYDER je pokrata od Surface to Air Python and Derby (u slobodnom prijevodu: projektili površina-zrak Python i Derby). Tako je nazvan sljedeći poznati PZO sustav u ponudi izraelske vojne industrije. Ovaj je put u ulozi proizvođača tvrtka Rafael Advanced Defense Systems, dok je IAI u ulozi podugovaratelja. Otkad se 2005. pojavio s prvim testiranjima, operativan je već više godina i u više svjetskih vojski. Radi se o sustavu namijenjenom prije svega za djelovanje na malim visinama i za obranu statičnih ciljeva, točkastih ciljeva ili snaga u pokretu. Srce SPYDER-a čini jedinstvena kombinacija dviju vrsta projektila koji se koriste različitim sustavima navođenja. Radi se o IC samonavođenom projektilu
Python 5 i aktivno radarski vođenom projektilu I-Derby. Projektili su originalno razvijeni kao sustavi zrak-zrak s namjenom nošenja na zračnim platformama, najčešće višenamjenskim borbenim zrakoplovima (opširnije v. tekst Projektili zrak-zrak kao oružje zemaljskog PZO-a (II. dio), HV br. 704). Na raspolaganju su četiri projektila. SPYDER-SR (Short Range) ili Python 5 ima domet oko 20 kilometara i navođen je dvopojasnim slikovnim IC tražilom pete generacije te CCD senzorom / tražilom. To mu omogućuje i zahvat malih, slabo primjetnih ciljeva u teškim vremenskim uvjetima. Projektil posjeduje veliku sposobnost zahvata ciljeva izvan vidnog polja, sofisticirane algoritme kontrole leta i napredne mjere odbacivanja protumjera u IC pojasu. Inačica većeg dometa SPYDER-ER identičan je projektil kojem je pridodan dodatni buster sklop. On omogućava gotovo dvostruko veći domet što se tiče udaljenosti: do 40 kilometara. Drugi dvojac čine projektili s aktivnim radarskim navođenjem SPYDER-MR (I-Derby) i SPYDER-LR. SPYDER-MR s dvostupanjskim raketnim motorom postiže domet od gotovo 60 km, dok inačica povećanog dometa SPYDER-LR ima dodatni buster za postizanje dometa od gotovo 80 kilometara (proizvođač navodi i do 100 km). S takvim dometom i nakon hardverskih i softverskih poboljšanja, ta inačica dobila je sofisticiranu sposobnost presretanja taktičkih balističkih projektila. Projektili su opremljeni podatkovnom vezom i imaju sposobnost zahvata cilja prije (Lock On Before Launch – LOBL) i nakon lansiranja (Lock On After Launch – LOAL). Imaju i velike sposobnosti elektroničkih protuprotumjera ECCM (Electronic Counter Counter Measures). Sva četiri projektila mogu biti lansirana u punoj sferi od 360 stupnjeva, u svim vremenskim uvjetima i unutar nekoliko sekundi nakon što su ciljevi proglašeni protivničkim.

Bitnice i radari

Standardna bitnica SPYDER-a uključuje postaje montirane na kamione kotačne konfiguracije 6 x 6 ili 8 x 8. Cijela serija sustava SPYDER posjeduje autonomne sposobnosti. Mogu detektirati ugroze u pokretu, a lansiranje projektila može biti izvršeno gotovo trenutačno nakon zaustavljanja vozila. Prvo je od njih vozilo CCU (Command and Control Unit), koje uz zapovjednu i upravljačku postaju, kod inačica SPYDER-SR/ER posjeduje i motrilački radar. Kod inačica SPYDER-MR/LR tu je RSU (Radar Sensor Unit) vozilo opremljeno radarom bez upravljačke postaje. U jednoj je bitnici obično tri do šest paljbenih postaja / vozila MFU (Missile Firing Unit), opremljenih s četiri do osam kontejnera sa spremnim projektilima. Svaka od njih opremljena je i Rafaelovim elektrooptičkim senzorom TopLite. To je zapravo integrirani sustav koji se sastoji od šest senzora za detekciju, identifikaciju i ciljanje, zajedno s naprednim tragačem i podsustavom zaduženim za stabilizaciju. Sustav omogućuje ručno ili automatsko motrenje s naprednom upravljačkom jedinicom, jedinicom za svijest o situaciji te posebnim paketom za slikovnu obradu podataka. Rafael se smatra svjetskim predvodnikom na polju aplikacija i algoritama za obradu slikovnih informacija u stvarnom vremenu. Uz bitnicu obično dolaze i vozila za logističku potporu kao što je MSV (Missile Supply Vehicle) za prijevoz dopunskih projektila, te FSV (Field Service Vehicle) za servis na terenu. Bitnica je visokomobilna, a svaki od elemenata/vozila može se prenositi transportnim zrakoplovom kao što je, npr., C-130 Hercules. Modularni dizajn elemenata sustava učinio ih je lako prilagodljivim za montiranje na standardiziranim teretnim vozilima komercijalnog podrijetla. Različiti korisnici usvojili su vozila različitih proizvođača, kao što je rumunjski ROMAN, češka TATRA, njemački Mercedes i MAN te indijska TATA.

Bitno je spomenuti i primarne senzore kojima sustav SPYDER dobiva sliku i podatke o situaciji u zračnom prostoru. Radi se o dva radarska sustava koji su proizvodi tvrtki IAI i Elta. Prvi je od njih sustav 3D radara četvrte generacije E/LM-2106 ATAR (Advanced Tactical Acquisition Radar). Radar može biti potpora PZO sustavima kao što je SPYDER, ali i drugim, te služiti za popunjavanje praznina u sustavu zračnog motrenja ili kao dopuna glavnom sustavu PZO-a. Sposoban je za otkrivanje i praćenje do sto različitih zrakoplovnih ciljeva, uključujući brze i niskoleteće borbene avione, lebdeće helikoptere, besposadne i ultralake letjelice. Sustav daje lansirnim postajama točne informacije o dometu, azimutu, elevaciji i kutu dolaska svakog pojedinačnog cilja. Posjeduje znatnu sposobnost razlikovanja i klasificiranja ciljeva, prepoznajući razliku između onih s krilima i onih kao što su helikopteri, koje prepoznaje po brzini vrtnje rotora. Radi u pojasu L, a uobičajeni su dometi otkrivanja oko 100 kilometara za borbene avione i 40 do 60 kilometara za lebdeće helikoptere i besposadne letjelice. Druga je i znatno moćnija opcija radar E/LM-2084 MMR (Multi-Mission Radar), koji je i srce poznatih izraelskih PZO sustava Iron Dome i David’s Sling. Radar MMR djeluje u radiofrekvencijskom pojasu S, a zahvaljujući velikom dometu otkrivanja sposoban je otkrivati više od 1000 ciljeva, od topničkih do taktičkih balističkih projektila. To postiže s pomoću napredne 4D AESA tehnologije koja podrazumijeva komponente visokih performansi bazirane na spojevima galijeva nitrida (GaN). U načinu protuzračne obrane taj radarski sustav u stvarnom vremenu na temelju svih otkrivenih i klasificiranih ciljeva generira sliku zračne situacije (Air Situation Picture).

Više nego konkurentni

Nakon što su izraelski PZO sustavi Barak i SPYDER već desetak godina prisutni na tržištu, može se reći da se smjer koji su tvrtke IAI i Rafael odabrale za te već starije projekte pokazao opravdanim. S takvim sustavima mogle su ponuditi rješenja onim korisnicima koji nemaju potrebu za PZO sustavima protubalističke obrane na ekstremnim dometima kao što je David’s Sling, ili onima sa troškovno isplativim presretačima, kao što je Iron Dome. U uobičajenim uvjetima tržišne konkurencije razvijanje novih sustava ne bi imalo previše smisla. S druge strane, između dva proizvođača je razmjenom sposobnosti, iskustava, projekata, zajedničkih komponenata i tehnoloških rješenja postignuta sinergija kojom se otvaraju nove prilike za plasman njihovih proizvoda. U konkurenciji PZO sustava na svjetskom tržištu, pogotovo onih zapadne proizvodnje, pokazali su se više nego konkurentnim. To potvrđuje i natječaj u Slovačkoj, gdje sa sličnim mogućnostima (veličina bitnice, broj lansera) dolaze uz nižu nabavnu cijenu u odnosu na sustave MICA VL i IRIS-T. Prema dostupnim informacijama, Barak MX (3 x 8 lansera) košta 128 milijuna eura, SPYDER (3 x 8 lansera) 149,5 milijuna eura, IRIS-T SLM (4 x 8 lansera) 200 milijuna eura i VL MICA (3 x 4 lansera) 169 milijuna eura. Takav odnos cijene i dobivenih sposobnosti jasno je prepoznat, pa ih je već nabavilo više korisnika, a sve je više zainteresiranih potencijalnih kupaca. Posebno to vrijedi za
SPYDER: sve nove narudžbe projektila Python 5 i Derby dolaze za potrebe tog zemaljskog sustava. Sustav Barak MX u zemaljski baziranoj inačici kupio je Azerbajdžan i Maroko. Osim toga, povezuju ga sa sve više potencijalnih korisnika.

Korisnici Baraka

Izrael koristi isključivo mornaričku inačicu sustava Barak. Korvete klase Sa’ar 5 dobile su ga nakon što su prva testiranja provedena 2015. godine s broda INS Lahav. Nakon njih, planirana je zamjena starijih sustava Barak 1 i na manjim korvetama klase Sa’ar 4.5. Uz Izrael, očekivano najveći korisnik Baraka je Indija, koja je i sudjelovala u njegovu razvoju. Sustav je uveden u tri grane tamošnjih oružanih snaga. Mornarica ga koristi na razaračima klasa Kolkata i Visakhapatnam, fregatama klase Nilgiri, te na nosačima zrakoplova Vikramaditya i Vikrant. U kopnenoj vojsci Barak je zamijenio poznati, ali zastarjeli sovjetski PZO sustav 2K12E Kvadrat, dok se unutar ratnog zrakoplovstva koristi kao nadopuna sposobnijem ruskom PZO sustavu velikog dometa S-400 Trijumf. U Azerbajdžanu je
Barak 8 prvi put testiran 2016. Nekoliko godina potom pojavile su se vijesti da je ta zemlja od IAI-ja nabavila 12 lansera tog sustava zajedno sa 75 pripadajućih projektila. U rujnu 2023. slijedile su demonstracije novijeg sustava Barak MX. Krajem te godine objavljeno je da je Azerbajdžan odlučio kupiti dodatne PZO sustave Barak MX u poslu vrijednom 1,2 milijarde dolara. Njihova je vjerojatna uloga obrana od potencijalne prijetnje iz Irana i zaštita gospodarskog pojasa na Kaspijskom jezeru. Korisnik će postati i Maroko, a nabava je postala moguća nakon studenog 2021. i potpisivanja ugovora o vojnoj suradnji s Izraelom. Među malo vijesti o broju paljbenih jedinica spominjalo se da je vrijednost posla oko 500 milijuna dolara. No, prema tekstu objavljenom u listu Haaretz u svibnju ove godine, a koji se poziva na godišnje izvješće tvrtke IAI, posao s Marokom iznosi 560 milijuna dolara, što otprilike odgovara nabavi triju bitnica sustava Barak MX. Kolumbija je u siječnju 2023. naručila jednu bitnicu Baraka MX u vrijednosti oko 130 milijuna dolara, koja bi trebala biti isporučena do rujna 2026. godine. No, nedavni prekid diplomatskih odnosa između Izraela i te zemlje sigurno je velika prepreka za realizaciju. Budući prvi korisnik iz NATO-a, i to uskoro, vjerojatno će biti Slovačka. Nakon što je Ukrajini donirala PZO sustave S-300 PMU i komponente još starijih sustava 2K12 Kub, Slovačka je postala ovisna o PZO sustavima svojih saveznica. Kako bi nadomjestila prazninu u PZO sposobnostima, velika je vjerojatnost da će odabrati upravo Barak MX. Odabir je pao nakon prošlogodišnjeg razmatranja četiriju kandidata, koji su uključivali još i izraelski SPYDER, njemački IRIS-T i francuski VL-MICA. Za početak vjerojatno će biti nabavljena tek jedna bitnica s tri lansera, tako da u ispunjavanju narudžbe nije predviđeno uključivanje domaćih tvrtki.

Pauk za sve

Najnoviji je član obitelji sustava SPYDER konfiguracija sve u jednom (All-in-One). Riječ je o integriranom sustavu svih funkcija koje uključuju sva tri tipa projektila presretača, motrilački radar i dvostruku postaju za zapovijedanje i upravljanje, zajedno s i više nego dovoljnim napajanjem električnom energijom. Radar ima sposobnost pretraživanja prostora i u pokretu, a spreman je za lansiranje projektila nakon kratkog zaustavljanja i da pritom posada ne napušta vozilo. All-in-One sa svojim vozilom konfiguracije 8 x 8 može se kretati po zahtjevnim terenima uz jednostavnu logističku potporu te se uvezivati s drugim samostalnim bitnicama PZO sustava SPYDER.

Korisnici SPYDER-a

Rafael, osim što se ponosi SPYDER-ovim uspjesima u zadnjih 15 godina, navodi i da je taj sustav došao do osam korisnika u svijetu, od kojih ga je pet dobilo uz specifične preinake. Kao jedan od prvih korisnika spominje se Gruzija: mogla su se vidjeti izvješća da je sustav korišten za vrijeme sukoba s Rusijom 2008. godine. Prema dostup­nim fotografijama radilo se o ranim inačicama SPYDER-a, koje se znatno razlikuju od današnjih. Primjerice, projektili Python 4 koji su bili montirani na vozila nisu dolazili zajedno s kontejnerima u AUP (All-Up Round) standardu. Etiopija je prije nekoliko godina za svoje ratno zrakoplovstvo nabavila sustav SPYDER-MR, čija je glavna zadaća obrana zračnog prostora iznad strateškog objekta – Velike etiopske renesansne brane. Još jedan korisnik sustava iz Afrike je Kenija. Sredstva za nabavu osigurava zajmom, a predviđena su proračunom koji će biti usvojen ovog srpnja. Vezano uz Keniju spominje se nabava jedne ojačane bitnice koja će povećati sposobnosti obrane, a u kontekstu povećanih sigurnosnih prijetnji militantne skupine al-Shabab. Filipini su nabavili tri bitnice sustava SPYDER-SR, od kojih bi zadnja trebala biti uvedena ove godine. Kao podvozja odabrani su kamioni TATRA T815. Prvi korisnik iz NATO-a je Češka, koja je u listopadu 2021. potpisala 630 milijuna dolara vrijedan ugovor o njihovoj nabavi. Ukupno bi trebala biti nabavljena četiri sustava sa 16 paljbenih / lansirnih jedinica, koje bi u oružanim snagama zamijenile PZO sustave 2K12 Kub iz 1970-ih. Dodatno je naručeno i 48 projektila I-Derby ER u poslu vrijednom 120 milijuna dolara. Glavna namjena bit će im zaštita industrijskih središta, nuklearnih elektrana, zračnih luka i drugih važnih objekata. Veliki Rafaelov uspjeh bila bi pobjeda na natječaju kojim Rumunjska planira nabaviti 41 PZO sustav. SPYDER ondje konkurira sa sustavima NASAMS, IRIS-T, VL MICA i M-SAM. Za program je osigurano 4,2 milijarde dolara, a trebao bi biti realiziran unutar pet godina i u dvije etape. Ratno zrakoplovstvo Singapura raspolaže s dvije bitnice sustava SPYDER-MR, koji su naručeni još 2008. te isporučeni 2011. i 2012. godine. Singapurska inačica kao podvozje koristi kamione MAN 6 x 6 Actros, a sustavi su u uporabi 165. eskadrile tamošnjeg zrakoplovstva. Indija je još 2006. godine bila planirala nabavu 18 sustava SPYDER-MR, ali zbog sumnji na korupciju ti su se poslovi razvukli na više godina. Njihova stvarna isporuka započela je 2012. godine, ukupnom nabavom 18 sustava. Zajedno s njima nabavljeno je i 750 primjeraka projektila Python 5 i 750 primjeraka projektila Derby. U Indiji je i borbeno djelovao, i to unutar savezne države Jammu i Kashmir tijekom zračnih napada pakistanskog zrakoplovstva 27. veljače 2019. godine. Samo desetak minuta nakon obaranja indijskog aviona MiG-21, stotinjak kilometara dalje bitnica sustava SPYDER oborila je helikopter Mil Mi-17V5 vlastitog ratnog zrakoplovstva. U kasnijoj istrazi i na suđenju zaključeno je da je sustav identifikacije prijatelj-protivnik na letjelici bio isključen, a pet časnika zrakoplovstva osuđeno je zbog nemara i nepoštivanja propisanih postupaka. Još jedan azijski korisnik je Vijetnam, koji se 2015. odlučio za sustav SPYDER. Iduće godine počele su isporuke pet bitnica te 375 primjeraka projektila Python 5 i Derby. Za podvozje je odabrana nova linija kamiona RMMV HX (nekadašnji MAN). Pomalo neočekivani korisnici su i arapske zemlje UAE i Maroko, no brojnost sustava i vrijednost poslova nije poznata javnosti. Jedini južnoamerički korisnik je Peru, koji je u ožujku 2012. navodno odabrao jednu bitnicu, ali status narudžbe i eventualne operativnosti nije poznat.

TEKST: Marin Marušić