Skupnik Jan Vajčner pripadnik Zapovjedništva za potporu, ovogodišnji je pobjednik međunarodnog natjecanja za najspremnijeg pripadnika Best Soldier 2025, koje se održalo u vojarni “Skënderbeu” u Ferizaju od 21. do 25. travnja u organizaciji Kosovskih sigurnosnih snaga. Sudjelovalo je 44 natjecatelja, pripadnici sigurnosnih snaga Kosova te oružanih snaga Albanije, Sjeverne Makedonije, Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Crne Gore i Hrvatske. S Janom Vajčnerom razgovarali smo o njegovim pripremama za natjecanje, karakteru natjecanja i njegovim najzahtjevnijim dijelom te vrijednostima takve vrste natjecanja

Skupnik Jan Vajčner pripadnik Zapovjedništva za potporu na dužnosti je vozača u Satniji za transport. U Hrvatskoj vojsci je od 2021. godine, a čin skupnika dobio je 2024. godine. Iste godine završio je obuku u Središtu za razvoj voda “Marko Babić“.

Kako ste se pripremali za natjecanje Best Soldier 2025?

Moje pripreme počele su dva mjeseca prije samog natjecanja, kad sam saznao da ću predstavljati Hrvatsku. Pripreme sam većinskim dijelom odrađivao u slobodno vrijeme i individualno. Trčanje je bilo 70 % mojih priprema, nekad i više od 50 km tjedno. Dva puta tjedno odrađivao bih trening snage te bih ubacivao dugačke hodnje s težinom od 10-15 kg. Vikendima bih često uzeo kartu Medvednice u ruke i otišao vježbati orijentaciju.  Bilo je teških trenutaka, kad bih bio na terenu i nakon zahtjevnih obuka i tečajeva odrađivao svoj trening. Ali smatram da se sve može kad si čovjek posloži prioritete i ciljeve.

Kako je natjecanje bilo koncipirano? Poznato je da se natjecanje sastoji od više disciplina. Koja je najteža? 

Natjecanje je trajalo dva dana tijekom kojih su natjecatelji prolazili različite discipline. Natjecatelji su prvi dan pokazali svoju fizičku spremu kroz sklekove i pregibe u dvije minute te su trčali na 3200 m. Istog dana naša znanja u orijentaciji stavljena su na test. Pa sve do pokazivanja svoje preciznosti na gađanju iz različitih udaljenosti. Drugog dana natjecatelji su prelazili poligon koji je bio vremenski ograničen i sastojao se od sljedećih disciplina: prelaženje prepreka, bacanje ručne bombe, gađanje iz samokresa, prva pomoć, i na kraju uočavanje predmeta dalekozorom. Zadnja i meni omiljena disciplina bila je trčanje s 10 kg opreme i osobnim naoružanjem na stazi duljine 15 km. Generalno najzahtjevnija mi je točka bila orijentacija s čim bi se složili mnogi natjecatelji. Fizički nije bila toliko teška, ali tehnički vrlo zahtjevna. Teren je bio veoma brdovit što je uvelike otežalo snalaženje u prirodi. Iskustvo u orijentaciji bilo je krucijalno u ovoj disciplini.

Kako vam je postrojba pomogla u pripremama? 

Jako sam zahvalan svojoj postrojbi koja je prepoznala moj potencijal i koja me uvijek podržava u ovakvim natjecanjima. U postrojbi imam puno ljudi s različitim vojničkim vještinama i iskustvima na sličnim natjecanjima. Uvijek sam ih mogao pitati za neki savjet što mi je uvelike pomoglo u mojim pripremama za natjecanje. Posebno moram zahvaliti svojoj satniji (Satnija za transport) koja mi je uvijek velika potpora i maksimalno me pokušava osloboditi od zadaća prije ovakvih velikih natjecanja kako bih ušao u svoju najbolju formu i bio na 100 % svojih mogućnosti.

Koje su vještine i fizička sprema bile potrebne za natjecanje?

Svako je natjecanje specifično i drugačije. Na takvom natjecanju pobjeđuje onaj koji je fizički spreman te koji ima sve vojničke vještine na visokoj razini. Potrebno je biti dobar strijelac, imati odlično znanje u orijentaciji, imati brzinu u prelaženju poligona s preprekama, biti dobro obučen u prvoj pomoći te naravno biti u izvrsnoj fizičkoj pripremljenosti. Moram napomenuti kako je razlika između prvoplasiranog i drugoplasiranog bila samo šest bodova od ukupnih 600. Tako da su u pitanju bile zaista nijanse.

Jeste li morali improvizirati na natjecanju?

Najviše improvizacije bilo je na orijentaciji. Na početku marker koji sam dobio za ucrtavanje koordinata nije pisao, sva sreća da sam imao svoju kemijsku pomoću koje sam ucrtao točke do kojih moram doći. Kretanje pomoću kompasa nije bilo moguća pošto je dosta terena bilo jako brdovito i neprohodno. Morao sam improvizirati te se osloniti na svoje znanje čitanja karte te se orijentirati pomoću izohipsa. Na kraju je sve dobro prošlo i uspio sam pronaći točke i vratiti se na početak u vremenskom roku.

Je li vam ovo natjecanje prvo takvog karaktera ili ste već imali iskustva na sličnim natjecanjima?

Iako imam tek 22 godine imam već dosta iskustva na sličnim natjecanjima. Tadašnji prvi dočasnik Satnije 2022. godine prepoznaje moj potencijal te me prijavljuje na natjecanje Prvi za Hrvatsku. Mislio sam da je to za mene prevelik zalogaj, no te godine uspješno sam završio natjecanje uz veliku pomoć pripadnika ZzP-a Nikole Špoljara koji nam je vodio pripreme. Sudjelovao sam 2023. na istom natjecanju te postigao 5. mjesto u kategoriju hrvatskih pripadnika. Uz vojna natjecanja i vojne kroseve na kojima se ZzP često plasira na postoljima redovito odlazim na civilne utrke po cijeloj Hrvatskoj pa i šire. Utrka na 5 km, utrka na 10 km, polumaraton, maraton ili pak brdske utrke samo su neke od utrka na kojima sudjelujem.

Koliko takva natjecanja pridonose razmjeni iskustva i stvaranju čvrstih veza između pripadnika oružanih snaga parterskih zemalja?

Na ovom natjecanju stekao sam puno novih prijatelja. Uvijek je lijepo razmijeniti iskustva i vještine s pripadnicima iz drugih oružanih snaga. Mnogo toga se može naučiti od drugih, i uvijek je lijepo čuti neki savjet.

Kakav je osjećaj predstavljati domovinu na ovakvoj vrsti natjecanja?

Velika je čast predstavljati domovinu na međunarodnom natjecanju. Srce mi je kao kuća, drago mi je da netko prepoznaje moj trud i zalaganje od samog početka vojne karijere. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

Razgovarao: Hrvoje Lončarević; Foto:Telegrafi.com