C4ISTAR (Command, Control, Communitations, Computers, Intelligence, Surveillance, Targeting and Reconnaissance – britanski termin, prihvaćeniji je američki C4ISR za ukupnost međusobno mrežno povezanih različitih zapovjednih, upravljačkih, komunikacijskih, računalnih, obavještajnih, nadzornih, ciljničkih i izviđničkih elemenata koji zapovjedniku osiguravaju vojne informacije i “umnožavaju snagu” borbenih sustava). Sustav će u skoroj budućnosti donijeti zanimljive promjene u načinu vođenja bitaka i ustroja postrojbi. U ovom članku donosimo britanski pogled na promjene na taktičkoj razini do kojih bi trebalo doći oko 2010. godine

Relevantni podaci sakupljeni putem sredstava na strateškoj i operativnoj razini te kombinirani sa samostalno sakupljenim informacijama, vrlo će brzo zapovjednicima, čak i na najnižim razinama, dati donedavno nezamislivu informacijsku nadmoć nad svojim protivnicima. Ta nadmoć će omogućiti brzo donošenje odluka i djelovanje te primjenu pravdobnih i odgovarajućih poteza. Promijenit će se način na koji se kopnene snage bore na taktičkoj razini, s većim naglaskom na bitku po dubini i paljbenim djelovanjem s većih udaljenosti u bliskoj bitci. To će biti popraćeno i promjenom naglaska s izravne paljbe kopnenih platformi na djelovanje zračnih platformi i posrednu paljbu. Posljedica toga bi mogla biti i promjena borbene paradigme “nađi, naciljaj i pucaj” (Find, Fix and Strike) u “nađi, prati, pucaj, iskoristi” (Find, Track, Strike, Exploit), tj. mijenja se sama priroda manevra.

Promjene na divizijskoj razini
Divizijski sklop sačinjen od brigada uvelike će se promjeniti ako usporedimo britansku diviziju iz 1990. s budućom iz 2010. Na divizijskoj razini iz 1990. informacije sa strategijske i operativne razine mogu se opisati riječima premalo i prekasno. U 2010. informacije s viših razina će trebati biti na vrijeme na raspolaganju i ono što je najvažnije – divizije će nadzirati niz ISTAR sredstava.
Bespilotne letjelice osiguravaju informacije u realnom vremenu i mogućnost stalnog nadzora ciljeva, čime je omogućeno praćenje, napad i procjena nanesene štete i sve to unutar jednog leta. To je veliki skok u odnosu na zračno fotografiranje avionima te raketnim bespilotnim letjelicama (npr. tipa CL-289). Slično tome, divizije bi trebale imati vlastite kopnene postaje sustava ASTOR. Godine 1990/91. britanska vojska uopće nije imala tu mogućnost, a čak je i američka KoV u Zaljevskom ratu 1991. imala ograničen pristup podacima s JSTARS platformi.
Također bi trebale dvostruko narasti mogućnosti elektroničkog ratovanja (EW) do 2010. Sustavi COBRA i ASP će osigurati učinkovito lociranje neprijateljskog topništva zamjenjujući Cymbeline radar za lociranje minobacača, prije raspoređen u brigadnim topničkim pukovnijama. Oklopno izvidništvo, iako malobrojnije, postati će mnogo učinkovitije uvođenjem ISTAR platforme temeljene na porodici oklopnih vozila FRES. Kada se sve to poveže digitalnim komunikacijama, novim načinom zapovijedanja, organizacije i novom doktrinom, te se uvede digitalna obrada podataka, dobit će se prepoznatljiva i integrirana ISTAR moć.
Kombinacija tri čimbenika: ISTAR, viši stupanj združenosti i učinkovitiji digitalni zapovjedni sustav će učiniti diviziju vrlo snažnim protivnikom, koji će moći pokrivati područje do 200 km široko i 120 km duboko. Doseg divizijskog topništva će se povećati uvođenjem MLRS-a i boljeg streljiva s većim dometom. No, istodobno, sredstva neizravne paljbe vjerojatno će morati biti dodjeljena brigadama, jer će zbog njihovog predviđenog dometa teško moći koncentrirati paljbu uzduž divizijske bojišnice. Doista, nije vjerojatno očekivati da će neprijatelj u budućnosti koncentrirati velike snage i stoga će budući ciljevi biti manji, rjeđi, dobro maskirani i mobilni. To bi moglo potaknuti još veću decentralizaciju topništva.
Veliko pojačanje britanskim divizijama dolazi u obliku borbenih helikoptera WAH-64D Apache koji će zamijeniti Lynxove s PO projektilima TOW. Apache će biti vlastito sredstvo za dubinski udar korpusa ili brigada kao i iznimno sposobna ISTAR platforma.

Brigadna razina
Brigade će i dalje biti najviše usmjerene na blisku borbu, ali s većim naglaskom na dalekometnu neizravnu paljbu i imat će veće područje djelovanja koje će prelaziti 50 km2. Do 2010. brigade bi trebale preuzeti neke značajke današnjih divizija i bit će mnogo nezavisnije pri djelovanju. Informacije će dobivati sa strategijske i operativne razine, a imat će i vlastita ISTAR sredstva prilikom konkretnih operacija.
Zapovjednik brigade će imati pravodobne, točne i relevantne informacije o neprijatelju što će mu omogućiti da bitku započne ranije, širim izborom oružanih sustava te s preciznijim i ubojitijim učinkom. Zapovjednik će sa sigurnošću moći izvoditi manevar i izbjegavati neprijatelja ili izlaziti iz kontakta s njim čuvajući kako svoje snage tako i taktičke opcije. Moći će djelovati iznimno brzo i s potpuno fleksibilnim pristupom iskoristiti neprijateljske slabosti i zgrabiti prilike. (Iako se pod pojmom manevra često podrazumijeva samo pokret, zapravo pokreta uopće ne mora biti. Manevar jest paradoksalna, neočekivana akcija koja donosi veliki dobit, ali je istovremeno i visokorizična. Očekuje se da će C4ISTAR sustavi minimalizirati taj rizik.)
S vremenom, kako bude raslo iskustvo s ovakvom vrstom ISTAR-a, događat će se i promjene u ustroju brigade i taktici. Povećano područje djelovanja će imati posljedice na sredstva posredne paljbe. Treba očekivati veći naglasak na sposobnije minobacače ili spuštanje samovoznih haubica AS 90 na niže ustrojbene razine, dok će na brigadnoj razini ostati sustavi većeg dometa (MRLS, helikopteri).
Također, kod ovakvog koncepta snaga s mnoštvom izvidničkih/obavještajnih sustava za očekivati je mnogo manje iznenađenja pri djelovanju (naravno, uvijek će ih biti). To utječe na pričuve i iako ne znači da neće biti potrebne mogle bi biti manje ili ih možda ne bi trebalo držati na svakoj zapovjednoj razini ili ih pak treba organizirati na neki drugi način. Zapovjednik bi trebao unaprijed imati naznaku o potrebnim pričuvama što bi utjecalo na njihov sastav i mjesto u snagama. Mogla bi se promijeniti i uloga pričuvnih snaga iz ponajprije reakcije na neočekivano neprijateljsko djelovanje u snage za iskorištavanje nastalih novih prilika.

Razina borbene skupine
Borbena skupina (bojna) također će imati pristup važnim informacijama s viših instanci te izravno odaslane hitne informacije s bilo koje razine ili bilo kojeg sredstva koje je priskrbilo tu informaciju. Očekuje se da će se s razvojem digitalnog zapovjedanja osobito razviti automatizacija ISTAR planiranja i obrade. To jest, borbenim skupinama bi trebalo proslijeđivati fokusiranije i njima prilagođene informacije. Olakšat će se planiranje a kretanje na bojištu će biti mnogo sigurnije, nadzirući veće površine i učinkovitije rabeći borbenu moć. C4ISTAR i digitalni zapovjedni sustavi te poboljšana doktrina zapovijedanja ubrzati će tempo zapovijedanja.
Unatoč ISTAR sredstvima predviđenim na razini brigade i borbene skupine će trebati vlastita ISTAR sredstva kako bi osigurale detaljnije informacije i njihovu trenutačnost koja je na toj razini vrlo važna. Točna kombinacija sredstava ovisiti će o nizu čimbenika kao što su zadaća, neprijatelj i operativni prioriteti. Bit će i kombiniranja s brigadnim ISTAR-om u slučajevima kada brigadna sredstva mogu zapovjednicima borbenih skupina osigurati velik dio potrebnih informacija, a tada je i manja potreba za velikim rasponom ISTAR sustava u borbenim skupinama. No, na složenom terenu na kojem niže zapovjedne razine trebaju vrlo detaljne i trenutačne informacije i gdje je vjerojatnost neočekivanog veća, brigadna razina neće moći zadovoljiti trenutačne potrebe borbene skupine.
Bez sumnje, postojat će stalna potreba za izvidničkim sredstvima u obliku lakih oklopnih vozila. No, ona bi po potrebi mogla biti dopunjena drugim sredstvima, npr. tenkovima, snajperima, opkoparima ili POVRS-ima. Najvažniji dodatak oklopništvu biti će bespilotne letjelice i njihove kopnene postaje koje će borbenim skupinama osigurati vlastiti pogled iz zraka (“eye in the sky”) u realnom vremenu u podršci planiranja, manevra i borbe posrednom paljbom i združenim sustavima.
Kako će se u budućnosti povećati broj ISTAR sustava na razini borbene skupine, bit će potrebne prilagodbe nižih razina zapovjedanja unutar postrojbi te učinkovitija arhitektura zapovjednog lanca da bi se tim sustavima moglo učinkovito upravljati i koordinirati ih. Ono što je najvažnije, bilo da se radi o izvidničkoj desetini ili nekoj drugoj manjoj postrojbi i one će se morati u potpunosti integrirati/umrežiti u svekoliki sustav.
Osnova učinkovitog ISTAR-a na razini brigade i borbene skupine jest u učinkovitom zapovijedanju i nadzoru, tj. upravljanju i međusobnom povezivanju i koordiniranju ISTAR sredstava. Bez odgovarajućeg C4I postoji opasnost od informacijske pretrpanosti a u kombinaciji sa zapovjednim timom opterećenim upravljanjem sredstvima za koja nisu dovoljno obučeni, ISTAR može postati suprotnost željenom cilju.

Združena taktička borba
Ovaj se termin na prvi pogled sastoji od kontradiktornih pojmova. Pojam združenosti smo navikli vezati uz operativnu razinu. Naravno, zapovjednik združenih snaga i njegov stožer djeluju na operativnoj razini, no pojedinačne platforme, koje npr. djeluju u jedinstvenom združenom prostoru bitke, djeluju na taktičkoj razini. To bi moglo značiti da one djeluju, kao sada, unutar okvira svoje grane gdje kopnenim snagama zapovijeda zapovjednik kopnenih snaga, a sredstva ostalih grana ih podržavaju ili kopnene snage podržavaju druge elemente; zrakoplovstvo, mornaricu ili specijalne snage. Također bi to s druge strane moglo značiti i tješnju integraciju ISTAR, manevarskih i udarnih sredstava unutar združenih okvira s većim naglaskom na združene mogućnosti i združeno zapovijedanje.
Naglasak na navedenom je osobito važan kod precizne primjene snaga u svrhu postizanja točno određenih učinaka u složenom borbenom prostoru gdje taktička akcija sve više ima operativni utjecaj i strateški značaj. Uzmimo sljedeći primjer: bespilotna letjelica identificira cilj, izvidnički tim razlučuje, odlučuje i nadzire cilj a borbeni zrakoplov napada cilj. Bespilotnom letjelicom može upravljati ratno zrakoplovstvo te može biti lansirana i sa 1000 km udaljenosti ili čak s drugog kontinenta ili je može lansirati ratna mornarica s broda, ali i od kopnene vojske koja ju je lansirala samo nekoliko kilometara od cilja. Isto tako zrakoplov može doći s aerodroma ili broda i čak može pripadati snagama neke druge države. Kopnene izvidničke snage mogu biti specijalci, marinci ili KoV. Varijacije su moguće i kod kombinacija senzora i napadajnih sredstava. Npr. cilj se može otkriti elektroničkim izviđanjem, stožer na kopnu ili zračno izviđanje može potvrditi i razlučiti cilj, a sredstvo udara može biti krstareći projektil s broda ili borbena bespilotna letjelica.
Na koji god se način stvar odvijala, akcija je istodobno združena i taktička. Ona je također i precizna – predstavlja primjenu točno potrebnih snaga da bi se postigao točno određeni učinak bez nenamjernih posljedica. Ključna odlika bi trebala biti u tome što se funkcija odlučivanja u izvršavanju akcije unutar zapovjedne namjere (tj. zadane zadaće koja je općenitog karaktera) spušta na najnižu praktičnu razinu, radije nego da se svim potezima upravlja iz jednog središta.
Nedavno iskustvo iz Afganistana je neke navelo na zaključak da je svrha manevarskih snaga naći i točno locirati neprijatelja, odrediti njegov perimetar, pronaći točke koje su najranjivije na paljbu, motriti ih, razlučiti civile od vojske, razlučiti lažne i prave ciljeve i onda predati informacije platformi/postrojbi koja će izvesti paljbeni udar na te ciljeve.

To se očito odnosi na uporabu specijalnih snaga ili izviđačkih postrojbi koje daju okvir za djelovanje združene paljbene moći. Mogućnost da se razluči i nadzire je vrlo važna kada se djeluje restriktivnim pravilima djelovanja (rules of engagement), što i je najvjerojatnija situacija u budućim sukobima. No, rat u Afganistanu nije rat budućnosti već prošlosti, iako daje snažne naznake o onome što dolazi. Okolnosti u Afganistanu bi se teško mogle ponoviti; bezazlen zračni, pomorski i elektronički prostor, te na usluzi domaće, kakve-takve, kopnene snage od 80 000 ljudi. Mnogo je vjerojatniji budući scenarij je gdje lake i lake mehanizirane kopnene snage čine okvir sigurnih baza kako bi omogućile djelovanje specijalnih snaga i izvidnika te specijalističke HUMINT (human intelligence – obavještajna djelatnost u kojoj su izvor informacija ljudi) operacije. Tako se uspostavlja otvorena nazočnost i daje podrška humanitarnim i drugim nevojnim elementima operacije. S vremenom se stvaraju pogodni uvjeti za uvođenje dodatnih snaga sa zadatkom da učine što god je još potrebno, bilo to manevarsko ratovanje s nadmoćnom paljbenom snagom osiguranom novim tehnologijama ili izgradnja nacije. Osnovna stvar koja sve navedeno omogućava jest učinkovita mreža kojom se potrebne informacije prenose i obrađuju u vrlo kratkom roku i s potrebnom detaljnošću. Upravo je ova tehnologija prioritetna u istraživanju i razvoju.
Ali bit će i organizacijskih posljedica dvaju nametnutih imperativa: nužnost brzog raspoređivanja snaga prvog postroja i združeno djelovanje na taktičkoj razini. Ti zahtjevi usmjeravaju ka povećanoj optimalizaciji dijela snaga namijenjenih tom obliku združene borbe. Nadalje, ako su raspoređene združene snage povezane u čvrstu C4ISTAR mrežu bit će moguće oformiti združene senzorske, manevarske i udarne namjenske timove radi postizanja određenih učinaka. Ti se timovi mogu međusobno umrežiti i ustrajati i raspuštati ih po potrebi. Raspoređeni rodovi onda postaju osnova operativnih snaga u području ili u blizini područja operacija umjesto da postoji samo osnovna združena zapovjedna konstrukcija odgovorna za provedbu taktičkih zadaća. Dobar postojeći primjer je način djelovanja britanskih snaga sigurnosti u Sjevernoj Irskoj gdje KoV ophodi područjem, a ciljano djelovanje na teroriste izvode druge agencije.
U krajnjoj liniji može nastati novi ustrojbeni oblik vojske koja će se primarno dijeliti na izvidničke/obavještajne, udarne i manevarske snage. Bez obzira na ishod, da bi se iskoristio potencijal koji nude umrežene združene snage u kojima je zapovjedna namjera u potpunosti razumljiva i poznata, i gdje se upravljanje provedbom može spustiti do najniže praktične razine, potrebna je brza i odlučna zapovjedna struktura.
Na kraju se ipak možemo zapitati je li prikazani združeni taktički boj doista nešto bitno novo. Združeni boj još uvijek zahtjeva spoj paljbene moći i manevra i ne daje odgovor na vječna pitanja što je bolje manevar podržan paljbom ili paljba podržana manevrom ili što je učinkovitije zrakoplovstvo ili kopnena vojska? Ono što je doista ovdje bitno jest da tehnologija informatičkog doba i imperativi promijenjenih okolnosti mijenjaju oblik i namjenu paljbene moći i manevra. Mijenja se i njihov međusobni odnos i postaje potencijalno toliko dinamičan da će se moći iznimno brzo promijeniti i prilagoditi sukladno razvoju situacije, a s optimalnim učinkom. Učinci će se često moći iskoristiti izvan vojne domene u svrhu stvaranja prednosti u drugim dijelovima operacije. To će biti suština operativnog umijeća informacijskog doba.

Vedran SLAVER