Bogato desetljeće Jazz orkestra Hrvatske vojske

”Glazba nas spaja s civilima i osjećaj poslije svakog koncerta, kad su svi sretni i zadovoljni, je nezamjenjiv,” rekao je bojnik Davor Dropuljić

Na jedinstvenoj pozornici pod zvijezdama na Trgu kralja Tomislava u sklopu Zagreb Classic open air festivala 28. lipnja 2022. nastupao je Jazz orkestar Hrvatske vojske i Adalbert Turner Juci pod ravnanjem bojnika vojnog specijalista Davora Dropuljića.

Svi ljubitelji dobre glazbe, a i oni koji su se našli u prolazu, mogli su uživati u iznimnom performansu koji je pripremio pjevač i glumac Adalbert Turner Juci u pratnji Jazz orkestra Hrvatske vojske. Izveli su popularne pjesme Franka Sinatre. Zagreb Classic open air održava se od 2016. godine, a među ljubiteljima glazbe uživa kultni status koji potvrđuje i ovogodišnjim izdanjem.

Jazz orkestar Hrvatske vojske sastavnica je Orkestra Hrvatske vojske Zapovjedništva za potporu koja djeluje gotovo deset godina, a odlikuju ga raznovrsnost glazbe koju izvode, od jazza do zabavne glazbe, vrhunska kvaliteta te suradnja s brojnim poznatim imenima domaće i međunarodne zabavne glazbe.

Jazz orkestar Hrvatske vojske imao je priliku u sklopu Zagreb Classic open air festivala zabavljati zagrebačku publiku i priuštiti im izvrstan koncert. Tim povodom razgovarali smo s njegovim voditeljem i dirigentom bojnikom Davorom Dropuljićem, koji je svoj razvojni put u Hrvatskoj vojsci započeo 1992. godine. Razgovarali smo o samom nastanku Orkestra, izazovima s kojim se susretao tijekom zadnjih devet godina, ali i o sve većoj popularnosti kod građana Republike Hrvatske.

Kako je počeo vaš profesionalni put i koje dužnosti trenutačno obnašate?

U Hrvatsku vojsku pristupio sam krajem 1991. godine, a prvi profesionalni ugovor potpisao sam 1992. godine došavši direktno u Orkestar Hrvatske vojske gdje počinje moj razvojni put od sviranja prve trube i prve krilnice. Nakon dvije godine na mjestu predvodnika Simfonijskog puhačkog orkestra iz Zagreba preuzeo sam ulogu njegova zapovjednika, a na tom se mjestu nalazim i danas. Ujedno obnašam dužnost voditelja i dirigenta Jazz orkestra Hrvatske vojske od početka njegova rada.

Jazz orkestar iduće godine obilježava 10. obljetnicu postojanja. Možete li ukratko opisati kako je osnovan i otkud ideja za to?

Jazz orkestar Hrvatske vojske kakvog danas znamo nastao je 2013. godine na moju inicijativu i inicijativu još nekolicine kolega. Ne trebamo zaboraviti kako je i u prošlosti sredinom devedesetih godina postojao Jazz orkestar HV-a pod vodstvom pokojnog maestra Miljenka Prohaske. Problem tog orkestra bio je što se mahom oslanjao na vanjske suradnike i teško je bilo organizirati probe s obzirom na to da su to bili ljudi koji su bili zaposleni u drugim gradskim orkestrima. Nakon nekoliko godina rada taj je orkestar prestao s djelovanjem, a poslije je bio još jedan pokušaj osnivanja Jazz orkestra, ali zbog istih problem kao i prije nije se mogao održati. Zato smo kolege i ja 2013. godine odlučili sastaviti Jazz orkestar HV-a isključivo s vlastitim snagama. Uvijek tu postoji potreba za nekim vanjskim suradnikom, ali to je jedan ili eventualno dvojica. Već gotovo deset godina djelujemo kao sastavnica Orkestra Hrvatske vojske, a osim nas tu su još i Simfonijski puhački orkestar, Orkestar Hrvatske ratne mornarice i Klapa ”Sveti Juraj“ HRM-a.

Koje biste razdoblje ili nastupe izdvojili kao najizazovnije tijekom ovih devet godina?

Kao i za mnoge druge glazbenike tako je i na naš rad najviše utjecalo razdoblje pandemije kad smo zbog svih epidemioloških mjera mogli obavljati samo ono nužno, a koncerte i publiku mogli smo zaboraviti. To nam je bio velik izazov jer smo morali održavati formu kod kuće, a sviranje kod kuće  ipak je neusporedivo sa sviranjem na javnim nastupima i koncertima. Što se tiče javnih nastupa najizazovniji su bili koncerti u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje smo 2017., 2018. i 2019. godine do posljednjeg mjesta napunili veliku dvoranu. To su bili veliki humanitarni koncerti s eminentnim pjevačima hrvatske estrade poput Matije Cveka, Adalberta Turnera Jucija, Renate Sabljak, Đanija Stipaničeva, Marka Tolje i drugih.

Osim najizazovnijih koncerata koje ste naveli, postoji li neki koncert ili nastup koji najviše pamtite i koji je ostavio velik dojam na vas?

Koncert koji najviše pamtim humanitarni je koncert 2019. godine u Lisinskom kad se prikupljala pomoć za Zakladu vojne solidarnosti. Mladen Bodalec pjevao je Ružu Hrvatsku i cijela je dvorana stajala na nogama. To je zaista bio lijep osjećaj i taj bih koncert definitivno izdvojio kao nešto najbolje što se ovom orkestru dogodilo.

Naveli ste već neke suradnje s glazbenicima na domaćoj i na svjetskoj sceni. Postoji li suradnja koju biste posebno istaknuli?

Prije mjesec dana u okviru programa 16. Velikogoričkog Brass Festivala u dvorani “Gorica” Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici održali smo koncert gdje je poseban gost bio legendarni australski multiinstrumentalist James Morrison. Kad je u pitanju jazz glazba, ta je suradnja bila kruna našeg orkestra. Što se tiče domaćih izvođača, s kojima inače sviramo zabavnu glazbu, od njih bih izdvojio mladog pjevača Matiju Cveka koji je od prvih dana s nama i uvijek se odaziva na naše pozive i iznimno mi je drago da ga imamo kao suradnika.

Kakav je vaš repertoar, bazira li se većinom na jazz glazbi ili je ipak prevladala zabavna glazba?

Počeli smo s jazz glazbom koja ipak traži svoju publiku i nije baš za široke mase ljudi. Prvi naš koncert  bio je s jazz glazbom i bio je vrlo kvalitetan, ali dvorana je bila poluprazna. Poslije toga imali smo valentinovski koncert gdje smo s domaćim pjevačima izveli neke od najpoznatijih domaćih ljubavnih pjesama. Napunivši tad cijelu dvoranu shvatili smo da publika od prve do zadnje riječi pjeva te pjesme u našim aranžmanima i ostalo je sve povijest kako se kaže. Otkrili smo da je domaća glazba ipak dominantna među našom publikom i naš se repertoar bazira na njoj, ali ubacimo i neke stare svjetske evergrine koje svi poznaju.

Imate li već neke ideje kako ćete obilježiti 10. obljetnicu sljedeće godine?

Postoje planovi, ali tijekom pandemije naučili smo da ništa nije sigurno tako da se nadamo da će jesen biti normalna što se toga tiče pa da možemo bez problema planirati i pripremati se za iduću godinu. Želio bih kao dirigent napraviti jedan veliki obljetnički koncert u Lisinskom, ali i cijelu 2023. godinu obilježiti odlascima u vojarne, gradove i trgove kako bi nas ljudi upoznali i vidjeli da smo tu i nakon deset godina.

Na Trgu kralja Tomislava u sklopu Zagreb Classic open air festivala mogla se vidjeti vaša velika popularnost među stanovništvom. Što mislite zašto vas toliko vole slušati, koji je recept vašeg uspjeha?

Nakon naših koncerata puno puta ljudi dolaze i kažu da smo fantastični, veseli i spontani. Upravo taj moj kontakt s publikom, pošalice, dobra svirka i odabir pjesama rezultira uvijek dobrom atmosferom i dobrim komentarima. Glazba nas spaja s civilima i osjećaj poslije svakog koncerta, kad su svi sretni i zadovoljni, je nezamjenjiv. Recept za naš uspjeh prije svega su dobri međuljudski odnosi i prijateljstvo koje vlada među nama. Ono što želim naglasiti jest definitivno velika potpora svih djelatnika Zapovjedništva za potporu na čelu sa zapovjednikom general-pukovnikom Mladenom Fuzulom. Mi smo svi jedna velika obitelj i bez njihove potpore i pomoći bilo bi puno teže raditi i na tome smo im beskrajno zahvalni.

TEKST Janja Marijanović

FOTO  Filip Klen