Šetnje u prirodi koje smo svi jedva dočekali nose sa sobom i određene opasnosti. Zajedno s prirodom bude se i krpelji, u većem ili manjem broju u proljeće i u ljeto svake godine

Krpelji su najaktivniji u svibnju i lipnju. Krpelji imaju posebne usne organe, prilagođene za bodenje kože i sisanje krvi. U svom razvoju prolaze tri stadija: larva, nimfa i odrasli krpelj. Tijekom sisanja krvi, pod uvjetom da su zaraženi nekim mikroorganizmom opasnim po čovjeka, mogu mu prenijeti infekciju. Mogućnost za prijenos je veća što je vrijeme sisanja duže, a najveći rizik nastaje kad krv siše odrasla ženka, koja za nekoliko dana usiše toliko krvi da višestruko premaši svoju veličinu. Za razliku od ženke koja se prepoznaje po crveno narančastom polumjesečastom zatku mužjaci i ličinke su jednobojni, smeđi.

Lajmska bolest
Najčešća bolest koju krpelj Ixodes ricinus prenosi u nas je Lyme borelioza. Bolest je raširena po cijelom svijetu, a prvi put je opisana 1975. godine Uzročnik je spiroheta Borrelia burgdorferi. Smatra se da je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do 45% krpelja zaraženo ovom bakterijom. Prirodni rezervoar bolesti su divlje i domaće životinje. Infekcija kod čovjeka često prolazi kao asimptomatska (dokazana serološkim testovima) ili kao blaga neprepoznatljiva bolest praćena nespecifičnim simptomima: vrućicom, glavoboljom, mišićnom boli. Od uboda krpelja do pojave prvih simptoma bolesti prođe u prosjeku 16 dana, ali je razdoblje inkubacije vrlo nestabilno i može trajati od jednog dana do četiri mjeseca. Bolest ima tri faze. Tijekom prve faze lokalizirane infekcije, zahvaćena je koža oko mjesta uboda krpelja. Na koži se javlja crvenilo ili čvorić koji se širi u okolicu, a može zahvatiti i veću površinu kože. Najčešće je na nogama, a oko polovine bolesnika uz to osjeća glavobolju, umor, boli u mišićima i zglobovima, neki mogu imati povišenu temperaturu te osjećati pečenje i bol. Nakon nekoliko tjedana kožne lezije nestanu. Nekoliko mjeseci kasnije u drugoj diseminiranoj fazi u 20% inficiranih javljaju se neurološke i srčane tegobe, meningitis, motorička oštećenja i pareze moždanih živaca. Parezu n. facijalisa u jednom istraživanju u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koje je obuhvatilo 218 bolesnika imalo je 32%, a crvenilo na koži (erytema migrans) 46% oboljelih. U trećoj perzistentnoj fazi bolesti, nakon više godina javljaju se upalne i degenerativne promjene na većim zglobovima, odnosno kronične promjene na koži.

Protiv ove bolesti u Americi, u kojoj je samo jedan soj bakterije, postoji cjepivo, ali u nas zbog više sojeva nije moguće cjepivom postići pouzdanu zaštitu. Zbog toga se potrebno odmah javiti liječniku ako se pojavi crvenilo na mjestu uboda krpelja da bi se specifičnom terapijom prekinuo infektivni proces. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka pa ne treba izbjegavati kontakt s oboljelim.
Od 1984. kad je bolest u nas prvi put bolest opisana, broj oboljelih je rastao, ali nije prelazio 350 godišnje, a u 2008. bilo je 439 prijavljenih slučajeva bolesti. Najviše oboljelih od 2004. do 2008. bilježe: grad Zagreb (510), Krapinsko-zagorska županija (163), Zagrebačka (156), a slijede Koprivničko-križevačka (118) i Primorsko-goranska županija (113). U Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i u Zadarskoj županiji,osim jednog, do sada nije bilo slučajeva ove bolesti.

Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni menongoencefalitis (KME) u Hrvatskoj se javlja u kontinentalnom dijelu između Drave i Save – okolica Zagreba, Varaždin, Koprivnica, Đurđevac, Vinkovci, Bjelovar, u novije vrijeme i u Gorskom kotaru. U urbanoj zagrebačkoj zoni do podnožja Medvednice nema opasnosti od KME. Medvednica je prirodno žarište razmjerno niskog intenziteta s 0-5 oboljelih godišnje.
Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna bolest središnjeg živčanog sustava, ograničena uglavnom na endemična područja. Prirodni rezervoar bolesti su divlji mišoliki sisavci, a prenosioci bolesti su krpelji Ixodes ricinus, u kojima se virus zadržava kroz nekoliko generacija. Bolest može prenijeti i nekuhanim mlijekom.

Ne mora svaki kontakt s krpeljom dovesti do prijenosa bolesti. Infekcija virusom može varirati od inaparentnih (gotovo neprimjetnih) do teških i letalnih slučajeva bolesti. Inkubacijski period obično je 7-14 dana, a može varirati od 2-28 dana. Kad je bolest razvijena očituje se bifazičnim tijekom. Često se međutim događa da se infekcija očituje samo prvom fazom kao kratkotrajna febrilna bolest slična gripi (vrućica, jaka glavobolja, klonulost, bol u cijelom tijelu, povraćanje) ili prva faza ostane inaparentna pa se bolest javi kao serozni meningitis ili meningoencefalitis (u oko 10% inficiranih). Ako su obje faze bolesti izražene onda nakon prve faze uslijedi razdoblje bez simptoma oko 7 -10 dana, a druga faza počinje naglo s visokom temperaturom, glavoboljom, zakočenom šijom i povraćanjem. Specifičnog lijeka nema i liječenje je simptomatsko. Bolest se može prevenirati cjepivom.

Cijepiti se trebaju oni koji profesionalno zalaze u šumska područja uglavnom sjeverno od rijeke Save, posebice sjeverozapadne Hrvatske ili u području od Delnica prema slovenskoj granici. U opticaju su dva cjepiva: austrijsko FSME- IMUN i njemačko Encepur.
Da bi se postigla imunizacija prije sezonske aktivnosti krpelja, prvo i drugo cijepljenje preporuča se provesti po konvencionalnoj shemi cijepljenja prije početka aktivnosti krpelja. Cjepivo se daje u 3 doze, osim kratke sheme za Encepur (4 ), a docjepljivanje je svakih 3-5 godina.

Erlihioza
Erlihioza je zarazna bolest koju uzrokuju bakterije iz roda Erlichia. Najprije je bila poznata kao bolest pasa, mačaka i preživača. Prvi humani slučaj bolesti opisan je u Japanu 1954., a prvo izvješće o humanoj bolesti u SAD-u dano je 1986. godine. Poznata je u Japanu i Sjevernoj Americi, ali je ima i u nas. Prvi europski opis ove bolesti objavljen je 1997. u Sloveniji. U nas su prvi bolesnici liječeni na Zaraznom odjelu Opće bolnice u Koprivnici 1998., a potjecali su iz endemskog žarišta krpelja na Kalniku.

Prosječna inkubacija je 8-9 dana, a trajanje bolesti oko 3 tjedna. Kliničke manifestacije bolesti kreću se od asimptomatskih do bolesti slične gripi s naglim početkom praćenim vrućicom, glavoboljom, bolima u mišićima, povraćanjem, osipom, koji zahvaća trup i udove. Može se javiti upala ždrijela, kašalj, proljev, otok limfnih čvorova. Kao komplikacija mogu nastati gljivične infekcije, a u težim slučajevima dolazi do poremećaja disanja, neuroloških i bubrežnih simptoma. Iako u nas nije raširena kod pojave dugotrajnih febrilnih bolesti nepoznatog uzroka u ljetnim mjesecima, osobito ako postoje podaci o ubodu krpelja treba misliti i na erlihiozu. Bolest se liječi doksiciklinom.

Rasprostranjenost krpelja
Najveću aktivnost šumski krpelji u našim krajevima pokazuju od svibnja do srpnja, a zatim ponovno ujesen. Hrastove, grabove i bukove šume, bogate šipražjem, travom, paprati, kupinovim grančicama idealno su obitavalište krpelja, ali se on raširio i počeo naseljavati i uređene gradske parkove. Odrasle ženke Ixiodes ricinusa rijetko se nalaze na raslinju višem od 1m (do 1,5 m), larve se nalaze na visini od 30 cm, a nimfe na raslinju manjem od 1 metra. One se obično popnu na vršike trave, grančica ili lista čekajući prolazak plijena. Kad se plijen približi krpelji osjetom toplinskog zračenja i mirisa istegnu prednje nožice i budu pokupljeni od čovjeka ili životinje.

Nakon što ih je žrtva pokupila oni i po nekoliko sati hodaju po njoj u potrazi za mjestom gdje će se učvrstiti. Vole meku i tanku kožu, vlažna i topla mjesta prepone, pazuho, unutarnju stranu nadlaktica i bedara, kod djece se često nađu na vlasištu i oko ušiju. Na mjestu uboda može se kao rezultat djelovanja stranih bjelančevina, koje krpelj unosi u kožu javiti manje crvenilo ili oteklina, koja blago svrbi. Postotak zaraženosti u prirodnim žarištima KME vrlo je različit i mijenja se iz godine u godinu. U području jake zaraze u okolici Zagreba zaraženost je 3 inficirana na 1000 ulovljenih krpelja. Prije kampanje cijepljenja do 1981. Austrija je imala najviše oboljelih u Europi. Od 2003.-2007. godišnji prosjek oboljelih je 73, u Hrvatskoj je 27.

Interesantno je znati da je u Češkoj u razdoblju 2003. -2007. godišnji prosjek 660 oboljelih s tim da je u 2006. bio iznenadni porast s 1029 oboljelih (10/100 000 – više nego ikad ranije). Najviše zaraženih krpelja registrira se južno od Praga blizu Česke Budejovice, a konstantno visoka zaraženost je blizu Plzena u zapadnom dijelu zemlje. U Sloveniji od 2001.-2005. prosjek je 261, a u 2006. bilo je 445 oboljelih. U Rusiji je od 1998. do 2007. oboljelo 54 526 osoba dok je u Njemačkoj broj oboljelih od 100 do 300 godišnje (2006. – 546). U Hrvatskoj je vrh obolijevanja u srpnju i kolovozu.

Preventivne mjere
U području boravka osoblja treba onemogućiti zadržavanje sitnih glodavaca (prirodni rezervoar bolesti) uklanjanjem šikare u okolici nastambi, mjesta taborovanja i boravka.

U žarištima KME poželjno je hodati obilježenim i od grmlja očišćenim stazama, u odjeći dugih rukava, s nogavicama hlača uvučenim u čizme. Što je odjeća svjetlija lakše je na njoj uočiti krpelja. Svatko tko se duže zadržava u žarištima bolesti treba primjeniti propisanu zaštitu eksponiranih dijelova tijela repelentima i odjeću impregniranu repelentima.

Repelent se nanosi preko zaštitnog sredstva za sunčanje, a pri jakom znojenju i velikoj vlažnosti zraka nanosi se više puta. Svakih nekoliko sati trebalo bi pregledati odjeću i skinuti krpelje ako se na njoj nađu. Nakon povratka iz prirode važno je skinuti se, pregledati cijelo tijelo (najbolje da to učini druga osoba) i istuširati se nakon toga.

Evidentirati osobe s ubodom krpelja i u razdoblju od 4 tjedna prije kupanja dobro pregledati kožu te kod pojave ograničenog crvenila ili mrlje, odnosno pri pojavi vrućice odmah potražiti liječnika.

Ako se pri povratku iz žarišta nađe krpelj, treba ga stručno odstraniti. Bez ikakvog prethodnog mazanja, uljem, alkoholom ili sl. uhvatiti ga pincetom tik uz kožu i laganim povlačenjem u svim smjerovima izvući. Još je bolje i lakše ispod krpelja podvući plastičnu pločicu za odstranjivanje krpelja (tick twister). Nakon uklanjanja krpelja, ranicu dezinficirati alkoholom.

Mirjana ŽUROVEC GRUBIŠIĆ