Od kraja ljeta 1991., kad ga je zauzeo do 1995., neprijatelj je područje Ljubova dodatno osigurao mnoštvom bunkera, rovova i minskih polja. Zbog toga kao i zbog konfiguracije terena punog klisura, gudura i kamenih gromada vjerovali su da je prijevoj Ljubovo njihova moćna utvrda, nazivali su ga ”gvozdenim“ i tvrdili kako ga hrvatske snage nikad neće uspjeti osvojiti. Prevarili su se…

Kad je u travnju 1991. Sabor Republike Hrvatske donio zakon kojim se uz postojeće sastavnice uvodi Zbor narodne garde kao redarstvena služba Ministarstva unutarnjih poslova, stvorena je zakonska osnova za organiziranje Zbora narodne garde – profesionalne oružane formacije vojnog ustroja kojim, u operativnom smislu, rukovodi Ministarstvo obrane, a čija je dužnost u tom trenutku bila provedba obrambeno-redarstvenih zadaća. Zahvaljujući tom zakonu, pripremama koje su mu prethodile i aktivnostima koje su nakon njega slijedile, hrvatska, ali i svjetska javnost prvi su put, 28. svibnja iste godine, u Zagrebu, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici mogle vidjeti postrojbe Zbora narodne garde koje su u svečanom postroju prisegnule pred predsjednikom Republike Hrvatske, dr. Franjom Tuđmanom.

Taj svečani postroj, pokazat će vrijeme koje slijedi, bio je početak nečeg velikog, prijelomnog i za povijest stvaranog – no, bilo je tog svibnja i onih koji u Kranjčevićevoj nisu mogli biti jer su prijelomnost ratnog trenutka i stvaranje povijesti već živjeli, a svoju odluku branjenja domovine svakim novim danom potvrđivali.

Tigrovi na Ljubovu

Nakon prve borbene akcije koju su početkom ožujka 1991. imali u Pakracu, pa Krvavog Uskrsa na Plitvicama, koji je uslijedio krajem istog mjeseca, Jedinica za posebne zadatke Rakitje –Tigrovi – 15. travnja 1991. godine stiže na Ljubovo. Selo nedaleko od Gospića i prijevoj na 1100 metara nadmorske visine strateški je važan za komunikaciju između Gospića i Korenice, odnosno između Ličkog i Krbavskog polja. Od samih početaka, pa do kraja Domovinskog rata, do Oluje kad je Ljubovo oslobođeno, oko tog teško osvojivog, čvrstog uporišta neprijateljskih snaga trajale su borbe, grupiranja snaga i napetosti. Za Gospić, Perušić te okolna mjesta, Ljubovo je bilo od strateške vojne, ali i životne važnosti. U svakodnevnom granatiranju stradavali su civili, naselja su bila izložena razaranju. Sama crta razdvajanja na Ličkom Osiku nije se pomicala od početka Domovinskog rata pa sve do Oluje.

Jedinica za posebne zadatke Rakitje preuzima 15. travnja, od Posebne jedinice policije, objekte poljoprivredne ekonomije gospićkog zatvora u podnožju Ljubova. Njih 87, s osloncem na trima dominantnim kotama razmješta se sa zadaćom održavanja javnog reda i mira na širem području, sprečavanja snaga JNA u pokušaju prolaska iz Korenice prema Gospiću te osiguravanja zatvorskih objekata u podnožju Ljubova. Istog dana osiguravaju pratnju vozilima s oružjem i opremom koja je potrebna za obranu Lovinca te pružaju potporu policijskim ophodnjama na komunikaciji za Lovinac koji se nalazi u neprijateljskom okruženju.

U dogovoru s načelnikom Policijske uprave Gospić koordinira se opseg i način provođenja daljnjih aktivnosti i suradnje u području odgovornosti. Tako je dogovoreno formiranje četiriju skupina sastavljenih od pripadnika postrojbe. Njihova je zadaća motrenje i izviđanje terena, nadziranje šireg područja te pratnja vozila i pripadnika JNA, koji su borbenim oklopnim vozilima i tenkovima blokirali komunikaciju Gospić-Korenica na prijevoju Ljubovo. Loše vrijeme, kiša, susnježica a zatim i mećava, koja je sva stražarska mjesta i pozicije zatrpala visokim snježnim nanosima, znatno su otežavale provedbu planiranih zadaća.

Od 22. travnja do 6. svibnja osiguranje Ljubova preuzima 2. satnija koja uz redovite zadaće 2. svibnja dobiva još jednu: zapovijed za blokadu prometnice Lički Osik-Ljubovo-Korenica zbog potrebe nadziranja prometa i sprečavanja prolaska i okupljanja velikosrpskih ekstremista na planiranom mitingu SDS-a na Plitvicama. Napetosti započete puno prije pobunom i provokacijama lokalnih ekstremista ojačanih snagama iz Srbije i JNA, koje su dovele i do sukoba na Plitvicama, nastavljaju se i dalje – sve je više incidenata, kriznih i potencijalno eksplozivnih situacija. Pobunjeni Srbi s područja  Ličkog Osika provode razne aktivnosti s namjerom da snage koje čuvaju Ljubovo odsjeku od snaga u Gospiću. Sredinom travnja na području sela Vukava iz zasjede je napadnuto vozilo načelnika Policijske uprave Gospić. Krajem travnja i početkom svibnja helikopter JNA više puta nadlijeće područje baze na Ljubovu zbog čega hrvatska strana daje ultimatum i najavljuje svoju spremnost za borbeno djelovanje i rušenje helikoptera.

I nakon 6. svibnja, kad položaje preuzimaju pripadnici 3. satnije, tenzije se povećavaju. JNA opremljena oklopnim vozilima razmješta se i pozicionira nekoliko desetaka metara daleko od položaja koje drže Tigrovi, no njima je strogo zapovjeđeno suzdržavanje od ikakvog odgovora na provokacije JNA kako bi se izbjegao sukob većih razmjera. Pripadnici 4. satnije zamjenjuju ih 20. svibnja.

Pobjeda u Oluji

Do sredine lipnja, do kada su bili na Ljubovu, pripadnici Jedinice za posebne zadatke Rakitje, koji su tijekom tog vremena službeno postali 1. gardijska brigada Zbora narodne garde, uz trajne su zadaće provođenja nadzora nad područjem, punktovima i vitalnim komunikacijama bile aktivne i u zadaćama ustrojavanja i obučavanja Specijalne policije PU Gospić.

Položaje na Ljubovu od sredine lipnja preuzima postrojba iz sastava 2. A brigade Zbora narodne garde. Napetosti rastu, približava se 25. lipnja 1991. – dan proglašenja hrvatskog suvereniteta i na tom području sve je veći broj pljački, otvaranja vatre, neovlaštenog nadziranja i blokiranja prometa, napada na hrvatsku policiju, a od 30. lipnja na tom području izbijaju otvoreni sukobi sa sve većim brojem ranjenih i poginulih branitelja. Nakon što su položaje na Ljubovu od pripadnika 2. A brigade preuzele snage policije, suočene s kontinuiranim dovođenjem, jačanjem i grupiranjem snaga JNA, krajem srpnja 1991. hrvatske su snage potisnute s Ljubova, a neprijateljske snage preuzele su nadzor nad prometnicama Lički Osik-Bunić, ulaze u Lički Osik i okolna sela, tim putem nižu zločine nad civilima i nastavljaju dalje stezati obruč oko Gospića.

Do 1995. neprijatelj je područje Ljubova dodatno osigurao mnoštvom bunkera, rovova i minskih polja. Zbog toga kao i zbog konfiguracije terena punog klisura, gudura i kamenih gromada vjerovali su da je prijevoj Ljubovo njihova moćna utvrda, nazivali su ga ”gvozdenim“ i tvrdili kako ga hrvatske snage nikad neće uspjeti osvojiti.

Prevarili su se.

Već prvog dana VRO Oluja hrvatski branitelji oslobodili su Ljubovo.

 

---

Tigrovi iz Rakitja

Mjesecima prije 15. svibnja 1991., kad je u Zagrebu službeno započelo ustrojavanje 1. gardijske brigade Zbora narodne garde (ZNG), Tigrovi su već upisivali svoje ime u legendu sudjelujući u akcijama i oblikujući ratnu povijest. Ljudi koji su postali okosnica zapovjednog i borbenog sastava 1. gardijske brigade svoja su prva borbena iskustva stjecali kao redarstvenici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dragovoljno pristupivši u sastav Jedinice za posebne zadatke Rakitje 1990. godine. Zvali su ih Tigrovima iz Rakitja.

Njihova prva borbena akcija bila je početkom ožujka 1991. u Pakracu, 31. ožujka borili su se na Plitvicama u akciji Krvavi Uskrs, a Ljubovo u svoj ratni put upisuju u travnja iste godine.

---

Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima

Oni koji se Ljubova sjećaju, kojima je Ljubovo obilježilo živote, svake godine 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja dolaze na ovo mjesto iz svih dijelova Hrvatske odajući počast poginulim suborcima i prisjećajući ih se. Od 2018. godine na Ljubovu je spomenik poginulim hrvatskim braniteljima.

Lada Puljizević

Foto: Knjiga Monografija Jedinice za posebne zadatke Rakitje