Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ušlo je u dinamično razdoblje – nabavom OH-58D Kiowa Warrior ojačana je helikopterska flota, a donesena je i dugo odgađana odluka o kupnji borbenih aviona. Osim modernizacije, došlo je i do pomlađivanja Zapovjedništva – neke od najodgovornijih  i najviših zapovjednih dužnosti obnašaju polaznici prve i druge generacije vojnih pilota školovanih u Hrvatskoj…

Od svojih začetaka, u prvim danima Domovinskog rata, kad se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo stvaralo gotovo ni iz čega, ta je grana Oružanih snaga prošla dug razvojni put. Usto što obavljaju svoju glavnu zadaću, čuvanje suverenosti hrvatskog neba, pripadnici HRZ-a redovito sudjeluju u međunarodnim operacijama, Protupožarna eskadrila svakog ljeta pomaže u gašenju požara i to ne samo u Hrvatskoj, višenamjenski helikopteri koriste se za hitni medicinski prijevoz te za zaštitu i spašavanje, a i letačka obuka dignuta je na višu razinu – u 93. zrakoplovnoj bazi u Zemuniku ne obučavaju se samo naši piloti, već i inozemni.
Hrvatsko zrakoplovstvo u zadnje je vrijeme ušlo u jedno dinamično razdoblje – na remont je poslano deset višenamjenskih helikoptera Mi-171, helikopterska je flota ojačana nabavom američkih izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, a krajem godine pod vodstvom američkih ekspertnih timova završena je i obuka pilota i zrakoplovnih tehničara na tim helikopterima. No onaj najznačajniji dio tek slijedi  – konačno je donesena godinama odgađana odluka o kupnji borbenih aviona koji bi trebali zamijeniti  dotrajale MiG-ove 21.  Nakon što su na javni natječaj pristigle četiri ponude, a stručna skupina Ministarstva obrane dala preporuku o onoj najboljoj, Vlada je na sjednici 29. ožujka 2018. donijela odluku da će hrvatski zračni prostor ubuduće čuvati 12 izraelskih zrakoplova F-16 C/D. No, osim modernizacije,  u HRZ-u je učinjen i značajan napredak u kadrovskom smislu – došlo je do pomlađivanja Zapovjedništva pa sada neke od najodgovornijih i najviših zapovjednih dužnosti u HRZ-u obnašaju polaznici prve i druge generacije vojnih pilota školovanih u Republici Hrvatskoj. Tim povodom razgovarali smo s načelnikom Stožera HRZ-a brigadirom Michaelom Križancem, zapovjednikom 91. zrakoplovne baze Zagreb pukovnikom Željkom Ninićem, zapovjednikom 93. zrakoplovne baze Zemunik pukovnikom Mariom Plešom te zapovjednikom Eskadrile aviona 93. zb pukovnikom Željkom Harapinom. Svi oni prisjetili su se svojeg profesionalnog puta, ali i kako je izgledala obuka kadeta u samim počecima zrakoplovstva te je usporedili s onom današnjom.
Brigadir Križanec otkriva kako je prvih tridesetak minuta svojeg prvog leta bio smrznut i osupnut ne usudivši se spustiti pogled na instrument ploču.  ”Iskusni pukovnik Njari uzeo je moju palicu lijevom rukom, dao gas, podesio korak elise i poletio put istoka. Desni zaokret, penjanje. Prevođenje u horizontalni let pri ‘nevjerojatnoj’ brzini od 150 km/h. Lijevi zaokret… Vožnja, parkiranje, odvezivanje, izlazak iz aviona… Kakav osjećaj! Za neke stvari za koje sam do tada u životu bio uvjeren da su najbolje, od tog su trenutka postale smiješne i beznačajne,” opisuje brigadir Križanec. Kad je počela Oluja, nalazio se na otoku Murteru, no odmah je, kaže, otrčao do telefonske govornice te se zapovjedniku stavio na raspolaganje. Bio je spreman odmah navući  kombinezon i letačke čizme i krenuti u borbenu zadaću, no zapovjednik  je za njega imao drugačije planove.  Brigadir Križanec  diplomu je stekao 28. svibnja 1997., a u svojoj bogatoj vojnoj karijeri prošao je sve –  od kopilota do pilota u vodu 28. Eskadrile transportnih helikoptera, školovao se u SAD-u te prošao misije na Kosovu i Afganistanu.  ”Od pilota aviona UTVA 75 s 50-ak sati naleta sjedoh u Mi-8 ‘staru frajlu’. Poslije, 2007. stigli su i Mi-171 Sh. Veličanstven helikopter koji me nikada nije iznevjerio, ” otkriva Križanec koji je zapravo njegov najdraži helikopter u zavidnoj vojnoj karijeri.  Za situaciju u HRZ-u kaže kako je trenutačno u ‘stanju punog optimizma’, a slikovito je prokomentirao i nabavu novih borbenih aviona.
”Davne 1993. zamišljao sam i sanjao o brzim lovcima iz filma Top Gun. Za nekoliko godina, uskoro, očekujem miris kerozina i zvuk mlaznog motora na hrvatskom nebu i to u rukama mladog kolege, kao što sam nekad samo maštao,” rekao je brigadir. Budući da zadnjih nekoliko godina opada zanimanje mladih za karijeru vojnog pilota u odnosu na poslijeratne godine, kad je letačka obuka u hrvatskom zrakoplovstvu bila u samim začecima, a čemu vjerojatno pridonosi činjenica da se radi o dosta zahtjevnoj i teškoj obuci, pitamo brigadira Križanca kako privući nove snage. ”Što je nešto zahtjevnije i teže dostižno, to je nagrada i užitak u uspjehu veći,” kratko zaključuje načelnik Stožera HRZ-a. 
Kao borbeni pilot i bivši zapovjednik Eskadrile borbenih aviona, kupnji izraelskih F- 16 i početku obuke osobito se veseli zapovjednik 91. zb pukovnik Željko Ninić koji ističe kako je stanje u HRZ-u u stalnom poboljšanju.
”Nikad ne smijemo reći da smo zadovoljni jer kao zapovjednici odgovorni za sustav moramo uvijek težiti  boljem i pomicati granice na više odnosno ostaviti bolje nego što smo zatekli. Nabava zrakoplovne tehnike svakako je veliki katalizator promjena na bolje jer dovodi do razvoja i usvajanja novih znanja, vještina i sposobnosti pojedinaca i postrojbi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Iznimno smo sretni zbog toga i jedva čekamo početak obuke na F-16. Osobno, Bogu sam zahvalan i presretan što sam sudjelovao u procesu uvođenja u operativnu uporabu višenamjenskog borbenog aviona u HRZ  jer smo tim činom očuvali borbenu komponentu grane. Pravilnim i postupnim razvojem sposobnosti u budućnosti ćemo biti u stanju proširiti ukupne borbene sposobnosti Hrvatske vojske pa i mogući izvoz usluge Air Policinga u regiji,” nada se pukovnik Ninić, inače pripadnik drugog naraštaja kadeta-pilota školovanih u Hrvatskoj. Kao i svi tadašnji studenti smjera Aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti, kaže, krenuo je u nepoznato jer je bilo ratno vrijeme.
”Zemlja je bila u ratu, nije postojala nikakva promidžba za upis, sveukupna potpora bila je simbolična i jedina moguća u to vrijeme. Ali, s obzirom na jaku motivaciju taj iznimno naporan, ali izazovan put svladali smo bez velikih poteškoća, ” prisjeća se zapovjednik 91. zb. Predavanja, selektivno letenje u Zemuniku i Puli na avionima UTVA-75 , zatim nastavak letačke obuke na avionima UTVA-75 i Pilatus PC-9 te dva vojna kampa i padobranski skokovi – tako je izgledala letačka obuka druge generacije vojnih pilota.
”U čin poručnika zrakoplovstva sa zvanjem diplomirani inženjer aeronautike – vojni pilot promovirani smo 28. svibnja 1998., a o kvaliteti naše obuke za vojne pilote i tada i danas govore rezultati i postignuća na svim tipovima zrakoplova na kojima letimo,” kaže pukovnik Ninić koji je nakon diplome prošao obuku za zvanje nastavnika letenja pa je dvije godine radio i kao nastavnik letenja u Eskadrili aviona 93. zb na Pilatusu PC-9. Direktno s PC-9 na preobuku na MiG-21 u 22. eskadrilu lovačkih zrakoplova u sastavu prve grupe od šest hrvatskih vojnika upućen je tijekom 2001., a to je bilo prvi put u povijesti da je jedan pilot s elisno-školskog aviona prešao na mlazni nadzvučni borbeni i to bez prijelaznog tipa aviona. Pukovnik Ninić potom je završio borbenu obuku na avionu MiG-21 na kojem je letio na mnogim domaćim i inozemnim aktivnostima i vježbama, a dežurao je i u sastavu Dežurnog borbenog dvojca na Plesu. Iako je nakon završteka Zapovjedno-stožerne škole ”Blago Zadro“ prešao  u Zapovjedništvo HRZ-a i PZO-a pa je potom obnašao dužnost zapovjednika Eskadrile borbenih aviona, a zatim i dužnost načelnika Stožera 91. zb, pukovnik Ninić cijelo je vrijeme održavao letačku spremnost i u skladu s mogućnostima dežurao u sastavu DBD-a.
”Sretan sam što sam imao priliku i čast biti zapovjednik jedine borbene postrojbe razine bojne (eskadrila) u HRZ-u i PZO-u, iste postrojbe kojom je zapovijedao pokojni Rudolf Perešin, od čijeg je junačkog preleta sve počelo,” ponosan je  Ninić.
Iako se broj polaznika vojne obuke smanjio u odnosu na vrijeme kad su letačku obuku prolazili polaznici prve i druge generacije vojnih pilota, pukovnik Ninić kaže kako nema ljepšeg, atraktivnijeg i izazovnijeg zanimanja na svijetu.  ”Svi mladi trebali bi za početak utvrditi imaju li ili nemaju te sposobnosti pa se ohrabriti i krenuti u nepoznato, ali iznimno privlačno putovanje, koje kad vas jednom obuzme traje i traje i traje… I dandanas. Vojni pilot nije zanimanje to je poziv!“ zaključuje zapovjednik 91. zb.
Zapovjednik 93. zb u Zemuniku pukovnik Mario Pleša kaže kako je zanimanje vojnog pilota jako zahtjevno i traži puno odricanja, no smatra kako ništa nije teško ako se nešto želi ”dušom i tijelom“.
”Meni je najveća motivacija bio doprinos u obrani Hrvatske kroz neku borbenu komponentu zrakoplovstva. U to vrijeme svi smo sanjali o MiG-u 21. Nadali smo se nekoj skraćenoj obuci kako bismo što prije krenuli sa zadaćama, no na naše nezadovoljstvo vodeće su strukture tada odlučile da će se školovanje provoditi prema planu i programu i da sigurno nećemo biti ”bačeni u vatru“ sljedećih nekoliko godina. Danas bi me definitvno motivirao višenamjenski borbeni avion, a ako ne avion, onda izvidničko-borbeni helikopter. Tehnologija koja je došla i dolazi je ‘kvantni skok’ u odnosu na ono čime smo naučili funkcionirati, nosi nove izazove i mogućnosti te nas po nekim segmentima stavlja uz bok najrazvijenijim zrakoplovstvima,” smatra pukovnik Pleša. Ocjenjuje kako se stanje u HRZ-u poboljšava.  Uz nabavu novih helikoptera i aviona, tome, kaže Pleša, svakako pridonosi činjenica što su odgovorne funkcije preuzeli mladi kadrovi školovani u Hrvatskoj. Najveći problem, pak, vidi u priljevu mladih ljudi. Pukovnik Pleša otkriva kako zapovjednu funkciju zasigurno ne bi mogao obavljati da zbog svog dugogodišnjeg iskustva nema kompletni uvid u problematiku jedne zrakoplovne baze koja u svojem sastavu ima 60 aviona i helikoptera i koja je prošle godine ostvarila  više od 11 500 sati naleta bez ijednog većeg incidenta.
”Da se razumijemo, nije to zasluga zapovjednika, već profesionalaca tehničara, pilota i ostalog osoblja s kojima imam zadovoljstvo raditi i voditi ih, ” kaže Pleša. Smatra i kako je obuka danas kvalitetnija u odnosu na onu kakva je bila kad je on bio polaznik, a glavni su pokazatelj i četiri generacije pripadnika Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Omana koji su se školovali u 93. zb.
O tome kako je nekad izgledala letačka obuka u odnosu na onu današnju, pitali smo i zapovjednika Eskadrile aviona 93. zb, pukovnika Željka Harapina. Iako je danas zrakoplovstvo na znatnoj višoj razvojnoj razini,  letačka  se obuka nije znatno promijenila, odnosno temeljni principi i sam način provedbe ostao je isti, tvrdi pukovnik Harapin.
”Ključna je razlika u profilu polaznika, nastavnika i uvjeta u kojima se sama obuka provodila tada i danas. Broj polaznika bio je u prosjeku 60-70 na ulazu s uspješno završenih 25-30 polaznika na izlaz, danas je prosječni broj polaznika do 15 na ulazu i oko sedam do osam polaznika na izlazu. Prve generacije bile su ispunjene nekom drugom energijom, emocijom i motivacijom s obzirom na vrijeme u kojem se odvijala sama obuka u odnosu na današnje generacije koje se teže odlučuju na ovaj poziv što rezultira i manjim brojem upisanih polaznika,” smatra pukovnik Harapin. Dodaje kako je profil nastavnika u vrijeme kad se školovala prva i druga generacija pilota pokrivao širok spektar iskustva i znanja tako da su tada u obuci sudjelovali piloti svih profila – od pilota aeroklubova do pilota aviona MiG-29. Danas je, kaže, profil nastavnika standardiziran, ali bez operativnog iskustva. Ipak, kvaliteta obuke je rasla sa stjecanjem iskustva na tada novom tipu trenažnog zrakoplova pri čemu je došlo do razvoja same letačke vještine kao i razvoja različitih profila obuke u skladu s današnjim zahtjevima.
”Danas imamo vrlo iskusne nastavnike letenja koji provode širok spektar obuka za naše i međunarodne potrebe, ” kaže zapovjednik Eskadrile aviona 93. zb. Otkriva kako je oduvijek želio biti vezan uz avion tako da je odluku da postane pilot donio vrlo rano.
”Glavni motiv za odabir ovog poziva bio je i trenutak u kojem je Hrvatska još bila u ratu i na neki način svi smo se nadali nekoj brzoj obuci po skraćenom programu na neki borbeni avion kako bi u konačnici djelovali i sami. Naravno da to tada nije bilo realno tako da sam svoj put nastavio kao pilot aviona Utva-75 i poslije Pilatus PC-9M. Za obnašanje odgovorne zapovjedne dužnosti kaže kako je to karakteristika koju ili imaš ili nemaš te dodaje: ”U obnašanju moje zapovjedne dužnosti uvijek mi je bilo najvažnije ostati čist prema sebi, sačuvati poštovanje podređenih i obraz postrojbe.” Pukovnik Harapin smatra kako nabavom helikoptera Kiowa Warrior i osobito nabavom borbenih zrakoplova, te uspostavljenjem vizije razvoja samog zrakoplovstva i drugim smjerovima, HRZ očekuje bolja budućnost. Nabava borbenih zrakoplova definitvno bi trebala biti i motivacija za prijavu većeg broja kandidata u idućim godinama.
”Mlade ljude možemo motivirati svojom stalnom prisutnošću u školama i sredinama, informiranjem i provedbom zrakoplovnih manifestacija tijekom godine. Sama obuka možda iz perspektive promatrača izgleda naporna i teška, ali ako je razina motivacije na visokoj razini, sama obuka neće biti problem već izazov. Ključ uspjeha definitivno je motivacija i upornost, a nagrada rad u dinamičnom okruženju punom izazova i mogućnosti, ” zaključuje pukovnik Harapin.

Martina Butorac, Fotoarhiva HVGI-ja