Iako je napravljen prije više od dvadeset godina PZO raketni sutav Barak i danas ulazi…
Brodovi peruanske mornarice
Peru je nakon Brazila i Argentine treća zemlja po veličini u Južnoj Americi. Na obali Pacifika s više od 2400 km obalne linije na kojoj leže njezini najveći gradovi ima stratešku potrebu za snažnom i sposobnom mornaricom i postrojbama obalne obrane, posebice zbog zaštite svojeg podmorja. Ovaj tekst predstavlja najvažnija plovila u sastavu peruanske ratne mornarice
Ratna mornarica Perua (Marina de Guerra del Peru – MGP) osnovana je 8. listopada 1821. i danas u svojem sastavu ima nešto više od 18 000 mornara, 3000 pripadnika mornaričkog pješaštva i oko 5000 civila. Pod Glavnim zapovjedništvom mornarice (Comandancia General de la Marina) nalaze se tri glavna operativna zapovjedništva: Zapovjedništvo za operacije na Pacifiku (COMOPERPAC), Zapovjedništvo za operacije u Amazoniji (COMOPERAMA) i Glavna direkcija za Obalnu stražu i lučke kapetanije (DICAPI). Zapovjedništvo za operacije na Pacifiku zapravo je združeno zapovjedništvo koje raspolaže površinskim postrojbama Flote, mornaričkim zrakoplovstvom i amfibijskim snagama i organizacijski integrira i koordinira svojih pet podređenih zapovjedništava.
Glavna pomorska baza nalazi se u Callau, u zapadnom dijelu glavnog grada Lime. Ondje se također nalazi i najvažnije vojno brodogradilište čiji su kapaciteti nedavno poboljšani. Ostale pomorske baze jesu Ancón (baza i sjedište Zapovjedništva mornaričkog pješaštva), Chimbote (manja baza i remontno brodogradilište), Iquitos (na rijeci Amazoni), manje baze Paita i Pisco, potom Puno na jezeru Tititaca i San Juan de Marcona koja je baza mornaričkog zrakoplovstva. Prema službenim najavama, očekuje se da će baza Callao, kao i druga vojno osjetljiva strateški važna područja u blizini obale, biti dodatno zaštićena raketnim sustavima obalne obrane utemeljene na protubrodskom raketnom sustavu Otomat Mk.2 tvrtke MBDA. Terenski testovi i probna lansiranja s ponuđene mobilne platforme uspješno su provedeni tijekom 2013. godine. Vrijedi napomenuti da se u svim službenim dokumentima peruanski ratni brodovi označuju pokratom BAP (Buque Armada Peruviana – peruanski ratni brod) i flotnim brojem.
Nove nabave
Koncem prosinca 2014. mornarica je dobila značajno pojačanje svojih logističko-transportnih kapaciteta za podršku Flote nabavom logističkog broda “Tacna“ flotne oznake 158 (bivši nizozemski HMNLS Amsterdam). Iako rabljen, iznimno pogodan je brod za tehničku i logističku podršku borbenom dijelu, u izvanobalnim i oceanskim operacijama. Štoviše, može biti iskorišten i za pomoć u slučaju prirodnih katastrofa, ponajviše kapacitetima za uspostavljanjem mobilne bolnice. “Tacna“ je dovršen 1995., odlikuje se punim deplasmanom od 17 040 tona, ima duljinu od 166 metara, širinu od 22, maksimalni gaz od 8 m te posadu od 120 članova. Propulzijski kompleks utemeljen je na dva dizelska motora tipa Bazán/Burmeister & Wain (svaki s 12 000 KS) i omogućuje maksimalnu brzinu od 21 čvora. Može ukrcati oko 8500 t tekućeg tereta (goriva) i više od 500 t čvrstog tereta. Brod raspolaže s pet portalnih stanica za prekrcaj goriva kao i dvije dizalice za iskrcaj suhog tereta. Tri helikoptera srednje veličine mogu se smjestiti u velikom brodskom hangaru i polijetati s krmene sletne palube.
Dva RHIB (Rigid-hulled lnflatable Boat) čamca i ukrcani helikopteri omogućuju nadzor pomorskog prometa i suzbijanje ilegalnih operacija na moru te nadzor nad sumnjivim plovilima i letjelicama. U svojim tankovima brod može transportirati 6815 tona dizelskog goriva, 1660 tona kerozina, 178 tona hrane i 290 tona ostalog materijala uz veliku količinu lijekova. Ima kapacitet za proizvodnju 200 tona pitke vode na dan. Brod na svojim palubama može osigurati potreban prostor za smještaj i rad manjeg vojnog stožera. Obrambeni oružni sustav uključuje CIWS (Close-in Weapon System) tipa Goalkeeper sa sedam rotirajućih cijevi kalibra 30 mm smješten na krovu helikopterskog hangara. Tu su i dvije do četiri teške strojnice Browning M-2HB kalibra 12,7 mm, četiri bacača SRBOC (Super Rapid Bloom Offboard Chaff) Hycor Mk 36 svaki sa šest cijevi (za lansiranje IC i EM mamaca i ometača) te na koncu protutorpedni sustav SLQ-25 Nixie. Elektronička oprema sastoji se od radara za nadzor i otkrivanje površinskih ciljeva te pasivnog infracrvenog senzora panoramskog nadzora IRSCAN Thales koji je osobito prikladan za akcije protiv pirata i krijumčarenja droge.
Kraći od originala
Druga važna nabava jesu dva nova amfibijska broda LPD (Landing Platform Dock) klase Makassar, koju je južnokorejski DSME razvio za RM Indonezije. Grade se u domaćem brodogradilištu SIMA u Callaou uz stranu stručnu asistenciju i bit će najveći brodovi ikad izgrađeni u Južnoj Americi. Brodovi će dobiti imena “Paita“ i “Pisco“. Zamijenit će četiri zastarjela LST (Landing Ship Tank) broda koji su izgrađeni još pedesetih godina prošlog stoljeća i kupljeni iz američkih viškova 1985. godine. Prema zadnjim vijestima, “Paita“ će biti porinuta do kraja ove godine, a “Pisco“ će biti dovršen kad ona već bude operativna. Radi se o amfibijsko-jurišnim brodovima srednje veličine koji se odlikuju standardnim deplasmanom od 7300 t odnosno oko 11 400 tona pri punom deplasmanu. Za razliku od indonezijske s dimenzijama 122 x 22 x 4,9 m, peruanska će inačica biti nešto kraća i vjerojatno neće premašiti 105 m. Brodovi mogu ukrcati do pet helikoptera, do 35 vozila u brodskoj garaži, dva desantna plovila u prostoru krmenog potopivog doka, te dva RHIB jurišna čamca u bočnim udubljenjima ispod krmene sletne palube. Unutarnja konstrukcija omogućuje klasi Makassar ukrcaj do 318 vojnika s punom opremom, uz posadu od oko 125 do 130 članova. Za brodove je odabrana propulzijska CODAD (Combined Diesel and Diesel) konfiguracija s 2 × MAN B&W 8L28/32A dizelska motora od po 1960 kW koji svaki brodovima osiguravaju maksimalnu brzinu od 16 čv, krstareću od 14 i ekonomsku od 12 čv. Prema potpisanom ugovoru, brodovi će biti naoružani pramčanim topom tipa OTO Melara kalibra 76 mm, četiri strojnice Bofors 40/70 mm te više strojnica manjeg kalibra. Predviđena je i instalacija za montažu američkog protuzračnog raketnog sustava kratkog dometa tipa Stinger. Zbog svojih će se karakteristika brodovi koristiti i za humanitarne misije.
Borbeni površinski brodovi
Šest raketnih fregata bivše talijanske klase Lupo iz sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća glavni su borbeni brodovi u uporabi peruanske mornarice. Pod zastavom mornarice podijeljene su u dvije potklase: Aguirre (četiri broda otkupljena od talijanskog RM-a, “Palacios“, “Aguirre“, “Bolognesi“ i “Quiñones“) te Carvajal (dva broda). Izvorno je potklasa Carvajal također izgrađena u četiri primjerka (“Carvajal“,“Villavisencio“,“Montero“ i “Mariategui“). Prva dva izgrađena su u Italiji u brodogradilištu Riva Trigoso i oni su sada prebačeni pod jurisdikciju i Obalne straže i klasificirani kao oceanski ophodni brodovi. “Carvajal” ima novo ime “Guardiamarina San Martin“ i u Obalnoj je straži od 2013. nakon obnove, modifikacije i modernizacije u kojoj su s broda skinuti svi raketni sustavi s kontrolnom opremom i torpedni aparati.
Druga fregata, “Villavisencio“, trenutačno također prolazi identičnu pretvorbu. Preostali brodovi klase Carvajal (“Montero“ i “Mariategui“) ostali su u pacifičkom zapovjedništvu i još su uvijek naoružani svim originalnim borbenim sustavima. Izgrađeni su u Peruu s deplasmanom od 2525 t, duljinom 113,2 m i maksimalnom širinom od 11,3 m. U odnosu na izvornu konfiguraciju (misli se na potklasu Aguirre) mogu se primijetiti određene strukturne razlike. Propulzijski sustav zasnovan je na CODOG (Combined Diesel or Gas) konfiguraciji utemeljenoj na dvjema plinskim turbinama tipa LM-2500 koji fregatama omogućuju maksimalnu brzinu do 34 čv i dva dizelska motora GMT kojima mogu postići brzinu do 21 čv. Oružnim sustavom upravlja Varayoc Combat Management System koji je razvio konzorcij SIMA u kojem su integrirani radar i senzori talijanske proizvodnje te američki, podtrupno, na kobilici montirani sonar tipa EDO 610E (p). U sustav je također integrirano osam protubrodskih lansera ASCM sustava Otomat MK2 u konfiguraciji 4 + 4. Protuzračni sustav Aspide s osam lansirnih ćelija postavljen je na krovu brodskog hangara. Topničku komponentu fregata čine pramčani top Compact OTO Melara kalibra 127/54 mm i dva dvostruka PZO topa tipa Dardo kalibra 40/70 mm. Protupodmornički element oružnog sustava uz već spomenuti sonar EDO 610E upotpunjen je s dva trostruka ILAS-3 lansirna aparata kalibra 324 mm. Ukrcani helikopter namijenjen je za kombinirano protupodmorničko i protupovršinsko ratovanje.
Modernizacija klase Aguirre
Za zamjenu dviju fregata klase Lupo koje su predane Obalnoj straži, Peru je odlučio od Južne Koreje nabaviti dvije vrlo kvalitetne korvete klase Pohang koja je građena tijekom 80-ih i 90-ih. Prva od njih BAP Ferré stigla je ovog srpnja, a druga bi trebala do kraja godine. Radi se o brodovima od 1300 t deplasmana. Fregate potklase Aguirre nisu imale nikakve promjene u odnosu na izvorni talijanski dizajn klase Lupo. Marina Militare ih je otpisala pa su fregate isporučene između studenog 2004. i srpnja 2006. godine. Određena im je opsežna modernizacija u brodogradilištu SIMA u Callaou, na nekim brodovima ona još traje. Modernizacija uključuje zamjenu ASCM projektila Otomat s ASCM Exocet MM40 Block III, zamjenu raketnog PZO sustava Albatros sa Sea Sparrowom Mk.57 Mod10 NSSMS (NATO Sea Sparrow Surface Missile System) koji je kupljen u SAD-u, zajedno s upravljačko-nadzornim sustavom GMFCS (Guided Missile Fire Control System) i GLMS (Guided Missile Launching System). Sustavi su sposobni lansirati oba tipa spomenutih PZO projektila (Aspidese i RIM-7). Nadalje, u okviru modernizacije elektroničke opreme, senzora i opreme za protuelektroničko djelovanje, uključena je i instalacija sustava MASS (Multi Ammunition Softkill System) koji proizvodi njemačka tvrtka Rheinmetall i pomorskog Selexova radara KRONOS NV integriranog s radarskim sustavom CMS IPN-20. Potonji je inačica višenamjenskog 3D radara, s aktivnim elektroničkim upravljivim skeniranjem prostora. Sposoban je istodobno provoditi funkcije otkrivanja, identifikacije, praćenja i navođenja oružja na ciljeve na udaljenostima od oko 180 km. Prema proizvođačkim specifikacijama može pratiti više od 300 ciljeva čak i u obalnom okolišu i situacijama koje karakterizira visoka razina primijenjenih elektroničkih protumjera. Koliko je iz dostupne dokumentacije vidljivo na topničkim kompleksima pramčanog topa OTO Melara Compact 127/54 mm kao i na topovima Dardo 40/70 mm neće biti značajnijih zahvata kao ni na njihovim sustavima za nadzor paljbe RTN-2DX (SPG-74) i RTN-10X (SPG-70).
Klasa Velarde
U operativnoj je uporabi i šest plovnih jedinica klase Velarde koje su klasificirane kao korvete, ali zapravo se radi o velikim FACM brzim napadnim raketnim brodovima. Proizvedeni su u Francuskoj u okviru poboljšane klase Combattante (PR-72P) i isporučeni Peruu tijekom 1980. – `81. godine. Naoružani su pramčanim topom OTO Melara Compact 76/62 mm, krmenim PZO dvostrukim topom 40/70 mm. Glavno su oružje četiri francuska ASCM projektila tipa Exocet MM-38 postavljenih u parovima na oba boka, između nadgrađa i krmenog topničkog kompleksa. Radi povećanja obrambenih PZO sposobnosti, u kasnim devedesetima na ova je plovila instaliran i ruski MANPADS raketni sustav lgla-1E (NATO-ova oznaka SA-16 i konceptualno vrlo sličan američkom Stingeru) s infracrvenim sustavom navođenja.
S deplasmanom od 560 t i dimenzijama od 63 x 9,1 m klasa Velarde opremljena je pogonskim sustavom utemeljenim na četiri brzohodna dizelska motora koji prenose snagu na četiri propelera. Posljednja tri broda iz isporučene serije mogla su svojedobno dostići brzinu od 36 čvorova, zahvaljujući njihovu osnaživanju pogona provedenog 1998. godine, dok su prva tri broda dostizala maksimalno 33-34 čv. Na rešetkastom jarbolu montiran je Thompsonov radar za nadzor zračne i površinske situacije kao i navigacijski radar RACAL Decca, a na krovu je nadgrađa radarski sustav za upravljanje paljbom tipa CSEE Panda. Posada se uobičajeno sastoji od 45 do 48 članova. Postoji plan njihove zamjene novim brzim ophodnim čamcima, ali još uvijek nije odobren.
Podmornice iz Njemačke
Operativna postrojba Zapovjedništva podmorničarskih snaga u svojem sastavu ima šest dizelsko-električnih podmornica Type 209, izgrađenih u Njemačkoj na navozima brodogradilišta HDW. Četiri podmornice, građene koncem 1980-ih i isporučene MGP-u od 1982. do 1983., pripadaju podtipu 1200., a prve dvije podmornice – u uporabi od sredine sedamdesetih – pripadaju podtipu 1100. Pogonski se sustav sastoji od četiri MTU dizelska motora i elektromotora Siemens koji omogućuju površinsku brzinu nešto veću od 11 čv te gotovo dvostruko veću u podvodnoj plovidbi.
Maksimalna dubina zarona iznosi 300 metara, a naoružane su s borbenim kompletom od 14 torpeda kalibra 533 mm koji se mogu lansirati kroz osam pramčanih torpednih cijevi. Dosad su prošle nekoliko ciklusa modernizacije koji su rezultirali zamjenom izvornog središnjeg sustava lansiranja torpeda Signaal Sinbad M8/24 s novim talijanskim sustavom Sepia Mk.3. U njemu su integrirani podaci s radarskih senzora kao i podaci s aktivno-pasivnog sonara Atlas Elektronik CSU-3. Podtip 1200 bit će ponovno moderniziran do 2021. Obje su starije podmornice Type 209/1100 predviđene 2020. za otpis iz uporabe.
U Amazoniji
Zapovjedništvo za operacije u Amazoniji zaduženo je za nadzor i zaštitu riječnih tokova i onog dijela tropskih vodenih prašumskih dijelova Amazonije koji teritorijalno pripadaju Peruu. Zbog toga je opremljeno s nekoliko većih topovnjača i flotilom ophodnih čamaca (mnoge su među njima nove, a očekuje se da će biti kupljene i dodatne plovne jedinice), lebdjelicama (hovercraftima) te s nekoliko izvidničkih zrakoplova. Snage ovog zapovjedništva raspoređene su u fluvijalnim riječnim bazama i ono u svojem sastavu ima i postrojbe specijalizirane za operacije u tropskim šumama Amazone.
Školski jedrenjak
U siječnju ove godine u operativnu je uporabu ušao novi peruanski školski brod – jedrenjak “Union“, izgrađen prema španjolskom projektu s četiri jarbola deplasmana 3200 tona. Nova ploveća škola MGP-a dugačka je 113,7 i široka 13,5 m. Ima smještajne kapacitete za 257 osoba (posadu, kadete i instruktore). “Union“ je izgrađen i sastavljen od 38 čeličnih blokova, na domaćim navozima (uz tehničku pomoć i asistenciju španjolskih brodograditelja) i po svojim je gabaritima trenutačno najveći školski brod jedrenjak u Latinskoj Americi. Brod raspolaže s predavaonicama, knjižnicom, informatičkim odjeljkom, kao i nekoliko specijaliziranih prostora za određene kolegije.
Zamjena za veterana?
Peru sve ozbiljnije razmatra mogućnosti zamjene svoje (već) povijesne krstarice Almirante Grau (bivša nizozemska De Ruyter), zastavnog broda mornarice koji je vrlo dobro održavan unatoč svojih šezdesetak godina na moru. Zamjena bi bila razarač s vođenim projektilima (DDG). Prije svega u obzir dolazi kupnja nekog od starijih europskih plovila, ali trenutačno ne postoje najave ni razmišljanja da bi neka od europskih mornarica uopće prodala takvu vrstu broda.
Igor Spicijarić