Obrambeni proračun itekako podupire modernizaciju indonezijskih oružanih snaga: s 1,7 milijardi dolara 2005., skočio je na 7,34 milijardi tijekom 2015. godine. Mornarica je važan čimbenik u tom povećanju, a dalje u tekstu možete pročitati što je bilo i bit će u fokusu njezine proračunske potrošnje…

Sa 17 499 otoka i 5,8 milijuna km2 teritorijalnih voda, što čini dvije trećine njezina teritorija, logično se nameće pitanje: “Zašto Indonezija ne bi mogla biti značajnija pomorska sila i puno značajniji vojno-sigurnosni čimbenik u području jugoistočne Azije?” Pitanje je postavljeno admiralu Marsetiju koji je do kraja 2014. bio načelnik Stožera indonezijske mornarice (Tentara Nasional Indonesia Angkatan Laut −TNI-AL). Mornarica je trenutačno u procesu transformacije. Admiral Marsetio naglasio je u intervjuu za Jane′s da bi Indonezija morala steći status pomorske sile prije nego što dosegne status industrijski razvijene zemlje. To je nacionalno zacrtan cilj i namjera je ostvariti ga do 2045., odnosno 100. obljetnice osnivanja države. Prema usvojenom konceptu, tranzicija mornarice počiva na četirima glavnim stupovima:
– briga o ljudskim resursima i njihov razvoj
– prihvaćanje i usvajanje najnovijih tehnologija
– dostizanje organizacijske izvrsnosti cjelokupne mornaričke organizacije
– širenje znanja i operativnih sposobnosti mornarice.

Ljudski resursi

Ljudski su resursi stup koji izaziva najviše pažnje. Jedna od prvih inicijativa koja je bila pokrenuta, a poslije i potvrđena posebnom zapovijedi, bilo je povećanje broja ljudi koji se u službi aktivno služe engleskim jezikom.
Inzistiranje na učenju engleskog jezika i služenju njime dovedeno je do tolike razine da je čak i za vrijeme kadrovske razmjene s kineskom ratnom mornaricom tijekom 2014. jezik komunikacije bio engleski. “Stjecanje kompetencija u služenju engleskim jezikom prioritet je čak i prije nego što počnemo raspravljati o nabavi opreme bilo koje vrste,” naglasio je admiral Marsetio. Osim svladavanja komunikacijskih vještina, iznimno važno mjesto ima i slanje najperspektivnijih časnika u inozemstvo na poslijediplomske vojne studije. Tako je objavljen i podatak da je tijekom 2014. mornarica imala 12 časnika na magistarskim i četiri časnika na doktorskim programima na zapovjedno-stožernim školama u više zemalja regije.
Kvalifikacije s kojima se indonezijski časnici vraćaju u zemlju jako su korisne za mornaricu, posebno doktorati iz područja podvodnog ratovanja (ASW) i magisteriji iz područja elektroničkog ratovanja (EW). Upravo se na njima temelje planovi o prihvatu i uporabi do kraja desetljeća triju DSME-ovih dizelsko-električnih napadnih podmornica Type 209/1400, u Indoneziji poznatijih kao klasa Chang Bogo. U skladu sa zacrtanim planovima provode se i planovi angažiranja i privlačenja novog ljudstva u mornaricu.

Organizacijske promjene

Što se tiče radnih procesa i prakse, iskusno mornaričko osoblje može očekivati brojne promjene u odnosu na zadnjih nekoliko desetljeća, a među važnijima je promjena zapovjedne strukture.
Glavna je flota izvorno podijeljena u dva geografski odijeljena zapovjedništva. Prvo je Zapadna flota (Komando Armada Republik Indonesia Kawasan Barat – KOARMABAR), koja ima sjedište u Jakarti i odgovorna je za indonezijske dijelove Indijskog oceana, Malajski prolaz te otočje Natuna. Istočna flota
(Komando Armada Republik Indonesia Kawasan Timur – KOARMATIM) ima sjedište u Surabayi, a u njezinoj su odgovornosti morske granice Indonezije s Papuom Novom Gvinejom i Australijom. Logistiku i strateški pomorski transport pokriva treće zapovjedništvo (Komando Lintas Laut Militer – KOLINLAMIL). U novu će strukturu biti pridodana još jedna geografski određena ustrojstvena cjelina, Zapovjedništvo Središnje flote sa sjedištem u Makassaru. Istodobno se provodi i reorganizacija indonezijskog marinskog korpusa (Korps Marinir – KORMAR). Umjesto dosadašnjeg jedinstvenog, uspostavljaju se tri odvojena teritorijalna zapovjedništva. Cilj je da se snage mornarice, zajedno s ostalim granama indonezijskih oružanih snaga, grupiraju u tri najvažnija strateška područja i stave pod zapovjedništvo triju područnih združenih stožera.

Prema izjavama iz vojnog vrha, uspostava združenih zapovjedništava na teritorijalnoj osnovi omogućit će da raspoloživi vojni efektivi kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice budu puno učinkovitije uporabljeni za nadzor indonezijskih voda i obranu nacionalnih interesa. Mornarica je svjesna da prijetnje i ugroze mogu proizići iz konvencionalnih i nekonvencionalnih izvora, a zadnji u indonezijskim okolnostima uključuju pomorsko piratstvo i terorizam.

Veća kvaliteta i kvantiteta

Kad je riječ o zahtjevima mornarice za modernizaciju i novu opremu, vojni je vrh vrlo oprezan i gotovo nikad ne propušta naglasiti da Indonezija ne teži povećanju ofenzivnih sposobnosti kao isključivom odgovoru na trenutačne regionalne sigurnosne procese.
Ističe se osiguranje suverenosti nad vlastitim teritorijalnim vodama kao i ispunjenje međunarodno preuzetih obveza, tj. aktivnog sudjelovanja u mirovnim misijama te drugih multilateralnih oblika vojne suradnje. Radi ispunjenja tih ciljeva, mornarica je pokrenula dvije različite inicijative. Prva se odnosi na programe nadogradnje borbenih sustava na postojećim borbenim plovnim platformama. Druga je program kupovanja i izgradnje novih plovnih platformi te kvalitativnog i kvantitativnog povećavanja borbene flote. Primjer modernizacije starijih borbenih platformi jest opremanje flotile od 15 korveta klase Kapitan Pattimura kineskim CIWS brzometnim topom Type 730. Nekadašnje ASW (protupodmorničke) korvete istočnonjemačke Volksmarine, kupljene su od SR Njemačke i isporučene Indoneziji između rujna 1993. i listopada 1996. godine. Na brodove se sukcesivno ugrađuje modernija brodska oprema i sustavi, uglavnom kineskog podrijetla, a brodski zapovjedno-nadzorno-upravljački sustav (CMS) uglavnom je domaće proizvodnje i razvila ga je tvrtka PT Len.

Osnovna sastavnica flote
Indonezijska mornarica smatra klasu Kapitan Pattimura, unatoč tomu što je starija od 30 godina, osnovnom sastavnicom površinske flote. Ima protupodmorničke (ASW) sposobnosti, a broj operativnih podmornica u flotama mornarica jugoistočne Azije sve je veći. Plovila te klase opremljena su MGK-332 trupnim sonarom, integriranim s lanserom raketnih dubinskih bombi tipa RBU-6000 namijenjenim za lov i uništavanje podmornica na udaljenostima do 3,3 NM (6 km). Korvete Kapitan Pattimura, zajedno s fregatama klase Ahmad Yani, također su postupno opremane 10-vatnim mornaričkim LPI radarom domaćeg proizvođača PT Infra RCS. Prema navodima proizvođača iz travnja 2014., radar ima mogućnost otkrivanja površinskih ciljeva uz smanjen rizik da sam bude otkriven. Prema najavama iz indonezijske mornarice, nastavljaju se radovi na modernizaciji fregata klase Ahmad Yani i slijedi etapa u kojoj će se omogućiti implementacija ruskih ASCM projektila Jahont (SS-N-26) na te stare brodove. Svih je šest fregata klase Ahmad Yani trenutačno angažirano u Istočnoj floti (KOARMATIM) na zadaćama ophodnji. U uporabi su od druge polovine šezdesetih godina, a izgrađene su u Nizozemskoj za domaću mornaricu.

Srednjoživotni remont
Na jednakim ili sličnim zadaćama pomorskog izviđanja i nadzora akvatorija pod jurisdikcijom KOARMATIM-a nalaze se i tri korvete klase Fatahillah izgrađene sredinom sedamdesetih u Nizozemskoj. Na njima je, u polovini životnog vijeka, obavljen generalni remont i modernizacija. U srpnju 2013. indonezijsko je ministarstvo obrane odobrilo sredstva u iznosu od 51 milijun dolara za ugovor s britanskom tvrtkom Ultra Electronics Command & Control Systems, za razvoj, proizvodnju, ugradnju i integraciju novog CMS-a kao dijela srednjoživotnog remonta korvete KRI Fatahillah (361). Nadogradnje na klasi Fatahillah također uključuju ugradnju Terma Scantera 4100, brodskog 2D radara namijenjenog za nadzor zračnih ciljeva na malim i srednjim visinama te površinski nadzor akvatorija, koji također ima sposobnost podržavanja bespilotnih letjelica (UAV) i helikopterskih operacija. Prema najavama, ta će radarska nadogradnja biti uvedena na svim brodovima u klasi, premda nije objavljen vremenski plan dokad bi radovi trebali biti dovršeni.

Zakon o domaćem
Indonezijska se mornarica zadnjih desetak godina zalaže za to da se u procesu nabave novih sredstava ne zanemaruju sadašnje borbene platforme. Smatra ih vrlo važnim dijelom vojnog i mornaričkog inventara koji još nije zreo za otpis. Treba osigurati da se nove tehnologije, znanja, stručnost i ekspertiza u dovoljnoj mjeri mogu povjeriti domaćem ljudskom i stručnom potencijalu. Taj strateški napor podupire i zakon donesen 2012. prema kojem se nabava za potrebe obrane, gdje god je moguće, mora usredotočiti prvo na domaće mogućnosti. Iznimke bi trebale biti dopuštene samo ako potrebna tehnologija i usluge ne mogu biti osigurane na toj razini, a moraju se predstaviti odboru za provedbu obrambene politike indonezijskog ministarstva obrane (KKIP). LPD brodovi klase Makassar najbolji su primjer za to kako je indonezijska mornarica iskoristila ugovor o transferu tehnologije za program razvoja i izgradnje flote na domaćim navozima. Prva su dva broda iz klase, KRI 590 Makassar i KRI 591 Surabaya, naručena i izgrađena na južnokorejskim navozima. Sljedeća su dva, KRI 592 Banjarmasin i KRI 593 Banda Aceh, izgrađena u domaćem brodogradilištu PT PAL u Surabayi, uz tehnološku asistenciju južnokorejskog brodogradilišta DaeSun iz Busana.

Izvozni pothvat
Činjenica da je indonezijska brodogradnja bila u stanju usvojiti izgradnju plovila za strateški pomorski transport i ovladati njome rezultirala je potpisivanjem ugovora o izgradnji sličnog broda, utemeljenog na dizajnu klase Makassar za filipinsku mornaricu, te potvrdila stjecanje međunarodne reputacije u vojnoj brodogradnji. LPD brodovi klase Makassar, uz posadu od 126 članova, imaju sposobnost ukrcaja 1750 tona korisnog vojnog tereta, uključujući 13 tenkova, dvaju desantnih plovila (LCVP) s posadom te marinske postrojbe s više od 500 vojnika. Važna su klasa za Indoneziju jer se nalazi u vrlo opasnom tektonskom području pa je osjetljiva na prirodne katastrofe kao što su cunamiji, potresi, poplave i erupcije vulkana. Prema najavama, indonezijska mornarica planira nabavu najmanje još jednog modificiranog broda bolnice, izvedenog iz projekta klase Makassar, koji će biti izgrađen kod kuće, najvjerojatnije u brodogradilištu PT PAL. Brod će biti dizajniran za prihvat do 50 pacijenata, uz medicinski tim od sedamdesetak ljudi, a moći će boraviti na moru do 30 dana. Ugovor još nije finaliziran, ali očekuje se da će se brod do 2024. pridružiti zasad jedinom brodu bolnici KRI 990 dr Soeharso.

Požar na trimaranu
Domaći je proizvod i klasa Klewang, stealth ophodni trimaranski brod. Program izgradnje klase bio je svojedobno suspendiran nakon što je prvi trimaran KRI Klewang 2012. godine uništen u požaru u pomorskoj bazi u Banyuwangiju, istočna Java. Taj je 63 metra dug brod bio izgrađen u domaćem brodogradilištu PT Lundin (North Sea Boats). Prema izjavama iz Stožera indonezijske mornarice, potvrđena je namjera o narudžbi najmanje četiriju takvih trimaranskih plovila. Trenutačno domaća tvrtka PT Lundin, u suradnji sa švedskom podružnicom Saab Indonesia, radi na odabiru novog materijala za trup katamarana, opisanog kao nanokompozitni spoj, dobre otpornosti, čvršći i s boljim stealth karakteristikama. Novi će raketni trimarani također dobiti i novi radar puno boljih karakteristika, sa širom zonom pokrivanja, a švedski su ASCM projektili tipa RBS 15 Mk 3 odabrani jer nude veći domet u odnosu na kineske protubrodske projektile koji su u početku bili predviđeni za ugradnju. Trimarani će također biti naoružani Boforsovim 40 Mk 4 (BAE Systems 40 mm Mk 4) topom, montiranim ispod stealth kupole, te Saabovim sustavom elektroničkih mjera potpore (ESM). Prema određenim indicijama, mornarica bi u skorijoj budućnosti možda mogla razmotriti mogućnost nabave većeg broja trimarana klase Klewang – ako bi uvjeti transfera tehnologije i offset ugovori bili povoljni. Spominje se mogućnost da Indonezija za svoju vojnu flotu do 2024. nabavi šest do dvadeset trimarana.

Ispit zrelosti
Treba posebno istaknuti fregatni program SIGMA 10514 Perusak Kawal Rudal (PKR) koji će pokazati je li domaća brodogradnja zaista spremna preuzeti zadaću izgradnje modernog i složenog ratnog broda. PT PAL trenutačno gradi dvije SIGMA fregate uz tehnološku asistenciju nizozemskog brodogradilišta Damen Schelde Naval Shipbuilding (DSNS), sukladno ugovorima potpisanim 2012. i 2013. s indonezijskim ministarstvom obrane. Obje se fregate sastavljaju od šest glavnih modularnih blokova. Za prvu su četiri modula izgrađena u brodogradilištu PT PAL, a dva je isporučio DSNS iz svojih pogona u Nizozemskoj. Za drugu fregatu, PT PAL gradi sve blokove osim jarbolno-mosnog operativnog modula. Domaći izvori naglašavaju da su posebno zahtjevna složena brodska oružja i brodski CMS sustav. SIGMA fregate bit će opremljene unaprijeđenim Thalesovim Tacticos CMS-om, Rheinmetallovim palubno stabiliziranim CIWS topovima Millennium 35 mm, Thalesovim SMART-S Mk 2 nadzornim radarom te 12-ćelijskim VLS-om namijenjenim za smještaj PZO projektila.
Tijekom srpnja i kolovoza 2014. u operativnu su uporabu indonezijske mornarice primljene tri raketne korvete klase Bung Tomo koje je brodogradilište BAE Systems u Glasgowu, Ujedinjeno Kraljevstvo, izgradilo za brunejsku mornaricu. Zbog određenih sporova, naručitelj nije htio preuzeti brodove pa su nakon sudske arbitraže (koju je dobio proizvođač) i konačnog odustajanja Bruneja, u siječnju 2013. sve tri korvete prodane Indoneziji. Korvete su naoružane glavnim topom Oto Melara 76/62 mm Super Rapid, dvama topovima MSI-Defence 30 mm i dvama trocijevnim torpednim aparatima kalibra 324 mm. Uz borbeni komplet od osam ASCM projektila Exocet, korvete raspolažu i 16-ćelijskim VLS-om za PZO raketne projektile tipa Sea Wolf. Prema domaćim izvorima, indonezijska mornarica planira nadograditi taktičke sposobnosti korveta ugradnjom novijih radara za nadzor morske površine / zračno pretraživanje, kao i sustavom za nadzor paljbe, ali nisu objavljene specifikacije o vrsti senzora.

Airbusovi helikopteri
Na proslavi Dana OS-a održanoj u listopadu 2014. u pomorskoj bazi “Surabaya”, prvi je put zamijećeno da je mornarica pokrenula opremanje korveta klase Bung Tomo Airbusovim ASW helikopterima tipa AS565 Panther koji će se po licenciji proizvoditi u pogonima državnog proizvođača zrakoplova PT Dirgantara Indonesia (PTDI). Radi što bolje pripreme klase Bung Tomo za prihvat Panthera, mornarica trenutačno provodi ispitivanja s pomoću helikoptera AS365N Dauphin 2 posuđenih od indonezijske uprave za potragu i spašavanje. Zrakoplovne operacije vrlo su slične onima koje se očekuju s helikopterima AS565 Panther.
Mornarica je u svibnju 2014. najavila nabavu ASW helikoptera s mogućnošću nošenja i uporabe potopivih sonara koji će, prema planovima, također biti razmješteni na novije klase plovila kao što su korvete SIGMA 10514. Ostale su mornaričke nabave fokusirane na brze raketne napadne brodove KCR-40 i KCR-60M. Te su dvije klase ocijenjene kao vrlo pogodne za provedbu napadnih i ophodnih operacija u vodama indonezijskog arhipelaga.

Stare i nove podmornice
U skladu s takvim ocjenama treba promatrati i odluku da se do 2024. na navozima domaćih brodograditelja izgradi po 16 plovnih jedinica svake klase. Mornarica trenutačno ima tri KCR-60M plovne jedinice u operativnoj uporabi, a još su tri naručene tijekom 2014. godine. U uporabi je osam plovila KCR-40, od toga četiri od prošle godine. Koliko je zasad poznato, brodovi klase KCR-40 bit će opremljeni najnovijom serijom kineskih ASCM projektila tipa C-705 i to prije prelaska na inačicu koja će se po licenciji proizvoditi u pogonima državnog proizvođača oružja PT Pindad.
Stratešku sastavnicu mornarice čine dvije podmornice njemačke klase Type 209/1300 izgrađene još sedamdesetih godina. Riječ je o podmornicama KRI 401 Cakra i KRI 402 Nanggala. Unatoč operativnoj zrelosti, obje će sigurno ostati u uporabi mornarice i nakon što u sastav flote uđu tri naručene podmornice klase Chang Bogo koje su trenutačno u gradnji. Prihvat prve iz serije (riječ je o unaprijeđenoj inačici podmornice Type U 209/1400), očekuje se koncem 2017. godine.

Oduševljenje vježbama

Prema riječima admirala Marsetija, na vrhu je indonezijskih prioriteta, čak i prije nabave nove borbene tehnike, stjecanje znanja i sposobnosti da bi se novonabavljene platforme mogle učinkovito koristiti. Zbog izgradnje tog četvrtog stupa, posebno se naglašava da mornarica mora intenzivirati napore za sudjelovanje u međunarodnim vježbama i operacijama kako bi njezino osoblje moglo naučiti što više iz sfere interoperabilnosti s drugim mornaricama. Indonezijska mornarica aktivno sudjeluje u pomorskim vježbama, npr. Cooperation Afloat Readiness and Training (CARAT) zajedno s američkom, Sea Eagle sa singapurskom te Sea Garuda s tajlandskom mornaricom. Osim toga, indonezijska je mornarica 2014. prvi put kao domaćin organizirala multilateralnu pomorsku vježbu pod imenom Komodo 2014 u kojoj je na različite načine sudjelovalo čak 18 zemalja, uključujući Kinu, Japan, Novi Zeland, Rusiju i SAD. Oduševljenje Indonežana rezultatima vježbe toliko je da su se odlučili za domaćinstvo Komodo vježbi svake druge godine. Prema službenim najavama, indonezijska će mornarica nastaviti sudjelovanje u mirovnim operacijama kao što je Maritime Task Force United Nations Interim Force u Libanonu (MTF UNIFIL), u koju su od 2009. slane u rotacijama korvete klase Diponegoro (Sigma), pri čemu su njihove posade imale priliku surađivati s NATO-ovim mornaricama i učiti od njih.

Uspješna pomorska zemlja

Nedavna događanja pokazuju da je indonezijska mornarica počela ostvarivati stalan napredak. Obrambeni proračun podupire modernizaciju oružanih snaga i s 1,7 milijardi dolara 2005., skočio je na 7,34 milijarde 2015. godine. Mornarica je imala velik udjel u tom povećanju. Sljedeća će indonezijska Bijela knjiga, čije se objavljivanje očekuje tijekom godine, vjerojatno (prema većini očekivanja) biti usredotočena na bilateralne i multilateralne odnose, na pomorsku modernizaciju te na ulogu mornarice u potpori nacionalnih interesa. U svojem je inauguracijskom govoru 20. listopada novi predsjednik Joko Widodo pozvao sve u zemlji da rade na ostvarivanju vizije da Indonezija postane uspješna pomorska zemlja. U žarištu interesa tako ostaje vizija ostvarivanja mornarice svjetske klase, a Indonezija se upravo sprema poduzeti nekoliko novih koraka prema tom cilju.

Školska fregata iz Hrvatske
Za nas je posebna zanimljivost vezana uz indonezijsku mornaricu činjenica da se u njezinu flotnom sastavu još uvijek nalazi i školska fregata KRI 364 Ki Hajar Dewantara. Izgrađena je i porinuta 1981. kao novogradnja broj 509 na navozu BSO (Brodogradilišta specijalnih objekata) u Splitu. Taj brod, deplasmana 1850 t (96,7 m x 11,2 m x 3,55 m) i danas, 34 godine nakon porinuća, vjerno služi svrsi zbog koje je naručen. Uz posadu od 94 člana, ondje se uz 15 instruktora može smjestiti 100 pitomaca indonezijske pomorske akademije. Splitski je BSO isporučio fregatu naoružanu samo glavnim topom Bofors 57/70 mm, ali s potpunom pripremom za instaliranje lansera ASCM projektila MM38 Exocet, dvaju topova od 20 mm te dvaju dvostrukih torpednih aparata kalibra 533 mm – koji su ugrađeni u brodogradilištu u Surabayi. Budući da u indonezijskoj mornarici još ne razmišljaju o zamjeni ili umirovljenju te školske fregate, jasno je koliko je splitski škver kvalitetno obavio posao.

Igor SPICIJARIĆ